Kontekst pritužbe

1. U svibnju 2022. Europska komisija objavila je zakonodavni prijedlog [1] o utvrđivanju pravila za sprečavanje i suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece. Među ostalim, predložena pravila uključuju obvezu pružatelja (kao što su usluge elektroničke pošte i slanja poruka) da proaktivno otkrivaju, prijavljuju i uklanjaju materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece u okviru svojih usluga.

2. Pri pripremi ovog prijedloga Komisija se savjetovala s raznim dionicima, uključujući Thorn, organizaciju koja se opisuje kao nevladina organizacija i koja je razvila i prodaje alate za otkrivanje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece (CSAM).

3. Prijedlog Komisije (koji se naziva i „prijedlog o CAM-u”) izazvao je određene kritike, među ostalim od strane stručnih tijela kao što je Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS), dovodeći u pitanje djelotvornost, nužnost i proporcionalnost predloženih pravila. Na primjer, izražena je zabrinutost zbog mogućeg općeg i neselektivnog skeniranja sadržaja elektroničkih komunikacija i posljedica koje bi to imalo na temeljna prava [2].

4. U lipnju 2022. podnositelj pritužbe, novinar, Komisiji je podnio zahtjev [3] za javni pristup dokumentima u kojem je zatražio da se od 1. siječnja 2021. objavi sva komunikacija s društvom [Thorn] i povezani dokumenti.

5. Komisija je utvrdila da je 20 dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe. Omogućila je potpuni pristup pet dokumenata i odbila otkriti (dijelove) preostalih dokumenata. Pri odbijanju pristupa Komisija se oslonila na potrebu zaštite osobnih podataka, komercijalnih interesa i donošenja odluka.[4]

6. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnio je „potvrdni zahtjev”) u vezi s devet [5] dokumenata kojima je odbio dati pristup (u cijelosti ili djelomično).

7. Komisija je u listopadu 2023. podnositelju pritužbe odobrila širi pristup sedam dokumenata („dokumenti od 12 do 18”). I dalje je odbijao otkriti dva dokumenta u cijelosti (u daljnjem tekstu: dokumenti 19. i 20.). Komisija se u ovoj fazi pozvala na potrebu za zaštitom osobnih podataka i potrebu za zaštitom komercijalnih interesa predmetne organizacije. Kad je riječ o jednom dokumentu („dokument br. 19”), Komisija se pozvala i na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu javne sigurnosti.[6]

8. Nezadovoljni odobrenim pristupom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu, osporavajući Komisijinu primjenu iznimke za zaštitu komercijalnih interesa u odnosu na četiri dokumenta (dokumenti 13., 14., 17. i 20.). Tri od tih dokumenata potječu iz Thorna i opisuju tehnologiju koju je razvio; četvrti dokument sadržava zapisnik sa sastanka Komisije i organizacije.

9. Ombudsman je pokrenuo istragu o Komisijinu odbijanju da odobri javni pristup (dijelovima) četiriju dokumenata o kojima je riječ u pritužbi.

10. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana pregledao je četiri predmetna dokumenta, kao i komunikaciju Komisije s Thornom, s kojim se savjetovalo [7] o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup.

Preporuka Europskog ombudsmana

11. Ombudsmanica je napomenula da se komercijalne informacije mogu uskratiti u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001) ako se razumno mogu smatrati osjetljivima i ako je rizik od kojeg se strahuje razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski.[8]

12. Ombudsmanica nije bila uvjerena da je neotkrivanje većine uskraćenih informacija opravdano. Konkretno, smatrala je da su veliki dijelovi tih informacija prilično općenite prirode i/ili da ih je predmetna organizacija već objavila.

13. Ombudsmanica je utvrdila i da Komisija nije uzela u obzir sve elemente na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje prevladavajućeg javnog interesa. U tom je kontekstu ombudsmanica napomenula da bi se otkrivanjem i. javnosti omogućilo učinkovitije sudjelovanje u postupku donošenja odluka koji će vrlo vjerojatno izravno utjecati na svakodnevni život građana ograničavanjem njihova prava na privatnost i ii. javnosti omogućilo da nadzire tko je i što bio temelj predmetnog zakonodavnog prijedloga.

14. Naposljetku, ombudsmanica je izrazila zabrinutost zbog kašnjenja Komisije u rješavanju zahtjeva podnositelja pritužbe za javni pristup dokumentima.

15. Ombudsmanica je zaključila da Komisijino (djelomično) odbijanje javnog pristupa četirima spornim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju. Stoga je Komisiji uputila sljedeću preporuku [9]:

Europska komisija trebala bi ponovno razmotriti svoju odluku o odbijanju javnog pristupa (dijelovima) četiriju dokumenata o kojima je riječ u pritužbi kako bi osigurala znatno veći, ako ne i potpun, javni pristup tim dokumentima.

16. Komisija je u odgovoru tvrdila da se ne može odobriti daljnji pristup dokumentima.

17. Konkretno, navela je da je „detaljan opis proizvoda [Thorna], zajedno s informacijama o [njezinoj] poslovnoj strategiji i savjetima u vezi sa zakonodavstvom koje je u tijeku, stvorio rizik za komercijalne interese društva Thorn”. Komisija stoga „i dalje smatra da bi, ako se objave, te informacije mogle naštetiti konkurentnom položaju [Thorna]”.

18. Kad je riječ o mogućem prevladavajućem javnom interesu za objavu, Komisija je navela da su informacije u dokumentima „vlasnički poslovni podaci” koje Thorn „nije podijelio (...) kako bi utjecao na izradu prijedloga o CSAM-u, nego kako bi pružio svoje stručno znanje o tom pitanju, isključivo na razmatranje Komisiji”. Stoga „nije bilo očito kako bi se daljnjim otkrivanjem (...) riješila sva navodna pitanja pristupa javnoj raspravi ili znatno povećala kvaliteta ili rezultati te rasprave”.

19. Podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe na odgovor Komisije.

Procjena Europskog ombudsmana nakon preporuke

20. Ombudsman i dalje nije uvjeren da su predmetne informacije takve da opravdavaju zaštitu na temelju Uredbe 1049/2001. Kako je navedeno u preporuci Komisiji, preispitivanje istražnog tima Ombudsmana pokazalo je da su dokumenti prilično općenite prirode i da je predmetna organizacija već otkrila velike dijelove. Komisija je toga bila svjesna. Stoga je bilo nerazumno da Komisija uskrati te informacije na temelju potrebe za zaštitom komercijalnih interesa organizacije.

21. Osim toga, nacionalna tijela u međuvremenu su podnositelju pritužbe zakonito priopćila predmetne dokumente u skladu sa svojim relevantnim pravilima o slobodi informiranja. S obzirom na to, vrlo je teško razumjeti kako Komisija mjesecima kasnije može zadržati svoje stajalište da bi otkrivanje putem njezinih usluga ugrozilo komercijalne interese društva Thorn.

22. Čak i ako bi se moglo razumno smatrati da su komercijalni interesi Thorna ugroženi otkrivanjem, ombudsmanica je zabrinuta zbog izjave Komisije u njezinoj procjeni prevladavajućeg javnog interesa da Thorn pružanjem svojeg stručnog znanja nije namjeravao utjecati na donošenje odluka u vezi s prijedlogom o CSAM-u. Ova izjava se čini daleko od stvarnosti. Kako je sama Komisija navela pri pozivanju na iznimku od komercijalnog interesa, sporni dokumenti „odnose se na poslovnu strategiju o uvođenju proizvoda Thorn, kao i na stajališta društva Thorn o zakonodavstvu i propisima”. Također, jasno je, na primjer, iz Komisijine procjene učinka [10] da su informacije koje je dostavio Thorn uvelike pridonijele Komisijinu donošenju odluka. Javni interes za otkrivanje stoga je očit.[11]

23. U tim okolnostima ombudsmanica ne može samo potvrditi svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju.

Zaključak

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim nalazom:

Odbijanje davanja povećanog, ako ne i potpunog, javnog pristupa spornim dokumentima predstavljalo je nepravilnost u postupanju Europske komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 12. srpnja 2024.

[1] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=COM%3A2022%3A209%3AFIN.

[2] Vidjeti, primjerice, EDPS, Briefing note on the CSAM proposal: „The Point of No Return”, dostupno na: https://edps.europa.eu/data-protection/our-work/publications/factsheets/2023-10-23-briefing-note-csam-point-no-return_en.

[3] U skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije: http://data.europa.eu/eli/reg/2001/1049/oj.

[4] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom i člankom 4. stavkom 3. Uredbe 1049/2001.

[5] Komisija ih je opisala kao „dokumente od 12. do 20.”.

[6] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe 1049/2001.

[7] U skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe 1049/2001.

[8] Vidjeti, primjerice, presudu Prvostupanjskog suda od 13. travnja 2005., VKI protiv Komisije, T-2/03, točka 69.:

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62003TJ0002&qid=1666343897772.

[9] Cjeloviti tekst preporuke Europskog ombudsmana dostupan je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/179395.

[10] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=SWD:2022:209:FIN&from=EN.

[11] Vidjeti i preporuku Ombudsmana u predmetu 2421/2023/MIG o načinu na koji je Europska komisija postupila sa zahtjevom za javni pristup dokumentima koji se odnose na njezin Prijedlog uredbe o sprečavanju i suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece na internetu, točka 46.: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/185538.