# Odluka Europskog ombudsmana o pritužbi 829/2004/PB protiv Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: null
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/2140)
---
Strasbourg, 14. prosinca 2005.   

Poštovani gospodine F.,

Dana 16. ožujka 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s navodnim lošim upravljanjem direktora Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije („EUMC").

Pritužbu sam 3. svibnja 2004. proslijedio direktoru EUMC-a. EUMC je dostavio svoje mišljenje 19. srpnja 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 22. rujna 2004.

Čini se da Vaša očitovanja upućuju na nesporazum u predmetu te sam stoga 11. listopada 2004. dopisom EUMC-u odlučio provesti daljnje istrage. EUMC mi je 10. studenoga 2004. poslao svoj odgovor na moje daljnje upite te sam ga proslijedio vama. Dopisom od 6. prosinca 2004. obavijestili ste me da nemate dodatnih primjedbi.

Dana 18. travnja 2005. odlučio sam provesti daljnje istrage i o tome vas obavijestio. EUMC mi je svoj odgovor poslao 23. lipnja 2005. i proslijedio sam vam ga s pozivom na očitovanje. Nisam primio nikakve primjedbe od vas.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za provođenje tih istraga.

COMPLAINT
---------

Pritužbu je u ožujku 2004. podnio načelnik Odjela za istraživanje i prikupljanje podataka pri Europskom centru za praćenje rasizma i ksenofobije („EUMC") u Beču.

Podnositelj pritužbe podnio je 5. siječnja 2004. predsjedniku Upravnog odbora EUMC-a sljedeći zahtjev:

„Ovdje*bih želio izvijestiti da mi direktor EUMC-a od nekoliko mjeseci uskraćuje osnovne informacije, zaobilazi me s drugim članovima osoblja i zlostavlja me. To me tjera da vjerujem da više ne uživam u njenom potpunom povjerenju. U takvim okolnostima ne mogu na odgovarajući način osigurati svoje funkcije načelnika odjela. Zbog toga sam odlučio da neću tražiti nastavak ugovora koji istječe 15. svibnja 2004. Ipak, želio bih pojasniti svoj trenutačni status u EUMC-u i osigurati pravedno postupanje, što nije moguće samo u interakciji s direktorom. Stoga Vas hitno molim da sazovete disciplinsko povjerenstvo EUMC-a*\[...\]".

Predsjednik Upravnog odbora zatražio je od podnositelja pritužbe da pojasni svoje navode. Podnositelj pritužbe poslao je Upravnom odboru još jedan dopis 16. siječnja 2004. u kojem je detaljno iznio svoje navode. Ukratko, riječ je o sljedećem:
> (1) "*Direktor EUMC-a mi je uskratio informacije "*
>
> (a) Direktor je potpisao ugovor za prijavu s drugom osobom, a da o tome nije obavijestio podnositelja pritužbe, unatoč činjenici da je podnositelj pritužbe spomenut kao osoba odgovorna za prijavu.
>
> (b) Direktor je naložio da se iznos novca prenese u jednu od proračunskih linija za koje je odgovoran podnositelj pritužbe, ali bez obavješćivanja podnositelja pritužbe o tom prijenosu.
>
> (c) Direktor nije uključio podnositelja pritužbe u završne rasprave o pozivu na podnošenje ponuda, iako je spomenut kao osoba odgovorna za projekt.
>
> (d) Direktor EUMC-a poslao je podnositelju pritužbe e-poruku 9. siječnja 2004. u 9:21 i obavijestio ga da može sudjelovati na sastanku koji se održava u 10:00; Nije uključila dnevni red. Drugi član osoblja primio je dnevni red dan prije.
>
> (2) "*EUMC me zaobišao*"
>
> (a) Ravnatelj je sazvao sastanke s osobljem odjela podnositelja pritužbe, a da ga nije pozvao niti čak obavijestio.
>
> (b) Ravnatelj je sazvao sastanke sa stručnjacima povezanima s odjelom podnositelja pritužbe, a da ga o tome nije obavijestio.
>
> (c) Ravnatelj je dao upute članovima odjela podnositelja pritužbe, a da ga o tome nije obavijestio.
>
> (3) "*EUMC me maltretirao*"
>
> (a) Ravnatelj je cenzurirao rad koji je pripremio na projektu.
>
> (b) Direktor nije pružio potporu podnositelju pritužbe za projekt PHARE koji je uspješno pokrenuo.
>
> (c) Direktor je u nekoliko slučajeva odbio zahtjeve podnositelja pritužbe za službena putovanja.
>
> (d) Na jednom sastanku, ravnatelj mu je tijekom sastanka proslijedio rukom pisane bilješke, rekavši mu da završi svoju prezentaciju. Na drugom sastanku ravnateljica je optužila podnositelja pritužbe da joj nije dopustio da govori. Podnositeljica pritužbe odmah joj je prenijela stolicu.

Podnositelj pritužbe poslao je presliku svojeg dopisa direktoru EUMC-a, koji se 28. siječnja 2004. obratio gore navedenim točkama podnositelja pritužbe u pismu Upravnom odboru. Ukratko se osvrnula na navode podnositelja pritužbe kako slijedi:
> Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe iz stavka 1. točke (a), podnositelj pritužbe uvijek je bio obaviješten o predmetnom izvješću, usmeno ili e-poštom. Ravnatelj se osvrnuo na sadržaj nekoliko poruka e-pošte i zapisnika sa sastanaka. Kad je riječ o činjenici da je podnositelj pritužbe spomenut kao odgovorna osoba, direktorica je napomenula da je ona uvijek odgovorna i da se, iz formalnih razloga, podnositelja pritužbe mora smatrati odgovornom osobom.
>
> Kad je riječ o tvrdnji iz stavka 1. točke (b), podnositelj pritužbe propisno je i pravodobno obaviješten o prijenosu novca elektroničkom poštom službenika za proračun (direktor je priložio presliku elektroničke pošte).
>
> Kad je riječ o tvrdnji (1)(c), podnositelj pritužbe bio je aktivno uključen u projekt od samog početka (sastanci, rasprave itd.). Direktorica je uputila na elektroničku poštu i zapisnike sa sastanaka, čiji je primjerak priložila.
>
> Direktor se nije osvrnuo na primjedbe podnositelja pritužbe u vezi sa sastankom od 9. siječnja 2004.

Kad je riječ o točkama koje je podnositelj pritužbe naveo pod drugim naslovom, direktorica je uputila na točke koje se odnose na prvi naslov.

Kad je riječ o trećem naslovu, ravnatelj je iznio sljedeće primjedbe:
> (3)(a) Rad koji je ravnateljica primila bio je nedovoljan te je stoga preuzela dio posla koji je završio taj rad.
>
> (3)(b) Primjedba podnositelja pritužbe o projektu PHARE bila je neistinita i nepravedna prema ostalim članovima osoblja koji su vrlo naporno radili na realizaciji projekta. Direktor je priložio primjerak odluke EUMC-a o predmetnom projektu PHARE iz kojeg je vidljivo da je bilo uključeno nekoliko drugih članova osoblja.
>
> (3)(c) Direktor je odgovoran za razmatranje zahtjeva za misiju s obzirom na interese EUMC-a. Direktor je smatrao da je u interesu EUMC-a da podnositelj pritužbe radi u EUMC-u, a ne na predloženim misijama.
>
> (3)(d) Sastankom tijekom kojeg je od podnositelja pritužbe zatraženo da na vrijeme dovrši svoju prezentaciju predsjedao je g. K., koji je bio osoba koja je poslala bilješke. Direktor se složio s g. K.-om da se te bilješke mogu proslijediti podnositelju pritužbe, čija prezentacija nije bila usmjerena na njega. Na drugom navedenom sastanku direktorica je obavijestila podnositelja pritužbe da želi odgovoriti na ključno pitanje postavljeno tijekom sastanka. Podnositelj pritužbe nije postupio u skladu s njezinim zahtjevom, ali je sam odgovorio na način koji nije u skladu sa stajalištima direktora. Direktorica je navela da joj je neprihvatljivo da član osoblja odbije njezin zahtjev za pojašnjenje situacije i da govori sam te da je to zapravo razlog za stegovni postupak.

Uslijedila je daljnja korespondencija u kojoj su podnositelj pritužbe i direktor EUMC-a upravnom odboru podnijeli detaljnije argumente.

Na sastanku održanom 2. i 3. veljače 2004. *Izvršni* odbor EUMC-a osnovao je odbor („Odbor za ispitivanje") kako bi istražio pritužbu koju je podnositelj pritužbe podnio 5. siječnja 2004. Odbor je istražio dva pitanja koja je utvrdio na temelju zahtjeva podnositelja pritužbe: i. *osobne pritužbe i ii.* *navode o lošem upravljanju i nepravilnostima u postupanju.* Odbor je ispitao pisane i usmene izjave podnositelja pritužbe i ravnatelja.

Na temelju nalaza odbora za ispitivanje upravni je odbor 5. ožujka 2004. zaključio da „ne*postoji dovoljno dokaza koji bi opravdali stegovni odbor protiv direktora u pogledu iznesenih osobnih pritužbi ili tvrdnji o lošem upravljanju i nepravilnostima u postupanju \[...\]* *Direktor je odgovorio na sve iznesene optužbe i pružio razumno objašnjenje kako bi opovrgnuo svaku tvrdnju. Ne može se podnijeti zahtjev za nepravilnost* u postupanju ". Međutim, Odbor je napomenuo da "\[z\]ahvatiti*osobne pritužbe koje je istaknuo* \[podnositelj pritužbe\] *ne opravdavaju istragu disciplinskog odbora, preispitivanjem se priznaje da njihova kumulativna priroda ukazuje na iznimno napetu radnu atmosferu između direktora i* \[podnositelja pritužbe\]".

Kad je riječ o navodima o lošem upravljanju i nepravilnostima u postupanju, Odbor je također zaključio da ti navodi ne opravdavaju sazivanje disciplinskog povjerenstva protiv direktora EUMC-a. Međutim, napomenula je i da „\[...\] *neka objašnjenja direktora, kao i priroda naplaćenih pristojbi, upućuju na neke neprimjerene prakse upravljanja. Jasno je da bi se postupci upravljanja mogli poboljšati povećanjem transparentnosti te sudjelovanjem i uključivanjem osoblja. Čini se i da ne postoje dugoročniji postupci strateškog planiranja, procjene rizika i učinka.* Odbor je pozvao direktora EUMC-a da kontinuirano preispituje i poboljšava postupke organizacijskog upravljanja.

Odbor je također napomenuo da se nije činilo da postoji učinkovit i priznat postupak za pritužbe koji je članovima osoblja bio jasan.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode i tvrdnje:

Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je direktor EUMC-a zlostavljao, zaobišao u korist drugog osoblja i nije mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao ispuniti svoju ulogu načelnika odjela.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi trebalo sazvati stegovno povjerenstvo kako bi se raspravljalo o njegovim pritužbama protiv direktora EUMC-a.

Kad je riječ o njegovoj tvrdnji, podnositelj pritužbe napomenuo je da mu odbor za ispitivanje koji je istražio njegov zahtjev za disciplinski postupak nije dopustio da se očituje o završnoj izjavi direktora i da je došlo do sukoba interesa u tome što je jedan član odbora za ispitivanje, nakon zahtjeva podnositelja pritužbe, podnio zahtjev za radno mjesto podnositelja pritužbe u EUMC-u.

S obzirom na zaključak Upravnog odbora da se ne čini da postoji učinkovit i priznat postupak za pritužbe koji je članovima osoblja bio jasan, Ombudsman je odlučio da neće biti opravdano odbaciti pritužbu na temelju članka 2.8. Statuta Europskog ombudsmana[(1).](#(1)){#Footnote1}

INQUIRY
-------

**Mišljenje EUMC-a**   

Pritužba je poslana EUMC-u na mišljenje. EUMC je u svojem mišljenju naveo da smatra da su navodi podnositelja pritužbe neutemeljeni i da se temelje na nesporazumima ili pogrešnim tumačenjima. Mišljenje EUMC-a sadržavalo je pismo predsjednika Upravnog odbora, koji je direktor EUMC-a zatražio izjavu o ovoj pritužbi. U tom je pismu predsjednik iznio pregled načina na koji je Odbor za ispitivanje proveo istragu o pritužbama i navodima podnositelja pritužbe u svojem zahtjevu od 5. siječnja 2004., posebno naglašavajući da su obje strane dobile priliku iznijeti svoja stajališta i upoznati se sa stajalištem druge stranke.

EUMC je u svojem mišljenju nadalje napomenuo da je podnositelj pritužbe izravno podnio pritužbu Ombudsmanu, a da nije iskoristio svoje pravo na pravnu zaštitu u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju. EUMC je naveo da se taj postupak primjenjuje na EUMC.

EUMC je također napomenuo da je ugovor o radu podnositelja pritužbe istekao 15. svibnja 2004.
**Primjedbe podnositelja pritužbe**   

Mišljenje EUMC-a poslano je podnositelju pritužbe na očitovanje.

U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe naveo je da je njegov zahtjev Upravnom odboru od 5. siječnja 2004. bio zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv *njega,* a ne protiv direktora EUMC-a. Podnositelj pritužbe objasnio je da to treba promatrati u svjetlu tradicije austrijskih državnih službenika, koji ponekad traže stegovni postupak protiv sebe kada žele riješiti svoj predmet. Podnositelj pritužbe naveo je da nije smatrao da se mogao koristiti bilo kojim drugim internim postupkom pravne zaštite. Podnositelj pritužbe također je ostao pri svojim navodima te je ponovio svoju primjedbu da je došlo do sukoba interesa u ocjeni njegova zahtjeva za disciplinski postupak jer se član odbora za ispitivanje prijavio za svoje radno mjesto.
**Daljnje istrage**   

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja EUMC-a i primjedbi podnositelja pritužbe, činilo se da su potrebne daljnje istrage u pogledu onoga što se činilo nesporazumom u vezi s postupkom koji je podnositelj pritužbe zatražio 5. siječnja 2004. Ombudsmanica je stoga pisala EUMC-u i zatražila njegovo stajalište o tom pitanju.
*Odgovor EUMC-a*   

EUMC je u svojem odgovoru naveo da se zahtjev podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. za disciplinski postupak mogao shvatiti samo kao disciplinski postupak protiv direktora EUMC-a, a ne protiv samog podnositelja pritužbe. Napomenula je i da je teško razumjeti zašto je podnositelj pritužbe toliko dugo čekao da otkrije taj navodni nesporazum.

Nadalje, EUMC je priložio presliku dokumenta pod nazivom „Politika EUMC-a u području ljudskih resursa" iz listopada 2004. Dokument je sadržavao detaljan sažetak sljedećih pitanja: Unutarnja organizacija, zapošljavanje, razvoj karijere, profesionalni život, unutarnja komunikacija i budući izgledi. Kategorija Budući izgledi sadržavala je potkategoriju pod nazivom Team-Building and consistent approach, koja je objašnjena kako slijedi: „EUMC*planira krajem 2004. organizirati osposobljavanje upravljačkog tima kako bi se postigli visoki standardi upravljanja, poduprla izgradnja tima, kako bi ono bilo jasno i dosljedno unutar i izvan EUMC-a te kako bi se slijedila jedna politika ljudskih resursa na svim razinama upravljanja. Odgovarajući poziv na podnošenje ponuda već je proveden i ocijenjen".*
*Primjedbe podnositelja pritužbe*   

Primjedbe EUMC-a poslane su podnositelju pritužbe, od kojeg Ombudsman nije primio primjedbe.
*Dodatni upiti*   

Ombudsmanica je zatim odlučila da su potrebne daljnje istrage te je 18. travnja 2005. od EUMC-a zatraženo da odgovori na sljedeće:

(1) Iz pritužbe i očitovanja činilo se da podnositelj pritužbe smatra (a) da mu nije bilo dopušteno komentirati završnu izjavu direktora EUMC-a i (b) da je došlo do sukoba interesa u pogledu toga da se jedan član odbora za ispitivanje koji istražuje njegov slučaj prijavio za svoje radno mjesto u EUMC-u. Ombudsmanica je odlučila da bi te točke trebalo tretirati kao zasebne navode u ovoj istrazi te je stoga od EUMC-a zatraženo da podnese mišljenje o tim aspektima predmeta.

(2) U svojim zaključcima od 5. ožujka 2004. upravni odbor EUMC-a iznio je sljedeće primjedbe: „jasno*je da bi se postupci upravljanja mogli poboljšati povećanjem transparentnosti te sudjelovanjem i uključivanjem osoblja. Čini se i da ne postoje dugoročniji postupci strateškog planiranja, procjene rizika i učinka.* Iz mišljenja EUMC-a u ovoj istrazi nije bilo jasno (a) je li EUMC prihvatio te primjedbe i (b), ako jest, je li poduzeo korektivne mjere u tom pogledu. Budući da bi to pitanje moglo biti relevantno za procjenu navoda podnositelja pritužbe, od EUMC-a je stoga zatraženo da dostavi i informacije o tom pitanju.
*Odgovor EUMC-a*   

EUMC je 23. lipnja 2005. Ombudsmanu poslao sljedeće primjedbe:

U pogledu tvrdnje da podnositelju pritužbe nije bilo dopušteno komentirati završnu izjavu direktora EUMC-a, EUMC je ponovio da se smatra da pritužba podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. sadržava tvrdnju da bi trebalo pokrenuti disciplinski postupak protiv direktora EUMC-a (a *ne* protiv samog podnositelja pritužbe). Budući da disciplinski postupci mogu ugroziti integritet i društveni položaj osobe, takvi postupci podliježu povjerljivosti. Člankom 6. Priloga II. Pravilniku o osoblju, koji je tada bio na snazi, izričito je utvrđena ta obveza povjerljivosti.

U pismu od 15. lipnja 2004. upućenom direktoru EUMC-a predsjednik Upravnog odbora EUMC-a detaljno je objasnio kako se Odbor obavijestio o tom pitanju. Predsjednik je ukratko osigurao da obje strane imaju pristup međusobnim tvrdnjama i primjedbama u svim fazama postupka.

Stoga, čak i da podnositelj pritužbe nije imao pristup svim dokumentima stegovnog postupka, to bi bilo obuhvaćeno načelom povjerljivosti stegovnih postupaka.

Što se tiče navoda da je postojao sukob interesa u pogledu toga da je jedan član tima koji je razmatrao njegov slučaj, nakon zahtjeva podnositelja pritužbe, podnio zahtjev za njegovo radno mjesto u EUMC-u, EUMC je potvrdio da je dotični dužnosnik, g. S., bio član odbora za ispitivanje koji je istraživao pritužbu podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. Međutim, kao što je to sam podnositelj pritužbe naveo u svojem dopisu od 22. rujna 2004., S. nije sudjelovao u misiji za utvrđivanje činjenica.

U kasnijem postupku zapošljavanja koji se odnosio na radno mjesto načelnika Odjela za istraživanje i mreže, odbor za odabir, koji je također uključivao vanjskog člana, predložio je 3. svibnja 2004. da se zaposli netko drugi osim S. Potonji nije dobio dovoljno bodova da se kvalificira na popis uspješnih kandidata te mu stoga nije ponuđeno radno mjesto. Stoga on ni na koji način nije imao koristi od ishoda stegovnog postupka o kojem je ovdje riječ.

Osim toga, podnositelj pritužbe sam je odlučio da neće tražiti produljenje svojeg ugovora o radu *prije nego što* je zatražio sazivanje stegovnog povjerenstva. Stoga S. nije imao nikakvu ulogu u odluci podnositelja pritužbe da ne zatraži produljenje svojeg ugovora o radu.

Što se tiče zaključaka Upravnog odbora EUMC-a od 5. ožujka 2004., EUMC je naveo da nije prihvatio te zaključke. Međutim, EUMC je utvrdio da je Odboru potrebno više informacija o postojećim postupcima upravljanja s ciljem povećanja transparentnosti, uključivanja osoblja, strateškog planiranja te procjene rizika i učinka. Tijekom sljedećeg sastanka s Odborom direktor EUMC-a održao je prezentaciju o aspektima unutarnjeg upravljanja EUMC-a kako bi se zadovoljila ta percipirana potreba za boljim informiranjem Odbora.

EUMC je stalno unaprjeđivao svoju unutarnju organizaciju i politike ljudskih resursa. Uložila je velike napore u poboljšanje svoje organizacije, primjerice osposobljavanje upravljačkog tima, provedbu 24 standarda unutarnje kontrole, zapošljavanje kapaciteta za unutarnju reviziju i razvoj ključnih postupaka.
*Primjedbe podnositelja pritužbe*   

Odgovor EUMC-a poslan je podnositelju pritužbe, od kojeg Ombudsman nije primio primjedbe.

ODLUKA
------

**1 Uvodne napomene**   

1.1 Pritužbu je podnio načelnik odjela Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije ("EUMC"). Podnositelj pritužbe zatražio je 5. siječnja 2004. od predsjednika Upravnog odbora EUMC-a da sazove disciplinski odbor kako bi mu se pružila prilika za raspravu o njegovu slučaju. Izvršni odbor EUMC-a osnovao je odbor („Odbor za ispitivanje") kako bi ispitao bi li osnivanje disciplinskog odbora bilo relevantno. Predsjednik Upravnog odbora EUMC-a 5. ožujka 2004. obavijestio je podnositelja pritužbe da je Odbor za ispitivanje, nakon što je ispitao predmet, odlučio odbiti zahtjev podnositelja pritužbe. Odbor je u svojim zaključcima naveo da su utvrđene tri kategorije navoda, odnosno „uskraćivanje informacija", „zaobilaženje" i „zlostavljanje", te da svaka od tih kategorija navoda sadržava niz tvrdnji. Prema mišljenju Odbora, „sve*tvrdnje odnose se na relativno manje incidente koji se obično događaju u većini administrativnih sustava, a da ih se nužno ne smatra pritužbama".* „Posebno*tijekom intervjua postalo je jasno da su se mnogi incidenti koji *su doveli do tvrdnji \[podnositelja* pritužbe\] temeljili na nesporazumima, bilo u vezi s komunikacijom ili različitim razumijevanjem uloga i odgovornosti".* „*Direktor je iscrpno objasnio preostale incidente na koje se odnose tvrdnje kako ne bi bilo potrebno daljnje ispitivanje".* „Iako*osobni prigovori koje je iznio* \[podnositelj pritužbe\] *ne opravdavaju istragu disciplinskog odbora, preispitivanjem se potvrđuje da njihova kumulativna priroda upućuje na iznimno napetu radnu atmosferu između* *direktora \[EUMC-a\] i* \[podnositelja pritužbe\]". Odbor je nadalje napomenuo da su ispitivanjem navoda podnositelja pritužbe otkrivene neke neprimjerene prakse upravljanja te je u skladu s time pozvao direktora da poboljša prakse upravljanja. Odbor je također napomenuo da se nije činilo da postoji učinkovit i priznat postupak za pritužbe koji je članovima osoblja bio jasan.

1.2 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je direktor EUMC-a zlostavljao, zaobišao u korist drugog osoblja i nije mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao ispuniti svoju ulogu načelnika odjela. Tvrdio je da bi trebalo sazvati disciplinsko povjerenstvo kako bi se raspravljalo o njegovim pritužbama protiv direktora EUMC-a.

1.3 EUMC je u svojem mišljenju odbacio navode podnositelja pritužbe, navodeći da se temelje na nesporazumima i/ili pogrešnim tumačenjima. EUMC je nadalje napomenuo da je podnositelj pritužbe izravno podnio pritužbu Ombudsmanu, a da nije iskoristio svoje pravo na pravnu zaštitu u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju.

1.4 Tužitelj je u svojim očitovanjima zadržao svoje navode. Također je naveo da je stegovni postupak koji je zatražio stegovni postupak protiv *njega,* a ne protiv direktora EUMC-a. Podnositelj pritužbe objasnio je da to treba promatrati u svjetlu tradicije austrijskih državnih službenika, koji ponekad traže stegovni postupak protiv sebe kada žele riješiti svoj predmet. Podnositelj pritužbe naveo je da nije smatrao da se mogao koristiti bilo kojim drugim internim postupkom pravne zaštite. Ombudsmanica je stoga provela dodatne istrage kako bi pojasnila to pitanje. EUMC je u svojem odgovoru naveo da je zahtjev podnositelja pritužbe za disciplinski postupak mogao tumačiti samo kao zahtjev za disciplinski postupak protiv direktora EUMC-a. Podnositelj pritužbe nije iznio dodatne primjedbe kako bi pojasnio to pitanje.

1.5 U podnescima stranaka u ovom predmetu potrebno je razmotriti dva pitanja u ovim uvodnim napomenama. Prvi se odnosi na odluku Europskog ombudsmana da je ova pritužba dopuštena. Drugi se odnosi na prirodu zahtjeva podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. upućenog upravnom odboru.

1.6 Europski ombudsman ističe da se člankom 11. Uredbe Vijeća o osnivanju Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije[(2)](#(2)){#Footnote2} predviđa da osoblje Centra "podliježe propisima i pravilima koja se primjenjuju na dužnosnike i ostale službenike Europskih zajednica". Ombudsmanica stoga smatra da upućivanje EUMC-a na članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju znači da EUMC primjenjuje članak 46. Pravilnika i pravila koja se primjenjuju na dužnosnike i ostale službenike Europskih zajednica, kojim se predviđa da se glava VII. Pravilnika o osoblju, koja se odnosi na žalbe, analogno primjenjuje. Kad je riječ o odluci da je predmetna pritužba dopuštena, ombudsmanica ističe da je obavijest poslana podnositelju pritužbe 5. ožujka 2004. (navedena u prethodnom tekstu), koja je priložena pritužbi, sadržavala izjavu Upravnog odbora EUMC-a da se „ne*čini da postoji učinkovit i priznat postupak za pritužbe koji je bio jasan članovima osoblja* \[u EUMC-u\]". Na temelju toga Europski ombudsman odlučio je da ne bi bilo primjereno odbaciti pritužbu na temelju članka 2. stavka 8. Statuta Europskog ombudsmana[(3).](#(3)){#Footnote3} S obzirom na navedeno, Europski ombudsman ne smatra da je potrebno izmijeniti njegovu odluku o dopuštenosti pritužbe.

1.7 U vezi s pitanjem prirode zahtjeva podnositelja pritužbe za disciplinski postupak, Ombudsman primjećuje da se čini da postoji neslaganje između EUMC-a i podnositelja pritužbe o tome koji je disciplinski postupak potonji zapravo zatražio u svojem dopisu Upravnom odboru EUMC-a od 5. siječnja 2004. Međutim, to je postalo jasno samo iz primjedbi podnositelja pritužbe podnesenih 22. rujna 2004. Daljnje istrage koje je Ombudsman proveo kako bi razjasnio to pitanje samo su pokazale da je nesporazum i dalje prisutan i da podnositelj pritužbe u biti smatra da je predmet razmatranja upravnog odbora o njegovu zahtjevu od 5. siječnja 2004. bio potpuno različit od predmeta koji je imao na umu.

1.8 Treba napomenuti da je Ombudsman prilikom pokretanja istrage o ovoj pritužbi također shvatio da je zahtjev podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. zahtjev za disciplinski postupak protiv direktora EUMC-a. Nakon što je preispitao zahtjev podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. i uzimajući u obzir primjedbe EUMC-a o tom pitanju, Ombudsmanica smatra da je tumačenje EUMC-a tog zahtjeva bilo razumno.

1.9 Ombudsman nadalje ističe da je na temelju tog tumačenja pritužbe Ombudsman utvrdio navode podnositelja pritužbe, a posebno njegovu tvrdnju da bi "trebalo sazvati disciplinsko povjerenstvo kako bi se raspravilo o njegovim pritužbama protiv direktora EUMC-a". Budući da se čini da se disciplinski postupak iz ove tvrdnje razlikuje od onog koji je sam podnositelj pritužbe imao na umu, ne bi bilo primjereno da Ombudsman preispita tu tvrdnju u okviru ove istrage. Kad je riječ o navodima podnositelja pritužbe, ombudsmanica smatra da su oni odvojivi od prethodno navedene tvrdnje te će se stoga ispitati njihova osnovanost.
**2 Navodi o zlostavljanju, zaobilaženju i nepružanju informacija**   

2.1 EUMC je odbacio navode podnositelja pritužbe - da ga je direktor EUMC-a zlostavljao, zaobišao u korist drugog osoblja i nije mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao ispuniti svoju ulogu načelnika odjela. Navodi podnositelja pritužbe već su bili predmet procjene Upravnog odbora EUMC-a, kako je prethodno detaljno opisano.

2.2 Što se tiče navoda podnositelja pritužbe da ga je direktor EUMC-a zlostavljao, zaobišao u korist drugog osoblja i nije mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao ispuniti svoju ulogu načelnika odjela, Ombudsman najprije prima na znanje sadržaj dopisa od 16. i 28. siječnja 2004. upućenih Upravnom odboru, od podnositelja pritužbe i direktora EUMC-a. U svojem dopisu od 16. siječnja 2004. podnositelj pritužbe detaljno je iznio svoje navode.

2.3 Podnositelj pritužbe poslao je presliku svojeg dopisa direktoru EUMC-a, koji se 28. siječnja 2004. obratio Upravnom odboru.

2.4 U svojoj odluci, dostavljenoj podnositelju pritužbe 5. ožujka 2004., Upravni odbor zaključio je da se tvrdnje podnositelja pritužbe odnose na relativno manje incidente koji se obično događaju u većini administrativnih sustava ",*a da ih se nužno ne smatra pritužbama*". Utvrdio je da je jasno da su se mnogi incidenti koji su doveli do tvrdnji temeljili na nesporazumima, bilo u vezi s komunikacijom ili različitim razumijevanjem uloga i odgovornosti, te da je direktor na odgovarajući način objasnio ostale incidente o kojima je riječ kako ne bi bilo potrebno daljnje ispitivanje. Na temelju tih razmatranja Upravni odbor stoga je odlučio da neće pokrenuti stegovni postupak protiv direktora EUMC-a.

2.5 S obzirom na to da odluku o pokretanju disciplinskog postupka donosi tijelo za imenovanje dotične institucije ili tijela Zajednice[(4)](#(4)){#Footnote4} i da ga Europski ombudsman ne može zamijeniti, Ombudsmanovo preispitivanje nalaza na kojima se temelji takva odluka ograničeno je na procjenu jesu li ti nalazi zahvaćeni očitim pogreškama u ocjeni. U skladu s tim, Ombudsmanova revizija nalaza Upravnog odbora EUMC-a u ovom je slučaju ograničena.

2.6 Ombudsman smatra da mu nisu dostavljeni nikakvi dokazi na temelju kojih bi mogao zaključiti da su postojale očite pogreške u ocjeni u vezi s nalazima Upravnog odbora EUMC-a. Ombudsman stoga ne može utvrditi nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom predmeta.
**3 Tvrdnja o nedopuštanju podnositelju pritužbe da dostavi primjedbe**   

3.1 U daljnjim istragama Ombudsman je zatražio od EUMC-a da podnese mišljenje o tvrdnji podnositelja pritužbe da mu nije bilo dopušteno komentirati završnu izjavu direktora EUMC-a.

3.2 EUMC je u svojem mišljenju ponovio da se smatra da pritužba podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. sadrži zahtjev da se protiv *direktora* EUMC-a (tj. *ne* protiv samog podnositelja pritužbe) pokrene stegovni postupak. Budući da disciplinski postupci mogu ugroziti integritet i društveni položaj osobe, takvi postupci podliježu povjerljivosti. Člankom 6. Priloga II. Pravilniku o osoblju koji je tada bio na snazi izričito je utvrđena ta obveza povjerljivosti. U pismu od 15. lipnja 2004. upućenom direktoru EUMC-a predsjednik Upravnog odbora EUMC-a detaljno je objasnio kako je provedena istraga o pritužbi. Predsjednik je ukratko osigurao da obje strane imaju pristup međusobnim tvrdnjama i primjedbama u svim fazama postupka.

3.3 Ombudsmanica nije primila primjedbe podnositelja pritužbe na mišljenje EUMC-a.

3.4 Tvrdnja podnesena EUMC-u na mišljenje formulirana je na temelju izjave podnositelja pritužbe da "\[...\] *nisam dobio priliku vidjeti ili komentirati odgovor direktora prije nego što je \[...\]* *odbor zatvorio predmet*".

3.5 Prema informacijama sadržanima u mišljenju EUMC-a, nije sazvan disciplinski odbor kao odgovor na pritužbu koju je 5. siječnja 2004. podnio Upravnom odboru EUMC-a. Pravilo tajnosti na koje se poziva EUMC stoga se ne čini primjenjivim na činjenice ovog predmeta, koji se odnosi na *preliminarnu* istragu zahtjeva za sazivanje stegovnog odbora.

3.6 Nadalje, pismo predsjednika Upravnog odbora EUMC-a od 15. lipnja 2004. upućeno direktoru EUMC-a sadržavalo je prikaz postupka i metoda rada usvojenih kako bi se ispitala tvrdnja podnositelja pritužbe. Predsjednica je objasnila da*su „stranke dobile pristup međusobnim tvrdnjama i primjedbama u svim fazama postupka* *te su obje pozvane da podnesu svoje primjedbe i odgovore Izvršnom odboru. Odbor je uzeo u obzir sve dokaze i donio konačnu odluku tek kad se uvjerio da su svi dokazi izneseni i razmotreni."*

3.7 Ombudsman napominje da dotična institucija raspolaže marginom prosudbe u pogledu načina na koji će provesti svoju istragu o vrsti zahtjeva o kojem je ovdje riječ, pod uvjetom da je dužna pažljivo i nepristrano ispitati sve relevantne aspekte pojedinačnog slučaja[(5).](#(5)){#Footnote5} U ovom slučaju ta je obveza podrazumijevala, kao što je sam upravni odbor predložio u svojem prethodno navedenom dopisu od 15. lipnja 2004., da će se podnositelju pritužbe omogućiti pristup tvrdnjama i primjedbama direktora u svim fazama postupka te da će ga se pozvati da dostavi primjedbe. Kako bi se u potpunosti poštovala ta dužnost, bilo bi potrebno podnositelju pritužbe dostaviti izjavu direktora o njegovim navodima prije zaključenja istrage. Ombudsmanica nije primila nikakve konkretne dokaze kojima bi opovrgnula činjeničnu tvrdnju podnositelja pritužbe da to nije učinjeno.

3.8 S obzirom na prethodno navedeno, čini se da podnositelj pritužbe nije imao priliku komentirati izjave direktora o njegovim navodima prije zaključenja istrage, što je bio slučaj nepravilnosti u postupanju. U nastavku je iznesena kritična primjedba.
**4 Navod o sukobu interesa**   

4.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je došlo do sukoba interesa jer se jedan član, g. S., Odbora za ispitivanje koji istražuje njegovu pritužbu, u ime Izvršnog odbora EUMC-a, prijavio za radno mjesto podnositelja pritužbe u EUMC-u.

4.2 EUMC je u svojem mišljenju potvrdio da je dotični dužnosnik bio član Izvršnog odbora koji je istraživao pritužbu podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. Međutim, S. nije sudjelovao u misiji za utvrđivanje činjenica. U postupku zapošljavanja koji je uslijedio i koji se odnosio na radno mjesto načelnika Odjela za istraživanje i mreže, povjerenstvo za odabir, koje je također uključivalo vanjskog člana, predložilo je 3. svibnja 2004. da se zaposli netko drugi osim S. Nije dobio dovoljno bodova da bi se mogao kvalificirati na popis uspješnih kandidata te mu stoga nije ponuđeno radno mjesto. Stoga on ni na koji način nije imao koristi od ishoda stegovnog postupka o kojem je ovdje riječ. Osim toga, podnositelj pritužbe sam je odlučio da neće tražiti produljenje svojeg ugovora o radu *prije nego što* je zatražio sazivanje stegovnog povjerenstva. Stoga S. nije imao nikakvu ulogu u odluci podnositelja pritužbe da ne zatraži produljenje svojeg ugovora o radu.

4.3 Ombudsmanica nije primila primjedbe od podnositelja pritužbe.

4.4 Iz prethodno navedenog proizlazi da EUMC nije osporio da je g. S., koji se prijavio za radno mjesto podnositelja pritužbe, također bio član odbora za ispitivanje koji je ispitivao pritužbu podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. upućenu Upravnom odboru EUMC-a. Međutim, EUMC je u biti tvrdio da, s obzirom na to da dotični dužnosnik nije ostvario nikakvu konkretnu korist od svojeg članstva u Odboru za ispitivanje, nije bilo sukoba interesa.

4.5 Europski ombudsman ističe da se člankom 41. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima predviđa da "\[s\]vaka*osoba ima pravo da institucije i tijela Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravedno i u razumnom roku."* Europski ombudsman nadalje napominje da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, poštovanje prava zajamčenih pravnim poretkom Zajednice u upravnim postupcima posebno uključuje dužnost nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne aspekte pojedinačnog slučaja[(6).](#(6)){#Footnote6} Ombudsmanica smatra da načela dobre uprave zahtijevaju da institucije i osoblje Zajednice ne samo da djeluju nepristrano, već i da dokažu svoju nepristranost izbjegavanjem bilo kakvog djelovanja koje bi moglo dovesti do razumnog dovođenja u pitanje njihove nepristranosti[(7).](#(7)){#Footnote7} U slučaju kao što je ovaj to podrazumijeva da se sudjelovanje u istražnom odboru osobe čija se nepristranost razumno može dovesti u pitanje mora smatrati ugrožavanjem pravičnosti predmetnog upravnog postupka i, prema tome, nepravilnog postupanja.

4.6 Ombudsmanica primjećuje da bi odluku o odabiru g. S.-a za dotično radno mjesto na kraju morao donijeti direktor EUMC-a. Pritužba podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. smatra se pritužbom protiv direktora. Stoga je S. stvarno sudjelovao u ispitivanju pritužbe o zlostavljanju i nepravilnostima u postupanju protiv osobe koja bi eventualno morala razmotriti hoće li ga zaposliti nakon postupka zapošljavanja koji se tada odvijao. U tim okolnostima ombudsmanica smatra da bi se nepristranost osobe S. mogla razumno dovesti u pitanje te da je stoga njezino sudjelovanje u odboru za ispitivanje ugrozilo pravičnost postupka. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju, a ombudsmanica je u nastavku iznijela kritičnu primjedbu.
**Zaključak**   

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da Europski centar za praćenje rasizma i ksenofobije („EUMC") nije nepravilno postupio u vezi s navodima podnositelja pritužbe o zlostavljanju, zaobilaženju i nedostatku informacija.

Kad je riječ o navodima podnositelja pritužbe (a) da mu nije bilo dopušteno komentirati završnu izjavu direktora EUMC-a i (b) da je došlo do sukoba interesa u pogledu toga da se jedan član odbora za ispitivanje koji istražuje njegov slučaj u ime Upravnog odbora EUMC-a prijavio za svoje radno mjesto u EUMC-u, potrebno je iznijeti sljedeće kritične primjedbe:

1. S obzirom na nalaze iz točke 3., čini se da podnositelj pritužbe nije imao priliku komentirati izjave direktora o njegovim navodima prije zaključenja predmetne istrage, što je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.
{#CR33/2005}
2. Kad je riječ o navodu o sukobu interesa povezanom s činjenicom da se član odbora za ispitivanje, g. S., prijavio za radno mjesto podnositelja pritužbe, ombudsmanica napominje da je odluku o odabiru g. S.-a za predmetno radno mjesto u konačnici morao donijeti direktor EUMC-a. Pritužba podnositelja pritužbe od 5. siječnja 2004. smatra se pritužbom protiv direktora. Stoga je S. stvarno sudjelovao u ispitivanju pritužbe o zlostavljanju i nepravilnostima u postupanju protiv osobe koja bi eventualno morala razmotriti hoće li ga zaposliti nakon postupka zapošljavanja koji se tada odvijao. U tim okolnostima ombudsmanica smatra da bi se nepristranost osobe S. mogla razumno dovesti u pitanje te da je stoga njezino sudjelovanje u odboru za ispitivanje ugrozilo pravičnost postupka. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

Direktor Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije također će biti obaviješten o toj odluci.

Tvoje iskreno,

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

*** ** * ** ***

[(1)](#Footnote1){#(1)} „Predsjedniku se ne može podnijeti pritužba koja se odnosi na radne odnose između institucija i tijela Zajednice te njihovih dužnosnika i ostalih službenika, osim ako je dotična osoba iscrpila sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi, posebno postupke iz članka 90. stavaka 1. i 2. Pravilnika o osoblju (...)" (Odluka 94/262 Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o Pravilniku i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, Službeni list 1994. L 113, str. 15.).

[(2)](#Footnote2){#(2)} Službeni list 1997., L 151, str. 1.

[(3)](#Footnote3){#(3)} „Predsjedniku se ne može podnijeti pritužba koja se odnosi na radne odnose između institucija i tijela Zajednice te njihovih dužnosnika i ostalih službenika, osim ako je dotična osoba iscrpila sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi, posebno postupke iz članka 90. stavaka 1. i 2. Pravilnika o osoblju (...)" (Odluka 94/262 Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o Pravilniku i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, Službeni list 1994. L 113, str. 15.).

[(4)](#Footnote4){#(4)} Usp. predmet T-242/97 *Z. protiv Europskog parlamenta \[1999.\]* ECR-SC IA-77;II-401, stavak 19.

[(5)](#Footnote5){#(5)} Predmet C-269/90 *Technische Universität München protiv Hauptzollamt München-Mitte* \[1991.\] ECR I-5469, stavak 14.

[(6)](#Footnote6){#(6)} Predmet C-269/90 *Technische Universität München protiv Hauptzollamt München-Mitte* \[1991.\] ECR I-5469, stavak 14.

[(7)](#Footnote7){#(7)} Odluka Europskog ombudsmana o pritužbi 751/2000/(BB)IJH, točka 4. nacrta preporuke koji se u njoj navodi.