Strasbourg, 11. studenoga 2003.

Poštovani dr. sc.

Dana 11. prosinca 2002. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s navodnim neplaćanjem posljednje rate koju Europska komisija duguje u okviru projekta „Force” E/92/1608/2/Q-FPC.

Ombudsmanica je 16. prosinca 2002. pritužbu proslijedila predsjedniku Komisije.

Dopisom od 3. ožujka 2003. dostavili ste dodatne informacije u vezi s vašom pritužbom.

Komisija je svoje mišljenje poslala 18. ožujka 2003. Ombudsmanica vam ga je proslijedila 21. ožujka 2003. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. travnja 2003.

Dana 10. lipnja 2003. pisao sam Komisiji kako bih zatražio dodatne informacije u vezi s vašom pritužbom. Primjerak Vaših dopisa od 3. ožujka 2003. i 27. travnja 2003. proslijeđen je Komisiji. O tome ste obaviješteni dopisom poslanim istog dana. Komisija je svoj odgovor poslala 7. kolovoza 2003. Proslijedila sam vam ga 13. kolovoza 2003. s pozivom na očitovanje do 30. rujna 2003. Čini se da od vas nisu primljene nikakve primjedbe.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

ASS – Arbeits- und sozialwissenschaftliche Systemberatung, njemačko konzultantsko društvo koje zastupa podnositelj pritužbe, sklopilo je 1994. s Komisijom ugovor o pružanju savjetodavnih usluga u okviru programa „Snaga” (projekt D/93B/1/3120/Q-FPC). U pritužbi (780/2000/GG) podnesenoj u lipnju 2000. podnositelj pritužbe tvrdio je da dio naknade koja se duguje na temelju tog ugovora još nije plaćen. Kao rezultat istrage Ombudsmana o toj pritužbi Komisija je predložila da se podnositelju pritužbe plati iznos od 7 403 EUR uvećan za dodatni iznos od 3 422,62 EUR na ime kamata zbog kašnjenja do kojeg je došlo. Podnositelj pritužbe prihvatio je taj prijedlog. Ombudsman je stoga 27. studenoga 2001. zaključio predmet kao da ga je riješila Komisija (1).

U prosincu 2002. podnositelj pritužbe podnio je novu pritužbu Ombudsmanu koja se odnosila na drugi projekt u okviru programa „Snaga” (referentna oznaka E/92/1608/2/Q-FPC) za koji je bio koordinator. Podnositelj pritužbe tvrdi da se u pogledu tog projekta pojavio isti problem kao u prethodno navedenom predmetu.

Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da Komisija nije platila posljednji obrok plativ u okviru navedenog projekta.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Program "Force" službeno je završen 1995. godine. Dokumentacija povezana s tim programom zatim je povjerena S.A. Agenoru, uredu za tehničku pomoć („TAO”) Komisije za provedbu programa „Leonardo da Vinci” s ciljem zatvaranja preostalih projekata. Međutim, do trenutka zatvaranja tog ureda za tehničku pomoć u veljači 1999. određeni broj predmeta, uključujući predmete podnositelja pritužbe, još nije bio zatvoren.

Projekt E/92/1608/Q-FPC sastojao se od dvaju ugovora za koje je podnositelj pritužbe bio koordinator:

Prvi ugovor (ugovor E/92/1608/1/Q-FPC) trajao je od 7. rujna 1992. do 6. rujna 1993., a ugovaratelj je bio poduzeće pod nazivom Telesincro.

- Drugi ugovor (ugovor E/92/1608/2/Q-FPC) trajao je od 1. siječnja 1994. do 30. studenoga 1994. Kao posljedica poteškoća s kojima se suočava Telesincro (restrukturiranje poduzeća; štrajkovi), promjena ugovaratelja provedena je nakon što je TAO dao svoju suglasnost. Novi izvođač radova bio je tvrtka koja se zvala Aniel. Ovaj prigovor odnosio se samo na taj drugi ugovor.

Službe Komisije ocijenile su završno izvješće za projekt koje je podnositelj pritužbe dostavio TAO-u. U skladu s tom evaluacijom projekt je bio slab, a ocjenjivač je doveo u pitanje ozbiljnost transnacionalnog karaktera projekta, partnera, obavljenog rada i dodjele proračunskih sredstava. Službe Komisije provele su i financijsku procjenu koja se temeljila na podacima iz završnog izvješća i na reviziji provedenoj 23. ožujka 1996. u sjedištu ugovaratelja. Za prvo ugovorno razdoblje financijska evaluacija dovela je do zaključka da bi trebalo zatražiti povrat 30 367 EUR. Za drugo ugovorno razdoblje preostali iznos koji Komisija treba platiti iznosio je 2 972 EUR.

U dopisu poslanom 28. siječnja 2003. službe Komisije obavijestile su podnositelja pritužbe o rezultatima i zaključcima evaluacije. Istodobno su službe Komisije Telesincrou poslale dopis u kojem su objasnile izračun koji je proveden i zaključak da treba tražiti povrat iznosa od 30 367 eura u pogledu ugovora E/92/1608/1/Q-FPC. Službe Komisije dalje su pisale društvu Aniel, objašnjavajući izračun koji je izvršen i zaključak da Komisija treba platiti iznos od 2 972 eura u pogledu ugovora E/92/1608/2/Q-FPC. Od podnositelja pritužbe, društava Telesincro i Aniel zatraženo je da Komisiji u roku od 30 dana od primitka dopisa Komisije podnesu dodatne zahtjeve ili dodatne informacije u vezi s tim ugovorima. Komisija je nadalje obavijestila adresate da se zahtjevi ili dokumenti zaprimljeni nakon isteka tog roka neće uzeti u obzir.

Opažanja podnositelja pritužbe Dodatni dopis podnositelja
pritužbe od 3. ožujka 2003.

Dana 3. ožujka 2003., odnosno neposredno prije nego što je Komisija dostavila svoje mišljenje o pritužbi, podnositelj pritužbe uputio je Ombudsmanu novi dopis u kojem je priložio Komisijine dopise od 28. siječnja za sebe, Telesincro i Aniel, njezin odgovor od 3. ožujka 2003., bilješku o stanju projekta i nekoliko drugih dokumenata.

U svojem dopisu Ombudsmanu podnositelj pritužbe primijetio je da izvođač druge faze projekta (ugovor E/92/1608/2/Q-FPC), Aniel, još nije platio konačni iznos novca koji joj je trebao biti isplaćen. Prema podnositelju pritužbe to je, među ostalim, posljedica činjenice da Komisija nije dovršila svoju računovodstvenu dokumentaciju i revizijsko izvješće. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi se mogli zatražiti znatno veći troškovi nego što je navedeno u Komisijinu izračunu ugovora (ugovor E/92/1608/2/Q-FPC). Prema njezinu mišljenju, samo je Universidad Autónoma de Barcelona (UAB) osigurao vlastita sredstva u iznosu od 33 927 eura. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao mogućim da je iznos koji Komisija tek treba platiti veći od 2 972 EUR te je zatražio da se to pojasni. Podnositeljica pritužbe tvrdi da izvorni ugovor nije bio u njezinim rukama te se stoga mogla osloniti samo na svoje pamćenje kada je ukupne troškove stavila na oko 105 144 EUR, a doprinos EU-a na 65 000 EUR (61,82 %). Podnositelj pritužbe stoga je zatražio primjerak ugovora (ugovor E/92/1608/2/Q-FPC).

Prema podnositelju pritužbe, Aniel je propustio proslijediti novac EU-a svojim projektnim partnerima iako je doprinos EU-a dobiven samo zahvaljujući radu tih partnera. Podnositelj pritužbe smatra da bi Komisija trebala osigurati da projektni partneri budu plaćeni što je prije moguće.

Primjedbe podnositelja pritužbe na mišljenje Komisije

Ombudsmanica je 21. ožujka 2003. proslijedila mišljenje Komisije podnositelju pritužbe na očitovanje. Također je potvrdio primitak dopisa podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2003. i obavijestio je da njezin zahtjev za dobivanje primjerka ugovora E/92/1608/2/Q-FPC treba uputiti izravno Komisiji.

U svojim primjedbama na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe iznio je sljedeće dodatne primjedbe:

Tijekom prvog i drugog ugovornog razdoblja održavali su se stalni kontakti s TAO-om i nacionalnim tijelom za potporu u Španjolskoj, Fondom Formación. Francuski partner, Chambre de Commerce de Grenoble, nije ispunio svoje ugovorne obveze. To je, međutim, bilo poznato TAO-u. Podnositelj pritužbe nikada nije primio nikakve upute kao odgovor na pitanja o tome kako postupiti u takvim okolnostima. TAO ni u jednom trenutku nije izrazio sumnje u pogledu sadržaja projekata i ozbiljnosti njihova transnacionalnog karaktera. Komisija dosad nije priopćila ni taj rezultat svoje ocjene projekta. Projektni tim stoga nije bio svjestan takvih zahtjeva i nije mogao reagirati. U tim bi se okolnostima sadržaj projekta trebao smatrati prihvatljivim. Ipak, valjalo je pozdraviti to što je projekt sada trebao biti zaključen. Međutim, iznose koji još trebaju biti isplaćeni podnositelju pritužbe trebalo bi isplatiti. Dokumenti kojima se potvrđuje temeljni rad podnositelja pritužbe mogu se podnijeti na zahtjev.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da Komisiji proslijedi svoj dopis od 3. ožujka 2003.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage.

Zahtjev za dodatne informacije

Ombudsmanica je stoga od Komisije zatražila da joj dostavi konkretnije informacije o tome kako je reagirala na daljnje tvrdnje i informacije koje su joj podnositelj pritužbe i Aniel dostavili (ili su ih možda dostavili) kao odgovor na dopise Komisije od 28. siječnja 2003. i o tome koju je odluku donijela u tom pogledu. Primjerak dopisa podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2003. i očitovanja podnositelja pritužbe od 27. travnja 2003. proslijeđeni su Komisiji.

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem odgovoru iznijela sljedeće primjedbe:

Podnositelj pritužbe nije dostavio nove elemente kojima bi se mogla izmijeniti financijska evaluacija koju su provele službe Komisije. Obračun troškova koji su nastali Universidadu Autónoma de Barcelona već se nalazio u spisu Komisije i uzet je u obzir u konačnom izračunu. Kad je riječ o troškovima projektnih partnera, valja naglasiti da je ugovorni odnos Komisije, barem u pogledu financijskih aspekata projekta, bio samo s ugovarateljem. Stoga zadaća Komisije nije bila tražiti od projektnih partnera računovodstvenu dokumentaciju o eventualnim dodatnim troškovima. Izvođač i koordinator bili su odgovorni za prikupljanje svih potrebnih elemenata i njihovo podnošenje Komisiji zajedno sa završnim izvješćem.

Komisija nije bila ugovorno povezana s projektnim partnerima. Stoga nije mogao izvršiti plaćanja nijednoj osobi osim one predviđene ugovorom, odnosno ugovaratelju (Aniel). Komisija stoga nije mogla platiti podnositelju pritužbe od iznosa koji je Komisija dugovala.

Podnositelju pritužbe poslan je primjerak ugovora koji su potpisali NRT (koji djeluje u ime Komisije) i Aniel. Međutim, izvješće o reviziji nije se moglo dostaviti podnositelju pritužbe. Iako je potonji bio koordinator projekta, na ugovaratelju je bilo da snosi financijske troškove projekta i odgovarajuće obveze u pogledu kontrole i praćenja. Podnositelj pritužbe ostao je treća strana kad je riječ o ugovoru. Budući da spis još nije bio zaključen i da je podnositelj pritužbe imao financijska potraživanja prema ugovaratelju, postojao je rizik da bi otkrivanje izvješća o reviziji moglo naštetiti komercijalnim interesima ugovaratelja. Objavljivanje ovog dokumenta stoga nije bilo moguće u skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (2).

Ugovori bi stoga bili zaključeni na temelju iznosa o kojima su podnositelj pritužbe i ugovaratelji već obaviješteni u siječnju 2003. Podnositelj pritužbe obaviješten je o tome.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjerak tog odgovora proslijeđen je podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Podnositelj pritužbe, koji radi za njemačko konzultantsko društvo, bio je koordinator projekta u okviru programa „Snaga”. Glavni ugovaratelj u okviru relevantnog ugovora (E/92/1608/2/Q-FPC) s Europskom komisijom bilo je poduzeće pod nazivom Aniel. U prosincu 2002. podnositelj pritužbe podnio je pritužbu protiv Komisije u vezi s tim ugovorom. Međutim, čini se da podnositelj pritužbe u svojem dopisu Ombudsmanu od 3. ožujka 2003. i u svojim očitovanjima o mišljenju Komisije upućuje i na to da Aniel ili drugi ugovaratelji nisu platili njezine novčane iznose koji joj se duguju.

1.2 U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, Europski ombudsman ovlašten je primati i ispitivati pritužbe o nepravilnostima u postupanju institucija i tijela Zajednice. Stoga nijedna radnja bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu.

1.3 Istraga Ombudsmana o ovoj pritužbi stoga se bavi isključivo mogućim nepravilnostima u postupanju Europske komisije.

1.4 Pritužba protiv Komisije odnosi se na navodno neplaćanje novca koji Komisija duguje na temelju relevantnog ugovora. Tijekom istrage Ombudsmana podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da mu dostavi primjerak ugovora i izvješća o provedenoj reviziji. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije Komisija je napomenula da je podnositelju pritužbe poslala primjerak ugovora i objasnila zašto smatra da se revizijskom izvješću ne može odobriti pristup. Budući da podnositelj pritužbe Ombudsmanu nije naveo da njegova pritužba obuhvaća i odbijanje pristupa revizorskom izvješću, istraga Ombudsmana nije se bavila tim pitanjem.

2 Neplaćanje dospjelog novca na temelju ugovora

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije platila iznose dugovane na temelju ugovora E/92/1608/Q-FPC.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju prihvatila da u okviru prethodno navedenog ugovora još uvijek postoji nepodmireni iznos. Prema izračunu Komisije relevantni iznos iznosio je 2 972 EUR. Komisija je u skladu s tim dopisima poslanim 28. siječnja 2003. obavijestila društvo Aniel i podnositelja pritužbe i zatražila od njih da u roku od 30 dana od primitka dopisa Komisije dostave sve daljnje tvrdnje ili dodatne informacije u vezi s tim ugovorom. Komisija je nadalje obavijestila adresate da se zahtjevi ili dokumenti zaprimljeni nakon isteka tog roka neće uzeti u obzir.

2.3 Podnositelj pritužbe zatim je podnio dodatne podneske, kako izravno Komisiji tako i u dopisu Ombudsmanu od 3. ožujka 2003., čiji je primjerak proslijeđen Komisiji. Ombudsmanica je nakon toga zatražila od Komisije da ga obavijesti o tome kako je postupila u vezi s tim daljnjim podnescima. Komisija je u svojem odgovoru objasnila razloge zbog kojih je smatrala da podnositelj pritužbe nije dostavio nove elemente kojima bi se mogla izmijeniti financijska evaluacija koju su provele službe Komisije. Komisija je naglasila i da je njezin ugovorni odnos bio samo s ugovarateljem. Komisija stoga nije mogla platiti podnositelju pritužbe od iznosa koji je Komisija dugovala ugovaratelju. Prema mišljenju Komisije, zadaća Komisije nije bila tražiti od projektnih partnera računovodstvenu dokumentaciju o eventualnim dodatnim troškovima. Komisija smatra da je odgovornost ugovaratelja i koordinatora bila prikupiti sve potrebne elemente i dostaviti ih Komisiji zajedno sa završnim izvješćem. Komisija je potvrdila da je na temelju informacija koje su joj dostavljene iznos koji još treba platiti ugovaratelju iznosio 2 972 EUR.

2.4 Ombudsmanica smatra da su argumenti koje je Komisija iznijela u prilog svojem predmetu razumni.

2.5 U tim okolnostima, čini se da nema nepravilnosti u postupanju Komisije.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka u ovom predmetu dostupna je na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

(2) SL 2001., L 145, str. 43.