Strasbourg, 2. lipnja 2004.

Poštovani gospodine,

Dana 23. prosinca 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime društva X u vezi s načinom na koji Komisija upravlja određivanjem carinske vrijednosti.

Pritužbu sam 23. siječnja 2004. proslijedio predsjedniku Komisije. Dana 18. svibnja 2004. obavijestili ste me da više ne želite podnijeti pritužbu. Dana 1. lipnja 2004. imali ste telefonski razgovor s mojim uredom.

Kako je zatraženo u Vašem dopisu od 19. siječnja 2004., Vaša je pritužba riješena povjerljivo.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Ovu pritužbu podnosi društvo savjetnika koje djeluje u ime društva X sa sjedištem u Nizozemskoj (dalje u tekstu „podnositelj pritužbe”).

Pritužba se odnosi na način na koji Europska komisija upravlja određivanjem carinske vrijednosti. Određivanje carinske vrijednosti postupak je koji se primjenjuje za određivanje vrijednosti uvezene robe za potrebe izračuna carina „ad valorem”.

23/2000 (1) Europski revizorski sud naveo je da Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere za prevladavanje nekoliko nedostataka u upravljanju određivanjem carinske vrijednosti i nadzoru tijela država članica koje čine carinsku uniju.

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice u ovom predmetu sljedeće:

Iskustvo podnositelja pritužbe jest da se zakonodavstvo Zajednice ne tumači na isti način u različitim državama članicama, kao što su Nizozemska i Španjolska. Španjolska carinska tijela retroaktivno su procijenila znatne iznose carina, PDV-a na uvoz i kamata u ukupnom iznosu od 1 646 454 EUR za razdoblje od 1997. do 2001. Te retroaktivne procjene temelje se na pogrešnom tumačenju pravila Zajednice o određivanju carinske vrijednosti od strane španjolskih carinskih tijela. Svi predmeti (carinska revizija za godine 1997., 1998., 1999., 2000. i 2001.) bili su predmet sporova pred španjolskim sudovima te su, nakon uloženih žalbi, još uvijek u tijeku s presudama koje se očekuju u godinama 2006/2007.

Dana 15. rujna 2000. podnositelj pritužbe pisao je Komisiji tražeći od nje da pruži svoje tumačenje carinskog prava Zajednice jer se činilo da španjolska tijela nisu pravilno protumačila različite točke Carinskog zakonika Zajednice (CCC). U svojem odgovoru od 20. prosinca 2000. Komisija je navela da su pitanja tumačenja koja je postavio podnositelj pritužbe u nadležnosti nacionalnih carinskih tijela i da nije odgovorna za detaljno ispitivanje vrlo specifičnih pojedinačnih slučajeva, što je zadaća nacionalnih uprava. Podnositelj pritužbe zatim je Komisiji poslao različite e-poruke u kojima je od nje zatražio da pojasni svoje stajalište. Podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom Komisije te je ponovno istaknuo da trenutačna situacija dovodi do drukčije primjene i tumačenja primjenjivih pravila u različitim državama članicama. U dopisu od 12. prosinca 2001. podnositelj pritužbe nadalje je predložio da se o tom pitanju što prije raspravi u Odboru za Carinski zakonik (odjeljak o određivanju carinske vrijednosti). U svojem odgovoru od 21. prosinca 2001. Komisija je odbacila tu ideju.

Podnositelj pritužbe naglasio je 22. siječnja 2002. da je neprihvatljivo da se Carinski zakonik različito tumači u dvjema državama članicama te da je zadaća Komisije pojasniti zakonodavstvo i smjernice. Podnositelj pritužbe ponovio je svoj zahtjev da se o tom pitanju raspravlja u Odboru za Carinski zakonik. Međutim, Komisija dosad nije odgovorila na dopis od 22. siječnja 2002.

Podnositelj pritužbe podnio je 23. prosinca 2003. ovu pritužbu Ombudsmanu navodeći sljedeće navode (popis navoda na stranicama 8. do 10. pritužbe) i tvrdnju (na stranici 12. pritužbe):

1. Suprotno onome što je navela u svojem dopisu od 21. prosinca 2001., Komisija još nije objavila dodatne primjere kao smjernice i za carinske službe i za gospodarske subjekte;

2. Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 22. siječnja 2002. i nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe da stavi svoj predmet na dnevni red Odbora za carinski zakonik (točke 2. i 4. na popisu navoda podnositelja pritužbe);

3. Komisija nije obavijestila podnositelja pritužbe o tome je li od država članica zatražila informacije o praktičnoj primjeni odredbe o kupovnim provizijama (kako je navedeno u njezinu dopisu od 21. prosinca 2001.);

4. Komisija je obavijestila Revizorski sud da će djelovati kako bi prevladala različito postupanje prema trgovcima koji posluju u nekoliko država članica, ali nije poduzela nikakve mjere i ne provodi potrebno zakonodavstvo Zajednice kako bi osigurala jednake trgovinske uvjete u državama članicama. U tom se pogledu iz odgovora Komisije Revizorskom sudu čini da se ona predstavlja kao tijelo koje nema dovoljno sredstava i ovlasti (točke 5. i 7. popisa navoda podnositelja pritužbe);

5. Ne postoji „baza podataka obvezujućih odluka o vrednovanju”, što objašnjava zašto taj predmet nije riješen na odgovarajući način;

6. Komisija bi trebala poduzeti različite mjere za poboljšanje upravljanja carinskom vrijednošću kako bi se ona ujednačeno primjenjivala u svim državama članicama.

INQUIRY

Ombudsmanica je 23. siječnja 2004. Komisiji poslala pritužbu na mišljenje s rokom 30. travnja 2004. Dopisom od 4. svibnja 2004. Komisija je obavijestila Ombudsmana da su njezine službe u postupku dovršavanja odgovora na pritužbu. Međutim, 18. svibnja 2004. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da, s obzirom na ishod sastanka održanog 14. svibnja 2004. s dužnosnicima Komisijine Uprave za oporezivanje i carinsku uniju (TAXUD B1), više ne želi podnijeti pritužbu. Podnositelj pritužbe naveo je i da je Komisija o tome obaviještena na navedenom sastanku.

Službe Komisije obavijestile su 25. svibnja 2004. telefonom službe Europskog ombudsmana da je podnositelj pritužbe obavijestio Komisiju da se pritužba neće nastaviti. Obje su se službe složile da u tim okolnostima mišljenje više neće služiti svrsi.

U telefonskom razgovoru od 1. lipnja 2004. podnositelj pritužbe obavijestio je Ured ombudsmana da je zadovoljan stajalištem koje je Komisija zauzela o tom pitanju i njezinim prijedlogom da se razmotre neriješena problematična pitanja. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je predmet riješen.

ODLUKA

1 Optužbe protiv Komisije

1.1 Pritužbu podnosi društvo savjetnika koje djeluje u ime društva s poslovnim nastanom u Nizozemskoj (dalje u tekstu "podnositelj pritužbe"). Pritužba se odnosi na način na koji Europska komisija upravlja određivanjem carinske vrijednosti. Određivanje carinske vrijednosti postupak je koji se primjenjuje za određivanje vrijednosti uvezene robe za potrebe izračuna carina „ad valorem”. Podnositelj pritužbe u osnovi je tvrdio da Komisija nije pravilno ispunila svoje odgovornosti u vezi s određivanjem carinske vrijednosti, čime nije osigurala ni jednake trgovinske uvjete u državama članicama. Podnositelj pritužbe iznio je niz preciznijih navoda i tvrdnji protiv Komisije u tom pogledu (2).

1.2 Podnositelj pritužbe obavijestio je 18. svibnja 2004. Ombudsmana da, uzimajući u obzir ishode sastanka održanog 14. svibnja 2004. s dužnosnicima Komisijine Uprave za oporezivanje i carinsku uniju (TAXUD B1), više ne želi podnijeti pritužbu te da je Komisija o tome obaviještena na navedenom sastanku. U telefonskom razgovoru od 1. lipnja 2004. podnositelj pritužbe dodatno je obavijestio Ured ombudsmana da je zadovoljan stajalištem koje je Komisija zauzela o tom pitanju i njezinim prijedlogom da se razmotre neriješena problematična pitanja. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je predmet riješen.

Zaključak

Iz dopisa podnositelja pritužbe od 18. svibnja 2004. i telefonskog razgovora od 1. lipnja 2004. proizlazi da je Komisija poduzela korake za rješavanje tog pitanja i time zadovoljila podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 2001 C 84/1 od 14. ožujka 2001.

(2) Tvrdnje i navodi su: 1) Suprotno onome što je navela u svojem dopisu od 21. prosinca 2001., Komisija još nije objavila dodatne primjere kao smjernice i za carinske službe i za gospodarske subjekte; 2) Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 22. siječnja 2002. i nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe da stavi svoj predmet na dnevni red Odbora za carinski zakonik (točke 2. i 4. na popisu navoda podnositelja pritužbe); 3) Komisija nije obavijestila podnositelja pritužbe o tome je li od država članica zatražila informacije o praktičnoj primjeni odredbe o kupovnim provizijama (kako je navedeno u njezinu dopisu od 21. prosinca 2001.); 4) Komisija je obavijestila Revizorski sud da će djelovati kako bi prevladala različito postupanje prema trgovcima koji posluju u nekoliko država članica, ali nije poduzela nikakve mjere i ne provodi potrebno zakonodavstvo Zajednice kako bi osigurala jednake trgovinske uvjete u državama članicama. U tom se pogledu iz odgovora Komisije Revizorskom sudu čini da se ona predstavlja kao tijelo koje nema dovoljno sredstava i ovlasti (točke 5. i 7. popisa navoda podnositelja pritužbe); 5) Postoji nedostatak "baze podataka obvezujućih odluka o vrednovanju", što objašnjava zašto ovaj slučaj nije riješen na odgovarajući način; i 6) Komisija bi trebala poduzeti različite mjere za poboljšanje upravljanja određivanjem carinske vrijednosti kako bi se ona ujednačeno primjenjivala u svim državama članicama.