Strasbourg, 3. lipnja 2004.

Poštovana gospođo B.,

Dana 16. srpnja 2003. podnijeli ste pritužbu u ime anđela životinja Europskom ombudsmanu u vezi s odbijanjem Europske komisije da vam odobri potpuni pristup izvješću Komisije o misiji provedenoj u Rumunjskoj od 25. do 29. studenoga 2002.

Pritužbu sam 6. rujna 2003. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 12. studenoga 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 15. prosinca 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe

Pritužbu je podnio osnivač udruge Animals' Angels , registrirane njemačke organizacije za prava životinja specijalizirane za poboljšanje i nadzor dobrobiti životinja tijekom prijevoza živih životinja (1).

Osnovne informacije

Prema navodima podnositelja pritužbe, kontekst predmeta bio je, ukratko, sljedeći:

Tijekom dvije godine koje su prethodile pritužbi, Animals' Angels redovito je obavještavao Europsku komisiju o zlouporabi u vezi s prijevozom živih konja za klanje iz Rumunjske u Italiju. Nepravilnosti su uključivale zanemarivanje konja u rumunjskim stajama za čekanje, ozbiljno zlostavljanje, kršenje Direktive EZ-a o prijevozu životinja i krivotvorenje zdravstvenih certifikata. Posebno ozbiljan slučaj bio je prijevoz u EU konja koji su pozitivno testirani na infekcioznu anemiju iako je u priloženim zdravstvenim certifikatima navedeno da su konji bili negativno testirani.

Europska komisija provela je 25. i 29. studenoga 2002. misiju u Rumunjsku u kojoj je sudjelovalo šest stručnjaka iz Komisijina Ureda za hranu i veterinarstvo te jedan stručnjak iz države članice EU-a. Prema mišljenju Animal's Angela, nema sumnje da je Komisija procijenila nesavjesne prakse o kojima su joj govorili Animals' Angels.

Spor

Dopisom od 9. prosinca 2002. podnositelj pritužbe podnio je direktoru Ureda Komisije za hranu i veterinarstvo zahtjev za pristup izvješću o misiji Komisije u Rumunjskoj od 25. do 29. studenoga 2002. („izvješće o misiji”). Podnositeljica pritužbe izjavila je u svojem dopisu da će biti vrlo zainteresirana za nalaze izvješća, posebno zato što je postalo preopasno za djelovanje anđela životinja u Rumunjskoj.

Podnositelj pritužbe primio je 27. veljače 2003. odgovor glavnog direktora Europske komisije za Glavnu upravu za zdravlje i zaštitu potrošača Roberta J. Colemana. U dopisu je podnositelj pritužbe obaviješten da je njezin dopis od 9. prosinca 2002. registriran kao zahtjev za pristup dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (2). Glavni direktor ispričao se zbog prekoračenja roka od 15 dana utvrđenog u Uredbi (3).

G. Coleman obavijestio je podnositelja pritužbe da joj se ne može odobriti pristup izvješću o službenom putovanju jer je izvješće obuhvaćeno iznimkom iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe 1049/2001. Tom se iznimkom predviđa da institucije uskraćuju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Posebno, misija [Ureda za hranu i veterinarstvo] u Rumunjskoj provedena je kako bi se pratio napredak Rumunjske u usklađivanju sa zakonodavstvom Zajednice i njegovoj provedbi (pravna stečevina Zajednice) te će je Zajednica koristiti u procesu pregovora o uvjetima pristupanja Rumunjske EU-u.

G. Coleman obavijestio je podnositelja pritužbe da može podnijeti ponovni zahtjev glavnom tajniku Komisije radi preispitivanja odluke o odbijanju njezina pristupa. Podnositelj pritužbe podnio je 14. ožujka 2003. ponovni zahtjev u kojem je iznio sljedeće primjedbe:

Anđeli životinja imali su pravo dobiti pristup izvješću o misiji jer je uspješan završetak misije Komisije bio moguć djelomično zbog informacija koje su dostavili anđeli životinja.

Izvješća Ureda Komisije za hranu i veterinarstvo sustavno su se objavljivala na internetu do ožujka 2001. Stoga nije bilo moguće razumjeti zašto bi status Rumunjske kao zemlje podnositeljice zahtjeva za članstvo trebao dovesti do toga da se izvješća o misijama o kojima je ovdje riječ smatraju povjerljivima. Naime, status zemlje koja podnosi zahtjev za članstvo u EU-u ojačao je interes javnosti za državu te zemlje.

Moglo bi se steći dojam da je Komisija zadržala povjerljivo izvješće o misiji kako bi držala u tajnosti nepravilnosti o kojima je nedvojbeno saznala tijekom misije.

Zapravo, izvješća o zlouporabi i dalje su se objavljivala, kao na primjer izvješće o užasnim higijenskim uvjetima na tržištu mesa u središnjoj Ateni 2002. Nadalje, čini se da izvješća o ostalim trećim zemljama ne uživaju tajnost zemalja podnositeljica zahtjeva za članstvo. Primjer toga bilo je izvješće Ureda Komisije za hranu i veterinarstvo o uzgoju ribe u Keniji.

Čini se da je odbijanje pristupa anđela za životinje izvješću o misiji u suprotnosti s načelom da se prema zemljama podnositeljicama zahtjeva ne smije postupati povoljnije nego prema sadašnjoj državi članici EU-a.

Glavni tajnik Komisije je 14. svibnja 2003. ukratko odgovorio na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe kako slijedi:

U skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001 (4) Komisija bi podnositelju pritužbe omogućila pristup dijelovima izvješća o misiji. Međutim, najvažniji nalazi i zaključci sadržani u tim dijelovima zacrnjeni su kako bi se zaštitio javni interes u međunarodnim odnosima i svrha inspekcija i istraga. Te su iznimke utvrđene u članku 4. stavku 1. točki (a) i članku 4. stavku 2. Uredbe 1049/2001.

Predmetno izvješće o misiji izradio je Komisijin Ured za hranu i veterinarstvo u okviru šire misije povezane sa zahtjevom Rumunjske za članstvo u EU-u. Svrha te misije bila je ocijeniti napredak Rumunjske u provedbi pravne stečevine EU-a i njezinu provedbu sporazuma sklopljenih tijekom pregovora o pristupanju. Osim pitanja povezanih s pravnom stečevinom, veća misija razmatrala je izdavanje potvrda i izvoz živih konja za klanje.

Nalazi u zatraženom izvješću o misiji usko su povezani s razvojem pregovaračkih stajališta Komisije i trebaju se koristiti u pregovorima o uvjetima za pristupanje Rumunjske Izvršnom nalogu. Objava izvješća o misiji stoga bi mogla naštetiti interesu javnosti u pogledu međunarodnih odnosa, kao i svrsi inspekcija i istraga Komisije.

Kad je riječ o argumentu da anđeli životinja imaju pravo na pristup izvješću o misiji jer je uspješno dovršenje misije Komisije bilo moguće djelomično zbog informacija koje su dostavili anđeli životinja, takvo se pravo na pristup automatski ne odobrava. Čak i u pogledu službenih pritužbi, osoba koja je podnijela pritužbu obično se obavješćuje samo o stajalištu Komisije i poduzetim mjerama.

Što se tiče dojma da Komisija čuva povjerljivo izvješće o misiji kako bi zadržala tajnost nepravilnosti, Komisija ne namjerava ostaviti takav dojam. Naime, upravo zbog toga što Komisija želi neumorno otkriti sve informacije o zlouporabi u zemljama podnositeljicama zahtjeva te ih želi upotrijebiti u pregovorima, Komisija je od svojeg Ureda za hranu i veterinarstvo zatražila da provede predmetnu misiju.

Kad je riječ o drugim objavljenim izvješćima o misijama, ne bi trebalo miješati inspekcije koje se provode u postojećim državama članicama i u zemljama podnositeljicama zahtjeva. Prvi su već obvezni poštovati zakonodavstvo EU-a, dok to nije slučaj s potonjima. Zemlje podnositeljice zahtjeva stoga nisu obvezne dopustiti inspekcije Ureda za hranu i veterinarstvo. Ti se inspekcijski pregledi stoga provode pod uvjetom da se izvješće o inspekcijskom pregledu ne objavi.

Kad je riječ o ostalim trećim zemljama, ne postoje razlike u praksama povezanima s inspekcijama koje se provode u zemljama podnositeljicama zahtjeva i ostalim trećim zemljama u pogledu odobrenog uvoza. Objavljuju se sva inspekcijska izvješća.

Uz dopis glavnog tajnika priloženi su dijelovi izvješća o službenom putovanju kojima je podnositelju pritužbe odobren pristup. Ti su dijelovi bili naslovna stranica, popis sadržaja, popis kratica korištenih u izvješću i sažetak izvješća u kojem je zacrnjeno petnaest dijelova teksta. Tekst je sadržavao nalaze o nepravilnostima, kao što su „problemi povezani s krivotvorenjem izvoznih potvrda i postojanost nedostataka u vezi s postupkom certificiranja”.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositeljica pritužbe navela je da ne može prihvatiti argument Komisije da je izvješće o misiji povezano s pristupnim pregovorima. Iz dijelova izvješća o službenom putovanju koji su joj stavljeni na raspolaganje podnositelj pritužbe zaključio je da je glavna svrha službenog putovanja zapravo procjena uvjeta povezanih s izvozom životinja i hrane životinjskog podrijetla u EU na licu mjesta. Misija se stoga nije razlikovala od brojnih prethodnih inspekcija, o kojima su izvješća uvijek bila objavljena. Izjavila je da je zainteresirana samo za informacije o uvjetima povezanima s izvozom konja u EU, čije je odobrenje neovisno i neovisno o pristupnim pregovorima. Podnositelj pritužbe bojao se da bi Komisija mogla učinkovito povući svoju obvezu objavljivanja svih izvješća o inspekciji svojeg Ureda za hranu i veterinarstvo kada se ona odnose na zemlje podnositeljice zahtjeva „zaštititi interes javnosti za međunarodne odnose”.

Pozivajući se na argumente iznesene u njezinim dvama zahtjevima za pristup, podnositeljica pritužbe tvrdila je da su razlozi zbog kojih joj je Komisija odbila pristup cjelovitom dokumentu nedostatni te je stoga tvrdila da ima pristup cjelovitom izvješću o misiji.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

1. Pritužba

Podnositelj pritužbe zatražio je pristup izvješću o misiji koju je Ured za hranu i veterinarstvo proveo u Rumunjskoj od 25. do 29. studenoga 2002. Odobren joj je pristup dijelovima ovog izvješća koji se odnose na inspekcijske preglede izvoza iz trećih zemalja. Dijelovi izvješća koji nisu objavljeni odnose se na napredak Rumunjske u ispunjavanju budućih obveza nakon pristupanja Europskoj uniji. Otkrivanje tih dijelova izvješća negativno bi utjecalo na odnose Komisije s rumunjskim tijelima i time ugrozilo uspjeh budućih misija.

Podnositelj pritužbe dovodi u pitanje taj argument i traži pristup cjelovitom izvješću. Smatra da je svrha misije bila praćenje uvjeta u pogledu dogovorenog izvoza konja, koji nisu povezani s pristupnim pregovorima. Ne vidi razlog za uskraćivanje dijelova tog izvješća jer su objavljena prethodna izvješća o misijama.

2. Osnovne informacije

Ured za hranu i veterinarstvo može provoditi dvije vrste inspekcija u zemljama kandidatkinjama:

(1) Inspekcijski pregledi izvoza trećih zemalja u području sigurnosti hrane, dobrobiti životinja i zdravlja bilja kako bi se provjerilo ispunjava li zemlja izvoznica uvjete utvrđene zakonodavstvom Europske unije. Ti se inspekcijski pregledi provode u trećim zemljama koje izvoze ili žele izvoziti u Europsku uniju. Izvješća o takvim misijama rutinski se objavljuju na internetu, osim ako je bilateralnim sporazumima o veterinarskoj jednakovrijednosti predviđeno drukčije.

(2) Inspekcije u kontekstu proširenja. Te se inspekcije provode u okviru pristupnih pregovora i usmjerene su na praćenje napretka koji su zemlje kandidatkinje ostvarile u usklađivanju svojeg zakonodavstva sa standardima Europske unije. Nalazi tih inspekcija uključeni su u pregovaračka stajališta Komisije. Zemlje kandidatkinje nisu obvezne prihvatiti te inspekcije. Provode se uz njihovu suglasnost, pri čemu se podrazumijeva da se izvješća koja iz njih proizlaze neće objavljivati. Glavni cilj inspekcije provedene u Rumunjskoj od 25. do 29. studenoga 2002. bio je praćenje napretka u usklađivanju sa zakonodavstvom Europske unije i njegovoj provedbi u pripremi za pristupanje Rumunjske.

Međutim, prije inspekcije Komisija je zaprimila pritužbe talijanskih tijela i anđela za životinje o kontrolama certificiranja i izvoza živih konja iz Rumunjske u Italiju. Stoga je Ured za hranu i veterinarstvo odlučio proširiti opseg misije kako bi se uključila ta pitanja povezana s izvozom.

3. Razlozi za neodobravanje potpunog pristupa

Podnositelj pritužbe primio je uredni primjerak izvješća o misiji u kojem su objavljena tri odjeljka koja se odnose na pitanje izvoza (5.6.11., 5.6.12. i 7.1.1.). Pristup preostalim dijelovima izvješća uskraćen je jer bi njihovo otkrivanje negativno utjecalo na odnose Komisije s Rumunjskom.

Zemlje kandidatkinje nemaju zakonsku obvezu ispunjavanja zahtjeva zakonodavstva Europske unije (osim u pogledu odobrenog izvoza) prije pristupanja niti su obvezne prihvatiti inspekcije povezane s proširenjem koje provodi Ured za hranu i veterinarstvo. Ti se inspekcijski pregledi provode na dobrovoljnoj osnovi, pri čemu se podrazumijeva da se izvješća koja iz njih proizlaze neće objavljivati. Oni su važan dio pregovaračkog procesa. Objava nalaza o napretku Rumunjske prema ispunjavanju standarda EU-a u području sigurnosti hrane i dobrobiti životinja utjecala bi na pregovore o pristupanju i ozbiljno utjecala na odnose Komisije s rumunjskim tijelima. To bi ugrozilo njihovu spremnost da prihvate takve inspekcije i surađuju s Komisijom. Stoga Komisija smatra da se primjenjuje iznimka iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe 1049/2001.

Osim toga, otkrivanje bi moglo biti kontraproduktivno jer bi otežalo buduće posjete Ureda za hranu i veterinarstvo tijekom razdoblja prije pristupanja, čiji je cilj ocijeniti napredak u postizanju usklađenosti sa standardima Europske unije. Za uspjeh takvih posjeta važno je da rumunjska tijela (i nadležna tijela u drugim zemljama kandidatkinjama) budu uvjerena da će Komisija poštovati svoje obveze kako bi ostvarila najveću moguću korist od tih posjeta.

4. Odgovor na argumente podnositelja pritužbe

Podnositeljica pritužbe u svojem podnesku Ombudsmanu potvrđuje da je zainteresirana samo za nalaze o izvozu živih konja koje je Europska komisija već odobrila. Ti dijelovi izvješća o službenom putovanju objavljeni su u izmijenjenoj verziji koju joj je glavni tajnik poslao 14. svibnja 2003. Preostali dijelovi izvješća odnose se na pitanja povezana s proširenjem, koja su bila glavna svrha inspekcije. Kako je prethodno objašnjeno, ti se nalazi ne mogu objaviti.

Komisija stoga smatra da je podnositelj pritužbe primio informacije koje je zatražila djelomičnom objavom izvješća o misiji.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima ukratko iznijela sljedeće dodatne primjedbe:

1. Anđeli životinja bili bi voljni poštovati povjerljivost izvješća o misiji ako bi se time Komisiji omogućio pristup izvješću.

2. Pozivajući se na njemački prijevod mišljenja Komisije, podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisija navela da su inspekcije u zemljama podnositeljicama zahtjeva „werden im Einvernehmen mit dem Bewerberländern mit der Maßgabe durchgeführt, dass der entsprechende Bericht nicht veröffentlicht wird”. Riječ je o prijevodu engleske verzije mišljenja Komisije, u kojoj je Komisija navela da se inspekcije „provode uz njihovu suglasnost, pri čemu se podrazumijeva da se izvješća koja iz njih proizlaze neće objaviti”. Podnositelj pritužbe izjavio je da se nijedna zakonska obveza ili obveza na temelju ugovora ne spominje za „Maßgabe”, izraz na njemačkom službenom jeziku za (u tom kontekstu) „uvjet”.

3. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi se Komisija od početka pristupnih pregovora trebala složiti sa zemljama podnositeljicama zahtjeva da treba poštovati načela transparentnosti Europske unije.

4. Poteškoće koje su se pojavile u vezi sa zahtjevom za izvješće o misiji pokazuju da se dvije vrste inspekcija koje provodi Ured za hranu i veterinarstvo, na koje se upućuje u mišljenju Komisije, ne bi trebale koristiti zajedno.

5. Suprotno onomu što se navodi u mišljenju Komisije, dijelovi izvješća o misiji kojima je podnositelj pritužbe dobio pristup nisu zadovoljili njegov zahtjev. Posebno je željela pristup cjelovitom tekstu poglavlja 5.6. izvješća („Zdravlje životinja”) i poglavlja 5.8. („Dobrobit životinja”).

Podnositeljica pritužbe ponovila je da se njezinoj tvrdnji treba odobriti pristup cjelovitom izvješću o misiji.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Tvrdnja podnositelja pritužbe, iznesena u ime njezine organizacije "Anđeli životinja", odnosila se na odbijanje Komisije da joj odobri pristup predmetnom dokumentu. Osim toga, podnositelj pritužbe napomenuo je da je došlo do kašnjenja u obradi njegova zahtjeva, ali nije iznio dodatnu zasebnu tvrdnju. S obzirom na prirodu kašnjenja do kojeg je došlo, Ombudsman smatra da je važno iznijeti sljedeća opažanja i primjedbe.

1.2 Članak 7. stavak 1. Uredbe 1049/2002 propisuje da se "zahtjev za pristup dokumentu obrađuje odmah" i "U roku od 15 radnih dana od registracije zahtjeva, institucija odobrava pristup traženom dokumentu ... ili, u pisanom odgovoru, navodi razloge potpunog ili djelomičnog odbijanja". Člankom 8. Uredbe 1049/2001 predviđeno je sljedeće: „Ponovni zahtjev obrađuje se odmah. U roku od 15 radnih dana od registracije takvog zahtjeva institucija odobrava pristup [...] ili u pisanom odgovoru navodi razloge za potpuno ili djelomično odbijanje.”

1.3 Odgovor na početni zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dostavljen je otprilike dva i pol mjeseca nakon što je njezin zahtjev registriran u Komisiji. Odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe dostavljen je dva mjeseca nakon što je podnositelj pritužbe poslao zahtjev Komisiji. Odgovor Komisije na početni zahtjev podnositelja pritužbe sadržavao je ispriku zbog kašnjenja. Njegov odgovor na ponovni zahtjev nije sadržavao takvu ispriku ili bilo kakvu drugu potvrdu kašnjenja.

1.4 Europski ombudsman uvjeren je da je Komisija poduzela ili će poduzeti mjere za utvrđivanje i rješavanje problema koji su prouzročili ta kašnjenja.

2 Zahtjev za pristup i odgovor

2.1 Zahtjev podnositelja pritužbe za pristup odnosio se na Završno izvješće o misiji provedenoj u Rumunjskoj od 25. do 29. studenoga 2002. kako bi se ocijenio napredak koji su rumunjska tijela ostvarila u nadogradnji određenih klasa objekata za preradu hrane i kako bi se preispitale povezane kontrole živih životinja , DG(SANCO)/8675/2002 - MR final (dalje u tekstu „izvješće o misiji”). Podnositeljica pritužbe tvrdila je da su razlozi zbog kojih joj je Komisija odbila potpuni pristup izvješću nedostatni.

2.2 Komisija je objasnila da se glavni cilj misije odnosio na pregovore o pristupanju s Rumunjskom te da bi otkrivanje potpunog izvješća stoga bilo u suprotnosti s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) trećom alinejom i člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom Uredbe 1049/2001. U članku 4. stavku 1. točki (a) trećoj alineji utvrđena je iznimka od javnog pristupa radi zaštite javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom utvrđuje se iznimka od javnog pristupa radi zaštite svrhe inspekcija, istraga i revizija.

Komisija je nadalje objasnila da je ispitala izvješće o službenom putovanju u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001 kako bi odlučila može li se odobriti pristup dijelovima izvješća o službenom putovanju koji nisu obuhvaćeni navedenim iznimkama. Zaključila je da je to bio slučaj jer je izvješće sadržavalo sljedeće dvije kategorije teksta: jednu kategoriju povezanu s glavnom svrhom misije Komisije u Rumunjskoj (pristupni pregovori) i jednu kategoriju povezanu s uvjetima koje trebaju ispuniti treće zemlje koje izvoze u Europsku uniju. U skladu s postojećom praksom Komisije u pogledu objavljivanja, dijelovi povezani s drugom kategorijom objavljeni su podnositelju pritužbe.

2.3 U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe iznio je nekoliko argumenata i primjedbi. One se ispituju u sljedećem odjeljku.

3 Priroda izvješća o službenom putovanju: „pristupanje” ili „izvoz”

3.1 Podnositelj pritužbe nije se složio sa stajalištem Komisije da je njezino izvješće o misiji uglavnom povezano s pristupnim pregovorima. Smatrala je da je glavna svrha misije Komisije bila provesti procjene na licu mjesta uvjeta povezanih s izvozom životinja i hrane životinjskog podrijetla u Europsku uniju. Prema njezinu mišljenju, misija se stoga nije razlikovala od brojnih prethodnih inspekcija, o kojima su izvješća uvijek bila objavljena. Podnositelj pritužbe smatra da oslanjanje Komisije na iznimku povezanu s „međunarodnim odnosima” iz članka 4. Uredbe 1049/2001 stoga nije relevantno.

3.2 Komisija je objasnila da njezin Ured za hranu i veterinarstvo može provoditi dvije vrste inspekcija u zemljama kandidatkinjama:

(1) Inspekcijske preglede izvoza iz trećih zemalja (dalje u tekstu „izvozne” inspekcije) u područjima sigurnosti hrane, dobrobiti životinja i zdravlja bilja kako bi se provjerilo ispunjava li zemlja izvoznica uvjete utvrđene zakonodavstvom Europske unije. Ti se inspekcijski pregledi provode u trećim zemljama koje izvoze ili žele izvoziti u EU. Izvješća o takvim misijama rutinski se objavljuju na internetu, osim ako je bilateralnim sporazumima o veterinarskoj jednakovrijednosti predviđeno drukčije.

(2) Inspekcijski pregledi u kontekstu proširenja (dalje u tekstu „inspekcijski pregledi u okviru pristupanja”). Te se inspekcije provode u okviru pristupnih pregovora i usmjerene su na praćenje napretka koji su zemlje kandidatkinje ostvarile u usklađivanju svojeg zakonodavstva sa standardima EU-a. Nalazi tih inspekcija uključeni su u pregovaračka stajališta Komisije. Zemlje kandidatkinje nisu obvezne prihvatiti te inspekcije. Provode se uz njihovu suglasnost, pri čemu se podrazumijeva da se izvješća koja iz njih proizlaze neće objavljivati. Glavni cilj inspekcije provedene u Rumunjskoj od 25. do 29. studenoga 2002. bio je praćenje napretka u usklađivanju sa zakonodavstvom EU-a i njegovoj provedbi u pripremi za pristupanje Rumunjske.

Komisija tvrdi da je zaprimila pritužbe talijanskih tijela i anđela za životinje u vezi s kontrolama certificiranja i izvoza živih konja iz Rumunjske u Italiju. Stoga je njegov Ured za hranu i veterinarstvo odlučio proširiti opseg misije kako bi se uključila ta pitanja povezana s izvozom. Zbog kombinacije „izvozne” inspekcije i „pristupne” inspekcije Komisija je uspjela utvrditi dijelove izvješća o misiji koji nisu obuhvaćeni iznimkom koja se odnosi na pregovore o pristupanju i koji bi se mogli dostaviti podnositelju pritužbe.

3.3 Ombudsmanica primjećuje da Komisija priznaje da je misija bila kombinirana inspekcija "izvoza" i "pristupa". Ombudsmanica ne smatra da činjenice daju razlog za sumnju u opravdanost stajališta Komisije da je glavna svrha misije bila povezana s njezinim pristupnim pregovorima s Rumunjskom.

4 Pojedinačno pravo na pristup

4.1 Podnositeljica pritužbe tvrdila je da ima pravo na pristup izvješću o misiji jer je uspješno dovršenje misije Komisije bilo moguće djelomično zbog informacija koje je dostavila njezina organizacija.

4.2 Komisija je na taj argument odgovorila u svojem ponovnom zahtjevu, navodeći da se takvo pravo na pristup ne dodjeljuje automatski. Prema Komisijinu mišljenju, čak i kad je riječ o službenim pritužbama, osoba koja je podnijela pritužbu obično je samo obaviještena o Komisijinu stajalištu i poduzetim mjerama.

4.3 Ombudsmanica nije upoznata ni s jednim pravilom ili načelom koje bi podnositelju pritužbe dalo zasebno pojedinačno pravo pristupa predmetnom izvješću o misiji na temelju činjenice da je misija Komisije bila moguća djelomično zbog informacija koje je dostavila njezina organizacija.

5 Iznimke u pogledu pristupa iz Uredbe 1049/2001

5.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da čak i ako se izvješće o misiji odnosilo na pregovore o pristupanju s Rumunjskom, Komisija nije imala pravo odbiti pristup na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje ("međunarodni odnosi") i članka 4. stavka 2. treće alineje ("svrha inspekcija, istraga i revizija"). Konkretno, podnositelj pritužbe napomenuo je da se čini da Komisija primjenjuje višu razinu povjerljivosti u pogledu zemalja kandidatkinja nego u pogledu trenutačnih država članica ili ostalih trećih zemalja, što je razlika koju je smatrala neopravdanom.

5.2 U odgovoru na argument podnositelja pritužbe Komisija je navela da se inspekcije u zemljama kandidatkinjama provode na dobrovoljnoj osnovi uz pretpostavku da se izvješća koja iz toga proizlaze neće objaviti. Oni su važan dio pregovaračkog procesa. Objava nalaza o napretku Rumunjske prema ispunjavanju standarda Europske unije u području sigurnosti hrane i dobrobiti životinja utjecala bi na pregovore o pristupanju i ozbiljno utjecala na odnose Komisije s rumunjskim tijelima. To bi ugrozilo njihovu spremnost da prihvate takve inspekcije i surađuju s Komisijom.

Osim toga, Komisija je navela da bi otkrivanje moglo biti kontraproduktivno jer bi otežalo buduće posjete njezina Ureda za hranu i veterinarstvo tijekom razdoblja prije pristupanja, čiji je cilj ocijeniti napredak u postizanju usklađenosti sa standardima Europske unije. Za uspjeh takvih posjeta važno je da rumunjska tijela (i nadležna tijela u drugim zemljama kandidatkinjama) budu uvjerena da će Komisija poštovati svoje obveze kako bi ostvarila najveću moguću korist od tih posjeta.

Komisija je nadalje istaknula da ne postoje razlike u njezinim praksama povezanima s inspekcijama koje se provode u zemljama podnositeljicama zahtjeva i ostalim trećim zemljama u pogledu odobrenog uvoza. Objavljuju se sva inspekcijska izvješća.

5.3 Na temelju pojašnjenja i argumenata Komisije, Ombudsmanica smatra uvjerljivom pretpostavkom da bi postojao nerazuman rizik, u smislu članka 4. Uredbe 1049/2001, za interese "međunarodnih odnosa", a posebno "svrhe inspekcija" ako bi se omogućio pristup cjelovitom izvješću o misiji. Stoga se čini da Komisija, za potrebe prakse objavljivanja i povjerljivosti o kojoj je ovdje riječ, postupa razumno tako što zemlje kandidatkinje s kojima su pregovori u tijeku tretira kao kategoriju koja se razlikuje od ostalih trećih zemalja ili država članica Europske unije.

5.4 Na temelju prethodno navedenih nalaza ombudsmanica smatra da je Komisija djelovala u skladu s Uredbom 1049/2001. Stoga se čini da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta prigovora.

6 Dodatni razlozi za zabrinutost podnositelja pritužbe

6.1 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe izrazio je stajalište da poteškoće koje su nastale u vezi sa zahtjevom za pristup izvješću o misiji o kojem je ovdje riječ pokazuju da se dvije vrste inspekcija Ureda za hranu i veterinarstvo, na koje se upućuje u mišljenju Komisije i u točki 3.2. ove presude, ne bi trebale koristiti zajedno. Također je smatrala da bi Komisija trebala obvezati zemlje kandidatkinje da prihvate norme transparentnosti Europske unije.

6.2 Budući da ta stajališta nisu bila jasno formulirana kao zasebni navodi, Ombudsmanica ih nije smatrala prikladnima za istragu. Međutim, Ombudsmanica smatra da je korisno u nastavku iznijeti dodatnu napomenu o odluci Komisije da se pridruži izvješćima o „izvozu” i „pristupu”.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

DRUGO PODRUČJE

U ovom je slučaju Komisija objasnila kako se njezin Ured za hranu i veterinarstvo pridružio dvjema vrstama inspekcija i kako je to dovelo do spajanja dviju različitih vrsta izvješća o inspekcijama u jedno izvješće o misiji. Ombudsmanica u potpunosti cijeni činjenicu da se različite vrste inspekcija mogu spojiti u interesu učinkovite uprave. Međutim, činjenice u ovom slučaju upućuju na to da bi bilo korisno, koliko je to praktično moguće, zabilježiti informacije koje nisu povjerljive odvojeno od povjerljivih informacija. Time bi se posebno pojednostavnila primjena obveze davanja djelomičnog pristupa dokumentima, u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe br. 1049 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Njegova početna stranica je http://www.animals-angels.de/english/index_en.htm

(2) SL 2001., L 145, str. 43.

(3) Članak 7. stavak 1. Uredbe, SL 2001 L 145, str. 43.

(4) Člankom 4. stavkom 6. predviđa se sljedeće: „Ako su samo dijelovi traženog dokumenta obuhvaćeni bilo kojom od iznimaka, preostali dijelovi dokumenta objavljuju se”.