# Odluka Europskog ombudsmana o pritužbi 900/2003/(IJH)TN protiv Europske komisije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: null
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/1910)
---
Strasbourg, 18. veljače 2004.
Poštovani g.V. i g.M.,
Dana 13. svibnja 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime Skupine proizvođača polielektrolita u vezi s Komisijinim odbijanjem vašeg ponovnog zahtjeva za pristup dokumentu podnesenog na temelju Uredbe 1049/2001[(1).](#(1)){#Footnote1}
Pritužbu sam 2. lipnja 2003. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 5. rujna 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 31. listopada 2003.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.
COMPLAINT
---------
U svibnju 2003. odvjetničko društvo podnijelo je pritužbu pučkom pravobranitelju u ime skupine proizvođača polielektrolita. Pritužba se odnosila na Komisijino odbijanje ponovnog zahtjeva, podnesenog na temelju Uredbe 1049/2001, za pristup nacrtu izjave Zajedničkog odbora EGP-a u vezi sa Sporazumom o EGP-u -- poglavlje XV. Priloga II. -- u vezi s klauzulama o preispitivanju u području opasnih tvari i o izmjeni zajedničke izjave 1999/C 185/06 (dalje u tekstu „dokument").
Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice sljedeće:
Dopisom od 17. siječnja 2003. podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije pristup dokumentu koji uključuje upućivanje na akrilamid, tvar koju je proizveo podnositelj pritužbe. Komisija je 20. veljače 2003. odbila pristup. Podnositelj pritužbe podnio je 3. ožujka 2003. ponovni zahtjev. Dopisom od 9. travnja 2003. Komisija je potvrdila svoje prvotno odbijanje pristupa.
Podnositelj pritužbe tvrdi da je odluka Komisije o odbijanju pristupa dokumentu zahvaćena sljedećim postupovnim i pravnim nedostacima:
> I. Nedosljednost u obrazloženju i nevaljanost pravne osnove;
>
> II. nedostatni razlozi;
>
> III. povreda bitnog postupovnog zahtjeva čiji je cilj zaštita prava podnositelja zahtjeva;
>
> IV. pogrešna primjena izuzeća iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe 1049/2001;
>
> V. Pogrešna primjena "pravila autora treće strane";
>
> VI. nedostatak objektivnosti i sukoba interesa;
>
> VII. povreda prava na obranu; i
>
> VIII. Zlouporaba prava.
Kako bi potkrijepio svoje tvrdnje, podnositelj pritužbe iznosi sljedeće argumente:
I. Kad je riječ o zahtjevu za pristup, Komisija je smatrala da je riječ o dokumentu treće strane koji potječe iz tajništva EFTA-e. Stoga se u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe 1049/2001 (dalje u tekstu „Uredba") savjetovala s Tajništvom EFTA-e kako bi ispravno procijenila je li dokument obuhvaćen jednim od izuzeća iz članka 4. stavka 1. ili članka 4. stavka 2. Uredbe. Tajništvo EFTA-e odbilo je pristup uz obrazloženje da su pregovori još u tijeku i da bi otkrivanje dokumenta u toj fazi stoga moglo ozbiljno ugroziti pregovarački proces i postupak donošenja odluka u Sporazumu o EGP-u. Tajništvo EFTA-e stoga se u svojem obrazloženju oslonilo na članak 4. stavak 3. Uredbe. Međutim, Komisija se prilikom odbijanja pristupa također pozvala na članak 4. stavak 1. točku (a) treću alineju. U skladu s tim, Komisijina pravna osnova za odbijanje nije u skladu s temeljnim obrazloženjem trećeg autora i stoga je Komisija ne može upotrijebiti za odbijanje pristupa dokumentu. Nadalje, tajništvo EFTA-e nije imalo pravo pozvati se na članak 4. stavak 3. kako bi odbilo pristup jer se člankom 4. stavkom 4. u pogledu dokumenata trećih strana dopušta uskraćivanje pristupa samo na temelju iznimaka iz članka 4. stavka 1. ili članka 4. stavka 2. Stoga Komisijinu odluku treba proglasiti ništavom.
II. Komisija nije detaljno objasnila kako bi objava zatraženog dokumenta mogla ozbiljno ugroziti pregovarački proces i postupak donošenja odluka iz Sporazuma o EGP-u. Komisija je izjavila da se očekuje da će nacrt zajedničke izjave biti objavljen u svibnju 2003., što upućuje na to da su pregovori uglavnom dovršeni u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup. Stoga ne može postojati ozbiljan rizik od ugrožavanja pregovora. To bi se posebno trebalo primjenjivati na rasprave o akrilamidu, koje su dovršene i zaključene u trenutku podnošenja zahtjeva. Komisija je stoga trebala objaviti barem one dijelove dokumenta koji se odnose na tu tvar. U svakom je slučaju teško vidjeti kako bi objavljivanje nacrta zajedničke izjave javnosti moglo ozbiljno ugroziti pregovarački proces. Naprotiv, otkrivanjem bi se osigurala veća transparentnost i demokracija u pregovaračkom procesu i postupku donošenja odluka.
III. U odluci Komisije o odbijanju pristupa podnositelj pritužbe nije obaviješten o tome da bi trebao zatražiti presliku dokumenta od treće strane. U skladu sa sudskom praksom[(2)](#(2)){#Footnote2} pružanje tih informacija bitan je postupovni zahtjev za valjanost odluke.
IV. Tumačenjem iznimke iz članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje u najširem mogućem smislu Komisija je pogrešno protumačila i primijenila načelo pristupa dokumentima i dobru upravnu praksu sadržano u Uredbi, posebno u preambuli 4. i članku 1. točki (c).
V. Komisija je pogrešno protumačila i primijenila „pravilo treće strane kao autora" smatrajući da dokument potječe od tajništva EFTA-e ako zapravo potječe od Komisije ili barem od Komisije i Norveške. Komisija je netočno navela da dokument sadržava *„određen broj središnjih točaka koje su još uvijek predmet tekućih pregovora između država članica i dotičnih trećih zemalja".* Pregovori su se zapravo odnosili na norveška odstupanja od zakonodavstva Zajednice i stoga su uključivali samo Komisiju i Norvešku, a ne države članice i treće zemlje. Predmetni dokument nikako nije mogao potjecati iz tajništva EFTA-e jer se odnosi na norvešku provedbu zakonodavstva Zajednice. Primjena prava Zajednice u EU-u i EFTA-i postupak je koji nužno proizlazi iz prijedloga Komisije.
VI. Međutim, pod pretpostavkom da dokument potječe iz tajništva EFTA-e ili Norveške, postoji jasan sukob interesa jer su Norveška i Tajništvo EFTA-e stranke u postupcima koji su u tijeku u pogledu valjanosti određenih odstupanja od zakonodavstva Zajednice o kemikalijama koje je Zajednički odbor donio u vezi s Norveškom. Tajništvo EFTA-e stoga nije moglo donijeti objektivnu i nepristranu odluku o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup nacrtu zajedničke izjave.
VII. Komisija je trebala objaviti dokument kako bi osigurala da je podnositelju pritužbe pružena prilika da izrazi svoje stajalište i zaštiti svoja prava u pogledu predstojeće mjere, koja podrazumijeva odstupanja u Norveškoj u pogledu akrilamida i koja bi negativno utjecala na proizvode podnositelja pritužbe. Poštovanje prava na obranu u svim postupcima koji mogu dovesti do akta koji negativno utječe na neku osobu temeljno je načelo prava Zajednice koje mora biti zajamčeno čak i ako ne postoje pravila kojima se uređuje predmetni postupak.
VIII. Iznimka na koju se poziva Komisija u suprotnosti je s drugim javnim interesom, odnosno općim načelom da se javnosti omogući najširi mogući pristup dokumentima. Komisija je pogrešno uravnotežila predmetne interese i time počinila zlouporabu prava.
INQUIRY
-------
**Mišljenje Europske komisije**
Mišljenje Komisije sažeto je sadržavalo sljedeće točke:
I. Tvrdnja podnositelja pritužbe podrazumijeva dvije tvrdnje. Prvi je da treća osoba koja je autor može odbiti pristup dokumentu u posjedu Komisije, a drugi je da se treća osoba koja je autor pozivala na članak 4. stavak 3. Uredbe kao razlog za takvo odbijanje.
Što se tiče prve tvrdnje, jasno je da treća osoba koja je autor nema pravo veta. Nakon savjetovanja u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe, na Komisiji je da odluči hoće li odbiti ili odobriti pristup, uzimajući u obzir stajalište treće strane koja je zatražila savjetovanje. Međutim, člankom 4. stavkom 5. predviđa se posebno pravilo za *države članice* koje imaju povlašten položaj u odnosu na ostale treće strane.
Kad je riječ o drugoj tvrdnji, autor treće strane, nakon savjetovanja u ovom predmetu, nije se pozvao na članak 4. stavak 3. Uredbe. Ono što je zapravo učinio bilo je objasniti razloge zbog kojih nije želio da se dokument otkrije u tom trenutku. Na temelju argumenata koje je iznijela treća osoba, Komisija je zaključila da bi otkrivanje dokumenta protivno autorovim željama ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Stoga je odbio pristup dokumentu na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje Uredbe.
Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da se Komisija „također" oslonila na članak 4. stavak 1. točku (a) Uredbe i da to nije bilo u skladu s obrazloženjem koje je dala treća strana. Podnositelj pritužbe smatra da se članak 4. stavak 1. točka (a) stoga nije mogao upotrijebiti za odbijanje pristupa. Naime, Komisija se pozvala *samo* na članak 4. stavak 1. točku (a) kako bi odbila pristup. Tajništvo EFTA-e nije uputilo na postupak donošenja odluka Komisije kada je navelo razloge zbog kojih nije željelo da se dokument objavi.
II. Dostavljeno je dovoljno obrazloženja kako bi se objasnilo zašto bi i na koji način otkrivanje dokumenta moglo ozbiljno ugroziti pregovore i postupak donošenja odluka u Sporazumu o EGP-u. Tajništvo EFTA-e obavijestilo je Komisiju da nije vjerojatno da će dokument biti donesen prije svibnja 2003. Komisija je te informacije proslijedila podnositelju pritužbe u svojem dopisu od 9. travnja 2003. Stoga nije točno da se u tom dopisu navodi da se *„očekuje da će dokument biti objavljen u svibnju 2003.".*
Podnositelju pritužbe također je objašnjeno da bi do izmjena dokumenata moglo doći do posljednjeg trenutka i da djelomičan pristup u toj fazi nije bio moguć jer nije bilo moguće unaprijed utvrditi koji bi se dijelovi nacrta dokumenta mogli objaviti ne dovodeći u pitanje pregovore koji su u tijeku.
III. Točno je da Komisija ima obvezu pomoći tužitelju u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe. Međutim, sudska praksa na koju se poziva podnositelj pritužbe nije relevantna jer se odnosi na stari sustav iz Odluke 94/90[(3),](#(3)){#Footnote3} koji nije obuhvaćao dokumente trećih strana. U skladu s Uredbom podnositelj zahtjeva više ne mora tražiti presliku dokumenta od treće strane. Cjelokupna svrha uključivanja dokumenata trećih strana u Uredbu bila je izbjeći tako složene usporedne postupke. Nadalje, Komisija je obaviještena da je podnositelj pritužbe već zatražio pristup dokumentu od Tajništva EFTA-e te je dobio negativan odgovor.
IV. Odluka o odbijanju pristupa temeljila se na analizi čimbenika specifičnih za sadržaj dokumenta i kontekst postupka donošenja odluka u okviru Sporazuma o EGP-u. Zemlje EFTA-e imaju povlašten odnos sa Zajednicom. Obvezali su se na provedbu zakonodavstva EU-a u određenim ključnim područjima. Da dobro utemeljeni i detaljni argumenti koje je iznijelo Tajništvo EFTA-e nisu uzeti u obzir, time bi se ugrozila zaštita javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Činjenica da se Komisija u više navrata savjetovala s trećim autorom pokazuje da je postupala u skladu s dobrom upravnom praksom u pogledu pristupa dokumentima i da je njezina odluka bila osnovana. Nadalje, člankom 4. stavkom 1. ne predviđa se odvagivanje interesa kako bi se utvrdilo postoji li prevladavajući javni interes za otkrivanje.
V. Prijedlozi nacrta odluka Zajedničkog odbora EGP-a potječu gotovo isključivo od Tajništva EFTA-e, a to je slučaj s predmetnim dokumentom. Nakon što se podnesu Komisiji, nacrti se šalju na savjetovanje među službama, nakon čega se šalju Tajništvu EFTA-e radi dobivanja njegovih stajališta. Vrlo tehnički slučajevi mogli bi zahtijevati ponovljena savjetovanja između Komisije i Tajništva EFTA-e. Nakon što se stranke dogovore o nacrtu, Komisija službeno donosi stajalište Zajednice za sastanak Zajedničkog odbora EGP-a. Nacrt odluke zatim se podnosi Zajedničkom odboru EGP-a na zajedničko donošenje.
VI. Ta je tvrdnja neutemeljena jer je Komisija odlučila o zahtjevu za pristup, a ne Norveška ili Tajništvo EFTA-e.
VII. Podnositelj pritužbe upućuje na zakonodavni postupak u Sporazumu o EGP-u kao da je riječ o pravnom postupku protiv podnositelja pritužbe. Međutim, podnositelj pritužbe nije stranka u sudskom postupku u okviru kojeg bi se moglo pozvati na pravo na obranu.
VIII. Točno je da su sve iznimke od općeg načela davanja javnosti najšireg mogućeg pristupa dokumentima po definiciji u suprotnosti s tim načelom. Zbog toga se ispitivanje štete mora provesti na pojedinačnoj osnovi, iznimke se moraju usko tumačiti i mora se razmotriti djelomičan pristup. Komisija smatra da je ispravno procijenila predmetne interese.
**Primjedbe podnositelja pritužbe**
Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima ostaje pri svojim početnim navodima i iznosi sljedeće primjedbe:
Komisija navodi da bi do promjena u dokumentu moglo doći do posljednjeg trenutka i da bi otkrivanje u predmetnoj fazi moglo ozbiljno ugroziti pregovarački proces i postupak donošenja odluka. Stoga se čini da se Komisija zapravo poziva na članak 4. stavak 3. kako bi opravdala svoje odbijanje pristupa dokumentu. Međutim, nakon toga svoje odbijanje temelji na zaštiti javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa, tj. na članku 4. stavku 1. točki (a). To je slučaj nepravilnosti u postupanju jer se iznimke od pristupa dokumentima trećih strana mogu opravdati samo na temelju članka 4. stavka 1. i članka 4. stavka 2. Čini se da je Komisija na vlastitu korist upotrijebila dvije iznimke iz članka 4. stavka 3. i članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje kako bi opravdala svoje odbijanje otkrivanja dokumenta.
Nadalje, Komisija nije objasnila kako bi objava dokumenta o odstupanjima u Norveškoj u pogledu proizvoda na bazi akrilamida mogla ugroziti javni interes u pogledu međunarodnih odnosa.
Što se tiče prava na obranu, riječ je o višem pravnom načelu primjenjivom na razini Zajednice, koje treba tumačiti u najširem mogućem smislu. Ustaljena je sudska praksa da se pravo na pravični postupak, koje uključuje pravo na obranu, primjenjuje na sve upravne postupke koji mogu dovesti do donošenja mjere koja bi mogla negativno utjecati na interese osobe. Da bi se moglo primijeniti pravo na obranu, nije potrebno formalno biti stranka u predmetnom sudskom postupku. Pristup spisu jedan je od nužnih preduvjeta kako bi dotična osoba razvila položaj, obranila svoje interese i obavijestila instituciju o svojim stajalištima.
ODLUKA
------
**1 Navodna nedosljednost u obrazloženju i nevaljanost pravne osnove**
1.1 Pritužba se odnosi na Komisijino odbijanje ponovnog zahtjeva za pristup nacrtu izjave Zajedničkog odbora EGP-a u vezi sa Sporazumom o EGP-u - Prilog II. poglavlje XV. - u pogledu klauzula o preispitivanju u području opasnih tvari i o izmjeni zajedničke izjave 1999/C 185/06. Podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za pristup na temelju Uredbe 1049/2001 (dalje u tekstu „Uredba"). Pri obradi zahtjeva Komisija se savjetovala s Tajništvom EFTA-e, koje je smatrala autorom dokumenta.
1.2 Podnositelj pritužbe tvrdi da pravna osnova Komisije za odbijanje, tj. članak 4. stavak 1. točka (a) treća alineja Uredbe, nije bila u skladu s temeljnim obrazloženjem Tajništva EFTA-e, koje se temeljilo na članku 4. stavku 3.
Podnositelj pritužbe tvrdi da se Tajništvo EFTA-e nije moglo pozvati na članak 4. stavak 3. kako bi odbilo pristup jer se člankom 4. stavkom 4., kojim je obuhvaćen pristup dokumentima trećih strana, dopušta uskraćivanje pristupa samo na temelju iznimaka iz članka 4. stavka 1. ili članka 4. stavka 2.
Podnositelj pritužbe tvrdi i da Komisijino obrazloženje upućuje na to da se ona zapravo oslonila na članak 4. stavak 3., a ne na članak 4. stavak 1. točku (a) treću alineju, kako bi opravdala svoje odbijanje i da je riječ o nepravilnostima u postupanju jer se iznimke od pristupa dokumentima trećih strana mogu opravdati samo na temelju članka 4. stavka 1. i članka 4. stavka 2.
1.3 Komisija tvrdi da je, nakon savjetovanja s trećim autorom u skladu s člankom 4. stavkom 4., na njoj da odluči hoće li odobriti pristup dokumentu. Autor treće strane nema pravo veta. Tajništvo EFTA-e nije se pozvalo na članak 4. stavak 3., već je samo objasnilo razloge zbog kojih nije željelo objaviti dokument. Na temelju tih razloga Komisija je zaključila da bi otkrivanje dokumenta protivno željama autora ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa. Stoga je odbio pristup na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje, koji je osim toga bio jedini na koji se poziva.
1.4 Ombudsmanica napominje da se Tajništvo EFTA-e, nakon savjetovanja s Komisijom, usprotivilo objavljivanju dokumenta i objasnilo svoje razloge. Ombudsmanica također napominje da neki razlozi Tajništva EFTA-e nalikuju tekstu članka 4. stavka 3. Uredbe. Međutim, Ombudsman ne smatra da ta činjenica nije u skladu s objašnjenjem Komisije da se njegova odluka o odbijanju pristupa temeljila na članku 4. stavku 1. točki (a) Uredbe, a ne na članku 4. stavku 3. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.
**2 Navodno nedostatni razlozi**
2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije detaljno objasnila kako bi objava dokumenta mogla ozbiljno ugroziti pregovarački proces i postupak donošenja odluka iz Sporazuma o EGP-u. U izjavama Komisije navodi se da su pregovori uglavnom dovršeni u trenutku podnošenja zahtjeva. Komisija je trebala barem objaviti dokumente koji se odnose na akrilamid jer su te rasprave završene. Komisija nije objasnila ni kako bi se objavom dokumenta o odstupanjima u Norveškoj koja se odnose na proizvode na bazi akrilamida mogao ugroziti javni interes u pogledu međunarodnih odnosa.
2.2 Komisija tvrdi da je obavijestila podnositelja pritužbe da, prema mišljenju Tajništva EFTA-e, dokument vjerojatno neće biti donesen prije svibnja 2003., da do izmjena dokumenta može doći do posljednjeg trenutka i da djelomičan pristup nije moguć jer se ne može unaprijed utvrditi koji se dijelovi dokumenta mogu objaviti ne dovodeći u pitanje pregovore koji su u tijeku.
2.3 Ombudsman podsjeća da se člankom 8. Uredbe od institucije zahtijeva da obrazloži svoje odbijanje ponovnog zahtjeva. Ombudsman nadalje podsjeća da iznimke iz članka 4. stavka 1. ne podliježu prevladavajućem javnom interesu za otkrivanje. Ombudsmanica stoga smatra da je posebno važno da institucije pri pozivanju na ovaj članak jasno objasne razloge zbog kojih se iznimka primjenjuje.
2.4 Ombudsmanica napominje da je Komisija svoje odbijanje ponovnog zahtjeva temeljila na savjetovanju s autorom[(4)](#(4)){#Footnote4} dokumenta, koji se usprotivio objavi prije konačnog donošenja dokumenta. Ombudsman nadalje primjećuje da je Komisija u svojem pisanom odgovoru na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe objasnila da je niz središnjih točaka još uvijek bio predmet tekućih pregovora između država članica i predmetnih trećih zemalja. Objasnila je i da bi do promjena u dokumentu moglo doći do posljednjeg trenutka. Prema Komisijinu mišljenju, objava dokumenta u toj fazi mogla bi ozbiljno ugroziti pregovarački proces i postupak odlučivanja iz Sporazuma o EGP-u smanjenjem manevarskog prostora pregovaračkih stranaka. Objava dokumenta stoga bi negativno utjecala na odnose s predmetnim trećim zemljama.
2.5 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je Komisija pojasnila razloge zbog kojih smatra da je dokument obuhvaćen područjem primjene članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje i na koji način smatra da bi otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes u pogledu međunarodnih odnosa[(5).](#(5)){#Footnote5} Komisija je time ispunila zahtjev obrazlaganja i Ombudsman stoga ne smatra da je Komisija nepravilno postupila u pogledu tog aspekta pritužbe.
Tvrdnja da je Komisija trebala objaviti barem one dijelove dokumenta koji se odnose na akrilamid bit će obrađena u točki 4. u nastavku.
**3 Navodna povreda postupovnog zahtjeva**
3.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije obavijestila podnositelja pritužbe da treba zatražiti presliku dokumenta od trećeg autora, što je bitan postupovni zahtjev za valjanost odluke.
3.2 Komisija ističe svoju obvezu pružanja pomoći tužitelju u skladu s člankom 6. stavkom 2. Međutim, ističe da podnositelj pritužbe upućuje na stari sustav iz Odluke 94/90, koji nije obuhvaćao dokumente trećih strana. Kad je riječ o dokumentima trećih strana, Uredba je izmijenila stari sustav te se podnositelji zahtjeva stoga više ne moraju izravno obraćati trećem autoru kako bi zatražili pristup dokumentu.
3.3 Ombudsmanica napominje da Odluka 94/90, kojom je predviđeno da se zahtjev za pristup šalje izravno autoru treće strane, više nije na snazi. Uredbom se od institucija zahtijeva da omoguće pristup dokumentima trećih strana, osim ako se primjenjuje jedno ili više izuzeća. Europski ombudsman nije upoznat ni s jednim pravilom ili načelom kojim se instituciju koja se poziva na iznimku u skladu s Uredbom obvezuje da obavijesti podnositelja zahtjeva da bi se trebao obratiti autoru kako bi zatražio pristup. U skladu s tim Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.
**4 Navodna pogrešna primjena iznimke i zlouporaba prava**
4.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija tumačila iznimku iz članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje u najširem mogućem smislu te da je time pogrešno protumačila i primijenila načelo pristupa dokumentima i dobru upravnu praksu sadržano u Uredbi. Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da je Komisija pogrešno uravnotežila predmetne interese, tj. javni interes u pogledu međunarodnih odnosa i javni interes u pogledu najšireg mogućeg pristupa dokumentima, čime je počinila zlouporabu prava.
4.2 Komisija navodi da se njezina odluka temeljila na analizi čimbenika svojstvenih sadržaju dokumenta i na kontekstu postupka odlučivanja u okviru Sporazuma o EGP-u. Zemlje EFTA-e imaju povlašten odnos sa Zajednicom i obvezale su se na provedbu određenog zakonodavstva EU-a. Zaštita javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa bila bi ugrožena da nije uzela u obzir argumente koje je iznijelo Tajništvo EFTA-e. O tom se pitanju nekoliko puta savjetovalo s Tajništvom EFTA-e, što pokazuje da je odluka bila utemeljena. Komisija nadalje tvrdi da je pravilno ocijenila predmetne interese provođenjem testa štete specifičnog za predmet i uskim tumačenjem iznimke. Osim toga, člankom 4. stavkom 1. ne predviđa se odvagivanje interesa kako bi se utvrdilo postoji li prevladavajući javni interes za otkrivanje.
4.3 Ombudsman podsjeća da je svrha Uredbe osigurati najširi mogući pristup dokumentima[(6).](#(6)){#Footnote6} Ako su samo dijelovi traženog dokumenta obuhvaćeni bilo kojom od iznimaka, preostali dijelovi dokumenta objavljuju se[(7).](#(7)){#Footnote7}
4.4 Podnositelj pritužbe u biti tvrdi da odbijanje pristupa cijelom dokumentu ili njegovim dijelovima nije bilo opravdano iznimkom iz članka 4. stavka 1. točke (a) treće alineje. Međutim, Ombudsman smatra razumnim detaljne argumente i razloge navedene u odgovoru Komisije na ponovni zahtjev. Taj nalaz Ombudsmana primjenjuje se i na razloge zbog kojih je Komisija odbila djelomičan pristup (vidjeti prethodnu točku 2.2.).
Podnositelj pritužbe tvrdi i da Komisija nije pravilno odvagnula predmetne interese. Ombudsmanica napominje da, ako bi otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes u pogledu međunarodnih odnosa, dotična institucija ima obvezu odbiti pristup. Nadalje, za razliku od iznimaka iz članka 4. stavaka 2. i 3. Uredbe, one iz članka 4. stavka 1. ne podliježu prevladavajućem javnom interesu za otkrivanje. Zakonodavac Zajednice stoga je utvrdio da, u slučaju kada bi otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes u pogledu međunarodnih odnosa, potonji interes nadmašuje svaki javni interes za otkrivanje dokumenta. Ombudsman stoga ne smatra da je argument podnositelja pritužbe da je Komisija počinila zlouporabu prava održiv.
Međutim, Ombudsman podsjeća da je Sud najviše tijelo za tumačenje prava Zajednice.
S obzirom na navedeno, Ombudsmanica ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.
**5 Navodna pogrešna primjena "pravila autora treće strane"**
5.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija pogrešno smatrala da traženi dokument potječe od Tajništva EFTA-e. Dokument potječe od Komisije ili barem od Komisije i Norveške jer su se pregovori odnosili na norveška odstupanja od zakonodavstva Zajednice. Primjena prava Zajednice u EFTA-i postupak je koji nužno proizlazi iz prijedloga Komisije.
5.2 Prema Komisiji, prijedlozi nacrta odluka Zajedničkog odbora EGP-a potječu gotovo isključivo od Tajništva EFTA-e, a to je slučaj s predmetnim dokumentom. Nakon što se podnesu Komisiji, nacrti se šalju na savjetovanje među službama. Zatim se prije donošenja vraćaju Tajništvu EFTA-e radi mišljenja.
5.3 Ombudsmanica napominje da države EGP-a nisu prenijele nijednu zakonodavnu nadležnost ni na Komisiju ni na bilo koje tijelo EGP-a. Kad god se pravni akt Zajednice relevantan za EGP donese ili izmijeni, potrebno je unijeti odgovarajuću izmjenu u odgovarajuće priloge Sporazumu o EGP-u[(8).](#(8)){#Footnote8} U skladu s člankom 102. stavkom 1. Sporazuma o EGP-u Zajednički odbor EGP-a, koji se sastoji od predstavnika ugovornih stranaka, donosi odluke o izmjeni Priloga Sporazumu. Zajedničkom odboru EGP-a pomaže pet stalnih pododbora, koji se također sastoje od predstavnika ugovornih stranaka, koji pripremaju odluke koje donosi Zajednički odbor[(9).](#(9)){#Footnote9}
S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je Komisijino objašnjenje autorstva dokumenta u skladu s pravnim okvirom Sporazuma o EGP-u. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.
**6 Navodni nedostatak objektivnosti i sukoba interesa**
6.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da, pod pretpostavkom da dokument potječe iz Tajništva EFTA-e ili Norveške, postoji sukob interesa jer su Norveška i Tajništvo EFTA-e stranke u postupcima koji su u tijeku u pogledu valjanosti određenih odstupanja od zakonodavstva Zajednice o kemikalijama koje je Zajednički odbor donio u odnosu na Norvešku. Tajništvo EFTA-e stoga nije moglo donijeti objektivnu i nepristranu odluku o zahtjevu za pristup.
6.2 Komisija tvrdi da je ta tvrdnja neutemeljena jer je o zahtjevu odlučila Komisija, a ne Tajništvo EFTA-e ili Norveška.
6.3 Ombudsman podsjeća da je ova pritužba usmjerena protiv Komisije, a ne tajništva EFTA-e, te da je odluku o odbijanju pristupa donijela Komisija. Ombudsmanica nije pronašla dokaze koji bi upućivali na to da je na odluku Komisije utjecao nedostatak objektivnosti i nepristranosti ili sukob interesa. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.
**7 Navodna povreda prava obrane**
7.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija, time što nije objavila dokument, nije osigurala da podnositelj pritužbe ima priliku izraziti svoje stajalište o predstojećoj mjeri koja bi negativno utjecala na njegove proizvode. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, pravo na pravičan postupak, koje uključuje pravo na obranu, primjenjuje se u svim upravnim postupcima koji mogu dovesti do donošenja mjere koja bi mogla negativno utjecati na interese osobe.
7.2 Komisija tvrdi da podnositelj pritužbe upućuje na zakonodavni postupak u Sporazumu o EGP-u kao da je riječ o sudskom postupku protiv podnositelja pritužbe, što nije slučaj. Podnositelj pritužbe nije stranka u sudskom postupku u okviru kojeg se može pozvati na pravo na obranu.
7.3 Ombudsmanica napominje da se predmetna mjera sastoji od izmjene jednog od priloga Sporazumu o EGP-u. Kako je navedeno u točki 5.3., Zajednički odbor EGP-a, a ne Komisija, odlučuje o takvim izmjenama. Zajednički odbor EGP-a nije institucija ili tijelo Zajednice te Europski ombudsman stoga ne zauzima stajalište o postupcima koje primjenjuje. Kad je riječ o Komisiji, Ombudsman nije svjestan nijednog pravila ili načela kojim se od nje zahtijeva da osigura da se podnositelju pritužbe omogući da izrazi svoje stajalište o odluci koju treba donijeti Zajednički odbor EGP-a. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.
**8 Zaključak**
Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.
Tvoje iskreno,
P. Nikiforos DIAMANDOUROS
*** ** * ** ***
[(1)](#Footnote1){#(1)} Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, 2001., SL L 145/43.
[(2)](#Footnote2){#(2)} Predmet T-92/98, *Interporc Im- und Export GmbH protiv Europske komisije* \[1999.\] ECR II-3521.
[(3)](#Footnote3){#(3)} Odluka Komisije (EZUČ, EZ, Euratom) br. 94/90 od 8. veljače 1994. o javnom pristupu dokumentima Komisije, 1994., SL L 046/58.
[(4)](#Footnote4){#(4)} Argument podnositelja pritužbe da tajništvo EFTA-e nije autor dokumenta razmatra se zasebno u točki 5. u nastavku.
[(5)](#Footnote5){#(5)} Usp. predmet T-204/99, *Olli Mattila protiv Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica* \[2001.\] ECR II-2265, stavak 94.
[(6)](#Footnote6){#(6)} Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, 2001., SL L 145/43, članak 1.
[(7)](#Footnote7){#(7)} Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, 2001., SL L 145/43, članak 4. stavak 6.
[(8)](#Footnote8){#(8)} Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, 1994., SL L 1/3. Glavni tekst Sporazuma o EGP-u s prilozima nalazi se u „Pravnom kutku" internetskih stranica Tajništva EFTA-e: <http://secretariat.efta.int/Web/LegalCorner/>
[(9)](#Footnote9){#(9)} Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 1/94 od 8. veljače 1994. o donošenju poslovnika Zajedničkog odbora EGP-a, članci 15. i 16.