Strasbourg, 1. prosinca 2004.

Poštovana gospođo de C.,

Dana 26. kolovoza 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime svoje klijentice gđe P. (dalje u tekstu „podnositelj pritužbe”) protiv Europola u vezi s njezinim zapošljavanjem kao lokalnog člana osoblja, a ne kao člana osoblja Europola.

Dana 22. rujna 2003. proslijedio sam pritužbu direktoru Europola. Europol je svoje mišljenje poslao 23. prosinca 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. veljače 2004.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za rješavanje Vaše pritužbe.

COMPLAINT

Prema odvjetniku podnositelja pritužbe, relevantne činjenice bile su sljedeće:

Podnositelj pritužbe počeo je 1. svibnja 2001. raditi u Europolu kao administrativni asistent. Iz njezina ugovora s Europolom čini se da je zaposlena kao članica „lokalnog osoblja” s manje povoljnim (financijskim) uvjetima nego za osoblje Europola. U rujnu 2001. podnositelj pritužbe otkrio je da je zaposlena protivno Pravilniku o osoblju Europola jer bi radno mjesto administrativnog asistenta trebalo biti radno mjesto Europola, a ne lokalno radno mjesto osoblja. Odvjetnik podnositelja pritužbe pisao je 21. kolovoza 2002. direktoru Europola tražeći ispravak i naknadu. Direktor je 16. prosinca 2002. odbio taj zahtjev. Podnositelj pritužbe podnio je žalbu 14. ožujka 2003., koja je odbijena 11. lipnja 2003.

Odvjetnik podnositelja pritužbe podnio je 26. kolovoza 2003. ovu pritužbu pučkom pravobranitelju. Podnositelj pritužbe tvrdi da Europol nije poštovao Pravilnik o osoblju Europola (članci 1., 2. i 3. te Dodatak 1.) time što ga je zaposlio na radno mjesto administrativnog asistenta kao lokalnog člana osoblja, a ne kao člana osoblja Europola, te traži financijsku naknadu.

INQUIRY

Mišljenje Europola

Podnositelj pritužbe bio je zaposlen u Europolu kao član lokalnog osoblja u razdoblju od 1. svibnja 2001. do 1. travnja 2003.

Pravilnikom o osoblju Europola (1) predviđene su dvije kategorije osoblja koje Europol može zaposliti: članovi osoblja Europola i članovi lokalnog osoblja. Pitanje mogu li određeno radno mjesto popuniti samo osobe koje pripadaju jednoj ili drugoj od tih kategorija u načelu je utvrđeno Dodatkom 1. Pravilniku o osoblju Europola. Pravilnikom o osoblju Europola predviđeni su i različiti postupci i uvjeti za zapošljavanje osoblja Europola i lokalnog osoblja. Članovi lokalnog osoblja zaposleni su u skladu s nizozemskim nacionalnim zakonodavstvom, dok članovi osoblja Europola podliježu Pravilniku o osoblju Europola kako ga je utvrdilo Vijeće. Osim toga, imenovanje članom osoblja Europola moguće je samo za osobe koje su uspješno sudjelovale u postupku odabira.

Sva stajališta Europola utvrđena su u planu radnih mjesta, koji Vijeće donosi u okviru proračuna Europola za svaku godinu. Imenovanja članova osoblja Europola izvan granica utvrđenih ovim planom radnih mjesta nisu pravno moguća.

S obzirom na nefleksibilnost sustava zapošljavanja, Europol je morao pribjeći zapošljavanju privremenog osoblja pod uvjetima koji se primjenjuju na lokalno osoblje u situacijama u kojima u planu radnih mjesta nisu bila predviđena radna mjesta Europola te je bila potrebna privremena pomoć. To se, na primjer, dogodilo u situacijama u kojima je redoviti član osoblja dugo bio bolestan ili u razdobljima u kojima se radno opterećenje privremeno povećalo.

Europol je smatrao da je, čak i ako je točno da je ta politika podrazumijevala zapošljavanje osoblja kao članova lokalnog osoblja na radnim mjestima koja nisu formalno opisana u Dodatku 1. Pravilniku o osoblju Europola, Europol to mogao učiniti sve dok je bio u granicama svojeg proračuna za osoblje.

U biti, pritužba se temelji na činjenici da je podnositelj pritužbe bio zaposlen u Europolu kao član lokalnog osoblja, dok ona tvrdi da joj je trebao biti dodijeljen ugovor kao formalnom članu osoblja Europola. U korespondenciji s odvjetnikom podnositelja pritužbe Europol je objasnio razloge zbog kojih smatra da je ta tvrdnja netočna. Ti su razlozi sljedeći:

Glavni je argument Europola da je podnositelj pritužbe dobrovoljno i slobodno sklopio ugovor s Europolom, dobro znajući da je taj ugovor bio kao član lokalnog osoblja, uređen nizozemskim pravom. To je izričito navedeno u ugovornim dokumentima, kao i u korespondenciji s podnositeljem pritužbe. Tu činjenicu kao takvu nije osporio ni podnositelj pritužbe ni njezin odvjetnik.

Kao drugo, Europolovo je stajalište da podnositelju pritužbe nije bilo moguće ponuditi ugovor kao članu osoblja Europola jer nije uspješno postupila u skladu s postupcima zapošljavanja predviđenima Pravilnikom o osoblju Europola. Iako je podnositelj pritužbe sudjelovao u jednom od tih postupaka zapošljavanja osoblja Europola, nije odabrana.

Kao treće, planom radnih mjesta nije predviđeno Europolovo radno mjesto administrativnog asistenta u odjelu u kojem je radila, dok je radno opterećenje tog odjela bilo takvo da je bila potrebna privremena pomoć.

Europol također osporava da je podnositelj pritužbe pretrpio financijsku štetu zbog svojeg zaposlenja kao člana lokalnog osoblja, s obzirom na to da pravno nije bilo moguće zaposliti podnositelja pritužbe kao člana osoblja Europola. Budući da nije bilo dostupno radno mjesto Europola i da podnositelj pritužbe nije uspješno sudjelovao u postupku odabira za ona radna mjesta koja su bila dostupna, jedina alternativa za Europol bila bi da uopće ne zaposli podnositelja pritužbe.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Tužiteljica je zadržala svoju pritužbu. Članci 2. i 3. Pravilnika o osoblju Europola i Dodatak 1. jasni su i ne ostavljaju nikakve sumnje u pogledu toga koje osoblje čini osoblje Europola. Suprotno onomu što je Europol tvrdio u svojem mišljenju, Pravilnik o osoblju Europola ne uvjetuje zapošljavanje osoblja Europola uspješnim postupkom odabira. Podnositelj pritužbe naveo je jedan primjer člana osoblja Europola koji nije prošao postupak odabira.

Podnositeljica pritužbe osporava Europolov argument da je dobrovoljno i slobodno potpisala ugovor, dobro znajući da se taj ugovor odnosi na lokalno osoblje. Kad je tužiteljica potpisala ugovor, nije znala da je riječ o funkciji člana osoblja Europola jer joj nije dostavljen primjerak Dodatka 1. Pravilniku o osoblju. Tužiteljica stoga nije mogla znati da je potpisala ugovor koji nije bio u skladu s Pravilnikom o osoblju.

Podnositeljica pritužbe također ističe da je prošla postupak odabira u vezi s radnim mjestom drugog službenika koje je postalo slobodno i da je postala rezervna kandidatkinja.

Argument da je podnositelj pritužbe angažiran zbog povećanog radnog opterećenja nije točan jer je ugovor podnositelja pritužbe produljen nakon jedne godine i predviđena je zamjena nakon što je podnositelj pritužbe otišao. Podnositelj pritužbe stoga je bio na redovnom administrativnom radnom mjestu.

Podnositeljica pritužbe tvrdi da bi, da je bila zaposlena u skladu s Pravilnikom o osoblju, ostvarila financijske koristi koje je sada propustila. Podnositeljica pritužbe stoga odbija Europolov argument da nije pretrpjela financijsku štetu.

ODLUKA

1 Navodno zapošljavanje podnositelja pritužbe protivno Pravilniku o osoblju Europola

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Europol nije poštovao Pravilnik o osoblju Europola (članci 1., 2. i 3. te Dodatak 1.) time što ga je zaposlio, na mjestu administrativnog asistenta, kao lokalnog člana osoblja, a ne kao člana osoblja Europola.

1.2 Europol je primijetio da je, s obzirom na nefleksibilnost sustava zapošljavanja, morao pribjeći zapošljavanju privremenog osoblja pod uvjetima koji se primjenjuju na lokalno osoblje, u situacijama u kojima planom radnih mjesta nisu bila predviđena radna mjesta Europola i u kojima je radno opterećenje bilo takvo da je bila potrebna privremena pomoć. Čak i ako je točno da je ta politika podrazumijevala zapošljavanje osoblja kao članova lokalnog osoblja na radnim mjestima različitima od onih koja su formalno opisana u Dodatku 1. Pravilniku o osoblju Europola, Europol je to mogao učiniti sve dok je bio u granicama svojeg proračuna za osoblje.

Europol je nadalje tvrdio da je podnositelj pritužbe dobrovoljno i slobodno sklopio ugovor s Europolom, dobro znajući da se taj ugovor odnosi na lokalno osoblje i da je uređen nizozemskim pravom. Podnositelju pritužbe nije bilo moguće ponuditi ugovor kao članu osoblja Europola jer nije uspješno prošla postupke zapošljavanja predviđene Pravilnikom o osoblju Europola. Naposljetku, planom radnih mjesta nije predviđeno radno mjesto Europola kao administrativnog asistenta u odjelu u kojem je radila.

1.3 Ombudsmanica napominje da je člankom 2. Pravilnika o osoblju Europola predviđeno da "(…) "osoblje Europola" znači osoblje zaposleno radi popunjavanja radnog mjesta koje je uvršteno na popis radnih mjesta u Dodatku 1., uz iznimku radnih mjesta označenih kao lokalno osoblje". Člankom 3. predviđa se da „(…) ‚lokalno osoblje’ znači osoblje zaposleno u skladu s lokalnim pravom na ručnim ili servisnim poslovima, raspoređeno na radno mjesto koje je kao takvo navedeno na popisu radnih mjesta u Dodatku 1.”.

1.4 Stavak 1. Dodatka 1. Pravilniku o osoblju Europola propisuje da "podložno stavku 3., sljedeća radna mjesta su radna mjesta Europola: (…) Asistenti – administrativni asistenti (svi relevantni odjeli)”. Stavak 3. Dodatka A predviđa da „Upravni odbor Europola, u skladu s člankom 28. stavkom 1. točkom 15. Konvencije o Europolu, sudjeluje u izradi proračuna i plana radnih mjesta. U tom kontekstu predlaže Vijeću u kojoj se mjeri radna mjesta navedena u ovom Dodatku mogu popuniti ili kombinirati.”

1.5 Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe bio zaposlen u Europolu, očito kao administrativni asistent, od 1. svibnja 2001. do 1. travnja 2003. Iako je ugovor koji je podnositelj pritužbe potpisao s Europolom 2. svibnja 2001. bio naslovljen „Ugovor o zapošljavanju lokalnog osoblja koje je imenovao Europol”, u njegovu prvom članku izričito se predviđa da se „zaposlenik zapošljava kao administrativni asistent u Jedinici za ljudske resurse pod uvjetima koji se podrazumijevaju u uredbama”. U produljenju ugovora za jednu godinu, potpisanog 24. travnja 2002., ponovno je navedeno da će „gđa P. biti zaposlena kao administrativna asistentica u Odjelu za ljudske resurse (…)”. Ombudsmanica također napominje da Europol u svojem mišljenju nije osporio da je podnositelj pritužbe bio zaposlen kao administrativni asistent.

1.6 U skladu s Dodatkom 1. Pravilniku o osoblju Europola, radno mjesto administrativnog asistenta podnositelja pritužbe jest radno mjesto Europola, a ne radno mjesto lokalnog osoblja. Pravilnik o osoblju u tom je pogledu jasan i čini se da ne ostavlja mjesta za sumnju jer se u Dodatku 1. navodi da će sljedeća radna mjesta „biti” radna mjesta Europola.

1.7 Europol je u svojem mišljenju priznao da je usvojio praksu zapošljavanja privremenog osoblja kao što je podnositelj pritužbe pod uvjetima koji se primjenjuju na lokalno osoblje, odnosno u situaciji u kojoj planom radnih mjesta nisu predviđena radna mjesta Europola. Europol tvrdi da je na to imao pravo sve dok je bio u granicama svojeg proračuna za osoblje.

1.8 U tom pogledu Ombudsman u Pravilniku o osoblju Europola nije pronašao nikakvu pravnu osnovu koja bi opravdala to djelovanje. Konkretno, Pravilnik o osoblju Europola ne sadržava nijednu odredbu prema kojoj bi se radna mjesta za administrativne asistente u određenim okolnostima mogla popuniti zapošljavanjem lokalnog osoblja.

1.9 Na temelju prethodno navedenog Ombudsman zaključuje da Europol nije poštovao svoj Pravilnik o osoblju zapošljavanjem podnositelja pritužbe kao administrativnog asistenta na temelju lokalnog ugovora o osoblju. To je slučaj nepravilnosti u postupanju, a ombudsmanica iznosi kritičku napomenu u nastavku.

2 Zahtjev za novčanu naknadu

2.1 Podnositelj pritužbe traži financijsku naknadu.

2.2 Europol osporava da je podnositelj pritužbe pretrpio bilo kakvu financijsku štetu kao posljedicu svojeg zaposlenja kao člana lokalnog osoblja, s obzirom na to da pravno nije bilo moguće zaposliti podnositelja pritužbe kao člana osoblja Europola. Budući da nije bilo dostupno radno mjesto Europola i da podnositelj pritužbe nije uspješno sudjelovao u postupku odabira za ona radna mjesta koja su bila dostupna, jedina alternativa za Europol bila bi da uopće ne zaposli podnositelja pritužbe.

2.3 Ombudsmanica smatra da podnositeljica pritužbe nije dokazala da je pretrpjela bilo kakav gubitak zbog nepravilnosti u postupanju utvrđenih u točki 1.9. ovog mišljenja jer se Europolov argument da bi jedina alternativa njezinu zapošljavanju kao člana lokalnog osoblja bila da je uopće nije zaposlila ne čini nerazumnim. Ombudsman stoga smatra da nije primjereno dalje razmatrati taj aspekt pritužbe.

2.4 Međutim, Ombudsman želi istaknuti da podnositelj pritužbe ima mogućnost podnijeti zahtjev za novčanu naknadu pred nadležnim sudom.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Europol nije poštovao svoj Pravilnik o osoblju zapošljavanjem podnositelja pritužbe kao administrativnog asistenta na temelju lokalnog ugovora o osoblju. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

S obzirom na to da se taj aspekt predmeta odnosi na postupke koji se odnose na posebne događaje u prošlosti i da je ugovor podnositelja pritužbe istekao 1. travnja 2003., nije primjereno nastaviti s prijateljskim rješavanjem tog pitanja. Nadalje, ombudsmanica smatra da je navedena kritična napomena dovoljna da se Europolu skrene pozornost na potrebu za preispitivanjem njegove prakse u pogledu angažmana njegova osoblja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Direktor Europola također će biti obaviješten o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Akt Vijeća od 3. prosinca 1998. o utvrđivanju pravilnika o osoblju koji se primjenjuju na zaposlenike Europola, SL 1999 C 26/23.