Strasbourg, 13. veljače 2007.

Poštovani gospodine,

Dana 18. svibnja 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u ime talijanskog konzorcija „Consorzio per lo Sviluppo di Siracusa” („CO.SVI.S.”). Pritužba se odnosila na odluku Komisije od 2. lipnja 2003. o neprihvaćanju izdataka u iznosu od 61 206,27 EUR koje je društvo CO.SVI.S. imalo u okviru upravljanja ukupnim bespovratnim sredstvima koja je ta institucija dodijelila 1998. u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj („EFRR”) za razvoj područja Syracuse, Italija.

Pritužbu sam 16. lipnja 2004. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je 12. listopada 2004. poslala talijanski prijevod svojeg mišljenja. Prijevod sam Vam proslijedio 20. listopada 2004. s pozivom na očitovanje. Dana 24. studenoga 2004. zaprimio sam vaša očitovanja.

Dopisom od 16. studenoga 2005. obavijestio sam Vas da je razmatranje Vašeg predmeta u tijeku i da ću Vas što prije obavijestiti o napretku Vaše pritužbe. Istaknuo sam da će se uložiti svi napori kako bi se te informacije pružile najkasnije do 31. siječnja 2006. Ipak, 15. veljače 2006. napisao sam vam još jedno pismo u kojem sam naveo da će biti potrebno dodatno vrijeme kako bi se zaključilo razmatranje vašeg predmeta i da ću vas obavijestiti o svojoj odluci do kraja ožujka 2006.

Nakon što sam pažljivo ispitao mišljenje Komisije i Vaša opažanja, smatrao sam da je potrebno provesti daljnje istrage. Dana 21. ožujka 2006. pisao sam predsjedniku Komisije tražeći od njega da se očituje o vašim primjedbama do kraja travnja 2006. Dopisom od 21. travnja 2006. Komisija je naglasila da će zbog opsežnog savjetovanja koje njezine službe trebaju provesti biti potrebno dodatno vrijeme za dovršetak odgovora. Dana 3. svibnja 2006. obavijestio sam Komisiju da sam odlučio prihvatiti njezin zahtjev i da je novi rok za odgovor 31. svibnja 2006. Dana 12. svibnja 2006. obavijestio sam vas o tome.

Komisija je 9. lipnja 2006. poslala dodatni dopis u kojem je obavijestila moje tajništvo o kašnjenjima u slanju mišljenja u 17 slučajeva u kojima je rok za odgovor bio 30. travnja 2006. Vaš je slučaj bio među tih 17 slučajeva.

Dana 16. lipnja 2006. odgovorio sam Komisiji. U svojem sam dopisu izrazio žaljenje zbog toga što su odgovori Komisije na moje upite odgođeni i što institucija nije podnijela pravodoban i obrazložen zahtjev za produljenje. Dana 22. lipnja 2006. obavijestio sam vas o svojoj korespondenciji s Komisijom.

Dana 11. srpnja 2006. napisao sam još jedan dopis Komisiji u kojem sam istaknuo da još uvijek nisam primio njegov odgovor na moj zahtjev od 21. ožujka 2006. Stoga sam od Komisije zatražio da mi dostavi i. odgovarajući odgovor ili ii. vremenski raspored za takav odgovor najkasnije do 31. srpnja 2006. Dana 10. kolovoza 2006. primio sam na talijanski prijevod odgovora Komisije koji sam Vam proslijedio 16. kolovoza 2006. s pozivom na očitovanje koji ste mi poslali 26. rujna 2006.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se na vremenu potrebnom za zaključenje ove istrage.

COMPLAINT

Prema navodima podnositelja pritužbe, koji su se žalili u ime talijanskog konzorcija "Consorzio per lo sviluppo di Siracusa" ("CO.SVI.S."), relevantne činjenice su sljedeće.

Odlukom C(98) 114 od 22. siječnja 1998. („Odluka”) Europska komisija pristala je dodijeliti globalna bespovratna sredstva u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj („EFRR”) za gospodarski razvoj područja Syracuse u Italiji. Komisija i CO.SVI.S. potpisali su 21. travnja 1998. Konvenciju koja je određena kao nacionalno posredničko tijelo za upravljanje globalnim bespovratnim sredstvima. U skladu s odgovarajućim odredbama, izdaci su se morali izvršiti do 31. prosinca 2001., a izvješća o izdacima mogla su se dostaviti Komisiji do 30. lipnja 2002. kako bi bila prihvatljiva.

CO.SVI.S. je 28. svibnja 2001. od Komisije zatražio: produžiti rok 31. prosinca 2001. (koji je bio datum do kojeg su morali nastati rashodi koji će biti pokriveni ukupnim bespovratnim sredstvima) do 31. prosinca 2002.; i produžiti rok od 30. lipnja 2002. (koji je bio datum do kojeg je Komisiji trebalo dostaviti svu računovodstvenu dokumentaciju povezanu s tim izdacima) do 30. lipnja 2003. CO.SVI.S. je svoj zahtjev obrazložio tvrdnjom da se većina korisnika ukupnih bespovratnih sredstava suočila s ozbiljnim poteškoćama u obavljanju svojih zadaća zbog činjenice da nisu pravodobno primili odgovarajuća bespovratna sredstva. Dopisom od 20. lipnja 2001. Komisija je obavijestila CO.SVI.S. da se ne može složiti s njegovim zahtjevom za odgodu rokova jer se odgoda može odobriti samo u slučajevima više sile.

Komisija je 2. lipnja 2003. preko talijanskog Ministarstva gospodarstva i financija obavijestila CO.SVI.S. o svojoj odluci da se troškovi u iznosu od 61 206,27 eura ne mogu nadoknaditi jer su nastali nakon roka 31. prosinca 2001. Komisija je 23. veljače 2004. talijanskom Ministarstvu poslala dodatni dopis u kojem je ponovila svoje stajalište.

Društvo CO.SVI.S. 22. ožujka 2004. uputilo je dopis Komisiji i osporilo svoju odluku da se prihvatljivim izdacima nastalima nakon 31. prosinca 2001. ne smatra. CO.SVI.S. je zauzeo stajalište da su ti rashodi povezani sa zatvaranjem ukupnih bespovratnih sredstava i da nisu mogli nastati prije 31. prosinca 2001. Društvo CO.SVI.S. također je uputilo na postojanje presedana na koji se moglo pozvati u korist društva CO.SVI.S.

Podnositelji pritužbe poslali su Ombudsmanu primjerak pisma koje je sastavilo predsjedništvo regije Sicilije (Italija) 26. ožujka 2004. U tom je dopisu navedeno upućivanje na dopis od 8. ožujka 2001. u kojem je talijansko Ministarstvo financija i gospodarskog programiranja, odgovarajući na pitanje koje mu je postavila regija Ligurija (Italija), u vezi s razdobljem prihvatljivosti troškova povezanih sa zatvaranjem programa, objasnilo da se ti troškovi mogu smatrati „prihvatljivima” ako se izvješća o izdacima dostave Komisiji u roku od šest mjeseci nakon zaključenja relevantnog programa. Ministarstvo financija i gospodarskog programiranja uputilo je ovaj dopis i Glavnoj upravi za regionalnu politiku Europske komisije („GU REGIO”) tražeći od GU-a REGIO mišljenje o pitanjima koja su u njemu istaknuta. U odgovoru od 15. ožujka 2001. GU REGIO naveo je da nema primjedbi o tom pitanju.

Dopisom od 7. travnja 2004. Komisija je potvrdila svoje stajalište da ne prihvaća zahtjev za izdatke koji je podnio CO.SVI.S.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelji pritužbe tvrdili su da je odluka Komisije od 2. lipnja 2003. o neprihvaćanju zahtjeva u iznosu od 61 206,27 EUR za izdatke društva CO.SVI.S. nastale između siječnja i lipnja 2002. nepoštena.

Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala ponovno razmotriti svoju odluku i prihvatiti zahtjev za 61 206,27 EUR kako je zatražio CO.SVI.S.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Mišljenje Komisije može se sažeti kako slijedi.

U razdoblju od 1994. do 1999. Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2052/88 od 24. lipnja 1988. o zadaćama strukturnih fondova i njihovoj učinkovitosti te o koordinaciji njihovih aktivnosti među njima i s aktivnostima Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2081/93 od 20. srpnja 1993., dopuštena je intervencija putem strukturnih fondova putem globalnih bespovratnih sredstava. U skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (c) ove Uredbe, financijska pomoć može se pružiti „pružanjem globalnih bespovratnih sredstava, u pravilu, kojima upravlja posrednik kojeg je imenovala država članica u dogovoru s Komisijom i koji posrednik dodjeljuje krajnjim korisnicima u obliku pojedinačnih bespovratnih sredstava.”

Relevantna intervencija trebala se provesti tijekom takozvanog „razdoblja prihvatljivosti”. Drugim riječima, samo izdaci nastali nakon početnih datuma i prije završnih datuma takvih "razdoblja prihvatljivosti" mogli bi se smatrati prihvatljivima za financiranje Zajednice.

Komisija je 22. siječnja 1998. donijela Odluku. Odlukom su u okviru EFRR-a dodijeljena ukupna bespovratna sredstva u iznosu od 25 milijuna EUR za razvoj područja Syracuse u Italiji. Upravljanje globalnim bespovratnim sredstvima trebao je provoditi CO.SVI.S., imenovano nacionalno posredničko tijelo. CO.SVI.S. je 21. travnja 1998. potpisao Konvenciju s Komisijom.

Člankom 5. odgovarajuće Odluke utvrđeno je da je rok za prihvatljivost rashoda povezanih s tim djelovanjima bio 31. prosinca 2001.(3). Člankom 13. stavkom 4. Konvencije utvrđeno je da se plaćanja posredničkog tijela za izvršenje bespovratnih sredstava moraju izvršiti najkasnije do 31. prosinca 2001. Završna računovodstvena dokumentacija u vezi s takvim izdacima trebala je biti dostavljena Komisiji najkasnije do 30. lipnja 2002.(4).

U skladu s Odlukom Komisije br. 97/322/EZ od 23. travnja 1997. o izmjeni odluka o odobravanju okvira potpore Zajednice, jedinstvenih programskih dokumenata i programa inicijative Zajednice u odnosu na Italiju (5) ("Odluka Komisije 97/322/EZ", gore navedene rokove Komisija je mogla izmijeniti samo na temelju obrazloženog zahtjeva koji je podnijela dotična država članica.

U svojim dopisima od 20. lipnja 2001. i 4. rujna 2001. Komisija je odbila odobriti zahtjev društva CO.SVI.S. od 28. svibnja 2001. za odgodu roka 31. prosinca 2001. Komisija je u tim dopisima navela da se odgoda relevantnog roka može uzeti u obzir samo u slučaju više sile.

Komisija je napomenula da je njezin pristup tom pitanju podlijegao određenim ograničenjima. Na primjer, u naknadnoj obavijesti koju je GU REGIO 5. listopada 2001. uputio državama članicama u vezi s produljenjem roka za plaćanje koji se odnosi na programe financirane iz strukturnih fondova Zajednice provedene između 1994. i 1999., Komisija je objasnila da se produljenje u načelu može odobriti u slučaju jednog od dva događaja: i. jasno prepoznatljivu pogrešku pripisivu Komisiji (uključujući tehničke pogreške); i ii. viša sila (tumačena kao katastrofa velikog učinka) i uzroci koji bi se mogli izjednačiti s višom silom.

U svojem dopisu od 26. veljače 2002. upućenom talijanskom Ministarstvu gospodarstva i financija Komisija je potvrdila da nije moguće prihvatiti zahtjev društva CO.SVI.S. To je stajalište ponovno potvrđeno na sastanku održanom u Rimu 30. travnja 2002. o zatvaranju razdoblja planiranja 1994. – 1999. Na tom su sastanku sudjelovala sva tijela nadležna za upravljanje različitim programima u Italiji.

Dopisima od 2. lipnja 2003. i 23. veljače 2004. službe Komisije obavijestile su nadležna talijanska tijela da troškovi koje je dostavio CO.SVI.S. u iznosu od 61 206,27 EUR nisu prihvatljivi i da ih je stoga trebalo oduzeti od ukupnih dodijeljenih sredstava dodijeljenih u korist regije Sicilije u okviru EDRF-a. Komisija je svoje stajalište potvrdila dopisom od 7. travnja 2004. upućenim Ministarstvu gospodarstva i financija.

Komisija je u svojem mišljenju napomenula da su podnositelji pritužbe iznijeli tri argumenta kako bi potkrijepili svoju pritužbu Ombudsmanu.

Prvi se odnosio na sadržaj Konvencije koju su potpisali Komisija i CO.SVI.S. Podnositelji pritužbe izjavili su sljedeće: (i) Konvencijom je utvrđeno da su se plaćanja CO.SVI.S.-u mogla izvršiti do 31. prosinca 2001., a izjave u vezi s tim izdacima mogle su se dostaviti Komisiji do 30. lipnja 2002.; ii. u Konvenciji nije bilo naznaka da CO.SVI.S. mora pokriti rashode povezane sa zatvaranjem programa. Podnositelji pritužbe napomenuli su i da je logično da CO.SVI.S. mora snositi određene rashode povezane sa zatvaranjem programa. Istaknuli su i da se CO.SVI.S. morao reorganizirati u pogledu osoblja kako bi ispunio obveze koje se odnose na zaključenje programa.

Što se tiče tog argumenta, Komisija je napomenula da je rok 31. prosinca 2001. bio, u skladu s Konvencijom, rok do kojeg su svi rashodi morali biti izvršeni. U Konvenciji nije bilo naznaka da bi se mogao odrediti drugi rok.

Drugi se argument odnosio na kašnjenje u primanju plaćanja u iznosu od 5 milijuna EUR (primljeno 21. studenoga 2001.) i 7,5 milijuna EUR (primljeno 4. siječnja 2002.).

Kad je riječ o tom drugom argumentu, Komisija je napomenula da su službe Komisije brzo riješile zahtjev za plaćanje u iznosu od 7,5 milijuna EUR i 5 milijuna EUR. Zahtjevi su zaprimljeni 8. i 28. kolovoza 2001., a odgovarajući bankovni prijenosi izvršeni su 5. odnosno 18. rujna 2001. Eventualna kašnjenja u plaćanju, za koja su podnositelji pritužbe tvrdili da su nastupila, ne bi opravdala produljenje roka za podnošenje relevantnih troškova jer takva kašnjenja nisu bila posljedica pogreške Komisije. Nadalje, takva kašnjenja nisu bila slučaj više sile.

Treći argument odnosio se na "prethodni" rezultat dopisa koji je GU REGIO 15. ožujka 2001. uputio Ministarstvu financija i gospodarskog programiranja.

Kad je riječ o tom argumentu, Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je u predmetnom dopisu teško utvrditi presedan u korist društva CO.SVI.S., s obzirom na to da Komisija u tom dopisu nije zauzela stajalište u pogledu produljenja roka.

Komisija je zatim napomenula da su troškovi posredničkog tijela nastali tijekom postupka zatvaranja nakon isteka roka za podnošenje troškova. Napomenula je da su službe Komisije podlijegale strogim ograničenjima pri obradi zahtjeva za produljenje relevantnih rokova, s obzirom na činjenicu da bi ta produljenja mogla dovesti do nekontrolirane situacije pri zatvaranju različitih programa. Komisija nije osporila činjenicu da je društvo CO.SVI.S snosilo troškove povezane sa zaključenjem programa, nego je osporila prihvatljivost relevantnih rashoda. U svakom slučaju, troškovi povezani sa završnim postupkom mogli su se pokriti nacionalnim sredstvima, kako je navedeno u podatkovnoj tablici br. 16 („Alternativno financiranje sufinanciranih projekata”) priloženoj Odluci Komisije 97/322/EZ.

Komisija je nadalje napomenula da je rok 31. prosinca 2001. za nastale troškove opći rok i da nije utvrđen samo u odnosu na ukupna bespovratna sredstva kojima upravlja CO.SVI.S.

Talijanska tijela i CO.SVI.S., u svojoj ulozi posredničkog tijela, odmah su i u nekoliko navrata obaviješteni o stajalištu Komisije o konačnom roku za prihvatljivost relevantnih troškova. Zahtjev za produljenje tog roka dobio je negativan odgovor službi Komisije, koje su obavijestile CO.SVI.S. da se produljenje moglo odobriti samo u slučaju više sile. Potonji u tom pogledu nije podnio nijedan dokaz.

Komisija je zaključila navodeći da su službe Komisije djelovale u skladu sa sadržajem Odluke od 22. siječnja 1998. i Konvencije potpisane između Komisije i posredničkog tijela.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe kao odgovor na mišljenje Komisije mogu se sažeti kako slijedi.

Svi troškovi društva CO.SVI.S. nastali su radi pružanja usluge Komisiji. Osim toga, s obzirom na to da ukupan iznos troškova nije premašio sredstva dodijeljena društvu CO.SVI.S. za izvršavanje njegovih zadaća i da je ta zadaća pravilno izvršena, činjenica da je Komisija konačno prihvatila samo neke od tih troškova predstavljala je slučaj Komisijina neopravdanog bogaćenja.

Što se tiče Komisijine tvrdnje da su se troškovi povezani sa završnim postupkom mogli pokriti nacionalnim sredstvima, ta mogućnost nije uzeta u obzir jer su se aktivnosti CO.SVI.S.-a, prema podnositeljima pritužbe, trebale u potpunosti financirati sredstvima Zajednice.

Suprotno onomu što je istaknula Komisija, prema kojem su njezine službe uvijek pravodobno obrađivale plaćanja, zapravo je došlo do kašnjenja u pogledu plaćanja koje je Komisija izvršila u rujnu 2001., a knjiženje sredstava izvršeno je tek 4. siječnja 2002. Stoga je, prema navodima podnositelja pritužbe, bilo nemoguće poštovati rok od 31. prosinca 2001.

Što se tiče Komisijine tvrdnje da se dopis GU-a REGIO Ministarstvu financija i gospodarskog programiranja od 15. ožujka 2001. ne može smatrati relevantnim jer je Komisija samo navela da nema očitovanja o pitanju koje joj je podneseno, suprotno tomu, nepostojanje takvih očitovanja trebalo bi smatrati prešutnim sporazumom sa stajalištem koje je talijansko Ministarstvo financija i gospodarskog programiranja izrazilo u svojem dopisu od 8. ožujka 2001.(6).

Naposljetku, društvo CO.SVI.S. nikada nije osporilo činjenicu da je rok 31. prosinca 2001. bio opći rok. Međutim, činjenica da su druge uprave uključene u upravljanje globalnim bespovratnim sredstvima izrazile određenu zabrinutost pokazala je da postoje objektivne poteškoće u vezi s takvim upravljanjem.

Daljnji upiti
Zahtjev za dodatne informacije

Nakon što je ispitao mišljenje Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsmanica je smatrala da je potrebno provesti daljnje istrage. Stoga je 21. ožujka 2006. pisao Komisiji.

Ombudsman je u svojem dopisu naveo da su se podnositelji pritužbe u svojim očitovanjima pozvali na dopis talijanskog Ministarstva financija i gospodarskog programiranja upućen regiji Liguriji 8. ožujka 2001. kao odgovor na dopis koji je regija poslala talijanskom Ministarstvu 22. veljače 2001. Iz sadržaja dopisa od 8. ožujka 2001. činilo se da je regija Ligurija od talijanskog ministarstva zatražila da iznese svoje stajalište o mogućnosti da se izdaci povezani sa završnim aktivnostima relevantnog programa smatraju prihvatljivima, iako su nastali nakon isteka roka. Talijansko ministarstvo zauzelo je stajalište da bi se ti rashodi mogli smatrati prihvatljivima te je pozvalo Komisiju da iznese primjedbe ako to želi. U svojem odgovoru od 15. ožujka 2001. Komisija je navela da nema primjedbi. Ombudsmanica je smatrala da je potrebno provjeriti točno značenje dopisa Komisije od 15. ožujka 2001. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da se očituje o tom pitanju.

Ombudsmanica je uputila i na sadržaj bilješke koju je Komisija uputila državama članicama 5. listopada 2001. U toj je bilješci institucija navela dva slučaja u kojima bi se u načelu odobrilo produljenje relevantnog roka: jasno prepoznatljiva pogreška pripisiva Komisiji (uključujući tehničku pogrešku) i viša sila (tumačena kao katastrofa velikog učinka) te uzroci koji bi se mogli izjednačiti s višom silom. Međutim, čini se da je institucija u svojem dopisu društvu CO.SVI.S. od 20. lipnja 2001. navela da se produljenje roka može odobriti samo u slučaju više sile. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da iznese primjedbe o tom očitom odstupanju.

Zahtjev za dodatno mišljenje

Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima tvrdili da, s obzirom na to da ukupni iznos troškova društva CO.SVI.S. nije premašio sredstva dodijeljena društvu CO.SVI.S. za obavljanje njegovih zadaća i s obzirom na to da je te zadaće pravilno izvršilo društvo CO.SVI.S., odluka Komisije da konačno prihvati samo dio tih troškova predstavlja slučaj stjecanja bez osnove. To je bila nova tvrdnja koja nije iznesena u prvotnoj pritužbi. Budući da se činilo potrebnim provesti daljnje istrage u ovom predmetu, Ombudsmanica je smatrala primjerenim zatražiti od Komisije mišljenje o toj daljnjoj tvrdnji.

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem odgovoru iznijela sljedeće točke.

U pogledu sadržaja dopisa od 15. ožujka 2001., u kojem je Komisija navela da nema primjedbi na stajalište talijanskog Ministarstva financija i gospodarskog programiranja da se rashodi povezani sa završnim aktivnostima relevantnog programa mogu nadoknaditi, iako su nastali nakon relevantnog roka, Komisija je priznala da je sadržaj tog dopisa nejasan. Komisija je izrazila žaljenje zbog tog nedostatka jasnoće. Međutim, naglasio je da su pravila kojima se uređuje EFRR za razdoblje od 1994. do 1999., koja se primjenjuju na predmetna globalna bespovratna sredstva, doista jasna. Krajnji rok za plaćanja bio je 31. prosinca 2001., a taj se rok mogao izmijeniti samo izričitom odlukom Komisije. Komisija u ovom slučaju nije donijela takvu odluku. Čini se da je stajalište talijanskih tijela da se rashodi povezani sa završnim aktivnostima relevantnog programa smatraju prihvatljivima, iako su nastali nakon relevantnog roka, u suprotnosti s postojećim pravilima. Komisija nije mogla zauzeti stajalište koje odstupa od tih pravila.

Kad je riječ o očitom odstupanju između sadržaja svoje bilješke upućene državama članicama 5. listopada 2001. i sadržaja dopisa upućenog društvu CO.SVI.S. 20. lipnja 2001., Komisija je naglasila da je očito odstupanje posljedica činjenice da se prilikom obrade zahtjeva za produljenje relevantnog roka koji je podnijelo društvo CO.SVI.S. nije činilo potrebnim ispitati jesu li ispunjeni uvjeti koji se odnose na jasno odredivu pogrešku pripisivu Komisiji. Jedini aspekt koji treba uzeti u obzir bilo je postojanje više sile. Osim toga, Komisija je objasnila da je obavijest od 5. listopada 2001. opća informativna obavijest te su stoga u tom dopisu uzeti u obzir svi slučajevi u kojima bi se načelno odobrilo produljenje relevantnog roka.

Kad je riječ o navodnom stjecanju bez osnove od strane Komisije zbog činjenice da društvo CO.SVI.S. nije iskoristilo sva sredstva koja su mu dodijeljena, Komisija je naglasila da su se mogli uzeti u obzir samo prihvatljivi rashodi koji se odnose na pojedinačne mjere iz relevantne odluke o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija nije mogla sufinancirati druge rashode osim rashoda koji su dodijeljeni za svaku mjeru i koji su nastali u relevantnom roku. Ako, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, određena sredstva nisu iskorištena tijekom predmetnog razdoblja prihvatljivosti, potrebno ih je vratiti u proračun Zajednice. Alternativno tumačenje koje bi značilo da bi neiskorištena sredstva ostala u rukama korisnika predstavljalo bi neopravdano bogaćenje za korisnike i bilo bi u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja kako je predviđeno člankom 274. Ugovora o EZ-u.

Naposljetku, Komisija se pozvala na sastanak koji je održan između njezinih službi i društva CO.SVI.S. 17. listopada 2005. u okviru postupka uspostavljenog člankom 24. Uredbe 4253/88 (7) o smanjenju, obustavi i ukidanju pomoći. Budući da Komisija nije prihvatila argumente koje je društvo CO.SVI.S. iznijelo na tom sastanku, institucija je 11. svibnja 2006. donijela odluku C(2006) 1983 o djelomičnom ukidanju iznosa ukupnih bespovratnih sredstava prvotno dodijeljenih društvu CO.SVI.S.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima ponovili svoje neslaganje s odlukom Komisije da rashode društva CO.SVI.S. u iznosu od 61 206,27 EUR proglasi nedopuštenima.

Podnositelji pritužbe ponovno su uputili na dopis koji je Komisija 15. ožujka 2001. poslala Ministarstvu financija i gospodarskog programiranja. Smatraju da bi se taj dopis trebao smatrati dokazom da se Komisija prešutno složila sa stajalištem talijanskog Ministarstva da bi se rashodi povezani sa zaključenjem programa mogli smatrati prihvatljivima, pod uvjetom da su rashodi nastali i da su dostavljeni u roku od šest mjeseci nakon zaključenja relevantnog programa. Činjenica da je Komisija priznala da je tekst relevantnog dopisa nejasan i izrazila žaljenje zbog toga što nije ponudila nikakav pravni lijek u pogledu posljedica koje proizlaze iz obmanjujućih informacija sadržanih u tom dopisu.

Podnositelji pritužbe ponovili su svoj argument da je došlo do određenog kašnjenja u dodjeli sredstava društvu CO.SVI.S. Konkretno, CO.SVI.S primio je 7,5 milijuna EUR tek početkom siječnja 2002. To je predstavljalo nepravilnost u ponašanju Komisije.

Naposljetku, podnositelji pritužbe ponovno su potvrdili svoje stajalište da je Komisija stekla neopravdano bogaćenje.

ODLUKA

1 Navodno nepoštena odluka Komisije da ne prihvati rashode u iznosu od 61 206,27 EUR

1.1 Odlukom C(98) 114 od 22. siječnja 1998. ("Odluka") Europska komisija pristala je dodijeliti globalna bespovratna sredstva u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj ("EFRR") za gospodarski razvoj područja Syracuse u Italiji. Komisija i CO.SVI.S., koji je određen kao nacionalno posredničko tijelo za upravljanje globalnim bespovratnim sredstvima i u čije su ime podnositelji pritužbe podnijeli svoju pritužbu, 21. travnja 1998. potpisali su Konvenciju („Konvencija”).

CO.SVI.S. je 28. svibnja 2001. od Komisije zatražio: produžiti rok 31. prosinca 2001. (koji je bio datum do kojeg su morali nastati rashodi koji će biti pokriveni ukupnim bespovratnim sredstvima) do 31. prosinca 2002.; i produžiti rok od 30. lipnja 2002. (koji je bio datum do kojeg je Komisiji trebalo podnijeti svu računovodstvenu dokumentaciju povezanu s tim izdacima) do 30. lipnja 2003. CO.SVI.S. je svoj zahtjev obrazložio tvrdnjom da se većina korisnika ukupnih bespovratnih sredstava suočila s ozbiljnim poteškoćama u obavljanju svojih zadaća jer nisu pravodobno primili odgovarajuća bespovratna sredstva. Komisija je obavijestila CO.SVI.S. da se ne može složiti sa zahtjevom za odgodu rokova jer se odgoda može odobriti samo u slučaju više sile.

Komisija je 2. lipnja 2003. preko talijanskog Ministarstva gospodarstva i financija obavijestila CO.SVI.S. o svojoj odluci da se troškovi u iznosu od 61 206,27 eura ne mogu nadoknaditi jer su nastali nakon roka 31. prosinca 2001.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelji pritužbe tvrdili su da je odluka Komisije nepoštena.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da se samo izdaci nastali nakon datuma početka i prije datuma završetka (odnosno tijekom "razdoblja prihvatljivosti") mogu smatrati prihvatljivima za financiranje od strane Zajednice. Člankom 5. odgovarajuće Odluke utvrđeno je da je rok za prihvatljivost rashoda povezanih s tim djelovanjima bio 31. prosinca 2001. Člankom 13. stavkom 4. Konvencije utvrđeno je da se plaćanja posredničkog tijela za izvršenje bespovratnih sredstava moraju izvršiti najkasnije do 31. prosinca 2001., a konačni financijski izvještaji moraju se dostaviti Komisiji najkasnije do 30. lipnja 2002.

Komisija je napomenula da je njezin pristup tom pitanju podlijegao određenim ograničenjima. Na primjer, u naknadnoj obavijesti koju je GU REGIO uputio državama članicama u vezi s produljenjem roka za plaćanje povezanog s programima koji se financiraju iz strukturnih fondova Zajednice provedenima između 1994. i 1999., Komisija je objasnila da bi se produljenje u načelu moglo odobriti u slučaju jednog od dva događaja: i. jasno prepoznatljivu pogrešku pripisivu Komisiji (uključujući tehničku pogrešku); i ii. viša sila (tumačena kao katastrofa velikog učinka) i uzroci koji bi se mogli izjednačiti s višom silom.

Komisija je uputila na tri argumenta koja su iznijeli podnositelji pritužbe.

Prvi argument odnosio se na sadržaj Konvencije potpisane između Komisije i društva CO.SVI.S. Podnositelji pritužbe izjavili su sljedeće: (i) Konvencijom je utvrđeno da su se plaćanja CO.SVI.S.-u mogla izvršiti do 31. prosinca 2001., a izjave u vezi s tim izdacima mogle su se dostaviti Komisiji do 30. lipnja 2002.; i ii. u Konvenciji nema naznaka da je CO.SVI.S. morao pokriti rashode povezane sa zaključenjem programa. Podnositelji pritužbe napomenuli su i da je logično da CO.SVI.S. mora snositi određene rashode povezane sa zaključenjem programa. CO.SVI.S. Također su istaknuli da se CO.SVI.S. morao reorganizirati u pogledu osoblja kako bi ispunio obveze povezane sa zatvaranjem Programa.

Što se tiče tog argumenta, Komisija je napomenula da je, u skladu s Konvencijom, rok 31. prosinca 2001. bio rok do kojeg su svi rashodi morali biti izvršeni. U Konvenciji nije bilo naznaka da bi se mogao odrediti drugi rok.

Kad je riječ o drugom argumentu, koji se odnosio na navodna kašnjenja u primanju plaćanja u iznosu od 5 milijuna EUR i 7,5 milijuna EUR, Komisija je napomenula da kašnjenja koja navode podnositelji pritužbe ne bi opravdala produljenje roka za podnošenje relevantnih troškova jer nisu bila posljedica pogreške ili više sile. Nadalje, službe Komisije odmah su obradile zahtjev za plaćanje u iznosu od 7,5 milijuna EUR i 5 milijuna EUR. Zahtjevi su zaprimljeni 8. i 28. kolovoza 2001., a odgovarajući bankovni prijenosi izvršeni su 5. odnosno 18. rujna 2001.

Treći argument odnosio se na dopis koji je GU REGIO 15. ožujka 2001. uputio Ministarstvu financija i gospodarskog programiranja. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je u predmetnom dopisu teško utvrditi presedan u korist društva CO.SVI.S., s obzirom na to da Komisija u tom dopisu nije zauzela stajalište u pogledu produljenja roka.

Naposljetku, Komisija nije osporila činjenicu da je društvo CO.SVI.S snosilo troškove povezane sa zaključenjem programa, nego je osporila prihvatljivost relevantnih rashoda. Komisija je istaknula i da su se, kako je navedeno u podatkovnoj tablici br. 16 („Alternativno financiranje sufinanciranih projekata”) priloženoj Odluci 97/322/EZ, troškovi povezani sa završnim postupkom u svakom slučaju mogli pokriti iz nacionalnih fondova.

1.3 U svojim očitovanjima na mišljenje Komisije podnositelji pritužbe u biti su zadržali svoje stajalište o navodnoj nepoštenosti odluke institucije da ne prizna troškove u iznosu od 61 206,27 EUR.

Podnositelj pritužbe napomenuo je da mogućnost, koju je predložila Komisija, da su se troškovi povezani s postupkom zatvaranja mogli pokriti nacionalnim sredstvima nije uzeta u obzir jer su se, prema navodima podnositelja pritužbe, aktivnosti CO.SVI.S.-a trebale u potpunosti financirati sredstvima Zajednice.

Podnositelji pritužbe naglasili su da su svi troškovi društva CO.SVI.S. namijenjeni pružanju usluge Komisiji. Nadalje, s obzirom na to da ukupni iznos troškova nije premašio sredstva dodijeljena društvu CO.SVI.S. za izvršavanje njegovih zadaća i s obzirom na to da su te zadaće pravilno izvršene, činjenica da je Komisija samo djelomično prihvatila te troškove predstavljala je slučaj stjecanja bez osnove.

Kad je riječ o tvrdnji Komisije da su njezine službe uvijek na vrijeme obrađivale plaćanja, podnositelji pritužbe tvrdili su da je, naprotiv, došlo do kašnjenja između izvršenja plaćanja koje je Komisija izvršila u rujnu 2001. i odobravanja sredstava društvu CO.SVI.S., do kojeg je došlo tek 2. siječnja 2002. Stoga nije bilo moguće poštovati rok 31. prosinca 2001.

Dopis GU-a REGIO Ministarstvu financija i gospodarskog programiranja od 15. ožujka 2001. trebao bi se smatrati dokazom da se Komisija prešutno složila sa stajalištem koje je prethodno izrazilo talijansko Ministarstvo (8).

1.4 U svojem zahtjevu za dodatne informacije od 21. ožujka 2006. Ombudsman je istaknuo da su se podnositelji pritužbe u svojim očitovanjima pozvali na dopis talijanskog Ministarstva financija i gospodarskog programiranja upućen regiji Liguriji 8. ožujka 2001. Ministarstvo je u svojem dopisu zauzelo stajalište da se određeni rashodi povezani sa završnim aktivnostima relevantnog programa mogu smatrati prihvatljivima, iako su nastali nakon isteka roka 31. prosinca 2001. Ministarstvo je pozvalo Komisiju da iznese primjedbe o stajalištu koje je Ministarstvo zauzelo, ako to želi. U svojem odgovoru od 15. ožujka 2001. Komisija je navela da nema primjedbi. Budući da je točan uvoz dopisa Komisije od 15. ožujka 2001. bio nejasan, Ombudsmanica je od institucije zatražila da se očituje o tom pitanju.

Ombudsmanica je uputila i na sadržaj bilješke koju je Komisija uputila državama članicama 5. listopada 2001. U toj je bilješci institucija navela dva slučaja u kojima bi se u načelu odobrilo produljenje relevantnog roka: jasno prepoznatljiva pogreška pripisiva Komisiji (uključujući tehničku pogrešku) i viša sila (tumačena kao katastrofa velikog učinka) te uzroci koji bi se mogli izjednačiti s višom silom. Međutim, čini se da je institucija u svojem dopisu društvu CO.SVI.S. od 20. lipnja 2001. navela da se produljenje roka može odobriti samo u slučaju više sile. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da iznese primjedbe o tom očitom odstupanju.

Nadalje, podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima iznijeli novu tvrdnju, odnosno da je, s obzirom na to da ukupan iznos troškova društva CO.SVI.S. nije premašio sredstva dodijeljena društvu CO.SVI.S. za obavljanje zadaća koje su pravilno izvršene, odluka Komisije da konačno prihvati samo dio tih troškova bila slučaj stjecanja bez osnove. To je bila nova tvrdnja i Ombudsmanica je smatrala primjerenim zatražiti mišljenje Komisije o njoj.

1.5 Komisija je u svojem odgovoru prepoznala da je sadržaj dopisa od 15. ožujka 2001. nejasan i izrazila je žaljenje zbog toga. Međutim, naglasio je da su pravila koja se primjenjuju na predmetna globalna bespovratna sredstva doista jasna. Krajnji rok za plaćanja bio je 31. prosinca 2001., a taj se rok mogao izmijeniti samo izričitom odlukom Komisije. Komisija u ovom slučaju nije donijela takvu odluku.

Što se tiče očitog odstupanja između sadržaja svoje obavijesti upućene državama članicama 5. listopada 2001. i sadržaja dopisa upućenog društvu CO.SVI.S. 20. lipnja 2001., Komisija je naglasila da se, kada je riječ o zahtjevu za produljenje relevantnog roka koji je podnijelo društvo CO.SVI.S., nije činilo potrebnim ispitati jesu li ispunjeni uvjeti koji se odnose na jasno odredivu pogrešku pripisivu Komisiji. Jedino pitanje koje je bilo potrebno razmotriti u okviru tog dopisa bilo je pitanje više sile. Suprotno tomu, obavijest od 5. listopada 2001. bila je opća informativna obavijest te su stoga u tom dopisu razmatrani svi slučajevi u kojima se u načelu moglo odobriti produljenje relevantnog roka.

Kad je riječ o navodnom stjecanju bez osnove od strane Komisije, Komisija je napomenula da ne može sufinancirati rashode koji nisu obuhvaćeni bespovratnim sredstvima i koji su nastali u relevantnom roku. Ako, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, određena sredstva nisu iskorištena tijekom predmetnog razdoblja prihvatljivosti, potrebno ih je vratiti u proračun Zajednice. Alternativno tumačenje, koje bi podrazumijevalo da neiskorištena sredstva mogu ostati u rukama korisnika, dovelo bi do neopravdanog bogaćenja korisnika. Svako takvo alternativno tumačenje stoga bi bilo u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja kako je predviđeno člankom 274. Ugovora o EZ-u.

1.6 U svojim primjedbama na odgovor Komisije podnositelji pritužbe u osnovi su zadržali stajalište koje su već iznijeli u svojoj pritužbi i primjedbama.

1.7 Ombudsmanica napominje da je člankom 5. Odluke Komisije C(98) 114 jasno utvrđeno da je rok za prihvatljivost rashoda nastalih pri provedbi bespovratnih sredstava bio 31. prosinca 2001. Svi računi povezani s tim izdacima morali su biti dostavljeni do 30. lipnja 2002. Osim toga, ističe da je člankom 13. stavkom 4. Konvencije potpisane 21. travnja 1998. između Komisije i društva CO.SVI.S. jasno utvrđeno da su plaćanja posredničkog tijela, odnosno društva CO.SVI.S., za provedbu bespovratnih sredstava trebala biti izvršena najkasnije do 31. prosinca 2001., a završna računovodstvena dokumentacija dostavljena Komisiji najkasnije do 30. lipnja 2002.

Činjenica da su određeni troškovi nužno nastali nakon 31. prosinca 2001. (na primjer, troškovi nastali radi podnošenja računa do 30. lipnja 2002.) ne znači da se takvi troškovi nužno moraju platiti iz sredstava Zajednice. Naime, suprotno stajalištu podnositelja pritužbe, nema naznaka da su svi rashodi društva CO.SVI.S. trebali biti u potpunosti financirani sredstvima Zajednice. Ombudsmanica u tom pogledu napominje da se sama Odluka odnosi na sufinanciranje i da se u podatkovnoj tablici br. 16 priloženoj Odluci 97/322/EZ upućuje na alternativno financiranje sufinanciranih projekata. Ombudsman nadalje napominje da se u članku 2. stavku 1. Konvencije upućuje i na globalna bespovratna sredstva koja sufinancira EDRF.

Nadalje, Odluka, u kojoj se jasno navodi da će prihvatljivi izdaci biti samo izdaci nastali do 31. prosinca 2001., pri čemu se navodi da se dokumentacija o tim izdacima može dostaviti do 30. lipnja 2002., jasno podrazumijeva da se barem određeni iznos pripreme računa može izvršiti nakon 31. prosinca 2001. i da izdaci nastali nakon 31. prosinca 2001. radi pripreme tih računa ne predstavljaju prihvatljive izdatke.

1.9 Iako je Odluka jasna u pogledu toga koji će se izdaci pokriti sredstvima Zajednice, mora se ispitati je li Komisija bila odgovorna za zavaravanje korisnika u pogledu ispravnog značenja Odluke.

Podnositelji pritužbe tvrde da ih je dopis GU-a REGIO od 15. ožujka 2001. Ministarstvu financija i gospodarskog programiranja naveo na zaključak da bi rashodi nastali društvu CO.SVI.S. nakon 31. prosinca 2001. činili prihvatljive rashode i da bi bili plaćeni iz bespovratnih sredstava.

U dopisu od 15. ožujka 2001. službe Komisije navele su da nemaju primjedbi u pogledu dopisa koji su talijanska nadležna tijela poslala 8. ožujka 2001., u kojem talijanska nadležna tijela navode da se izdaci potrebni za pripremu podnošenja računa mogu smatrati prihvatljivim izdacima.

Ombudsmanica napominje da u dopisu talijanskih tijela od 8. ožujka 2001. nije izričito navedeno hoće li Komisija predmetne izdatke nadoknaditi bespovratnim sredstvima ili će ih talijanska tijela nadoknaditi u okviru svoje uloge tijela za sufinanciranje. Kako je navedeno u točki 1.8. ovog mišljenja, talijanska tijela mogla su u okviru sufinanciranja odlučiti pokriti sve dodatne nastale rashode koji možda nisu pokriveni bespovratnim sredstvima. Ombudsmanica stoga smatra da je bilo razumno da Komisija protumači dopis od 8. ožujka 2001. kao priznanje talijanskih tijela da će troškovi nastali nakon 31. prosinca 2001. biti plaćeni iz nacionalnih fondova.

Nadalje, da su talijanska tijela u dopisu od 8. ožujka 2001. namjeravala implicirati da će, unatoč jasnim pravilima navedenima u samoj Odluci, sredstva Zajednice pokrivati određene izdatke nastale nakon 31. prosinca 2001., trebala su to izričito navesti u dopisu i zatražiti od Komisije da se o tome očituje. Međutim, dopis od 8. ožujka 2001. nije sadržavao takvu jasnu izjavu.

U tom pogledu Ombudsmanica smatra da dopis GU-a REGIO od 15. ožujka 2001. ne predstavlja dokaz da je Komisija pristala pokriti rashode nastale nakon 31. prosinca 2001.

Iako se stajalište koje je Komisija zauzela u svojem dopisu od 15. ožujka 2001. moglo legitimno shvatiti na način da je ona samo primila na znanje stajalište talijanskih tijela da će ona pokriti troškove nastale nakon 31. prosinca 2001., bilo bi poželjno, kako bi se izbjegli eventualni nesporazumi, da je Komisija izričito navela da je to doista njezino shvaćanje. Ombudsmanica napominje da je sama Komisija prepoznala da je sadržaj njezina dopisa nejasan i izrazila žaljenje zbog tog nedostatka jasnoće.

1.10 Ombudsman smatra da se, kako je navela Komisija, čini da CO.SVI.S. nije dokazao niti se pozvao ni na jedan slučaj više sile kako bi potkrijepio svoj zahtjev od 28. svibnja 2001.

1.11 Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe da je došlo do znatnog kašnjenja između izvršenja plaćanja koje je Komisija izvršila u rujnu 2001. i knjiženja sredstava (te je stoga, prema navodima podnositelja pritužbe, bilo nemoguće poštovati rok od 31. prosinca 2001.), Ombudsman napominje da iz dokumenata koje su mu dostavili podnositelji pritužbe proizlazi da su dva bankovna prijenosa doista izvršena u korist društva CO.SVI.S. 21. studenoga 2001. (za 5 milijuna EUR) odnosno 27. prosinca 2001. (za 7,5 milijuna EUR). Međutim, pokazalo se da je subjekt koji obavlja te bankovne prijenose talijansko Ministarstvo financija.

U postupku utvrđenom u članku 10. stavku 2. Konvencije koji su Komisija i CO.SVI.S. potpisali 21. travnja 1998. navodi se da će se sva plaćanja povezana s ukupnim bespovratnim sredstvima koja je izvršila Komisija knjižiti u korist Ministarstva financija i potom prenijeti posredničkom tijelu. Stoga se čini da je Komisija izvršila bankovne prijenose Ministarstvu financija u rujnu 2001. Ministarstvo financija zatim je odgodilo prijenose do 21. studenoga 2001. odnosno 27. prosinca 2001.

Stoga se čini da se trajanje između izvršenja plaćanja koje je izvršila Komisija i knjiženja relevantnih sredstava na bankovni račun društva CO.SVI.S. ne može pripisati Komisiji.

1.12 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je odluka Komisije o odbijanju zahtjeva CO.SVI.S.-a za odgodu roka 31. prosinca 2001. donesena na temelju mjerodavnih primjenjivih pravila.

Stoga je odluka Komisije da troškovi u iznosu od 61 206,27 EUR nisu prihvatljivi jer nisu podneseni u relevantnom roku donesena i na temelju relevantnih primjenjivih pravila.

1.13 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tim aspektom predmeta.

2 Komisijino navodno stjecanje bez osnove

2.1 Podnositelji pritužbe tvrdili su da, s obzirom na to da ukupni iznos troškova društva CO.SVI.S. nije premašio sredstva dodijeljena društvu CO.SVI.S. za obavljanje zadaća koje je ono pravilno ispunilo, odluka Komisije da konačno prihvati samo dio tih troškova predstavlja slučaj stjecanja bez osnove.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju naglasila da su se u obzir mogli uzeti samo prihvatljivi rashodi koji se odnose na pojedinačne mjere iz relevantne odluke o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija nije mogla sufinancirati druge rashode osim onih koji su obuhvaćeni bespovratnim sredstvima i koji su nastali u relevantnom roku. Da, kao što je to bio slučaj u ovom predmetu, određena sredstva nisu iskorištena tijekom razdoblja prihvatljivosti, sredstva bi trebalo vratiti u proračun Zajednice.

Komisija je nadalje naglasila da bi svako alternativno tumačenje, prema kojem bi neiskorištena sredstva ostala u rukama korisnika, predstavljalo neopravdano bogaćenje korisnika i bilo bi u suprotnosti s načelom dobrog financijskog upravljanja kako je predviđeno člankom 274. Ugovora o EZ-u.

2.3 Ombudsmanica napominje da je člankom 4. Odluke Komisije C(98) 114 utvrđeno da se načini dodjele bespovratnih sredstava mogu izmijeniti na temelju mogućih prilagodbi u pogledu dostupnosti sredstava i proračunskih pravila u skladu s postupkom utvrđenim u članku 25. stavku 5. Uredbe 4253/88 (9). Člankom 25. stavkom 5. navedene Uredbe predviđa se da „[...] Komisija, u suradnji s državom članicom, provodi sve potrebne prilagodbe opsega ili uvjeta pomoći kako je prvotno odobrena i rasporeda predviđenih plaćanja”.

2.4 U svjetlu zaključaka iz točaka 1.12. i 1.13., Ombudsmanica smatra da se odluka Komisije da smanji svoju financijsku pomoć s obzirom na činjenicu da CO.SVI.S nije ispunio svoju obvezu u pogledu roka za obračun relevantnih rashoda ne može smatrati slučajem neopravdanog bogaćenja Komisije.

2.5 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tim aspektom predmeta.

3 Tvrdnja podnositelja pritužbe

3.1 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala preispitati svoju odluku i prihvatiti rashode u iznosu od 61 206,27 EUR kako je zatražio CO.SVI.S.

3.2 Na temelju svojih zaključaka iz točke 1.13. Europski ombudsman smatra da zahtjev podnositelja pritužbe mora biti neuspješan.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1988., L 185, str. 9.

(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2081/93 od 20. srpnja 1993. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2052/88 o zadaćama strukturnih fondova i njihovoj učinkovitosti te o koordinaciji njihovih aktivnosti među njima i s aktivnostima Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata, SL 1993., L 193, str. 5.

(3) Odgovarajući tekst glasi kako slijedi: „(...) Il contributo comunitario riguarda le spese connesse alle operazioni previste dalla sovvenzione globale che saranno state oggetto, nello stato membro, di disposizioni giuridicamente vincolanti, e per le quali le necessarie risorse finanziarie saranno state specificatamente impegnate al più tardi il 31 dicembre 1999. La data limite per la contabilizzazione delle spese relative a queste azioni è fissata al 31 dicembre 2001.”

(4) Odgovarajući tekst glasi kako slijedi: „(...) I pagamenti effettuati dall'intermediario in esecuzione della sovvenzione globale dovranno avere luogo entro il 31.12.2001 e la rendicontazione alla Commissione delle spese sostenute dall'intermediario per l'esecuzione della suddetta sovvenzione dovrà avvenire non oltre il 30.6.2002.”

(5) SL 1997., L 146, str. 11.

(6) Vidjeti bilješku 1.

(7) Uredba Vijeća (EEZ) br. 4253/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2052/88 u pogledu usklađivanja aktivnosti različitih strukturnih fondova među njima samima te s aktivnostima Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata, SL 1988., L 374, str. 1.

(8) Vidjeti bilješku 1.

(9) Uredba Vijeća (EEZ) br. 4253/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2052/88 u pogledu usklađivanja aktivnosti različitih strukturnih fondova među njima samima te s djelovanjem Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata, SL 1988., L 374, str. 1.