Strasbourg, 14. listopada 2004.

Poštovana gospođo H.,

Dana 26. lipnja 2003. podnijeli ste pritužbu protiv Europske komisije Europskom ombudsmanu u vezi s odlukom Komisije o isključenju određenih troškova iz financiranja Zajednice. Ta je pritužba evidentirana pod referentnim brojem 1219/2003/GG. Dana 23. srpnja 2003., na moj zahtjev, proslijedili ste mi niz popratnih dokumenata.

Pritužbu sam 25. srpnja 2003. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 17. studenoga 2003. Proslijedila sam vam ga 26. studenoga 2003. s pozivom na očitovanje.

U dopisu od 28. studenoga 2003. obavijestili ste me da bi se to pitanje trebalo smatrati riješenim. U svojem odgovoru od 12. prosinca 2003. ponovio sam svoj poziv na očitovanje o mišljenju Komisije i ponudio vam produljenje roka za to. Zamolio sam vas da se obratite mom uredu do 31. prosinca 2003. u slučaju da želite iskoristiti ovu ponudu. Međutim, takav kontakt nije uspostavljen.

Dana 2. veljače 2004. zaključio sam svoju istragu o pritužbi 1219/2003/GG odlukom u kojoj sam naveo da ste vi odbacili predmet.

Vaš službenik za odnose s javnošću došao je 11. ožujka 2004. u Strasbourg kako bi s mojim službama raspravljao o tom slučaju. Obavijestio je moje službe da želite da nastavim s istragom u vezi s vašom pritužbom.

Stoga sam odlučila ponovno registrirati pritužbu pod navedenim upućivanjem i nastaviti svoju istragu. Zbog ekonomičnosti postupka, smatrao sam da bi se istraga trebala nastaviti u trenutku u kojem je prethodna prekinuta, odnosno nakon što je dobila mišljenje Komisije i nakon što vam je dala priliku da se očitujete.

Kako bih mogao odlučiti o pritužbi uz potpuno poznavanje svih relevantnih činjenica, smatrao sam da trebam dobiti dodatne informacije o zahtjevu koji je doveo do spora i o raspravama o tom sporu između Komisije i njemačkih tijela. Budući da me vaš službenik za odnose s javnošću obavijestio da je nadležno ministarstvo u Stuttgartu spremno na zahtjev proslijediti te dokumente, 7. travnja 2004. pisao sam Ministarstvu tražeći presliku tih dokumenata. O tome ste istog dana obaviješteni.

Ministarstvo mi je 25. svibnja 2004. poslalo presliku relevantnih dokumenata.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Uvodne napomene

Podnositelj pritužbe prvi je put podnio pritužbu Ombudsmanu u lipnju 2003. (pritužba 1219/2003/GG). Ta je pritužba poslana Komisiji na mišljenje, a mišljenje Komisije zatim je proslijeđeno podnositelju pritužbe kako bi mu se omogućilo da iznese primjedbe. Odgovor podnositelja pritužbe naveo je Ombudsmana da vjeruje da podnositelj pritužbe želi odbaciti svoju pritužbu. Međutim, kako bi se izbjegli nesporazumi, Ombudsman je ponovno pisao podnositelju pritužbe i ponovio svoj poziv na očitovanje. Budući da nije odgovorio na ovaj dopis, Ombudsman je zaključio svoju istragu odlukom od 2. veljače 2004.(1).

Ombudsmanica je 11. ožujka 2004. obaviještena da podnositelj pritužbe želi da nastavi istragu o svojoj pritužbi.

Ombudsman je stoga odlučio ponovno registrirati pritužbu pod zasebnim brojem (760/204/GG) i nastaviti svoju istragu. Zbog ekonomičnosti postupka ombudsmanica je smatrala da bi se istraga trebala nastaviti u točki u kojoj je prethodna prekinuta, odnosno nakon što je dobila mišljenje Komisije i nakon što je podnositelju pritužbe dala priliku da iznese primjedbe.

Pritužba

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2078/92 od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša i održavanja krajolika (SL 1992., L 215, str. 85.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 7., str. 2078.) predviđala je program potpora za promicanje, među ostalim, ekstenzifikacije poljoprivrede. Poljoprivrednici bi, na primjer, mogli dobiti bespovratna sredstva ako „stočarske jedinice” po hektaru ne premašuju određenu brojku (1.4.). Kako bi se izračunala relevantna brojka, Uredbom je predviđeno da bi se „kopitari stariji od šest mjeseci” trebali uzeti u obzir kao 1,0 UG. Ovce i koze broje se kao 0,15 UG-a.

Poljoprivrednik na području Karlsruhea podnio je zahtjev za bespovratna sredstva u skladu s Uredbom. Njegova zemlja pokrivala je 3 hektara, a posjedovao je 4 konja i patuljastog magarca. Poljoprivrednik je smatrao da magarac ima oko veličine ovce. Stoga je izračunao ukupno 4,15 UG-a, a time i prosječni UG po hektaru neznatno ispod relevantnog praga od 1,4 UG-a po hektaru. Nadležno tijelo na tom području (Landwirtschaftsamt Wildberg) ispitalo je to pitanje i zaključilo da je LSU od 0,16 primjeren za patuljastog magarca. To je značilo da se relevantni prag i dalje poštuje.

Naknadna provjera Europske komisije dovela je do zaključka da je taj pristup netočan s obzirom na to da je magarac pripadao „kopitarima” za koje se morao izračunati LSU od 1,0. Slijedom toga, zatražena su povratna bespovratna sredstva koja su isplaćena predmetnom poljoprivredniku. Prema podnositelju pritužbe relevantni iznos iznosio je 240 DM.

Prema podnositelju pritužbe, predsjedniku Regierungspräsidium Karlsruhe, Komisija provodi provjere uzoraka poljoprivrednih subvencija koje dodjeljuju države članice. Na primjer, od 100 000 zahtjeva provjerava se njih 400. Ako se pokaže da je 40 od 400 provjerenih zahtjeva nepravilno dodijeljeno, Komisija smatra da je 10 % (40/400) ukupne subvencije nepravilno isplaćeno.

Prema podnositelju pritužbe Komisija je u ovom kontekstu provela samo jednu provjeru, tj. provjeru navedenog poljoprivrednika. Od svih provjerenih zahtjeva (tj. jednog), pokazalo se da je 100 % njih nepravilno obrađeno. Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija stoga zaključila da bi cijelu subvenciju dodijeljenu saveznoj zemlji Baden-Württemberg (927 401 EUR) trebalo povući s učinkom od sljedeće godine. Podnositelj pritužbe smatra da su se različite žalbe pokazale neuspješnima.

Podnositeljica pritužbe u svojoj je pritužbi u osnovi smatrala da je nepravedno i neproporcionalno kazniti saveznu zemlju s gotovo milijun eura zbog jedne pogreške u vezi s jednim zahtjevom.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Pritužba se odnosila na isključenje troškova Njemačke u iznosu od 927 401 EUR iz financiranja Zajednice Odlukom Komisije 2003/364/EZ od 15. svibnja 2003. o isključenju iz financiranja Zajednice određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP)(2). Odluka o isključenju tog iznosa iz financiranja Zajednice u međuvremenu je postala konačna jer Njemačka, jedina stranka koja ima pravo pobijati tu odluku, nije smatrala potrebnim pokrenuti postupak pred Sudom.

Što se tiče merituma predmeta, Komisija se pozvala na završno izvješće koje je tijelo za mirenje donijelo 22. listopada 2002. i proslijedilo njemačkim tijelima 24. listopada 2002. Tijelo za mirenje osnovano je Odlukom Komisije 94/442/EZ od 1. srpnja 1994. o uspostavi postupka mirenja u kontekstu poravnanja računa Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP)(3). Njegova je zadaća bila pokušati pomiriti različita stajališta Komisije i dotične države članice u pogledu odluka o odbijanju financiranja Zajednice u okviru Komponente za jamstva EFSJP-a.

Iz tog izvješća proizlazi da su njemačka tijela pogrešku koja je počinjena u pojedinačnom slučaju, koja je navedena u ovoj pritužbi, smatrala „sustavnom”, dok je Komisija smatrala da je riječ o „nasumičnoj” pogrešci. U slučaju nasumične pogreške utvrđene u uzorku pretpostavlja se da se pogreška proporcionalno ponavlja u svim transakcijama za koje je uzorak uzet. Naprotiv, sustavna pogreška, čiji se razlozi mogu utvrditi, može se ocijeniti zasebno jer se pretpostavlja da utječe samo na transakcije na koje se odnosi ta pogreška.

U izvješću tijela za mirenje navodi se da su njemačka tijela tijekom saslušanja priznala da, suprotno njihovim početnim izjavama, pogreška nije bila izolirana, nego da su otkriveni neki slični slučajevi. Komisija smatra da je time potvrđena „nasumična” priroda pogreške.

Tijelo za mirenje zaključilo je da ne može postići kompromis između stajališta dviju strana.

Komisija je zadržala svoje stajalište u svojem sažetom izvješću od 28. veljače 2003. o rezultatima provedenih kontrola.

Prema Komisijinu mišljenju, njezin je pristup bio ispravan, u skladu s načelima kojima se uređuje revizija i propisno obrazložen. Naglasilo je da tijelo za mirenje nije utvrdilo nepravilnosti u pogledu tog pristupa.

Komisija je dodala da se poravnanje računa nužno odnosilo na prethodnu proračunsku godinu koja je zaključena. U ovom se slučaju odnosio na troškove nastale 2000. Financijski ispravak stoga se odnosio na prošlost, čak i ako je izvršen u kasnijoj fazi. Poravnanje računa nije imalo automatske posljedice na financiranje Zajednice u narednim proračunskim godinama. Troškovi ostvareni u sljedećim godinama naknadno su provjereni.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe radi očitovanja. U svojem dopisu od 28. studenoga 2003. podnositelj pritužbe naveo je da ne osporava da je Komisija postupala ispravno u formalnom smislu, ali da nije iznio daljnje primjedbe u pogledu merituma mišljenja Komisije.

Daljnje istrage

Nakon što je nastavio svoju istragu, Ombudsman je smatrao da su mu potrebne dodatne informacije o zahtjevu koji je doveo do spora i o raspravama o tom sporu između Komisije i njemačkih tijela. Budući da je službenik za odnose s javnošću podnositelja pritužbe obavijestio pučkog pravobranitelja da je nadležno njemačko ministarstvo, Ministerium für Ernährung und Ländlichen Raum savezne zemlje Baden-Württemberg, spremno na zahtjev proslijediti te dokumente, pučki pravobranitelj pisao je Ministarstvu 7. travnja 2004. tražeći presliku tih dokumenata.

Ministarstvo je 25. svibnja 2004. pučkom pravobranitelju poslalo presliku relevantnih dokumenata.

Dokumenti podneseni pučkom pravobranitelju sastoje se od preslike dopisa od 26. veljače 2004. u kojem je Ministarstvo odgovorilo građaninu koji je izrazio nezadovoljstvo odlukom Komisije u slučaju "patuljastog magarca". Ministarstvo je u tom dopisu objasnilo da je smanjenje koje je izravno uzrokovano pogreškom u vezi s navedenom životinjom iznosilo 858 646 DM. Uz ostale male pogreške (koje inače ne bi dovele do odbitka), ukupni rashodi koje Komisija nije dopustila iznosili su 927 401 EUR ili 1 813 839 DM. Ministarstvo je napomenulo da je razmotrena mogućnost osporavanja odluke Komisije pred Sudom. Međutim, istaknuo je da je u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Komisija samo trebala dokazati da postoje opravdane sumnje u pogledu točnosti kontrola koje provode nacionalna tijela. Od predmetne države članice zatim se očekivalo da dostavi detaljne dokaze kako bi opovrgnula nedostatke koje je istaknula Komisija. Ministarstvo je istaknulo da bi to u ovom slučaju bilo gotovo nemoguće s obzirom na to da su tijela savezne zemlje morala obraditi 54 000 zahtjeva koji se odnose na relevantni program. Dodao je da je stoga odlučeno da neće podnijeti tužbu protiv Komisijine odluke. Međutim, Ministarstvo je istaknulo da je njemačkom Bundesratu podnijelo inicijativu u skladu s kojom bi savezna vlada trebala pokušati uvjeriti Komisiju da izrečene sankcije trebaju biti razmjerne pogreškama ili netočnim plaćanjima koja su izvršena.

ODLUKA

1 Navodno nepravedna odluka o poravnanju računa

1.1 Svojom Odlukom 2003/364/EZ od 15. svibnja 2003. o isključenju iz financiranja Zajednice određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP)(4) Europska komisija odlučila je isključiti iz financiranja Zajednice izdatke nastale za Njemačku 2000. u iznosu od 927 401 EUR. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe, predsjednik Regierungspräsidium Karlsruhe, tvrdio je da je ta odluka nepoštena i nerazmjerna jer se temelji na jednom predmetu u kojem je predmetni iznos bio 240 DM.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju objasnila razloge svoje odluke i izrazila stajalište da je njezin pristup bio ispravan, u skladu s načelima kojima se uređuje revizija i propisno obrazložen.

1.3 Ombudsmanica napominje da se predmet u kojem je donesena odluka Komisije odnosio na zahtjev za bespovratna sredstva na temelju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2078/92 od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša i održavanja krajolika . Tom je uredbom predviđen program potpora za promicanje, među ostalim, proširenja poljoprivrede. Poljoprivrednici bi, na primjer, mogli dobiti bespovratna sredstva ako „stočarske jedinice” po hektaru ne premašuju određenu brojku (1.4.). Kako bi se izračunala relevantna brojka, Uredbom je predviđeno da bi se „kopitari stariji od šest mjeseci” trebali uzeti u obzir kao 1,0 UG. Neosporno je da je u relevantnom trenutku ta kategorija obuhvaćala i magarce. Ovce i koze broje se kao 0,15 UG-a. Poljoprivrednik na području Karlsruhea, čije je zemljište obuhvaćalo tri hektara i koji je podnio zahtjev za bespovratna sredstva u skladu s Uredbom, posjedovao je četiri konja i patuljastog magarca. S obzirom na to da je magarac imao oko veličine ovce, izračunao je ukupno 4,15 UG-a, a time i prosječni UG po hektaru nešto ispod relevantnog praga od 1,4 UG-a po hektaru. Nadležno tijelo na tom području (Landwirtschaftsamt Wildberg) ispitalo je to pitanje i zaključilo da je LSU od 0,16 primjeren za patuljastog magarca. To je značilo da se relevantni prag i dalje poštuje. Pogreška je otkrivena prilikom naknadne provjere i od poljoprivrednika je zatraženo da vrati neopravdano isplaćen iznos (240 DM). Međutim, Komisija je smatrala da je riječ o nasumičnoj pogrešci utvrđenoj u uzorku i da treba pretpostaviti da se ona proporcionalno reproducirala u svim transakcijama u kojima je uzorak uzet.

1.4 Ombudsmanica smatra da se na prvi pogled čini da je odluku Komisije doista teško pomiriti sa zdravim razumom. Činjenica da bi pogreška u vezi s relativno trivijalnim iznosom trebala dovesti do odbijanja znatnog novčanog iznosa (bez obzira na to temelji li se osoba na ukupnom iznosu od 927 401 EUR ili na iznosu od 858 646 DM koji se čini izravno zbog navedene pogreške) iznenađujuća je, tim više što je pošteno pretpostaviti da je pogreška u vezi s patuljastim magarcem vrlo vjerojatno bila jedina takve vrste.

1.5 Međutim, Ombudsmanica napominje da je Komisija objasnila da je to pitanje razmatrala iz drugačijeg kuta. Gledano iz te perspektive, nacionalna tijela počinila su pogrešku. Ta je pogreška otkrivena pri razmatranju uzorka relevantnih zahtjeva. Stoga je Komisija, prema njezinu mišljenju, mogla pretpostaviti da su počinjene i druge pogreške. Komisija smatra da nije relevantna činjenica da se pogreška u ovom slučaju odnosila na patuljastog magarca, nego da je došlo do pogreške.

1.6 Ombudsmanica napominje da je Sud dosljedno smatrao da Komisija, kako bi dokazala povredu pravila o zajedničkoj organizaciji poljoprivrednih tržišta, nije dužna iscrpno dokazati da su provjere koje provode nacionalna tijela neodgovarajuće ili da su podaci koje su ona dostavila netočni, nego podnijeti dokaze o ozbiljnoj i razumnoj sumnji u pogledu provjera ili podataka. Razlog za to ublažavanje tereta dokazivanja za Komisiju je taj što je država članica u najboljem položaju da prikupi i provjeri podatke potrebne za poravnanje računa EFSJP-a i stoga je na toj državi da podnese najdetaljnije i najopsežnije dokaze o točnosti svojih provjera ili podataka i, ako je potrebno, o netočnosti Komisijinih izjava (vidjeti osobito presudu Suda od 8. srpnja 2001., Nizozemska/Komisija, C-278/98, Zb., str. I-1501., t. 39. do 41. i presudu Suda od 8. srpnja 2003., Španjolska/Komisija, C-329/00, Zb., str. I-6103., t. 68.).

1.7 Ombudsmanica napominje da su njemačka tijela tijekom svojih razgovora s Komisijom (tijekom saslušanja takozvanog tijela za mirenje) prihvatila da, suprotno njihovim početnim izjavama, pogreška nije bila izolirana, već da su otkriveni neki slični slučajevi (iako se ne odnose na druge patuljaste magarce). U svojim očitovanjima na mišljenje podnositelj pritužbe prihvatio je da je Komisija postupala ispravno u formalnom smislu.

1.8 U tim okolnostima Ombudsmanica smatra da pristup Komisije u ovom slučaju ne predstavlja nepravilnost u postupanju.

1.9 Ombudsmanica smatra da je korisno istaknuti da se problem koji je doveo do ovog predmeta vrlo vjerojatno mogao izbjeći da se relevantnim propisom uzela u obzir mogućnost da podnositelji zahtjeva za bespovratna sredstva posjeduju patuljaste magarce. Vjeruje da će Komisija to imati na umu u budućim zakonodavnim prijedlozima u tom području.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka je dostupna na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu/).

(2) SL 2003., L 124, str. 45.

(3) SL 1994., L 182, str. 45.

(4) SL 2003., L 124, str. 45.