Strasbourg, 12. svibnja 2006.

Poštovani gospodine H.,

Dana 29. ožujka 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s oporezivanjem uvezenih automobila.

Pritužbu sam 3. svibnja 2004. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 5. kolovoza 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 5. listopada 2004.

Dana 18. ožujka 2005. Komisiji sam dao nacrt preporuke te sam vas istog dana o tome obavijestio.

Komisija mi je 8. srpnja 2005. poslala svoje detaljno mišljenje o mojem nacrtu preporuke. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 30. rujna 2005.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Ombudsmana da istražuje moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

Istrage Ombudsmana u vezi s Vašom pritužbom stoga su usmjerene na ispitivanje je li došlo do nepravilnosti u djelovanju Komisije.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, danski trgovac automobilima, više je puta Komisiji pisao o navodnim povredama prava Zajednice od strane Danske u pogledu oporezivanja automobila. Komisija je registrirala pritužbu zbog povrede pod imenom podnositelja pritužbe, koju je 1997. zaključila kao neosnovanu. Komisija je 1998. pod njegovim imenom zabilježila novu pritužbu zbog povrede protiv Danske. Komisija i podnositelj pritužbe otad su često odgovarali o navodnim povredama prava Zajednice koje su počinila danska tijela.

U lipnju 2000. podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Ombudsmanu (predmet 801/2000/PB) u kojoj se žalio da ga Komisija nije obavijestila o ishodu svoje komunikacije s danskim tijelima. Komisija je navela da čeka ishod dvaju predmeta pred Sudom i da stoga ne može podnositelju pritužbe dostaviti svoje konačno pravno stajalište o njegovoj pritužbi protiv Danske. Ombudsmanica je prihvatila to objašnjenje i nije pronašla nepravilnosti u postupanju, napominjući da se Komisija obvezala donijeti odluku o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede do listopada 2001.

Međutim, Komisija nije ispunila svoju obvezu donošenja zaključka o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede do listopada 2001. Podnositelj pritužbe stoga je podnio novu pritužbu Ombudsmanu (predmet 1237/2002/(PB)OV). U tom je predmetu Komisija priznala činjenicu da na pitanja koja je iznio podnositelj pritužbe tek treba odgovoriti. Ukratko, riječ je o sljedećem:

(i) Oporezivanje koje se odnosi na prekogranični dugoročni leasing vozila registriranih u Njemačkoj, ali namijenjenih uporabi u Danskoj. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da želi pričekati odluku Suda u predmetu Cura Anlagen (1) prije poduzimanja bilo koje druge inicijative u pogledu pravila o prekograničnom dugoročnom leasingu vozila. Sud je donio presudu 21. ožujka 2002.

ii. Oporezivanje rabljenih automobila uvezenih u Dansku iz druge zemlje Europske unije i procjena vrijednosti takvih automobila. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da pričeka odluku Suda u predmetu Gomes Valente (2). Presuda Suda u tom predmetu donesena je 22. veljače 2001. Osim toga, Komisija je odlučila pričekati ishod predmeta Tulliasiamies i Siilin (3). Presuda u tom predmetu donesena je 19. rujna 2002. Nadalje, Komisija je 1. lipnja 2001. poslala dopis svim državama članicama kako bi ih obavijestila o posljedicama presude Suda u predmetu Gomes Valente. Danska je u svojem odgovoru uvjerila Komisiju da su njezina pravila u skladu s ishodom predmeta Gomes Valente. Međutim, neke države članice još nisu odgovorile na dopis Komisije od 1. lipnja 2001.

U predmetu 1237/2002/(PB)OV ombudsmanica je napomenula da je Komisija objasnila svoje nepoštovanje preuzete obveze navodeći da radije primjenjuje globalni pristup problemima povezanima s oporezivanjem automobila i da je njezin cilj bio istodobno riješiti te probleme u svim državama članicama, odnosno suradnjom i izdavanjem komunikacije napisane jasnim i jednostavnim jezikom. Komisija je nadalje navela da predmetno pitanje pripada području prava koje još nije usklađeno. Na temelju toga ombudsmanica je utvrdila da „objašnjenje Komisije o tome zašto nije donijela odluku do listopada 2001., unatoč tome što se obvezala da će to učiniti, nije nerazumno” (točka 1.6.). Međutim, Ombudsman je istaknuo da „podnositelj pritužbe ima mogućnost podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu u budućnosti ako Komisija dodatno odgodi donošenje odluke o pritužbi zbog povrede” (točka 1.7.).

Ovaj prigovor

U ovom slučaju podnositelj pritužbe naveo je da je primio dopis Komisije od 20. listopada 2003. u kojem ga se očito poziva da dostavi dodatne informacije o navodnim povredama prava Zajednice koje su počinila danska tijela. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, on je na taj poziv odgovorio dopisom od 2. veljače 2004., u kojem je Komisiji dostavio primjere navodnih povreda i obavijestio je o poreznim plaćanjima koja su zahtijevala ta tijela. Prema podnositelju pritužbe, Komisija je odgovorila da neće poduzeti nikakve mjere prije konačne presude u predmetu pred Sudom.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije ispunila svoju obvezu donošenja zaključka o njegovoj pritužbi zbog povrede u vezi s danskim oporezivanjem uvezenih automobila.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Pritužba je poslana Komisiji, koja je ukratko dostavila sljedeće primjedbe.

Pravna pozadina – istraga pritužbi

Pri istrazi pritužbi Komisija poštuje odredbe Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (4). Posebno treba napomenuti sljedeća pravila: članak 3. (bilježenje pritužbi); članak 8. (rok za istragu pritužbi – opće pravilo za donošenje odluke u roku od jedne godine, s obvezom obavješćivanja podnositelja pritužbe ako se taj rok ne može ispuniti); članak 9. (ishod istrage pritužbe – Komisija odlučuje prema vlastitom nahođenju uz obavješćivanje o pritužbi); članak 10. (zatvaranje predmeta – pravilo o prethodnom obavješćivanju podnositelja pritužbe); Članak 14. (pritužba Europskom ombudsmanu).

Primjedbe Komisije

Pritužba podnesena Europskom ombudsmanu nije sadržavala pritužbe u vezi s administrativnim postupkom utvrđenim u Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice (5) ili u Kodeksu dobrog administrativnog postupanja za osoblje Komisije u njihovim odnosima s javnošću (6). Naprotiv, u pritužbi se kritizira Komisijino meritorno postupanje s pritužbom, odnosno činjenica da Komisija nije odlučila hoće li pokrenuti postupak zbog povrede obveze protiv Danske u pogledu poreznih pravila koja se primjenjuju na leasing automobila i pravila koja se primjenjuju na rabljene automobile uvezene u Dansku. Ta kritika nije mogla biti prihvaćena.

Kad je riječ o pitanju oporezivanja koje se odnosi na prekogranični leasing automobila, Komisija je u svojem dopisu od 20. listopada 2003. obavijestila podnositelja pritužbe da je nakon presude Suda od 21. ožujka 2002. u predmetu Cura Anlagen (7) zatražila od svih država članica (a ne samo od Danske) da potvrde jesu li njihovi pravni aranžmani u skladu s novom sudskom praksom. U dopisu je također navedeno da je područje koje se odnosi na prekogranični leasing „vrlo složeno i trenutačno nije usklađeno. Komisija je odlučila usvojiti globalni pristup kojim se uzimaju u obzir situacije u različitim državama članicama. [...] Komisija stoga planira pričekati dok ne primi odgovore država članica na dopis koji je upravo poslan u vezi s usklađenošću njihova zakonodavstva s presudom u predmetu Cura Anlagen prije nego što odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede".

Nakon što je primio dopis Komisije od 20. listopada 2003., podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije u dopisu od 10. studenoga 2003. da odmah poduzme mjere protiv Danske. Komisija je 12. prosinca 2003. ponovno odgovorila podnositelju pritužbe i obavijestila ga da će pričekati da primi odgovore svih država članica prije nego što odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede te da će pri ispitivanju odgovora Danske uzeti u obzir dokumente koje je dostavio podnositelj pritužbe.

Komisija još uvijek nije primila odgovore od svih država članica, unatoč tome što je poslala podsjetnike. Međutim, istaknuo je da i dalje radije primjenjuje globalni pristup i da legitimno koristi svoju diskrecijsku ovlast primjenjujući taj pristup. Nakon što se ispitaju svi odgovori, Komisija će uzeti u obzir sve informacije koje je primila, uključujući informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe. Nakon što Komisija odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede protiv Danske, naravno da će obavijestiti podnositelja pritužbe o svojoj odluci.

Kako je Komisija istaknula u svojim primjedbama Ombudsmanu u vezi s predmetom 1237/2002/PB, podnositelj pritužbe, za kojeg se čini da je bio uključen u nekoliko sporova s danskim poreznim tijelima, mogao bi razmotriti pokretanje postupka pred danskim sudovima. Predmet se zatim može uputiti Sudu na prethodnu odluku.

Što se tiče oporezivanja uvezenih rabljenih automobila, Komisija je svim državama članicama uputila dopis od 1. lipnja 2001. kojim ih je obavijestila o posljedicama presude u predmetu Gomes Valente. Međutim, neke države članice još uvijek nisu odgovorile, unatoč činjenici da im je Komisija poslala brojne podsjetnike. Slijedom toga, to konkretno pitanje još nije u potpunosti ispitano. Bilo je važno naglasiti da je s operativnog stajališta to pitanje potrebno rješavati u okviru globalnog pristupa u koordinaciji s državama članicama. Međutim, Danska je odgovorila na dopise Komisije od 1. lipnja 2001., a danska tijela smatrala su da je dansko zakonodavstvo u skladu s presudom u predmetu Gomes Valente. Nakon daljnje korespondencije s podnositeljem pritužbe Komisija je u veljači 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je u pogledu oporezivanja vozila odlučila pričekati presudu Suda u predmetu Weigel (8). Navedena presuda donesena je 29. travnja 2004., a ispitali su je nadležni odjeli Komisije.

Zaključak

Komisija je propisno odgovorila na sve dopise koje je podnositelj pritužbe poslao nakon odluke Ombudsmana o pritužbi 1237/2002/(PB)OV. U svakom od odgovora Komisije iznesene su detaljne tvrdnje o meritumu predmeta. Komisija bi ga, naravno, osobno obavijestila o ishodu njegove pritužbe.

Dobra upravna praksa (kako je navedeno u Komunikaciji COM/2002/14 i Kodeksu dobrog administrativnog postupanja Komisije) zahtijeva da Komisija, kada odlučuje hoće li pokrenuti sudski postupak protiv države članice zbog nepoštovanja prava Zajednice, uzme u obzir sve podneske koje je iznio podnositelj pritužbe, istodobno nastojeći osigurati da koraci koje poduzima kako bi istražila slučaj budu razmjerni željenom cilju. Nakon završetka istrage Komisija može iskoristiti svoje diskrecijsko pravo pri odlučivanju o pokretanju postupka zbog povrede. Odlučivši pričekati da sve države članice odgovore prije nego što odluči hoće li protiv svake od njih pokrenuti postupak zbog povrede obveze, primjenjujući na taj način globalni pristup, Komisija ne samo da postupa racionalno, nego i legitimno izvršava svoju diskrecijsku ovlast. U predmetu zbog povrede podnositelj pritužbe ima pravo očekivati da Komisija uzme u obzir sve relevantne argumente koje je iznio prilikom istrage predmeta i, ako se predlaže zatvaranje predmeta, da ga se o tome prethodno obavijesti u dopisu u kojem se navode razlozi za to. Međutim, on nema pravo zahtijevati da Komisija pokrene postupak zbog povrede ili zahtijevati da ona usvoji njegovo tumačenje primjenjivog prava Zajednice. S obzirom na prethodno navedene argumente i prethodne primjedbe upućene Ombudsmanu u vezi s pritužbama povezanima s istim predmetom, Komisija nije smatrala da nije ispunila svoju obvezu dobre uprave u odnosu na podnositelja pritužbe.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu.

NACRT PREPORUKE OMBUDSMANA

Nacrt preporuke

Ombudsman je 18. ožujka 2005. Komisiji uputio sljedeći nacrt preporuke:

Komisija bi trebala što prije donijeti odluku o pritužbi podnositelja pritužbe protiv Danske zbog povrede i o svojoj odluci obavijestiti podnositelja pritužbe.

Nacrt preporuke temeljio se na razmatranjima u nastavku.

1. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije ispunila svoju obvezu donošenja zaključka o njegovoj pritužbi zbog povrede u vezi s danskim oporezivanjem uvezenih automobila.


2. Što se tiče oporezivanja uvezenih rabljenih automobila, Komisija je u svojem mišljenju od 5. kolovoza 2004. navela da je nakon presude u predmetu Gomes Valente (9) svim državama članicama 1. lipnja 2001. poslala dopis u kojem ih je obavijestila o posljedicama presude. Međutim, neke države članice još uvijek nisu odgovorile, unatoč činjenici da im je Komisija poslala brojne podsjetnike. Slijedom toga, to konkretno pitanje još nije u potpunosti ispitano. Komisija je navela da je s operativnog stajališta to pitanje potrebno riješiti u okviru globalnog pristupa u koordinaciji s državama članicama. Međutim, Komisija je napomenula da je Danska odgovorila na njezin dopis od 1. lipnja 2001. i da su danska tijela smatrala da je dansko zakonodavstvo u skladu s presudom u predmetu Gomes Valente. Nakon daljnje korespondencije s podnositeljem pritužbe Komisija je u veljači 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je u pogledu oporezivanja vozila odlučila pričekati presudu Suda u predmetu Weigel (10). Presuda Suda u predmetu Weigel donesena je 29. travnja 2004., a ispitali su je nadležni odjeli Komisije.


3. Što se tiče prekograničnog leasinga automobila, Komisija se u svojem mišljenju pozvala na svoj dopis od 20. listopada 2003. upućen podnositelju pritužbe, u kojem ga je obavijestila da je područje koje se odnosi na leasing prekograničnih vozila „vrlo složeno i trenutačno nije usklađeno. Komisija je odlučila usvojiti globalni pristup kojim se uzimaju u obzir situacije u različitim državama članicama. [...] Komisija stoga planira pričekati dok ne primi odgovore država članica na dopis koji je upravo poslan u vezi s usklađenošću njihova zakonodavstva s presudom u predmetu Cura Anlagen prije nego što odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede". Komisija je u svojem mišljenju navela da i dalje nije primila odgovore svih država članica, unatoč tome što je poslala podsjetnike. Međutim, istaknuo je da i dalje radije primjenjuje globalni pristup i da se time legitimno koristi svojom diskrecijskom ovlašću. Kad bi se ispitali svi odgovori, Komisija bi uzela u obzir sve informacije koje je primila, uključujući one koje je dostavio podnositelj pritužbe. Nakon što Komisija odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede protiv Danske, o svojoj će odluci obavijestiti podnositelja pritužbe.


4. Podnositelj pritužbe zadržao je svoju pritužbu.


5. Kao što je navedeno u odluci Ombudsmana o „istrazi na vlastitu inicijativu o administrativnim postupcima Komisije u vezi s pritužbama građana o nacionalnim tijelima”, donesenoj 13. listopada 1997., iz primjedbi Komisije u tom predmetu proizlazi da se „u skladu s internim pravilima Komisije odluka o zatvaranju predmeta bez poduzimanja bilo kakvih mjera ili odluka o pokretanju službenog postupka zbog povrede mora donijeti u roku od najviše jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe, osim u posebnim slučajevima, za što se moraju navesti razlozi”(moje isticanje).


6. Članak 8. Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (11) sada predviđa sljedeće:
   „U pravilu će službe Komisije istraživati pritužbe s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma na koji je Glavno tajništvo registriralo pritužbu.
   Ako se taj rok prekorači, služba Komisije nadležna za predmet o tome će pisanim putem obavijestiti podnositelja pritužbe.”


7. Ombudsmanica je smatrala da se, kada Komisija obavijesti podnositelja pritužbe da će rok biti prekoračen, moraju navesti valjani razlozi za kašnjenje.


8. U ovom se slučaju činilo nespornim da je prekoračen rok od jedne godine. Stoga se postavlja pitanje je li Komisija navela valjane razloge za kašnjenje u donošenju odluke o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede.


9. U svojem mišljenju u ovom predmetu Komisija je u biti navela da slijedi globalni pristup u suradnji sa svim državama članicama. Uputila je na zahtjeve za informacije koje je poslala svim državama članicama 1. lipnja 2001. i 2002. te je navela da još uvijek čeka odgovore nekih država članica. Komisija je navela da ne namjerava donijeti odluku o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede protiv Danske, a da nije primila i analizirala odgovore na te zahtjeve za informacije.


10. U svojoj odluci o pritužbi 1237/2002/(PB)OV, donesenoj 19. svibnja 2003., Ombudsman je zaključio da se odlukom Komisije o usvajanju globalnog pristupa može razumno objasniti zašto je došlo do kašnjenja u donošenju odluke o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede do listopada 2001., što je prethodno navedeno kao datum kada je Komisija namjeravala donijeti svoju odluku. Međutim, Ombudsman je u ovom slučaju istaknuo da nije utvrdio da se Komisija može učinkovito suzdržati od donošenja odluke o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede sve dok slijedi svoj globalni pristup. Ombudsmanica smatra da nije bilo u skladu s postupkom koji se primjenjuje na Komisijino postupanje s pritužbama zbog povrede da nije donesena odluka o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede jer Komisija nije mogla dobiti informacije koje je zatražila od država članica 2001. i 2003.(12). Činilo se da je Komisija imala mnogo vremena pokušati dobiti te informacije i nije bilo jasno zašto bi izostanak odgovora na te zahtjeve za informacije i dalje trebao spriječiti Komisiju da donese odluku o pojedinačnim pritužbama zbog povrede. U tom je pogledu Ombudsman istaknuo da, u skladu sa sudskom praksom Suda, države članice moraju olakšati ispunjavanje uloge Komisije kao „čuvara Ugovora” u skladu s člankom 211. stavkom 13. Ugovora. Države članice dužne su surađivati u dobroj vjeri u istrazi koju Komisija provodi u skladu s člankom 226. Ugovora te Komisiji dostaviti sve informacije zatražene u tu svrhu (14). Odbijanje države članice da pomogne Komisiji u njezinim ispitnim postupcima predstavlja neispunjavanje obveze koju svaka država članica ima na temelju članka 10. da olakša ispunjavanje Komisijinih zadaća (15). U tom slučaju Komisija može uputiti predmet Sudu Europske unije.
    Ako je Komisija ipak smatrala da joj poteškoće u dobivanju informacija od država članica u okviru njezina globalnog pristupa onemogućuju donošenje zaključka o pojedinačnim pritužbama zbog povrede, trebala bi ozbiljno razmotriti treba li taj globalni pristup ponovno ocijeniti.


11. S obzirom na ta razmatranja ombudsmanica je smatrala da je došlo do nepravilnosti u postupanju Komisije te je izradila navedeni nacrt preporuke.

Mišljenje Komisije

U svojem detaljnom mišljenju o nacrtu preporuke Europskog ombudsmana Komisija je ukratko iznijela sljedeće primjedbe.

Nakon što je 29. ožujka 2004. podnio pritužbu Ombudsmanu, podnositelj pritužbe ponovno je 14. lipnja 2004. pisao Komisiji o organizaciji postupka procjene vrijednosti vozila u Danskoj.

Podnositelj pritužbe ponovno je 27. lipnja 2004. pisao Komisiji i u biti podnio novu pritužbu o oporezivanju rabljenih vozila u Danskoj.

Predmetna glavna uprava, Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju, proslijedila je dopis od 14. lipnja 2004. Glavnoj upravi za pravosuđe i unutarnje poslove radi mišljenja o organizaciji postupka procjene vrijednosti vozila u Danskoj. O tome je obavijestila podnositelja pritužbe dopisom od 30. lipnja 2004. Komisija je u svojem dopisu od 13. srpnja 2004. od podnositelja pritužbe zatražila informacije o novoj pritužbi iznesenoj u njegovu dopisu od 27. lipnja 2004.

Dopisom od 26. srpnja 2004. podnositelj pritužbe proslijedio je zatražene informacije i dodao dodatnu pritužbu o oporezivanju rabljenih vozila u Danskoj. Komisija je 4. kolovoza 2004. odgovorila na navedene dopise i obavijestila podnositelja pritužbe da novu pritužbu smatra neutemeljenom.

Komisija je 20. kolovoza 2004., nakon primitka primjedbi Glavne uprave za pravosuđe i unutarnje poslove na dopis podnositelja pritužbe od 14. lipnja 2004., odgovorila na taj dopis. Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila da njegovu pritužbu smatra neutemeljenom.

Odjel Komisije nadležan za ta pitanja već je bio prisiljen napustiti svoj cilj provedbe sveobuhvatne procjene za sve države članice u pogledu daljnjeg postupanja u vezi s presudom u predmetu Gomes Valente zbog velikih poteškoća s kojima se susreo pri dobivanju odgovora od nekih od njih. Stoga je provela opću ocjenu usklađenosti danskog zakonodavstva o porezu na registraciju s člankom 90. Ugovora o EZ-u. Nakon te ocjene poslala je dopis od 13. rujna 2004. koji je sadržavao primjedbe i pitanja danskim tijelima. Podsjetnik je poslan 31. siječnja 2005. Danska tijela obavijestila su Komisiju da će odgovor vjerojatno biti poslan do kraja travnja 2005.

Dopisom od 7. listopada 2004. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da je procjena provedena s obzirom na presudu u predmetu Gomes Valente i da je navedeni dopis poslan danskim tijelima. Također ga je obavijestio da smatra da da danski propis ne sadržava pravila koja podrazumijevaju da će oporeziva vrijednost rabljenog automobila iz druge države članice općenito premašiti preostali porez u vrijednosti sličnog vozila koje je već registrirano u Danskoj i da nije pronašao dokaze da su danska porezna tijela sustavno provodila pogrešne ocjene.

Nakon što je zaprimila nacrt preporuke Ombudsmana u ovom predmetu, Komisija je 12. travnja 2005. podnositelju pritužbe uputila dodatni dopis u kojem je navela da podnositelj pritužbe nije razumio da njegov dopis od 7. listopada 2004. sadržava njegovo stajalište da je aspekt njegove pritužbe koji se odnosi na oporezivanje rabljenih vozila neosnovan. Komisija je u tom dopisu od 12. travnja 2005. izričito navela da je pritužba u tom pogledu neutemeljena, upućujući na prethodne dopise i objašnjenja. Istaknula je da se dopis danskim tijelima odnosio na pitanja i pritužbe koji nisu izneseni u pritužbama podnositelja pritužbe. Također ga je obavijestio da drugi aspekt njegove pritužbe (u vezi s leasingom), na koji Komisija još nije odgovorila, treba smatrati riješenim Komisijinim upućivanjem Danske Sudu u vezi s tim pitanjem (16). Komisija se obvezala obavijestiti podnositelja pritužbe o presudi Suda u tom predmetu i o eventualnim daljnjim mjerama Komisije (17). Razlog zbog kojeg podnositelj pritužbe ranije nije bio obaviješten o postupku zbog povrede bio je taj što je mjeru poduzela glavna uprava koja nije Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju. Komisija je priznala da je žalosno što, nakon velike fluktuacije osoblja, dužnosnici koji su se bavili tim pitanjem tijekom proteklih godina nisu bili obaviješteni o postojanju postupka zbog povrede obveze.

Dopisom od 10. svibnja 2005. podnositelj pritužbe zatražio je ponovnu procjenu pitanja jesu li danska tijela sustavno pogrešno vrednovala uvezene rabljene automobile. Komisija je prihvatila zahtjev podnositelja pritužbe i ponovno ispitala sve dokumente koje je dostavio podnositelj pritužbe. Odgovorila je dopisom od 15. lipnja 2005., potvrđujući svoj raniji zaključak i detaljno objašnjavajući zašto nije raspolagala nikakvim dokazima koji bi dokazali pred Sudom da su danska tijela sustavno pogrešno procjenjivala vrijednost uvezenih rabljenih automobila.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Ombudsmanica je 3. listopada 2005. zaprimila primjedbe podnositelja pritužbe o detaljnom mišljenju Komisije.

Podnositelj pritužbe „osporio je tvrdnju [Komisije] da je proveo temeljitu istragu o predmetnim pitanjima i ocijenio malu brdo dokaza koji su mu podneseni”. Predstavio je "3 od mnogih slučajeva kako bi potkrijepio našu tvrdnju ":

1. Procjena vrijednosti u Danskoj provodi se pod uvjetom da se automobil obnovi i pripremi za prodaju. [Danska] navodi tu činjenicu u vlastitim publikacijama. Komisija je nekoliko puta izjavila da je svjesna te činjenice. U presudama C-47/88 i C-393/98 Suda Europske unije navodi se [sic] da se procjena mora provesti pod uvjetom da automobil uđe u zemlju preko granice. Podrazumijeva se da se oporezivanje obnove ne primjenjuje na domaća vozila.

2. [Tužitelj] je u razdoblju od 1999. do 2003. uvezao i prodao više od 500 rabljenih automobila društva VW Lupo 3L društvu [D]anes. Iako je svaki automobil bio rabljeni automobil iz Njemačke, niti jedan automobil nije procijenjen na vrijednost nižu od cijene novog automobila u Danskoj potpuno iste konfiguracije.

3. Suprotno onomu što [Danska] tvrdi - da je vrijeme procjene nekoliko tjedana - Komisiji smo dostavili dovoljno dokaza da obično traje oko godinu dana, zbog čega je prodaja vozila praktički nemoguća jer prije toga ne znamo ukupni iznos poreza. U svojoj poruci 88/C 281/08 od 4. studenoga 1998. Komisija navodi da je „razuman rok” za provjeru, procjenu i registraciju automobila tri tjedna. Samo vrednovanje često traje 6 mjeseci do 1 godine ili više - što apsolutno nije prihvatljivo i velika prepreka našem uvozu".

Podnositelj pritužbe dodao je da „iskreno ne vjerujem da Komisija, znajući te činjenice, može tvrditi da „porez na registraciju rabljenih vozila iz druge države članice općenito ne premašuje sustavno preostali porez u vrijednosti sličnog vozila koje je već registrirano u Danskoj”.

ODLUKA

1 Navodni neuspjeh u donošenju zaključka o pritužbi zbog povrede

1.1 Podnositelj pritužbe, danski trgovac automobilima, žalio se 1998. Komisiji na navodne povrede prava Zajednice od strane Danske u pogledu oporezivanja automobila. Pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede odnosila se na oporezivanje rabljenih uvezenih automobila i prekogranični dugoročni leasing. Podnositelj pritužbe podnio je dvije druge pritužbe Ombudsmanu: predmet 801/2000/PB i predmet 1237/2002/(PB)OV. U predmetu 801/2000/PB Komisija je navela da čeka ishod dvaju predmeta pred Sudom i da stoga ne može podnositelju pritužbe dostaviti svoje konačno pravno stajalište o njegovoj pritužbi protiv Danske. Ombudsman je prihvatio to objašnjenje, napominjući da se Komisija obvezala donijeti odluku o njegovoj pritužbi zbog povrede do listopada 2001. Međutim, Komisija nije ispunila tu obvezu. U predmetu 1237/2002/(PB)OV Komisija je objasnila da ne poštuje svoju obvezu navodeći da radije primjenjuje globalni pristup problemima povezanima s oporezivanjem automobila i da je njezin cilj bio istodobno riješiti te probleme u svim državama članicama, odnosno suradnjom i izdavanjem komunikacije napisane jasnim i jednostavnim jezikom. Komisija je nadalje navela da predmetno pitanje pripada području prava koje još nije usklađeno. Ombudsman je utvrdio da su to opravdani razlozi zbog kojih Komisija nije donijela odluku do listopada 2001. te je stoga 19. svibnja 2003. zaključio svoju istragu o toj pritužbi. Međutim, Ombudsman je istaknuo da „podnositelj pritužbe ima mogućnost podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu u budućnosti ako Komisija dodatno odgodi donošenje odluke o pritužbi zbog povrede” (točka 1.7.).

1.2 U ovoj pritužbi Ombudsmanu, podnesenoj 29. ožujka 2004., podnositelj pritužbe naveo je da je primio dopis Komisije od 20. listopada 2003. u kojem ga se očito poziva da dostavi dodatne informacije o navodnim povredama prava Zajednice. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, on je na taj poziv odgovorio dopisom od 2. veljače 2004., pri čemu je Komisiji dostavio primjere navodnih povreda koje su počinila danska tijela i obavijestio je o poreznim plaćanjima koja su zahtijevala ta tijela. Prema podnositelju pritužbe, Komisija je odgovorila da neće poduzeti nikakve mjere prije konačne presude u predmetu pred Sudom. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije ispunila svoju obvezu donošenja zaključka o njegovim pritužbama zbog povrede u vezi s danskim oporezivanjem uvezenih automobila.

1.3 Što se tiče oporezivanja uvezenih rabljenih automobila, Komisija je u svojem mišljenju od 5. kolovoza 2004. navela da je nakon presude u predmetu Gomes Valente (18) svim državama članicama 1. lipnja 2001. poslala dopis u kojem ih je obavijestila o posljedicama presude. Međutim, neke države članice još uvijek nisu odgovorile, unatoč činjenici da im je Komisija poslala brojne podsjetnike. Slijedom toga, to konkretno pitanje još nije u potpunosti ispitano. Komisija je navela da je s operativnog stajališta to pitanje potrebno riješiti u okviru globalnog pristupa u koordinaciji s državama članicama. Međutim, Komisija je napomenula da je Danska odgovorila na njezin dopis od 1. lipnja 2001. i da su danska tijela smatrala da je dansko zakonodavstvo u skladu s presudom u predmetu Gomes Valente. Nakon daljnje korespondencije s podnositeljem pritužbe Komisija je u veljači 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je u pogledu oporezivanja vozila odlučila pričekati presudu Suda u predmetu Weigel (19). Presuda u tom predmetu donesena je 29. travnja 2004., a ispitale su je nadležne službe Komisije.

1.4 Što se tiče oporezivanja prekograničnog leasinga automobila, Komisija se u svojem mišljenju pozvala na svoj dopis od 20. listopada 2003. upućen podnositelju pritužbe, u kojem ga je obavijestila da je područje koje se odnosi na leasing prekograničnih vozila " vrlo složeno i trenutačno nije usklađeno. Komisija je odlučila usvojiti globalni pristup kojim se uzimaju u obzir situacije u različitim državama članicama. [...] Komisija stoga planira pričekati dok ne primi odgovore država članica na dopis koji je upravo poslan u vezi s usklađenošću njihova zakonodavstva s presudom u predmetu Cura Anlagen prije nego što odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede". Komisija je u svojem mišljenju navela da i dalje nije primila odgovore svih država članica, unatoč tome što je poslala podsjetnike. Međutim, istaknuo je da i dalje radije primjenjuje globalni pristup i da se time legitimno koristi svojom diskrecijskom ovlašću. Kad bi se ispitali svi odgovori, Komisija bi uzela u obzir sve informacije koje je primila, uključujući one koje je dostavio podnositelj pritužbe. Nakon što Komisija odluči hoće li pokrenuti postupak zbog povrede protiv Danske, o svojoj će odluci obavijestiti podnositelja pritužbe.

1.5 Tužitelj je u svojim očitovanjima zadržao svoju pritužbu.

1.6 Ombudsman je 18. ožujka 2005. izradio nacrt preporuke u kojem je preporučio Komisiji da što prije donese odluku o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede protiv Danske te da svoju odluku priopći podnositelju pritužbe.

1.7 U svojem detaljnom mišljenju o nacrtu preporuke Europskog ombudsmana Komisija je napomenula da je zbog velikih poteškoća u dobivanju odgovora od nekih od njih bila prisiljena odustati od svojeg cilja provedbe sveobuhvatne procjene za sve države članice u pogledu daljnjeg postupanja u vezi s presudom u predmetu Gomes Valente. Stoga je provela opću ocjenu usklađenosti danskog zakonodavstva o porezu na registraciju s člankom 90. Ugovora o EZ-u. Nakon te ocjene poslala je danskim tijelima dopis od 13. rujna 2004. koji je sadržavao primjedbe i pitanja. Podsjetnik je poslan 31. siječnja 2005. Danska tijela obavijestila su Komisiju da će odgovor vjerojatno biti poslan do kraja travnja 2005. Dopisom od 7. listopada 2004. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da je procjena provedena s obzirom na presudu u predmetu Gomes Valente i da je navedeni dopis poslan danskim tijelima. Također ga je obavijestio da smatra da da danski propis ne sadržava pravila koja podrazumijevaju da će oporeziva vrijednost rabljenog automobila iz druge države članice općenito premašiti preostali porez u vrijednosti sličnog vozila koje je već registrirano u Danskoj i da nije pronašao dokaze da su danska porezna tijela sustavno pogrešno ocjenjivala rabljene automobile. Nakon što je primila nacrt preporuke Ombudsmana u ovom predmetu, Komisija je 12. travnja 2005. podnositelju pritužbe uputila dodatni dopis. Komisija je u tom dopisu izričito navela da je pritužba u pogledu uvezenih rabljenih automobila neutemeljena, upućujući na prethodne dopise i objašnjenja. Također ga je obavijestio da drugi aspekt njegove pritužbe (oporezivanje leasinga), na koji Komisija još nije odgovorila, treba smatrati kao da ga je Komisija riješila nakon što je o tom pitanju odvela Dansku pred Sud (20). Komisija se obvezala obavijestiti podnositelja pritužbe o presudi Suda u tom predmetu i o eventualnim daljnjim mjerama Komisije. Razlog zbog kojeg podnositelj pritužbe ranije nije bio obaviješten o postupku zbog povrede bio je taj što je mjeru poduzela glavna uprava koja nije Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju. Komisija je priznala da je žalosno što, nakon velike fluktuacije osoblja, dužnosnici koji su se bavili tim pitanjem tijekom proteklih godina nisu bili obaviješteni o postojanju postupka zbog povrede obveze. Dopisom od 10. svibnja 2005. podnositelj pritužbe zatražio je ponovnu procjenu pitanja jesu li danska tijela sustavno pogrešno procijenila uvezene rabljene automobile. Komisija je prihvatila zahtjev podnositelja pritužbe i ponovno ispitala sve dokumente koje je dostavio podnositelj pritužbe. Odgovorila je dopisom od 15. lipnja 2005., potvrđujući svoj raniji zaključak i detaljno objašnjavajući zašto nije raspolagala nikakvim dokazima koji bi dokazali pred Sudom da danska tijela sustavno provode pogrešnu procjenu vrijednosti uvezenih rabljenih automobila.

1.8 Iz detaljnog mišljenja Komisije o nacrtu preporuke Ombudsmana proizlazi da je donijela odluke o pitanju oporezivanja u vezi s leasingom automobila kao i o pitanju uvoza rabljenih automobila te da je o svojim odlukama obavijestila podnositelja pritužbe. Ombudsmanica stoga zaključuje da je Komisija prihvatila nacrt preporuke.

1.9 U svojim primjedbama na detaljno mišljenje Komisije o nacrtu preporuke podnositelj pritužbe iznio je sljedeće tri točke:

1. „Procjena vrijednosti u Danskoj provodi se pod uvjetom da se automobil obnovi i pripremi za prodaju. [Danska] navodi tu činjenicu u vlastitim publikacijama. Komisija je nekoliko puta izjavila da je svjesna te činjenice. U presudama C-47/88 i C-393/98 Suda Europske unije navodi se [sic] da se procjena mora provesti pod uvjetom da automobil uđe u zemlju preko granice. Podrazumijeva se da se oporezivanje obnove ne primjenjuje na domaća vozila.
2. [Tužitelj] je u razdoblju od 1999. do 2003. uvezao i prodao više od 500 rabljenih automobila društva VW Lupo 3L društvu [D]anes. Iako je svaki automobil bio rabljeni automobil iz Njemačke, niti jedan automobil nije procijenjen na vrijednost nižu od cijene novog automobila u Danskoj potpuno iste konfiguracije.
3. Suprotno onomu što [Danska] tvrdi - da je vrijeme procjene nekoliko tjedana - Komisiji smo dostavili dovoljno dokaza da obično traje oko godinu dana, zbog čega je prodaja vozila praktički nemoguća jer prije toga ne znamo ukupni iznos poreza. U svojoj poruci 88/C 281/08 od 4. studenoga 1998. Komisija navodi da je „razuman rok” za provjeru, procjenu i registraciju automobila tri tjedna. Samo vrednovanje često traje 6 mjeseci do 1 godine ili više - što apsolutno nije prihvatljivo i velika prepreka našem uvozu".

Podnositelj pritužbe zaključio je da „iskreno ne vjeruje da Komisija, znajući te činjenice, može tvrditi da „porez na registraciju rabljenih vozila iz druge države članice općenito ne premašuje preostali porez u vrijednosti sličnog vozila koje je već registrirano u Danskoj”.

1.10 Ombudsmanica ističe da je u ovoj istrazi iznesena optužba da Komisija nije ispunila svoju obvezu donošenja zaključka o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede u vezi s danskim oporezivanjem uvezenih automobila. Upravo je ta tvrdnja spomenuta u pismu Ombudsmana u kojem je podnositelj pritužbe obaviješten o pokretanju istrage. Tvrdnja je obrađena u nacrtu preporuke i Komisijino prihvaćanje te preporuke (vidjeti prethodno navedeno). Tri točke koje je podnositelj pritužbe iznio u svojim posljednjim prethodno navedenim očitovanjima odnose se na bit Komisijina zaključka o jednom aspektu njegove pritužbe zbog povrede. One nisu obuhvaćene područjem primjene ove istrage, kako je prethodno opisano. S obzirom na uznapredovalo stanje ove istrage, Ombudsmanica ne smatra primjerenim ispitati tri gore navedene točke koje je iznio podnositelj pritužbe. Međutim, podnositelj pritužbe mogao bi razmotriti podnošenje nove pritužbe Ombudsmanu u tom pogledu nakon što je pozvao Komisiju da se posebno pozabavi tim točkama (21).

Zaključak

S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je Komisija prihvatila njegov nacrt preporuke i da su mjere poduzete za njezinu provedbu zadovoljavajuće.

Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Predmet C-451/99 Cura Anlagen [2002.] ECR I-3193.

(2) Predmet C-393/98 Gomes Valente [2001.] ECR I-1327.

(3) Predmet C-101/00 Tulliasiamies i Siilin [2001.] ECR I-7487.

(4) SL 2002., C 244, str. 5.

(5) SL 2002., C 244, str. 5.

(6) SL 2000., L 308, str. 26., Prilog na str. 32.

(7) Predmet C-451/99 Cura Anlagen [2002.] ECR I-3193.

(8) Predmet C-387/01 Weigel [2004.] ECR I-4981.

(9) Predmet C-393/98 Gomes Valente [2001.] ECR I-1327.

(10) Predmet C-387/01 Weigel [2004.] ECR I-4981.

(11) SL 2002., C 244, str. 5.

(12) U svojem mišljenju o nacrtu preporuke Komisija je napomenula da je točan datum 2003. (rujan), a ne 2002., kako je navedeno u nacrtu preporuke.

(13) "[...] Komisija: osigurati primjenu odredaba ovog Ugovora i mjera koje na temelju njega poduzimaju institucije”.

(14) Predmet C-192/84 Komisija protiv Grčke [1985.] ECR 3967, stavak 19.

(15) Predmet C-240/86 Komisija protiv Grčke [1988.] ECR 1835, stavak 28.

(16) C-464/02 Komisija protiv Danske, presuda od 15. rujna 2005., još nije objavljena.

(17) U prethodno navedenom predmetu C-464/02 Komisija protiv Danske, koji je naslijedio mišljenje Komisije, Sud je protiv Danske zaključio sljedeće:

"u mjeri u kojoj

– da se njezinim zakonodavstvom i upravnom praksom radnicima s boravištem u Danskoj koji su zaposleni u drugoj državi članici na radu koji nije njihovo glavno zaposlenje ne dopušta da u poslovne ili privatne svrhe upotrebljavaju vozilo poduzeća registrirano u toj drugoj državi članici u kojoj poduzeće njihova poslodavca ima poslovni nastan i

– svojim zakonodavstvom i upravnom praksom zaposlenicima s boravištem u Danskoj koji su zaposleni u drugoj državi članici dopušta se da se u poslovne ili poslovne i privatne svrhe koriste službenim vozilom registriranim u toj drugoj državi članici u kojoj njihov poslodavac ima registrirano sjedište ili glavnu poslovnu jedinicu, pri čemu vozilo nije namijenjeno da se u biti trajno upotrebljava u Danskoj niti se stvarno upotrebljava, samo pod uvjetom da je zaposlenje kod tog poslodavca njihovo glavno zaposlenje i da se u tu svrhu plaća porez,

Kraljevina Danska nije ispunila svoje obveze iz članka 39. UEZ-a”.

(18) Predmet C-393/98 Gomes Valente [2001.] ECR I-1327.

(19) Predmet C-387/01 Weigel [2004.] ECR I-4981.

(20) C-464/02 Komisija protiv Danske, presuda od 15. rujna 2005., još nije objavljena; vidjeti bilješku 17.).

(21) U članku 2. stavku 4. Statuta Europskog ombudsmana navodi se da se „pritužba podnosi u roku od dvije godine od datuma kada je osoba koja podnosi pritužbu saznala za činjenice na kojima se temelji te joj moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima.”