# Odluka Europskog ombudsmana o pritužbi 1286/2003/JMA protiv Europske komisije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: null
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/1939)
---
Strasbourg, 19. listopada 2004.   

Poštovani gospodine M.,

Dana 15. srpnja 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u ime organizacije za zaštitu okoliša „Prijatelji Zemlje". Vaša se pritužba odnosi na odluku Komisije od 5. svibnja 2003. o odbijanju vašeg zahtjeva za javni pristup nizu dokumenata povezanih s tekućim pregovorima koji se odvijaju pod pokroviteljstvom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) na temelju Općeg sporazuma o trgovini uslugama.

Pritužbu sam 29. rujna 2003. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija mi je 18. studenoga 2003. poslala svoje mišljenje, koje sam Vam proslijedila s pozivom na očitovanje. Vaše primjedbe na mišljenje Komisije zaprimio sam 18. prosinca 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se za vrijeme koje je potrebno za rješavanje vašeg slučaja.

COMPLAINT
---------

Podnositelj pritužbe smatra da su činjenice u predmetu sažeto sljedeće:

„Prijatelji Zemlje" 21. veljače 2003. pisali su Glavnom tajništvu Komisije tražeći pristup nizu dokumenata na temelju članka 6. Uredbe 1049/2001 \[dalje u tekstu „Uredba"). Predmetni dokumenti bili su sljedeći: (i) zahtjeve EU-a upućene drugim članicama WTO-a u kontekstu pregovora o trgovini uslugama u skladu s Razvojnim planom iz Dohe; ii. sve zahtjeve i dodatne zahtjeve članica WTO-a koje nisu članice EU-a upućene EU-u; i iii. nacrt početne ponude EU-a članicama WTO-a koje nisu članice EU-a.

U nedostatku odgovora podnositelj pritužbe obavijestio je Komisiju 17. ožujka 2003. o svojoj namjeri da podnese ponovni zahtjev u skladu s odredbama članka 7. stavka 4. Uredbe. Nakon toga je 19. ožujka 2003. poslao ponovni zahtjev. Glavni direktor Komisije za trgovinu odbio je 20. ožujka 2003. zahtjev podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe podnio je 4. travnja 2003. drugi ponovni zahtjev kojim je osporavao meritum odbijanja. Glavni tajnik Komisije 5. svibnja 2003. potvrdio je stajalište nadležnih službi.

Usporedno s prethodno navedenim zahtjevima FoE je od tijela Ujedinjene Kraljevine zatražio identične informacije. Ti su zahtjevi također odbijeni.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno razumjela svoje obveze iz Uredbe i postupila protivno njima. U prilog svojim navodima iznio je sljedeće argumente:
*++Nedokazivanje narušavanja zaštite javnog interesa++*   

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno temeljila svoje odbijanje na izuzeću iz članka 4. stavka 1. Uredbe o zaštiti javnog interesa u međunarodnim odnosima. Smatrao je da je glavni tajnik Komisije pogriješio u preširokom tumačenju članka 4. stavka 1. Uredbe tvrdeći da bi dokumenti povezani s tradicionalnim načinom pregovaranja i, kao rezultat toga, svi bilateralni zahtjevi trebali ostati povjerljivi među pregovaračima. Podnositelj pritužbe smatra da se Komisijinim argumentom samo dokazuje da bi objava zatraženih dokumenata mogla utjecati na međunarodne odnose. Međutim, smatrao je da Komisija nije mogla dokazati da bi otkrivanje ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa.
*++Priroda načina pregovaranja u okviru WTO-a++*   

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je pravo na pristup informacijama u skladu s Uredbom posebno važno u toj vrsti situacije zbog posljedica trgovinskih sporazuma dogovorenih u okviru WTO-a. Prema njegovu mišljenju, činjenica da bi način pregovaranja mogao biti tradicionalan ili općenito dogovoren nije dovoljna da bi se opravdalo uskraćivanje zatraženih dokumenata.

Bez obzira na očigledno oslanjanje Komisije na pojam suvereniteta, podnositelj pritužbe naglasio je da je u svojim odnosima s britanskim vlastima institucija inzistirala na tome da se s traženim dokumentima postupa povjerljivo i da ih se ne smije objaviti široj javnosti ili u širem optjecaju, čime se izričito podriva suverenitet Ujedinjene Kraljevine.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da glavni tajnik Komisije nije dostavio informacije o tome zašto bi se način pregovora stranaka WTO-a trebao smatrati tradicionalnim. Također nije objasnio u kojem je kontekstu metoda općenito dogovorena. Prema njegovu mišljenju, sve su članice WTO-a na početku pregovora bile slobodne uspostaviti vlastite postupke. Komisija nije predložila da uzme u obzir odredbe Uredbe kada je pristala sudjelovati u pregovorima s metodom koja bi ugrozila javni pristup, a time i cilj Uredbe. Podnositelj pritužbe smatra da je jedini razlog koji je Komisija ponudila u prilog toj konkretnoj pregovaračkoj metodi taj da bi otkrivanje zahtjeva ugrozilo sposobnost suverenih država da odluče kako će te zahtjeve vratiti svojim dioničarima. Međutim, podnositelj pritužbe napomenuo je da nije dano nikakvo objašnjenje o tome kako bi to bilo. Za podnositelja pritužbe očekivanje da bi Europska komisija trebala pregovarati u skladu s tradicionalnom metodom nije bilo dovoljno čvrsta osnova za primjenu izuzeća predviđenog u članku 4. stavku 1. Uredbe.
*++Nema odvagivanja interesa o kojima je riječ++*   

Podnositelj pritužbe tvrdio je da se Uredbom zahtijeva odvagivanje javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa i javnog interesa za pristup informacijama. Prema podnositelju pritužbe, Komisija nije pravilno odvagnula suprotstavljene javne interese.
*++Neprimjena iznimke na restriktivan način++*   

Podnositelj pritužbe istaknuo je da Komisija nije primijenila iznimke na primjereno restriktivan način, kako to zahtijevaju sudovi Zajednice. Naprotiv, relevantno izuzeće protumačeno je nepotrebno široko kako bi se dovelo u pitanje pravo na pristup informacijama, na koje je članak 4. stavak 1. Uredbe samo iznimka. Podnositelj pritužbe napomenuo je da, kako su utvrdili sudovi Zajednice, odgovorna institucija mora dostaviti dokaze da bi otkrivanje moglo nanijeti stvarnu štetu odnosima s trećim zemljama te da stoga rizik od ugrožavanja javnog interesa mora biti razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski.

S obzirom na prethodno navedeno podnositelj pritužbe zaključio je da Komisija nije opravdala odbijanje pristupa njegovim zahtjevima, čime je prekršila svoje obveze iz Uredbe.

Ukratko, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogriješila u tumačenju članka 4. stavka 1. Uredbe 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te je tvrdio da su zatraženi dokumenti otkriveni.

INQUIRY
-------

**Mišljenje Komisije**   

Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da je ispunila svoje pravne obveze time što je dokazala da bi otkrivanje zatraženih dokumenata ugrozilo javni interes u pogledu međunarodnih odnosa. Komisija je napomenula da joj je dodijeljena zadaća pregovaranja o međunarodnim trgovinskim sporazumima u okviru WTO-a, o čemu se pregovara u ime EZ-a i država članica. Javni interes u ovom je slučaju trebalo shvatiti na način da se njime Komisiji omogućuje uspješno vođenje pregovora. Ta vrsta trgovinskih pregovora tradicionalno se provodila metodom koja se temeljila na pristupu zahtjeva i ponuda. Ukidanjem tradicionalnog načina trgovinskih pregovora Komisija bi prekršila očekivanja pregovaračkih strana, pri čemu bi one trebale biti u mogućnosti same odlučiti o tome kako vratiti zahtjeve svojim dionicima na preispitivanje i kako izraditi protuponude. To bi utjecalo na odnose Komisije s njezinim trgovinskim partnerima, što bi negativno utjecalo na te vrlo osjetljive pregovore.

Kad je riječ o tradicionalnoj prirodi pregovora o kojima su se općenito usuglasili svi partneri, Komisija je istaknula da se taj pojam nalazi u stavku 11. Smjernica i postupaka WTO-a za pregovore o trgovini uslugama. Tom se metodom članicama WTO-a omogućuje da svojim trgovinskim partnerima pojasne svoje interese i olakšaju konvergenciju stajališta s ciljem postizanja općeg sporazuma. Zbog te obveze Komisija nije smatrala primjerenim pokušati nametnuti transparentniju metodu pregovaranja, čak i ako to nije pravno spriječeno.

Složenost i osjetljivost pregovora moraju se promatrati kao cjelina. Legitimna očekivanja trgovinskih partnera EU-a i mogućnosti Komisije da uspješno ispuni svoj pregovarački mandat također se moraju smatrati bitnim razlozima kojima se podupire nepoštovanje pregovaračke metode. Kršenje tih očekivanja dovelo bi do situacije u kojoj bi trgovinski partneri razvili manje otvoren i neprijateljski stav prema Komisiji, što bi pak smanjilo mogućnosti Komisije da uspješno zaključi pregovore.

Kad je riječ o stajalištu podnositelja pritužbe o odvagivanju interesa, Komisija se složila da uvijek postoji javni interes za transparentnost, a time i za otkrivanje svih dokumenata u posjedu javne uprave, u skladu s uvodnom izjavom 2. Uredbe. Međutim, Uredbom se utvrđuju određene iznimke od tog pravila. U skladu s tim, svi dokumenti u posjedu Komisije u načelu su dostupni javnosti, osim ako bi njihovo otkrivanje ugrozilo određene javne i privatne interese navedene u članku 4. Uredbe.

Komisija je istaknula da je ključni element postupanja sa zahtjevom za pristup dokumentima provođenje testa štete kako bi se utvrdilo bi li otkrivanje ugrozilo bilo koji od tih interesa. Ako se ne primjenjuje iznimka, pristup se odobrava bez potrebe za uravnoteženjem interesa. Ako se primjenjuje iznimka, pristup se odbija. Međutim, kad je riječ o iznimkama utvrđenima u članku 4. stavcima 2. i 3., postoji moguća daljnja iznimka od tih iznimaka, odnosno postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje. Kako bi se utvrdilo postoji li takav interes, potrebno je provesti odvagivanje interesa. Međutim, institucija je napomenula da je zaštita međunarodnih odnosa (članak 4. stavak 1. točka (a) Uredbe) obvezna iznimka i da ne podliježe daljnjem odvagivanju interesa.

Komisija je stoga zaključila da neki od argumenata koje je iznio podnositelj pritužbe, odnosno njegova zabrinutost u pogledu toga je li postupak utvrđivanja sporazumâ WTO-a dovoljno demokratski ili navodni javni interes za ponovno pregovaranje o načinu pregovaranja, nisu relevantni.

Kad je riječ o tome je li iznimka tumačena restriktivno, Komisija je objasnila da je uskraćivanje dokumenata opravdano ne zato što je metoda pregovaranja tradicionalna ili općenito dogovorena, nego zato što bi otkrivanje ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Komisija tvrdi da je to usko tumačenje iznimke, strogo ograničeno na konkretan kontekst.

Komisija je opravdala svoje kontakte s tijelima Ujedinjene Kraljevine na temelju toga što se sustavom savjetovanja utvrđenim u članku 4. stavku 4. točki 5. i članku 5. Uredbe zahtijeva da se savjetovanje s autorom provede ako nije jasno smije li se dokument objaviti ili ne. Uredba se primjenjuje na sve dokumente u posjedu dotičnih institucija, uključujući dokumente koji potječu od trećih strana. Uzimajući u obzir tu pretpostavku i prirodu predmetnih dokumenata, Komisija je odbacila argument podnositelja pritužbe da je Komisija možda ugrozila suverenitet tijela Ujedinjene Kraljevine odgovorom na savjetovanje provedeno u skladu s člankom 5. Uredbe.

Stoga je zbog prethodno navedenih razloga Komisija smatrala da je na odgovarajući način obradila zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dokumentima i na početnoj i na potvrdnoj razini. Institucija je smatrala da njezine službe nisu pogriješile u tumačenju Uredbe, posebno članka 4. stavka 1. točke (a), te da nisu propustile opravdati odbijanje pristupa predmetnim dokumentima.
**Primjedbe podnositelja pritužbe**   

U odgovoru na poziv Ombudsmana da podnese primjedbe podnositelj pritužbe naveo je da se u mišljenju Komisije ne postavlja nikakvo daljnje pitanje kojim bi se izmijenila bit pritužbe ili zahtijevao daljnji odgovor.

ODLUKA
------

**1 Odbijanje Komisije da odobri pristup dokumentima povezanima s pregovorima o WTO-u**   

1.1 Zahtjev podnositelja pritužbe Komisiji za pristup nizu dokumenata koji se odnose na tekuće pregovore koji se odvijaju pod pokroviteljstvom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) odbijen je. Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija pogriješila u tumačenju članka 4. stavka 1. Uredbe 1049/2001. Stoga zahtijeva da se zatraženi dokumenti otkriju.

U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije: i. dokazati da bi se otkrivanjem ugrozila zaštita javnog interesa; ii. obrazložiti zašto je povjerljiva metoda pregovaranja koju je slijedio WTO bila tradicionalna ili općenito dogovorena; iii. uravnotežiti predmetne interese; i iv. primjenjuju odgovarajuću iznimku na restriktivan način.

1.2 Komisija smatra da je pravilno postupila sa zahtjevom podnositelja pritužbe za pristup dokumentima i na početnoj i na potvrdnoj razini. Institucija smatra da njezine službe nisu pogriješile u tumačenju Uredbe, posebno članka 4. stavka 1. točke (a), te da je na odgovarajući način opravdala svoje odbijanje.

1.3 Na početku, a prije razmatranja detaljnih argumenata koje su iznijeli podnositelj pritužbe i Komisija, Ombudsmanica smatra korisnim podsjetiti na neka od općih načela na kojima se temelji sustav javnog pristupa dokumentima sadržan u Uredbi (EZ) br. 1049/2001[(1)](#(1)){#Footnote1} \[dalje u tekstu: Uredba\], koja je, među ostalim, zamijenila Odluku Vijeća 93/731/EZ o javnom pristupu dokumentima Vijeća[(2)](#(2)){#Footnote2} i Odluku Komisije 94/90/EZ o javnom pristupu dokumentima Komisije[(3).](#(3)){#Footnote3}

Uredbom se građanima dodjeljuje pravo pristupa dokumentima u posjedu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te njihovih agencija utvrđivanjem općih načela i ograničenja takvog pristupa u skladu s člankom 255. stavkom 2. Ugovora o EZ-u[(4).](#(4)){#Footnote4}

Iako je cilj Uredbe razviti opće načelo da građani trebaju imati pristup dokumentima, ona sadržava dvije kategorije iznimaka. Prva kategorija sastavljena je na obvezujući način i njome se predviđa da će institucije uskratiti pristup svim dokumentima u kojima bi otkrivanje moglo ugroziti, *među ostalim,* zaštitu javnog interesa u slučajevima u kojima se predmetna pitanja odnose na javnu sigurnost, obranu i vojna pitanja, međunarodne odnose, financijsku, monetarnu ili ekonomsku politiku, privatnost i integritet pojedinca[(5).](#(5)){#Footnote5} Druga kategorija iznimaka odnosi se na zaštitu komercijalnih interesa, sudskih postupaka i pravnih savjeta, dokumenata povezanih s inspekcijama, istragama i revizijama, dokumenata za internu uporabu u predmetima koji su u tijeku, što može opravdati odbijanje pristupa ako i samo ako ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje, za što je potrebno provesti odvagivanje interesa[(6).](#(6)){#Footnote6}

Međutim, kako su sudovi Zajednice naveli u vezi s odredbama prethodnog zakonodavstva, iznimke od javnog pristupa dokumentima moraju se tumačiti i primjenjivati restriktivno kako se ne bi ugrozila primjena općeg načela davanja najšireg mogućeg pristupa javnosti dokumentima[(7).](#(7)){#Footnote7}

1.4 Ombudsmanica napominje da je, kao što su sudovi Zajednice u kontekstu odluka koje su donijeli i Vijeće i Komisija o odbijanju pristupa na temelju iznimke koja se odnosi na zaštitu javnog interesa u području međunarodnih odnosa, odgovorna institucija u tim slučajevima izvršavala diskrecijsku ovlast koja je među političkim odgovornostima koje su joj dodijeljene odredbama Ugovorâ. U tim je okolnostima opseg nadzora ograničen na provjeru poštovanja postupovnih pravila, pravilnog obrazloženja sporne odluke i točnog navođenja činjenica te postojanja očite pogreške u ocjeni činjenica ili zlouporabe ovlasti[(8).](#(8)){#Footnote8}

Uzimajući u obzir navedenu sudsku praksu, Ombudsman smatra da bi se njegovo vlastito preispitivanje merituma odluke Komisije u ovom predmetu trebalo usredotočiti na to je li ona razumna.
*++Navodni propust da se dokaže narušavanje zaštite javnog interesa++*   

1.5 Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija pogrešno protumačila članak 4. stavak 1. Uredbe jer nije uspjela dokazati da bi se otkrivanjem ugrozila zaštita javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, argument Komisije samo pokazuje da objava zatraženih dokumenata može utjecati na međunarodne odnose.

Komisija smatra da bi, s obzirom na to da joj je povjerena zadaća pregovaranja o međunarodnim trgovinskim sporazumima u okviru WTO-a u ime EZ-a i država članica, javni interes trebao biti omogućavanje uspješnog zaključenja pregovora. Kako bi to učinila, institucija se mora pridržavati tradicionalnog načina trgovinskih pregovora u kontekstu WTO-a, pri čemu se ponude i protuponude međusobno povjerljivo razmjenjuju.

1.6 Ombudsmanica napominje da se ograničenje javnog pristupa na temelju zaštite javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa može pokrenuti samo u ograničenim okolnostima. Iz sudske prakse sudova Zajednice u vezi s primjenom istovjetnih odredbi u kontekstu odluka 93/731/EZ i 94/90/EZ proizlazi da je odgovorna institucija obvezna u pogledu svakog traženog dokumenta ili svake kategorije dokumenata[(9)](#(9)){#Footnote9} razmotriti može li, s obzirom na dostupne informacije, otkrivanje ugroziti javni interes u pogledu, među ostalim, međunarodnih odnosa[(10).](#(10)){#Footnote10} Nadalje, ako se ta iznimka primjenjuje, rizik od ugrožavanja javnog interesa mora biti razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski[(11).](#(11)){#Footnote11}

Ombudsman je također svjestan da se, kao što su to naveli sudovi Zajednice, odbijanje pristupa traženim dokumentima mora temeljiti na analizi čimbenika specifičnih za sadržaj ili kontekst svakog dokumenta ili svake kategorije dokumenata, iz kojih se može zaključiti da bi, zbog određenih posebnih okolnosti, otkrivanje takvog dokumenta ili kategorije dokumenata predstavljalo opasnost za određeni javni interes[(12).](#(12)){#Footnote12}

1.7 U ovom je slučaju Komisija zaključila da bi otkrivanje zatraženih dokumenata ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa, uzimajući u obzir kontekst u kojem se ti dokumenti izrađuju, odnosno postupak međunarodnih trgovinskih pregovora u kojem je institucija sudjelovala. Ombudsmanica napominje da je Komisija smatrala da priroda pregovora koji se odvijaju unutar okvira WTO-a ne dopušta javni pristup. Objašnjeno je da se općim konsenzusom trgovinski pregovori u okviru WTO-a tradicionalno odnose na povjerljivu razmjenu ponuda i protupostupaka, čije bi otkrivanje trećim stranama poremetilo proces i ugrozilo uspješno zaključenje pregovora.

1.8 Ombudsman smatra da, ako kontekst tih međunarodnih pregovora odražava Komisijin opis pregovaračkog procesa, tada se ne može zaključiti da je Komisija provela nerazumnu ocjenu kada je odlučila da bi otkrivanje spornih dokumenata moglo ugroziti javni interes u području međunarodnih odnosa.

Stoga se čini potrebnim potvrditi je li taj opis prirode pregovaračke metode točno naveden ili se, s obzirom na dokaze, čini da je došlo do nerazumne ocjene tih činjenica.
*++Priroda načina pregovaranja u WTO-u++*   

1.9. Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije dostavila informacije o tome zašto bi se metoda pregovaranja WTO-a trebala smatrati tradicionalnom ili u kojem je kontekstu metoda općenito dogovorena. Prema njegovu mišljenju, činjenica da bi način pregovaranja mogao biti tradicionalan ili općenito dogovoren ne bi bila dovoljna da bi se opravdalo uskraćivanje traženih dokumenata. Međutim, Komisija napominje da se upućivanje na tradicionalnu prirodu pregovora o kojima su se općenito dogovorili svi partneri nalazi u točki 11. Smjernica i postupaka WTO-a za pregovore o trgovini uslugama.

1.10 Ombudsmanica napominje da se u točki 11. Smjernica i postupaka WTO-a za pregovore o trgovini uslugama od 29. ožujka 2001., usvojenih na izvanrednoj sjednici Vijeća za trgovinu uslugama i stoga primjenjivih na Europsku uniju kao članicu WTO-a, navodi:
> *„Liberalizacija se ostvaruje bilateralnim, plurilateralnim ili multilateralnim pregovorima. Glavni način pregovaranja je pristup koji se temelji na ponudi zahtjeva."*

Iako sadržaj pristupa podnošenja zahtjeva nije službeno naveden u pravnom tekstu, Ombudsmanica napominje da se, kako je objasnila Komisija, praksa razvijala tijekom godina na temelju onoga što se čini dugogodišnjim međunarodnim običajima. Na temelju te dugogodišnje prakse, pristup traženja ponuda tradicionalno je uključivao povjerljivu razmjenu ponuda i protučinidbi među stranama u pregovorima. U tom se kontekstu čini da je otkrivanje tih dokumenata trećim stranama isključeno jer bi to moglo poremetiti postupak i ugroziti uspješno zaključenje pregovora.

1.11 Nakon što je pregledao sve dostupne informacije, Ombudsman smatra da činjenično postojanje te uobičajene metode pregovora nije dovedeno u pitanje te se stoga čini neospornim. Bez obzira na prijedlog podnositelja pritužbe da je možda utvrđen drukčiji pregovarački postupak i da je Komisija trebala iznijeti takav prijedlog na početku, Ombudsmanica napominje da nije dovedena u pitanje ni uobičajena priroda pristupa koji se temelji na ponudi zahtjeva u kontekstu pregovora u okviru WTO-a ni njegovo samo postojanje.

S obzirom na prethodno navedeno i uzimajući u obzir kontekst u kojem su se odvijali trgovinski pregovori u okviru WTO-a, Ombudsmanica smatra da se čini da Komisija nije provela nerazumnu ocjenu kada je odlučila da bi otkrivanje spornih dokumenata moglo ugroziti javni interes u području međunarodnih odnosa.

Ombudsmanica je stoga zaključila da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

1.12 Međutim, Ombudsman smatra da, čak i ako su ograničenja javnog pristupa nametnuta prirodom pregovora unutar okvira WTO-a pravno prihvatljiva, treba uzeti u obzir očekivanja mnogih građana u pogledu veće transparentnosti i otvorenosti u tom važnom području politike, kao što to pokazuje pritužba Ombudsmanu. To se posebno odnosi na priznavanje važnosti transparentnosti u smjernicama i postupcima WTO-a za pregovore o trgovini uslugama, kojima je u točki 9. predviđeno da su pregovori transparentni i otvoreni za sve države članice i države pristupnice.

Ombudsmanica smatra da se transparentnost ne može postići potpunim isključivanjem javnog pristupa informacijama. Ombudsmanica smatra da bi stoga bilo preporučljivo da Komisija razmotri dodatna sredstva koja bi te pregovore mogla učiniti otvorenijima i transparentnijima za građane, čime bi se olakšao javni pristup razmjenama među strankama.

Ombudsmanica će u tu svrhu Komisiji uputiti dodatnu primjedbu u nastavku.
*++Nema odvagivanja interesa o kojima je riječ++*   

1.13 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije pravilno odvagnula suprotstavljene javne interese kako je propisano Uredbom, što zahtijeva odvagivanje između javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa i javnog interesa u pogledu pristupa informacijama. Suprotno tomu, Komisija tvrdi da zaštita međunarodnih odnosa predstavlja obveznu iznimku i da stoga ne podliježe nikakvom daljnjem odvagivanju interesa.

1.14 Kao što je već navedeno u odluci, Ombudsman napominje da, za razliku od iznimaka sadržanih u članku 4. stavku 2. \[zaštita komercijalnih interesa, sudskih postupaka i pravnih savjeta, dokumenata povezanih s inspekcijama, istragama i revizijama\] i članku 4. stavku 3. \[dokumenti za internu uporabu u predmetima koji su u tijeku\] Uredbe, one sadržane u članku 4. stavku 1., koji uključuje zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa, ne podliježu prevladavajućem javnom interesu za otkrivanje. Stoga dotična institucija ima obvezu odbiti pristup ako bi otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes u pogledu međunarodnih odnosa.

Ombudsman je svjestan činjenice da je zakonodavac Zajednice utvrdio da, u slučaju kada bi otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes u pogledu međunarodnih odnosa, potonji interes nadmašuje bilo koji javni interes za otkrivanje dokumenta. Ombudsman stoga ne smatra održivim argument podnositelja pritužbe prema kojem Komisija nije odvagnula predmetne interese.
*++Neprimjena iznimke na restriktivan način++*   

1.15 Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisijino tumačenje iznimke koja se temelji na zaštiti javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa protumačeno nepotrebno široko kako bi se znatno i nerazmjerno ugrozilo pravo na pristup informacijama, za koje je članak 4. stavak 1. samo iznimka. Komisija smatra da je njezino tumačenje pojma zaštite javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa bilo strogo ograničeno na konkretan kontekst i stoga provedeno na restriktivan način.

1.16 Uzimajući u obzir obvezujuću prirodu iznimke koja se temelji na zaštiti javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa, kako je prethodno objašnjeno u točkama 1.3. i 1.14. odluke, i s obzirom na zaključke do kojih je došlo u točki 1.11. ove presude, odnosno činjenicu da se čini da Komisija nije provela nerazumnu ocjenu kada je odlučila da bi otkrivanje spornih dokumenata moglo ugroziti javni interes u području međunarodnih odnosa, Ombudsman smatra da je Komisija postupila u skladu sa svojim pravnim obvezama i da stoga ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.
**2 Objava traženih dokumenata**   

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da se traženi dokumenti moraju objaviti.

2.2 Uzimajući u obzir gore navedene nalaze, Ombudsman ne smatra da je potrebno obraditi tvrdnju podnositelja pritužbe.
**Zaključak**   

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

DRUGO PODRUČJE
--------------

Ombudsmanica smatra da, čak i ako su ograničenja javnog pristupa nametnuta prirodom pregovora unutar okvira WTO-a pravno prihvatljiva, treba uzeti u obzir očekivanja mnogih građana u pogledu veće transparentnosti i otvorenosti u tom važnom području politike. To se posebno odnosi na priznavanje važnosti transparentnosti u smjernicama i postupcima WTO-a za pregovore o trgovini uslugama. Transparentnost se ne može postići potpunim isključivanjem javnog pristupa informacijama. Ombudsmanica smatra da bi stoga bilo preporučljivo da Komisija razmotri dodatna sredstva koja bi te pregovore mogla učiniti otvorenijima i transparentnijima za građane, čime bi se olakšao javni pristup razmjenama među strankama.

Tvoje iskreno,

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

*** ** * ** ***

[(1)](#Footnote1){#(1)} Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

[(2)](#Footnote2){#(2)} SL L 340, 31.12.1993., str. 43.

[(3)](#Footnote3){#(3)} SL L 46, 18.2.1994., str. 58.

[(4)](#Footnote4){#(4)} budući da (4), Uredba 1049/2001.

[(5)](#Footnote5){#(5)} Članak 4. stavak 1. Uredbe 1049/2001.

[(6)](#Footnote6){#(6)} Članak 4. stavci od 2. do 3. Uredbe 1049/2001.

[(7)](#Footnote7){#(7)} Predmet T-309/97 *Bavarian Lager protiv Komisije* \[1999.\] ECR II-3217, stavak 39. (vidjeti upućivanje na ovdje navedenu sudsku praksu).

[(8)](#Footnote8){#(8)} Predmet T-14/98 *Heidi Hautala protiv Vijeća* \[1999.\] ECR II-02489, stavak 72.; predmet T-204/99 *Olli Mattila protiv Vijeća i Komisije* \[2001.\] ECR II-02265, stavak 59.; predmet T-211/00 *Aldo Kuijer protiv Vijeća* \[2002.\] ECR II-0485, stavak 53.

[(9)](#Footnote9){#(9)} Predmet T-105/95 *WWF UK protiv Komisije* \[1997.\] ECR II-313, stavak 64.

[(10)](#Footnote10){#(10)} Predmet T-174/95 *Svenska Journalistförbundet protiv Vijeća* \[1998.\] ECR II-2289, točka 112.

[(11)](#Footnote11){#(11)} *Supra* , predmet T-211/00 *Aldo Kuijer*, točka 56.

[(12)](#Footnote12){#(12)} *Supra* , predmet T-211/00 *Aldo Kuijer*, točka 61.