Strasbourg, 14. studenoga 2003.

Poštovani gospodine A.,

Dana 29. studenoga 2002. podnijeli ste pritužbu protiv Vijeća Europske unije u vezi s vašim sudjelovanjem u natječaju Vijeće/A/394.

Pritužba je 10. prosinca 2002. proslijeđena glavnom tajniku Vijeća. Dana 7. travnja 2003. primio sam englesku verziju mišljenja Vijeća, koju sam vam poslao 16. travnja 2003., s pozivom na očitovanje. Istog sam dana pisala Vijeću Europske unije i zatražila od institucije da mi do 30. travnja 2003. dostavi prijevod njezina mišljenja na francuski jezik. Dana 22. travnja 2003. primio sam francuski prijevod mišljenja Vijeća, koji sam Vam proslijedio 5. svibnja 2003. Dana 27. svibnja 2003. poslali ste svoja očitovanja.

Dana 8. srpnja 2003. podnio sam Vijeću nacrt preporuke. Vijeće mi je 30. listopada 2003. poslalo svoje detaljno mišljenje o tom nacrtu preporuke. Dana 5. studenoga 2003. moje su vas službe kontaktirale telefonom. Kopija detaljnog mišljenja Vijeća proslijeđena vam je 11. studenoga 2003. radi obavijesti.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, portugalski državljanin, sudjelovao je u natječaju Vijeće/A/394 za administratore portugalskog jezika. Glavni tajnik Vijeća Europske unije (dalje u tekstu „Vijeće”) obavijestio je 1. ožujka 2002. podnositelja pritužbe da nije primljen na usmeni ispit jer je u testu VI.A.d.1, koji se sastojao od pisane disertacije, dobio samo 13 od 40 bodova ako je zahtijevani minimum bio 20 bodova.

Podnositelj pritužbe pisao je 5. ožujka 2002. predsjedniku povjerenstva za odabir. Smatrao je da je vrlo malo vjerojatno da je postigao tako nisku ocjenu i zatražio je od povjerenstva za odabir da ponovno ispita njegov test VI.A.d.1. Dopisom od 11. ožujka 2002. povjerenstvo za odabir obavijestilo je podnositelja pritužbe da je, nakon što je ponovno razmotrilo žig koji je pripisan njegovu testu, potvrdilo prvotnu odluku.

Podnositelj pritužbe podnio je 18. ožujka 2002. pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Zatražio je da mu se omogući pristup preslici označenog pisanog testa koji nije uspio i da ga se obavijesti o kriterijima ocjenjivanja koje je slijedilo povjerenstvo za odabir. Vijeće je odlukom od 11. srpnja 2002. odbilo pritužbu podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe poslao je 26. kolovoza 2002. dodatni dopis Vijeću, koje je odgovorilo 25. rujna 2002. i potvrdilo odluku od 11. srpnja 2002.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da Vijeće nije poštovalo članak 255. Ugovora o EZ-u i da nije provelo opće načelo utvrđeno u tematskom izvješću Europskog ombudsmana nakon njegove istrage na vlastitu inicijativu 1004/97/PD protiv Komisije, koju je odobrio Europski parlament.

Podnositelj pritužbe zatražio je da mu se omogući pristup preslici njegova označenog ispitnog dokumenta i da ga se obavijesti o kriterijima koje povjerenstvo za odabir primjenjuje pri ocjenjivanju testova.

INQUIRY

Mišljenje Vijeća

Vijeće je u svojem mišljenju iznijelo sljedeće primjedbe:

Nakon što je obaviješten o neprihvaćanju usmenog ispitivanja, podnositelj pritužbe zatražio je ponovno ispitivanje testa koji je propustio (test VI.A.d.1). Povjerenstvo za odabir provelo je ponovno ispitivanje testa. Potvrdila je rezultat prve evaluacije i obavijestila podnositelja pritužbe dopisom od 11. ožujka 2002.

Podnositelj pritužbe podnio je 18. ožujka 2002. žalbu protiv odluke povjerenstva za odabir na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Pritužba je odbijena 11. srpnja 2002. U svojem odgovoru podnositelju pritužbe Vijeće je istaknulo da povjerenstvo za odabir na natječaju djeluje neovisno i da tijelo za imenovanje ne može poništiti ili poništiti svoju odluku, osim ako postoje dokazi o očitoj nezakonitosti povjerenstva za odabir. Vijeće nije pronašlo dokaze o očitoj nezakonitosti aktivnosti povjerenstva za odabir u pogledu predmetnog predmeta.

Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi sudova Zajednice (1), povjerljiva priroda vijećanja povjerenstva za odabir, odnosno u slučaju usporednog ispitivanja zasluga kandidata, sprečava ga da otkrije kriterije ocjenjivanja testova jer su oni dio komparativnog ocjenjivanja kandidata. Podnositelj pritužbe obaviješten je o ocjenama koje je stekao na različitim testovima koji, prema sudskoj praksi Zajednice, predstavljaju odgovarajuću izjavu o razlozima na kojima se temelji odluka povjerenstva za odabir. Naposljetku, obveza očuvanja neovisnosti i povjerljivosti rada povjerenstva za odabir spriječila je Vijeće da kandidatu odobri pristup njegovim označenim ispitnim dokumentima.

U dodatnom dopisu od 26. kolovoza 2002. podnositelj pritužbe naveo je nepravilnosti u postupanju povjerenstva za odabir. Dopisom od 25. rujna 2002., koji je potpisao zamjenik glavnog tajnika, Vijeće je potvrdilo argumente koji su već navedeni u dopisu od 11. srpnja 2002.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima na mišljenje Vijeća podnositelj pritužbe zadržao je svoju tvrdnju.

NACRT PREPORUKE

Ombudsman je 8. srpnja 2003. Vijeću uputio sljedeći nacrt preporuke u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana:

Vijeće Europske unije trebalo bi podnositelju pritužbe omogućiti pristup vlastitom označenom ispitnom dokumentu i obavijestiti ga o kriterijima ocjenjivanja koje slijedi povjerenstvo za odabir.

Nacrt preporuke temeljio se na sljedećim razmatranjima:

U pogledu odbijanja pristupa označenom ispitnom dokumentu

1 Podnositelj pritužbe, portugalski državljanin, sudjelovao je u natječaju Vijeće/A/394 za administratore portugalskog jezika. Podnositelj pritužbe obaviješten je 1. ožujka 2002. da nije bio primljen na usmeni ispit jer je na testu VI.A.d.1, koji se sastojao od pisane disertacije, dobio samo 13 od 40 bodova, pri čemu je zahtijevani minimum bio 20 bodova. Stoga je zatražio od povjerenstva za odabir da ponovno ispita test koji je propustio. Nakon što je ponovno razmotrilo ocjenu koja se pripisuje njegovu testu, povjerenstvo za odabir potvrdilo je izvornu odluku. Podnositelj pritužbe zatim je podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, koja je odbijena. Nakon toga zatražio je da mu se omogući pristup preslici označenog pisanog testa koji nije uspio, ali je Vijeće odbilo njegov zahtjev.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da Vijeće nije poštovalo članak 255. Ugovora o EZ-u i da nije provelo opće načelo utvrđeno u tematskom izvješću Europskog ombudsmana nakon njegove istrage na vlastitu inicijativu 1004/97/PD protiv Komisije, koju je odobrio Europski parlament. Podnositelj pritužbe zatražio je da mu se omogući pristup preslici njegova označenog ispitnog dokumenta.

2 Vijeće je u svojem mišljenju istaknulo da povjerenstvo za odabir na natječaju djeluje neovisno i da tijelo za imenovanje ne može poništiti ili poništiti svoju odluku, osim ako postoji dokaz o očitoj nezakonitosti povjerenstva za odabir. Vijeće nije pronašlo dokaze o očitoj nezakonitosti aktivnosti povjerenstva za odabir u pogledu predmetnog predmeta. Osim toga, Vijeće je smatralo da ga obveza očuvanja neovisnosti i povjerljivosti rada povjerenstva za odabir sprečava da kandidatu odobri pristup njegovu označenom ispitnom dokumentu.

3 Europski ombudsman već se morao baviti pitanjem pristupa označenim ispitnim dokumentima kandidata u predmetima koji se odnose na Europsku komisiju (2) i Europski parlament (3).

4 Na temelju svojih istraga o postupcima zapošljavanja u Komisiji, Ombudsman je 18. listopada 1999. Europskom parlamentu podnio posebno izvješće (4) koje sadržava sljedeća razmatranja:

„Ombudsman nije upoznat ni s jednom odredbom prava Zajednice ili sudskom praksom sudova Zajednice koja bi spriječila Komisiju da dopusti kandidatu na pismenom ispitu da vidi svoje označeno pismo. Člankom 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju propisano je da su „postupci povjerenstva za odabir” tajni. Rasprave povjerenstva za odabir stoga moraju ostati tajne, ali iz toga ne proizlazi nužno da kandidat mora biti spriječen da vidi svoj označeni ispitni scenarij.

Glavni argument koji Komisija iznosi kako bi opravdala svoje odbijanje odnosi se na prirodu postupka zapošljavanja. Komisija smatra da povjerenstvo za odabir ocjenjuje svakog kandidata usporedbom njegovih rezultata s rezultatima svih ostalih kandidata na istom natječaju. Komisija iz toga zaključuje da otkrivanje označenog ispitnog scenarija ne bi imalo nikakvu svrhu jer odražava samo ocjenu osobe koja nije ocijenila sve ostale kandidate.

Međutim, mogućnost uvida u vlastito označeno ispitno pismo podrazumijeva nekoliko pogodnosti za kandidata. Prvo, kandidat dobiva priliku otkriti svoje pogreške i tako poboljšati svoju buduću izvedbu. Drugo, jača se povjerenje kandidata u administraciju. To je važno jer se čini da postoji rašireno uvjerenje da Komisija ne ocjenjuje uvijek ispravno testove i da ih ponekad uopće ne ocjenjuje. Treće, ako kandidat smatra da je pogrešno ocijenjen, moći će se mnogo preciznije raspravljati ako je vidio svoj označeni ispitni scenarij. U svakom slučaju, građanin koji traži informacije trebao bi biti sudac o tome jesu li informacije korisne, a ne uprava.

Komisija upućuje i na administrativna i financijska opterećenja koja bi otkrivanje ispitnog rada moglo podrazumijevati. Ombudsmanica je uvjerena da bi službe Komisije mogle organizirati postupak otkrivanja na način kojim bi se troškovi sveli na najmanju moguću mjeru jer nije vjerojatno da bi svaki kandidat želio vidjeti svoje označeno ispitno pismo.

(…)

Komisija također pravilno ističe da rad povjerenstava za odabir podliježe sudskom nadzoru sudova Zajednice. Međutim, to znači da će sudovi možda morati rješavati upite koji su se lako mogli riješiti da je kandidat imao priliku vidjeti označeno ispitno pismo. Ombudsmanica smatra da je to vrlo nezadovoljavajuće za kandidate. S druge strane, odobravanje pristupa označenom ispitnom pismu vjerojatno će zadovoljiti mnoge upite s minimalnim naporom i vremenom.

(…)

Kao što je potvrdio Ugovor iz Amsterdama, obveza što otvorenijeg donošenja odluka jedno je od temeljnih načela upravnog prava Europskih zajednica. Nadalje, važno je osigurati da građani dobiju pozitivan dojam pri prvom susretu s institucijama Zajednice. Građani koji žele raditi za Zajednice dobivaju vrlo loš dojam ako su ostavljeni u nedoumici o tome jesu li ocijenjeni pošteno i ispravno. Kako bi se otklonila takva sumnja, nužno je da svaki kandidat ima mogućnost pregledati označenu presliku svojeg ispitnog rada. Ta mogućnost ni na koji način nije u suprotnosti sa zahtjevom tajnosti rada povjerenstava za odabir jer se ne odnosi na vijećanja povjerenstava za odabir u kojima se ocjenjuju relativne zasluge kandidata. Iz tih se razloga čini da činjenica da Komisija nije izmijenila svoje administrativne postupke kako bi svakom kandidatu omogućila pristup svojem označenom ispitnom pismu predstavlja nepravilnost u postupanju.”

5 Na temelju tih razmatranja Ombudsman je Komisiji dao preporuku prema kojoj bi ona u svojim budućim natječajima za zapošljavanje, a najkasnije od 1. srpnja 2000., kandidatima na zahtjev trebala omogućiti pristup vlastitim označenim ispitnim pismima. Dopisom od 7. prosinca 1999. predsjednik Europske komisije obavijestio je Europskog ombudsmana da je Komisija prihvatila tu preporuku.

6 Europski parlament donio je 17. studenoga 2000. rezoluciju (5) u kojoj je podržao tematsko izvješće Europskog ombudsmana i čestitao Komisiji na njezinu pozitivnom odgovoru na preporuku Europskog ombudsmana. Parlament je također izrazio nadu „da će sva druga europska tijela i institucije slijediti primjer koji je postavila Komisija”.

7 Ombudsman je 17. srpnja 2000. Europskom parlamentu uputio nacrte preporuka u kojima je predložio da se dotičnim podnositeljima pritužbi omogući pristup njihovim označenim ispitnim dokumentima. Parlament je 27. studenoga 2000. obavijestio Europskog ombudsmana da je prihvatio načelo prema kojem bi kandidatima trebalo biti dopušteno dobiti presliku vlastitih označenih ispitnih dokumenata te je opisao kako će provesti nacrte preporuka Europskog ombudsmana (6).

8 Argumenti koje je Vijeće iznijelo u ovom predmetu ne upućuju ni na kakve posebne značajke natječaja koje je organiziralo Vijeće, a koje bi ih razlikovale od natječaja koje su organizirali Europski parlament i Komisija. Ombudsman stoga smatra da se razmatranja iznesena u njegovu tematskom izvješću o Komisijinim postupcima zapošljavanja primjenjuju (mutatis mutandis) i na natječaje koje organizira Vijeće.

9 S obzirom na navedeno, ombudsmanica smatra da odbijanje Vijeća da podnositelju pritužbe odobri pristup njegovim označenim ispitnim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju.

U pogledu priopćavanja evaluacijskih kriterija

1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi trebao biti obaviješten o kriterijima koje povjerenstvo za odabir primjenjuje pri ocjenjivanju testova.

2 U svojem mišljenju Vijeće je istaknulo da, kao što to dosljedno tvrde sudovi Zajednice (7), povjerljiva priroda vijećanja povjerenstva za odabir, odnosno u slučaju usporednog ispitivanja zasluga kandidata kao što je to slučaj na otvorenom natječaju, onemogućuje mu otkrivanje evaluacijskih kriterija testova jer su oni dio usporedne procjene kandidata. Podnositelj pritužbe obaviješten je o bodovima koje je dobio na različitim testovima koji, prema sudskoj praksi, predstavljaju dostatno obrazloženje odluke povjerenstva za odabir.

3 U prošlosti se Ombudsman već morao baviti pitanjem priopćavanja kriterija ocjenjivanja kandidatima. Svjestan je činjenice da prema sudskoj praksi Suda povjerenstva za odabir imaju široke diskrecijske ovlasti. Takve ovlasti podrazumijevaju da je opseg sudskog nadzora ograničen; Međutim, čini se da dodjela takvih ovlasti ne sprečava javna tijela da poštuju načela dobre uprave. Ombudsmanica je stoga smatrala da, ne dovodeći u pitanje diskrecijske ovlasti povjerenstava za odabir i članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, institucije mogu same odlučiti razviti postupovna jamstva za kandidate kao pitanje dobrog administrativnog ponašanja (8). Nadalje, smatrao je da bi priopćavanje kriterija ocjenjivanja dotičnom tužitelju moglo povećati transparentnost postupka odlučivanja i povjerenje građana u à u institucije Zajednice, s obzirom na činjenicu da se prvi kontakt mnogih građana s institucijama Zajednice odvija u okviru postupaka zapošljavanja.

4 Nadalje, Prvostupanjski sud nedavno je presudio da, iako priopćavanje ocjene koju su kandidati postigli na različitim testovima predstavlja odgovarajuće obrazloženje odluke povjerenstva za odabir, taj zaključak ne znači da kandidat koji to zatraži ne može biti obaviješten o općim kriterijima ispravka povjerenstva za odabir (9).

5 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da ne postoje razlozi koji bi trebali spriječiti Vijeće da podnositelju pritužbe priopći kriterije ocjenjivanja koje slijedi povjerenstvo za odabir.

Detaljno mišljenje Vijeća

U svojem detaljnom mišljenju Vijeće je naglasilo da je, nastavno na nacrt preporuke Ombudsmana u prethodnom sličnom predmetu (pritužba 2097/2002/GG), Glavno tajništvo Vijeća 17. rujna 2003. uspostavilo nova pravila u vezi s priopćavanjem označenih preslika kandidatima. Ta bi se pravila primjenjivala na sve vanjske i unutarnje natječaje koje organizira Glavno tajništvo Vijeća.

Kandidatima koji sudjeluju u natječajima objavljenima od 1. rujna 2003. nadalje bit će dopušteno dobiti presliku vlastitog ispitnog dokumenta i, za pismene testove, evaluacijskog lista povjerenstva za odabir. Kad je riječ o natječajima organiziranima prije 1. rujna 2003., relevantnim pravilima bilo je predviđeno da kandidati koji to zatraže mogu dobiti presliku vlastitog ispitnog dokumenta i evaluacijskog lista ako je povjerenstvo za odabir sastavilo takav obrazac.

Što se tiče ovog predmeta, Vijeće je odlučilo podnositelju pritužbe omogućiti pristup vlastitom ispitnom dokumentu. Što se tiče priopćavanja evaluacijskih kriterija, Vijeće je naglasilo da su navedeni u točki VI.A.d) obavijesti o natječaju i da povjerenstvo za odabir nije sastavilo evaluacijski list. Prema mišljenju Vijeća, podnositelju pritužbe istog bi se dana poslala preslika ispitnog dokumenta podnositelja pritužbe, zajedno s preslikom obavijesti o natječaju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Službe Ombudsmana stupile su 5. studenoga 2003. telefonom u kontakt s podnositeljem pritužbe kako bi ga obavijestile o odgovoru Vijeća i utvrdile smatra li da je odgovor zadovoljavajući. Podnositelj pritužbe čestitao je Ombudsmanu na ishodu istrage i na postignutim rezultatima.

ODLUKA

1 Odbijanje odobravanja pristupa označenom ispitnom dokumentu i priopćavanja kriterija za ocjenjivanje

1.1 Podnositelj pritužbe zatražio je pristup preslici svojeg označenog ispitnog dokumenta u natječaju Vijeće/A/394 te da ga se obavijesti o kriterijima koje povjerenstvo za odabir primjenjuje pri ocjenjivanju testova. Vijeće je odbilo udovoljiti tim zahtjevima. Podnositelj pritužbe stoga je podnio pritužbu Ombudsmanu.

1.2 Ombudsman je 8. srpnja 2003., u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, uputio Vijeću nacrt preporuke prema kojem bi Vijeće trebalo podnositelju pritužbe omogućiti pristup vlastitom označenom ispitnom dokumentu i obavijestiti ga o kriterijima ocjenjivanja koje slijedi povjerenstvo za odabir.

1.3 U svojem detaljnom mišljenju Vijeće je obavijestilo Ombudsmana da je odlučilo prihvatiti njegov nacrt preporuke.

Vijeće je istaknulo da je 17. rujna 2003. njegovo Glavno tajništvo uspostavilo nova pravila u vezi s dostavom označenih preslika kandidatima. Ta bi se pravila primjenjivala na sve vanjske i unutarnje natječaje koje organizira Glavno tajništvo Vijeća.

Kandidatima koji sudjeluju u natječajima objavljenima od 1. rujna 2003. nadalje bit će dopušteno dobiti presliku vlastitog ispitnog dokumenta i, za pismene testove, evaluacijskog lista povjerenstva za odabir. Kad je riječ o natječajima organiziranima prije 1. rujna 2003., relevantnim pravilima bilo je predviđeno da kandidati koji to zatraže mogu dobiti i presliku vlastitog ispitnog dokumenta i presliku evaluacijskog lista povjerenstva za odabir ako je ono sastavilo takav obrazac.

1.4 Što se tiče predmeta podnositelja pritužbe, Vijeće je obavijestilo Ombudsmana da će istog dana podnositelju pritužbe biti poslan primjerak ispitnog dokumenta podnositelja pritužbe i obavijesti o natječaju. Vijeće je objasnilo da, s obzirom na to da su kriteriji za ocjenjivanje koje je slijedilo povjerenstvo za odabir utvrđeni u točki VI.A.d) obavijesti o natječaju, povjerenstvo za odabir nije sastavilo obrazac za ocjenjivanje.

Zaključak

2.1 Na temelju svojih istraga Europski ombudsman zaključuje da je Vijeće prihvatilo nacrt preporuke Europskog ombudsmana i da su mjere koje je Vijeće poduzelo za njezinu provedbu zadovoljavajuće.

2.2 Ombudsman stoga zaključuje slučaj. O toj će odluci biti obaviješten i glavni tajnik Vijeća.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Predmet C-245/95 P, Europski parlament protiv Innamoratija [1996.] ECR I – 3423.

(2) Istraga na vlastitu inicijativu 1004/97/(PD)/GG.

(3) Pritužbe 457/99/IP, 610/99/IP, 1000/99/IP i 25/2000/IP.

(4) SL 1999, br. C 371, str. 12.

(5) SL 2001, br. C 223, str. 352., 368.

(6) Usp. odluke Europskog ombudsmana od 11. svibnja 2001. o pritužbama 457/99/IP, 610/99/IP, 1000/99/IP i 25/2000/I, dostupne na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

(7) Predmet C-245/95, Europski parlament protiv Innamoratija [1996.] ECR I - 3423.

(8) Ombudsman je tu izjavu dao u istrazi na vlastitu inicijativu o tajnosti koja je dio postupka zapošljavanja Komisije (vidjeti bilješku 3.).

(9) Presuda od 25. lipnja 2003. u predmetu T-72/01, Pyres protiv Komisije.