- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta
- HR Hrvatski
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.
Odluka Europskog ombudsmana o pritužbi 2189/2003/(ADB)PB protiv Vijeća Europske unije
Odluka
Slučaj 2189/2003/(ADB)PB - Otvoren Petak | 12 prosinca 2003 - Odluka donesena Srijeda | 20 listopada 2004
Strasbourg, 20. listopada 2004.
Poštovani gospodine M.,
Dana 11. studenoga 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s odbijanjem Vijeća Europske unije da odobri pristup „završnom izvješću Skupine za ekstremni fundamentalizam i terorizam”.
Pritužbu sam 12. prosinca 2003. proslijedio glavnom tajniku Vijeća. Vijeće je svoje mišljenje poslalo 23. veljače 2004., a ja sam vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje, ako to želite. Dopisom od 16. travnja 2004. obavijestili ste me da se ne želite očitovati.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.
Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za rješavanje Vaše pritužbe.
COMPLAINT
Podnositelj pritužbe 3. rujna 2003. poslao je početni zahtjev za pristup „završnom izvješću Skupine za ekstremni fundamentalizam i terorizam”. Izvješće, klasificirano kao „CONFIDENTIEL UE”, sastavila je Skupina za ekstremni fundamentalizam i terorizam (EFTG), koja se sastoji od skupine osobnih predstavnika ministara vanjskih poslova koju je naručilo dansko predsjedništvo nakon rasprava na sastanku Vijeća za opće poslove i vanjske odnose 24. listopada 2002. U izvješću se analizira ekstremni fundamentalizam i terorizam. Sadržavao je niz preporuka.
U svojem odgovoru od 9. listopada 2003. Glavno tajništvo Vijeća odbilo je objaviti navedeni dokument na temelju članka 4. točke (l) Uredbe 1049/2001 (1), navodeći da bi njegovo otkrivanje moglo ozbiljno ugroziti ključne interese Europske unije ili jedne ili više njezinih država članica u okviru javne sigurnosti u pogledu borbe protiv terorista i njihovih organizacija.
Kao odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe Vijeće je 4. studenoga 2003. potvrdilo odluku svojeg Glavnog tajništva i odbilo objaviti dokument na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) i članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001. Prema mišljenju Vijeća, otkrivanje informacija sadržanih u izvješću moglo bi oslabiti stajalište Unije u njezinim međunarodnim odnosima i ozbiljno ugroziti njezin postupak odlučivanja o tom pitanju.
U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da je odlukom Vijeća prekršena Uredba 1049/2001. Iznijela je sljedeće argumente:
1. Izvješće ne može sadržavati tajne informacije jer mjere za borbu protiv terorizma moraju donijeti nacionalni zakonodavci i stoga su predmet javnih rasprava u državama članicama.
2. Argument Vijeća da preporuke sadržane u izvješću nisu dovršene ne opravdava odbijanje pristupa cijelom dokumentu. Može se dati djelomičan pristup, a preporuke se brišu.
INQUIRY
Mišljenje VijećaU svojem mišljenju o pritužbi Vijeće je navelo da se načelno slaže da dokumenti koji se odnose na rasprave koje su u tijeku trebaju biti što dostupniji, pod uvjetom da njihovo objavljivanje ne dovodi u pitanje zaštitu interesa navedenih u članku 4. Uredbe 1049/2001. Međutim, Vijeće je smatralo da bi, s obzirom na to da predmetni dokument sadržava detaljnu analizu i procjenu ekstremnog fundamentalizma i terorizma diljem svijeta, uključujući politički osjetljive procjene koje se odnose na velik broj stranih država, otkrivanje moglo uzrokovati komplikacije u odnosima Europske unije s tim državama.
Vijeće je izjavilo da izvješće sadržava preporuke za jačanje postojećih mjera za sprečavanje i/ili suzbijanje nezakonitih i nasilnih ekstremističkih organizacija. Prema mišljenju Vijeća, otkrivanje tih podataka omogućilo bi potencijalnim počiniteljima napada usporedne procjene učinkovitosti postojećih struktura u dotičnim državama članicama ili trećim zemljama. Vijeće smatra da bi to moglo ozbiljno ugroziti zajedničke napore za pronalaženje konstruktivnih rješenja za ključne aspekte tog izazova za međunarodnu zajednicu. Vijeće je stoga smatralo da se primjenjuje iznimka iz članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje (zaštita javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa) Uredbe.
Vijeće se također osvrnulo na svoj sastanak u Solunu 19. i 20. lipnja 2003., na kojem je Europsko vijeće primilo na znanje izvješće i navelo da će se o njemu dodatno raspravljati s ciljem nastavka provedbe njegovih preporuka. Rasprave o dokumentu u relevantnim radnim skupinama Vijeća u vrijeme ove istrage još su bile u preliminarnoj fazi. Vijeće je smatralo da bi objava dokumenta ograničila sposobnost država članica da prilagode svoja pregovaračka stajališta i time ozbiljno ugrozila proces donošenja odluka Vijeća. Vijeće je stoga smatralo da se primjenjuje i iznimka iz članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001.
Vijeće je nadalje navelo da je ispitalo može li se odobriti djelomičan pristup dokumentu u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe. U tom je pogledu Vijeće napomenulo da se analize i preporuke iz izvješća moraju smatrati jedinstvenim nedjeljivim radnim dokumentom. Vijeće je stoga zaključilo da se navedene iznimke primjenjuju na cijeli dokument.
Primjedbe podnositelja pritužbePodnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da ne želi iznijeti primjedbe.
ODLUKA
1 Navodno kršenje Uredbe 1049/20011.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odgovorom Vijeća od 4. studenoga 2003. na njegov ponovni zahtjev za pristup "završnom izvješću Skupine za ekstremni fundamentalizam i terorizam" prekršena Uredba 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Parlamenta, Vijeća i Komisije. Vijeće je odbilo pristup na temelju izuzeća iz članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje i članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001 jer bi, prema mišljenju Vijeća, otkrivanje informacija sadržanih u izvješću moglo oslabiti stajalište Europske unije u njezinim međunarodnim odnosima i ozbiljno ugroziti proces odlučivanja Vijeća o tom pitanju.
Podnositelj pritužbe tvrdio je sljedeće:
1. Izvješće ne može sadržavati tajne informacije jer mjere za borbu protiv terorizma moraju donijeti nacionalni zakonodavci i stoga su predmet javnih rasprava u državama članicama.
2. Argument Vijeća da preporuke sadržane u izvješću nisu dovršene ne opravdava odbijanje pristupa cijelom dokumentu. Može se dati djelomičan pristup, a preporuke se brišu.
1.2 U svojem mišljenju Vijeće je potvrdilo svoj odgovor od 4. studenoga 2003. na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe. Vijeće je nadalje navelo da je ispitalo može li se odobriti djelomičan pristup dokumentu u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe. U tom je pogledu Vijeće napomenulo da se analize i preporuke iz izvješća moraju smatrati jedinstvenim nedjeljivim radnim dokumentom. Vijeće je stoga zaključilo da se navedene iznimke primjenjuju na cijeli dokument.
1.3 Ombudsmanica napominje da se odbijanje pristupa na temelju bilo kojeg od izuzeća iz Uredbe 1049/2001 mora temeljiti na valjanim i posebnim razlozima.
1.4 Što se tiče iznimke iz članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje, Vijeće je objasnilo da izvješće sadrži detaljnu analizu i procjenu ekstremnog fundamentalizma i terorizma diljem svijeta, uključujući politički osjetljive evaluacije koje se odnose na velik broj stranih država. Prema njezinu mišljenju, otkrivanje bi vjerojatno uzrokovalo komplikacije u odnosima Unije s tim državama. Vijeće je nadalje objasnilo da nakon analize u izvješću slijede preporuke za jačanje postojećih mjera za sprečavanje i/ili suzbijanje nezakonitih i nasilnih ekstremističkih organizacija. Prema njegovu mišljenju, objavljivanjem tih preporuka potencijalnim počiniteljima napada pružile bi se usporedne procjene učinkovitosti postojećih struktura u predmetnim državama članicama ili trećim zemljama. To bi, prema mišljenju Vijeća, moglo ozbiljno ugroziti zajedničke napore da se pronađu konstruktivna rješenja za ključne aspekte tog izazova za međunarodnu zajednicu.
U pogledu iznimke iz članka 4. stavka 3. Vijeće je izjavilo da je Europsko vijeće odlučilo da bi o izvješću trebalo dodatno raspraviti kako bi se nastavile njegove preporuke. Prema mišljenju Vijeća, rasprave o dokumentu u relevantnim radnim skupinama Vijeća u vrijeme ove istrage još su u preliminarnoj fazi. Vijeće smatra da bi objava dokumenta ograničila sposobnost država članica da prilagode svoja pregovaračka stajališta i time ozbiljno ugrozila proces donošenja odluka Vijeća.
1.5 Ombudsmanica smatra da su razlozi na koje se poziva Vijeće valjani i dovoljno precizni u okviru Uredbe 1049/2001.
1.6 Što se tiče mogućnosti davanja djelomičnog pristupa u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001, Vijeće je navelo da se analize i preporuke iz izvješća moraju smatrati jedinstvenim nedjeljivim radnim dokumentom te da se gore navedene iznimke primjenjuju na cijeli dokument.
S obzirom na podneske i nalaze iz točaka 1.3. – 1.5., čini se razumnim stajalište Vijeća da se izuzeća iz članka 4. stavka 1. točke (a) i članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001 primjenjuju na cijeli dokument.
ZaključakNa temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Vijeća Europske unije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i glavni tajnik Vijeća Europske unije.
Tvoje iskreno,
P. Nikiforos DIAMANDOUROS
(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Službeni list 2001., L 145, str. 43.
- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta