Strasbourg, 19. studenoga 2003.

Poštovani gospodine X.,

Dana 27. veljače 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) u vezi s postupanjem EPSO-a s vašim odgovorom na poziv na iskaz interesa koji je EPSO objavio radi odabira pomoćnog osoblja za predproširenje.

Ombudsmanica je 11. ožujka 2003. pritužbu proslijedila direktoru EPSO-a. EPSO je svoje mišljenje dostavio 25. travnja 2003., a ja sam ga primio 6. svibnja 2003. Proslijedila sam vam ga 20. svibnja 2003. s pozivom na očitovanje do 30. lipnja 2003. Do tog datuma od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

EPSO-u sam 15. srpnja 2003. podnio prijedlog prijateljskog rješenja. O tome ste obaviješteni u dopisu poslanom istog dana. EPSO je svoje mišljenje dostavio 28. srpnja 2003. Proslijedila sam vam ga 9. rujna 2003. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 5. studenoga 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Budući da ste naveli da se mogu služiti njemačkim, engleskim ili francuskim jezikom, ova će vam odluka biti poslana na engleskom jeziku, radnom jeziku Ureda ombudsmana.

COMPLAINT

U studenome 2002. Europski ured za odabir osoblja (EPSO) u ime institucija EU-a organizirao je poziv na iskaz interesa za niz privremenih radnih mjesta s obzirom na predstojeće proširenje EU-a. Kandidati su morali posjedovati „temeljito” znanje barem jednog od jezika deset zemalja pristupnica i „dobro znanje” engleskog, francuskog ili njemačkog jezika. Prijave su se morale predati do 10. siječnja 2003. U obrascu za prijavu kandidati su morali navesti je li njihov materinji jezik relevantan ili je njihovo znanje „dobro”, „vrlo dobro” ili „izvrsno”. EPSO je trebao unijeti prihvatljive prijave u bazu podataka. Čini se da se mogu zaposliti samo kandidati čija su imena navedena u toj bazi podataka.

Podnositelj pritužbe, njemački državljanin, podnio je zahtjev. Tvrdio je da je nakon što je naknadno nazvao EPSO obaviješten da su jezični zahtjevi izmijenjeni nakon isteka roka za prijavu. Zbog toga je sada bilo potrebno da kandidati moraju imati jedan od jezika deset zemalja pristupnica kao materinski jezik ili posjedovati „izvrsno” znanje tog jezika; osim toga, morali su imati „dobro znanje” engleskog, francuskog ili njemačkog jezika.

Razmatranje zahtjeva dovršeno je 13. veljače 2003. Prema podnositelju pritužbe, u bazu podataka uneseno je 21 020 od 22 005 podnositelja zahtjeva iz zemalja pristupnica, ali samo 1 126 od 3 374 podnositelja zahtjeva iz sadašnjih država članica. Zahtjev podnositelja pritužbe nije bio među uspješnima.

Kada je podnositelj pritužbe telefonirao EPSO-u, rečeno mu je da je odbijanje njegove prijave posljedica činjenice da nije označio „izvrstan” u odnosu na svoje znanje jednog od jezika deset zemalja pristupnica. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, dužnosnik EPSO-a s kojim je razgovarao također je tvrdio da u slučaju poziva na iskaz interesa kao što je ovaj EPSO nije vezan načelima legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti. Podnositelj pritužbe zatim je 24. i 26. veljače 2003. poslao dva telefaksa vršitelju dužnosti direktora EPSO-a u kojima je zatražio da se njegovo ime doda u relevantnu bazu podataka.

Budući da EPSO nije reagirao, podnio je ovu žalbu.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da ispunjava izvorne kriterije s obzirom na to da ima „dobro” znanje njemačkog, engleskog i francuskog jezika te „temeljito” znanje poljskog jezika. Stoga je smatrao da njegovo ime treba unijeti u bazu podataka. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se zahtjev u pogledu „temeljitog” znanja određenog jezika ne može tumačiti na način da se zahtijeva „izvrsno” znanje ili da taj jezik mora biti materinski jezik podnositelja zahtjeva. „Izvrsno” znanje bilo je znatno više od „temeljitog” znanja. Prema podnositelju pritužbe institucije moraju poštovati temeljna prava i opća načela upravnog prava kad god djeluju. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je EPSO naknadnom izmjenom kriterija povrijedio načela legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da su podnositelji zahtjeva iz sadašnjih država članica diskriminirani jer podnositelji zahtjeva iz zemalja pristupnica moraju imati samo „dobro” znanje engleskog, francuskog ili njemačkog jezika.

Prema podnositelju pritužbe, baza podataka bila je dostupna institucijama i tijelima EU-a od 14. veljače 2003. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je to pitanje hitno.

INQUIRY

Pritužba je proslijeđena EPSO-u radi mišljenja. Ombudsman je u svojem dopisu EPSO-u skrenuo pozornost na činjenicu da je podnositelj pritužbe smatrao da je to pitanje hitno.

EPSO je u svojem mišljenju iznio sljedeće primjedbe:

Kandidati su morali posjedovati temeljito znanje („connaissance approfondie”) barem jednog od jezika deset zemalja pristupnica i dobro znanje („bonne connaissance”) engleskog, francuskog ili njemačkog jezika. To je odražavalo duh članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju prema kojem nitko ne može biti imenovan dužnosnikom osim ako „dokazuje temeljito znanje jednog od jezika Zajednica i zadovoljavajuće znanje drugog jezika Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti”.

U prvoj centraliziranoj fazi proveden je predodabir kandidata. Odbor za validaciju, koji se sastoji od predstavnika svih institucija Zajednice koje sudjeluju u postupku, definirao je kriterije filtriranja kako bi odredio kandidate primljene u bazu podataka kandidata koji su ispunili kriterije prihvatljivosti. EPSO-ove službe pomogle su u provjeri više od 25 000 prijava.

Ta je operacija prekinuta 13. veljače 2003., a baza podataka stavljena je na raspolaganje institucijama kako bi one mogle ispitati zahtjeve s obzirom na vlastite potrebe. U bazu podataka nije bilo uključeno nešto više od 3 000 zahtjeva. To su uglavnom bili slučajevi u kojima kriteriji za prihvat nisu bili ispunjeni, ali bilo je i slučajeva dvostrukih i stoga netočnih zahtjeva.

Kandidati su morali posjedovati temeljito znanje barem jednog od jezika deset zemalja pristupnica. Povjerenstvo za odabir definiralo je izraz „temeljito znanje” kao jednakovrijedan izrazu glavnog ili materinskog jezika ili „izvrsnog” znanja.

Podnositelj pritužbe u svojem je zahtjevu naveo da je njegov materinji jezik njemački i da je njegovo znanje poljskog jezika „vrlo dobro”. Priložio je i svoj životopis. Prema informacijama koje je podnositelj pritužbe dostavio o svojim jezičnim vještinama, njegovo znanje poljskog jezika bilo je „dobro”.

Budući da je sam podnositelj pritužbe ocijenio svoje znanje jednog od jezika zemalja pristupnica (u ovom slučaju poljskog) kao „dobro” ili „vrlo dobro”, povjerenstvo za odabir ograničilo se na primjenu kriterija filtriranja koji su već utvrđeni kako bi se provjerila prihvatljivost prijava i stoga nije moglo uključiti prijavu podnositelja pritužbe u relevantnu bazu podataka.

Kriteriji prihvatljivosti za taj postupak objavljeni na EPSO-ovim internetskim stranicama odražavali su stvarne potrebe koje su europske institucije utvrdile u pogledu zadaća povezanih s pripremom predstojećeg proširenja. Na primjer, Komisija bi trebala blisko surađivati s budućim državama članicama kako bi pripremila provedbu politika EU-a. U Europskom parlamentu rad povezan s proširenjem odnosio se na nekoliko službi, a posebno na usluge pismenog i usmenog prevođenja. Stoga je u oba slučaja temeljito znanje jednog od novih jezika bilo iznimno važno.

Činjenica da je kandidat državljanin jedne od postojećih država članica nije bila osnova za isključenje. Svi kandidati su uzeti u obzir. Međutim, nije bilo iznenađujuće da je velik broj kandidata iz zemalja koje će se pridružiti EU-u uključen u konačnu bazu podataka jer je veći udio tih kandidata ispunio uvjete, uključujući one koji se odnose na jezične vještine.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Ombudsman je EPSO-ovo mišljenje proslijedio podnositelju pritužbe i pozvao ga da, ako to želi, podnese očitovanja do 30. lipnja 2003. Do tog datuma od podnositelja pritužbe nije zaprimljena nijedna primjedba.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja i postavljenih pitanja Ombudsmanica nije bila uvjerena da je EPSO na odgovarajući način odgovorio na sve navode podnositelja pritužbe.

Prijedlog prijateljskog rješenja

Člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana (1) Europskom ombudsmanu nalaže se da u najvećoj mogućoj mjeri traži rješenje s dotičnom institucijom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i riješila pritužba. Privremeni zaključak Ombudsmana bio je da bi odluka EPSO-a da ne uključi zahtjev podnositelja pritužbe u bazu podataka dopuštenih zahtjeva mogla biti slučaj nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je stoga Komisiji iznijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

Ombudsmanica bi mogla ponovno razmotriti prijavu podnositelja pritužbe kao odgovor na poziv na iskaz interesa koji je objavio EPSO.

Prijedlog se temeljio na sljedećim razmatranjima:

1 Zahtjev za posjedovanje „temeljitog” znanja jezika može se tumačiti uzimajući u obzir potrebe institucija EU-a za koje je EPSO organizirao relevantni poziv na iskaz interesa. S obzirom na objašnjenja EPSO-a, Ombudsmanica smatra da je povjerenstvo za odabir moglo zahtijevati od kandidata da vrlo dobro poznaju dotični jezik. Međutim, Ombudsman napominje da se čini da je podnositelj pritužbe u svojem obrascu zahtjeva naveo da vrlo dobro poznaje poljski jezik.

2 Odbijanje prijave podnositelja pritužbe stoga je bilo zakonito samo ako je pravilno stajalište povjerenstva za odabir da je potrebno izvrsno poznavanje predmetnog jezika ili da jezik mora biti glavni jezik ili materinji jezik podnositelja prijave. Ombudsmanica napominje da povjerenstva za odabir raspolažu velikim diskrecijskim pravom u postupcima zapošljavanja. Međutim, ta se diskrecijska ovlast mora izvršavati u okviru obavijesti o slobodnom radnom mjestu ili, kao u ovom slučaju, u okviru poziva na iskaz interesa. Tim se pozivom od kandidata zahtijevalo da posjeduju „temeljito” znanje relevantnog jezika. Kao što je istaknuo podnositelj pritužbe, „izvrsno” znanje o nečemu općenito se tumači kao da nadilazi „temeljito” znanje. U tim okolnostima ombudsmanica smatra da EPSO nije pružio zadovoljavajuće objašnjenje o tome zašto je povjerenstvo za odabir ipak trebalo imati pravo ili čak obvezu zahtijevati od kandidata da imaju „izvrsno” znanje predmetnog jezika ili da jezik mora biti glavni jezik ili materinji jezik kandidata.

3 Stoga je preliminarno stajalište Ombudsmana da bi EPSO-ova odluka da zahtjev podnositelja pritužbe ne uključi u bazu podataka dopuštenih zahtjeva mogla predstavljati nepravilnost u postupanju.

Mišljenje EPSO-a

EPSO je u svojem mišljenju iznio sljedeće primjedbe:

Objašnjenja koja su dana u pogledu jezičnih zahtjeva nisu pružila jasnoću koju se EPSO nadao utvrditi. Stoga bi stajalište EPSO-a trebalo jasnije objasniti.

Riječ je o operaciji u opsegu na koji se prethodno nije naišlo, a koja je osmišljena kako bi se institucijama omogućilo da se pripreme za integraciju deset novih država članica prije nego što pregovori o pristupanju uopće budu dovršeni. Uspostavio je jedinstven, otvoren i transparentan postupak koji se primjenjivao na sve kandidate. Stoga su svi potencijalni kandidati dobili potpuno iste informacije na potpuno isti način. S istim ciljem utvrđivanja zajedničkih standarda i transparentnosti jezični zahtjevi bili su u skladu s onima utvrđenima za natječaje u Pravilniku o osoblju. Jasno je da je pitanje jezične kompetencije bilo posebno važno za taj postupak. Međutim, EPSO nikada nije pretpostavio da se opća pravna načela ne primjenjuju jer je riječ o pozivu na iskaz interesa.

Odluka o primjeni istih jezičnih zahtjeva kao što su oni navedeni u članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju značila je da se „temeljito” znanje dotičnog jezika tumači kao da je na razini materinskog/glavnog jezika, što upućuje na sposobnost rada na tom jeziku. Tako se taj zahtjev iz Pravilnika o osoblju primjenjivao na natječaje.

Točno je da bi vjerojatno bilo jasnije da je EPSO mogao upotrebljavati pojam „materinji jezik”, ali zbog višejezičnosti i drugih razloga kandidati bi mogli odabrati glavni jezik koji nije nužno njihov materinji jezik. Zbog toga se u kontekstu natječaja zahtjev „temeljitog” znanja iz članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju tumačio kao izjednačavanje s materinskim jezikom ili izvrsnim znanjem drugog jezika, koji je kandidat odabrao, na jednakoj razini kao i materinski jezik.

To je tumačenje prihvaćeno u okviru poziva na iskaz interesa. Budući da je proizašao iz Pravilnika o osoblju, bilo je logično primijeniti taj uvjet na isti način kao što se primjenjivao u okviru natječaja. Stoga se nije radilo o dodavanju zahtjevnijeg i stoga restriktivnijeg uvjeta, nego samo o jasnijem definiranju „temeljitog” znanja. To se tumačenje nikada nije dovodilo u pitanje u kontekstu natječaja. Međutim, ako Ombudsman smatra da bi u svaki budući poziv na iskaz interesa koji bi EPSO mogao organizirati trebalo uključiti objašnjenje, EPSO bi razmotrio poduzimanje potrebnih koraka.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naglasio da je prije podnošenja svoje prijave telefonirao na broj koji je dostavio EPSO. Tom mu prilikom nije rečeno da je potrebno izvrsno poznavanje predmetnog jezika. Podnositelj pritužbe nadalje je napomenuo da poziv na iskaz interesa ne sadržava nikakvo upućivanje na članak 28. točku (f) Pravilnika o osoblju. Takvim bi se upućivanjem pojasnili jezični zahtjevi.

Zaključak

U tim je okolnostima Ombudsman zaključio da u ovom slučaju nije moguće pronaći prijateljsko rješenje.

ODLUKA

1 Neuspjeh u pravilnom postupanju s primjenom

1.1 Europski ured za odabir osoblja (EPSO) organizirao je 2002. u ime institucija EU-a poziv na iskaz interesa za niz privremenih radnih mjesta s obzirom na predstojeće proširenje EU-a. Kandidati su morali posjedovati „temeljito” znanje barem jednog od jezika deset zemalja pristupnica i „dobro znanje” engleskog, francuskog ili njemačkog jezika. U obrascu za prijavu kandidati su morali navesti je li njihov materinji jezik relevantan ili je njihovo znanje „dobro”, „vrlo dobro” ili „izvrsno”. EPSO je trebao unijeti prihvatljive prijave u bazu podataka. Podnositelj pritužbe, njemački državljanin, podnio je zahtjev u kojem je naveo da mu je njemački materinji jezik i da je znanje poljskog jezika dobro ili vrlo dobro. EPSO je odbio njegovu prijavu zbog toga što nije imao „izvrsno” znanje jednog od jezika zemalja pristupnica ili zbog toga što nije imao jezik kao što je glavni ili materinski jezik. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je EPSO postupio pogrešno primjenjujući taj kriterij.

1.2 EPSO je u svojem mišljenju istaknuo da kandidati moraju imati temeljito znanje (connaissance approfondie) barem jednog od jezika deset zemalja pristupnica. Povjerenstvo za odabir definiralo je izraz „temeljito znanje” kao jednakovrijedan izrazu glavnog ili materinskog jezika ili „izvrsnog” znanja. Budući da je sam podnositelj pritužbe ocijenio svoje znanje jednog od jezika zemalja pristupnica (u ovom slučaju poljskog) kao „dobro” ili „vrlo dobro”, povjerenstvo za odabir nije moglo uključiti njegovu prijavu u relevantnu bazu podataka. U svojem odgovoru na prijedlog Europskog ombudsmana za prijateljsko rješenje EPSO je objasnio da je namjeravao primijeniti iste jezične zahtjeve kao što su oni navedeni u članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju. Dodao je da se u okviru natječaja zahtjev „temeljitog” znanja iz članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju tumači kao izjednačavanje s materinskim jezikom ili izvrsnim znanjem drugog jezika, koji je kandidat odabrao, na razini jednakoj materinskom jeziku. Stoga se nije radilo o dodavanju zahtjevnijeg i stoga restriktivnijeg uvjeta, nego samo o jasnijem definiranju „temeljitog” znanja. To se tumačenje nikada nije dovodilo u pitanje u kontekstu natječaja. Međutim, ako Ombudsman smatra da bi u svaki budući poziv na iskaz interesa koji bi EPSO mogao organizirati trebalo uključiti objašnjenje, EPSO bi razmotrio poduzimanje potrebnih koraka.

1.3 Ombudsmanica smatra da su objašnjenja EPSO-a u pogledu potrebe da kandidati koji odgovaraju pozivu na iskaz interesa poznaju dotični jezik jednakovrijedan materinskom jeziku ili izvrsno poznaju drugi jezik, koji je kandidat odabrao, jednakovrijedan materinskom jeziku razumna.

1.4 Međutim, ostaje činjenica da se pozivom na iskaz interesa od kandidata zahtijevalo samo da posjeduju „temeljito” znanje relevantnog jezika. Kako je istaknuo podnositelj pritužbe, „izvrsno” znanje o nečemu općenito se tumači kao da nadilazi „temeljito” znanje. Točno je da se člankom 28. točkom (f) Pravilnika o osoblju zahtijeva „temeljito” znanje jednog od jezika Europskih zajednica i da se čini da se taj kriterij u kontekstu natječaja tumači kao da zahtijeva izvrsno znanje ili znanje dotičnog jezika na razini materinskog jezika. Međutim, čini se da ništa u pozivu na iskaz interesa nije upućivalo na to da relevantni kriterij treba tumačiti na isti način kao navedeni zahtjev iz članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju. Nadalje, treba napomenuti da, iako se člankom 28. točkom (f) Pravilnika o osoblju zahtijeva „temeljito” znanje jednog jezika i „zadovoljavajuće” znanje drugog, pozivom na iskaz interesa zahtijeva se „temeljito” znanje jednog jezika i „dobro” znanje drugog. S obzirom na tu razliku u formulaciji, od kandidata se teško može očekivati da znaju da će EPSO pojam „temeljito” tumačiti na način na koji je to učinio. Ombudsman stoga smatra da EPSO nije u dovoljnoj mjeri pojasnio jezične zahtjeve koje je očekivao od kandidata. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju. U tom će se kontekstu iznijeti kritična primjedba.

1.5 S obzirom na zaključak Ombudsmana iz točke 1.3., ne bi bilo primjereno izraditi nacrt preporuke u kojem se od EPSO-a traži da ime podnositelja pritužbe uvrsti na popis prikladnih kandidata.

Diskriminacija državljana sadašnjih država članica

2.1 Podnositelj pritužbe smatrao je da su podnositelji zahtjeva iz sadašnjih država članica diskriminirani jer podnositelji zahtjeva iz zemalja pristupnica moraju imati samo „dobro” znanje engleskog, francuskog ili njemačkog jezika.

2.2 EPSO je odgovorio da činjenica da je kandidat državljanin jedne od postojećih država članica nije razlog za isključenje. Svi kandidati su uzeti u obzir. Međutim, EPSO smatra da nije iznenađujuće da je velik broj kandidata iz zemalja koje će se pridružiti EU-u uključen u konačnu bazu podataka jer veći dio tih kandidata ispunjava uvjete, uključujući one koji se odnose na jezične vještine.

2.3 Ombudsmanica napominje da se čini da je EPSO primijenio iste uvjete na sve kandidate. Prema njegovu mišljenju, podnositelj pritužbe nije dokazao da je EPSO diskriminirao državljane sadašnjih država članica.

Zaključak

3.1 Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

U pozivu na iskaz interesa od kandidata se zahtijevalo samo da posjeduju „temeljito” znanje relevantnog jezika. S obzirom na objašnjenja EPSO-a, čini se razumnim zahtijevati da kandidati imaju izvrsno znanje tog jezika ili znanje materinskog jezika. Međutim, Ombudsmanica smatra da EPSO nije u dovoljnoj mjeri pojasnio jezične zahtjeve koje je očekivao od kandidata. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

3.2 U svojem odgovoru na prijedlog Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju EPSO je istaknuo da će, ako Europski ombudsman smatra da bi u buduće pozive na iskaz interesa trebalo uključiti objašnjenje, razmotriti poduzimanje potrebnih koraka. Ombudsman stoga smatra da u ovom slučaju nisu potrebni daljnji koraci.

3.3 Ombudsman stoga zaključuje slučaj. Direktor EPSO-a bit će obaviješten i o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.