Poštovani gospodine A.,

Dana 2. kolovoza 2001. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske investicijske banke (dalje u tekstu „EIB”). Tvrdili ste da ste bili izloženi profesionalnom uznemiravanju visokog dužnosnika i da ste bili žrtva uskraćivanja pravde od strane EIB-a.

Pritužbu sam 10. listopada 2001. proslijedio predsjedniku Europske investicijske banke. Europska investicijska banka poslala je svoje mišljenje 15. siječnja 2002. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 1. ožujka 2002.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe dužnosnik je Europske investicijske banke od 1985. Počeo je raditi kao prevoditelj u odjeljku za španjolski prijevod, a sada zauzima mjesto voditelja odjeljka za španjolski prijevod.

Tajnica podnositelja pritužbe otišla je 15. siječnja 1999. na rodiljni dopust. U trenutku njezina odlaska podnositelj pritužbe rekao je svojem nadređenom da mu više nije potrebna uobičajena privremena zamjenska tajnica. Potvrdio je svoju želju za nastavkom rada bez tajnika načelniku odjela u ožujku 1999. Njegov je zahtjev prihvaćen, a nakon povratka na posao u rujnu 1999. tajnica je premještena u drugu službu u EIB-u.

Tužitelj je 19. prosinca 2000. pisao Odjelu za ljudske resurse EIB-a tvrdeći da ga je visoki dužnosnik EIB-a obavijestio da je protiv njega pokrenut postupak jer je izjavio da mu nije potreban tajnik. Prema podnositelju pritužbe, visoki dužnosnik rekao mu je da bi mogao napustiti EIB jer će u nekom budućem razdoblju preostali prevoditelji ionako biti suvišni zbog nove jezične politike. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, krajnji cilj bio je gurnuti ga u prijevremenu mirovinu.

Nakon pogrešaka pronađenih u prijevodu godišnjeg izvješća EIB-a na španjolski jezik, Upravljački odbor odlučio je organizirati vanjsku stručnu procjenu prijevoda podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe kritizirao je organizaciju te stručne procjene i tvrdio da je u nju bio uključen njegov bivši tajnik. Kako bi to dokazao, pozvao je certificiranog grafologa da provede kaligrafsku studiju. Banka je zatim dostavila rukom pisanu izjavu stručnjaka kako bi potvrdila analizu prijevoda u dobroj vjeri. Podnositelj pritužbe zatražio je i potvrdu stručnjaka da je ta izjava tipičan primjer njegova rukopisa, ali nije dobio nikakav odgovor. Stoga je po drugi put uputio grafologu kako bi proveo još jedno kaligrafsko istraživanje.

Podnositelj pritužbe podnio je 19. ožujka 2001. pritužbu Europskom ombudsmanu (411/2001/BB). Pritužba je proglašena nedopuštenom u skladu s člankom 2.3. Statuta Europskog ombudsmana jer predmet pritužbe nije utvrđen. Podnositelj pritužbe kasnije je 2. svibnja i 5. lipnja 2001. pisao Europskom ombudsmanu tražeći preispitivanje. U svojem odgovoru Europski ombudsman objasnio je da podnositelj pritužbe mora primijeniti prethodne administrativne pristupe u skladu s člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana, posebno postupak mirenja na temelju članka 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke.

Propisno osnovano povjerenstvo za mirenje sastalo se 16. srpnja 2001. radi postizanja sporazumnog rješenja spora. Povjerenstvo se složilo da će dvjema strankama preporučiti sljedeće stajalište o mirenju:

- EIB bi trebao potvrditi da je podnositelj pritužbe prevoditelj i da ne postoji izričita namjera da ga se premjesti s tog radnog mjesta

Upućivanje na procjenu vanjskog stručnjaka već je isključeno iz godišnje procjene podnositelja pritužbe za 1999. i svi tragovi te procjene trebali bi se ukloniti iz osobnog dosjea podnositelja pritužbe.

- U znak dobre volje EIB bi podnositelju pritužbe trebao isplatiti ex gratia iznos od 15 000 EUR.

- Podnositelj pritužbe trebao bi prihvatiti da su sva pitanja iznesena u njegovu dopisu od 19. prosinca 2000. sada zatvorena i da se kasnije neće uskrsnuti.

Podnositelj pritužbe pisao je 1. kolovoza 2001. predsjedniku EIB-a i obavijestio ga da pokušaj mirenja na temelju članka 41. Pravilnika o osoblju EIB-a nije uspio.

Podnositelj pritužbe 2. kolovoza 2001. obnovio je svoju pritužbu Ombudsmanu i naveo:

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske investicijske banke zaštitu od proizvoljne deložacije i profesionalne rehabilitacije. Također traži naknadu imovinske i neimovinske štete te cenzuru počinitelja.

INQUIRY

Ukratko, mišljenje Europske investicijske banke bilo je sljedeće:

1. Kad je riječ o navodima o profesionalnom uznemiravanju, Banka je smatrala da je riječ o ozbiljnoj optužbama na koje će se bez odgode odgovoriti. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio identifikaciju dotičnog dužnosnika ni dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju. Osim toga, u dopisu od 30. studenoga 1999. direktor odjela pružio je podnositelju pritužbe formalna jamstva da su njegovi osjećaji profesionalnog uznemiravanja neutemeljeni.

Kad je riječ o vanjskoj stručnoj procjeni rada podnositelja pritužbe, politika je Banke da se, osim ako je upit zaprimljen izvan jezičnog odjeljka, ne provode daljnje kontrole nakon što prijevod prođe fazu kontrole kvalitete predmetnog jezičnog odjeljka. Kad je riječ o španjolskom odjelu, samo je jedan prevoditelj zadužen za vlastitu kontrolu kvalitete. Banka je stoga odlučila organizirati vanjsku stručnu procjenu nakon potpune rasprave s podnositeljem pritužbe i odgovorila na sve bilješke podnositelja pritužbe o tom pitanju. Banka je podnositelju pritužbe u potpunosti dostavila rezultate procjene vanjskih stručnjaka čim su bili dostupni. Podnositelj pritužbe pogrešno je tvrdio da je njegov bivši tajnik sudjelovao u preispitivanju njegova rada. To je potvrdila i rukom pisana izjava stručnjaka.

2. U pogledu navoda o uskraćivanju sudske zaštite, EIB je smatrao da su se tvrdnje i zahtjevi podnositelja pritužbe uvijek rješavali pošteno, u skladu s načelima dobre uprave i prevladavajućim pravilima i postupcima, uključujući pribjegavanje žalbenim postupcima.

U pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe o zaštiti od proizvoljne deložacije, Banka je zauzela stajalište da pravni okvir u kojem djeluje štiti sve osoblje od proizvoljne deložacije. Tvrdnja o profesionalnoj rehabilitaciji bila je neosnovana u smislu da podnositelj pritužbe trenutačno obnaša dužnost voditelja odjela za španjolski prijevod. Banka smatra da nije uzrokovala nikakvu materijalnu ili moralnu štetu niti je upoznata s bilo kakvim profesionalnim uznemiravanjem. Stoga je smatrao da su zahtjevi za naknadu materijalne i moralne štete te za izglasavanje nepovjerenja počiniteljima neosnovani.

Europski ombudsman proslijedio je mišljenje Europske investicijske banke podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje. Podnositelj pritužbe u svojem je odgovoru ponovio svoju tvrdnju o profesionalnom uznemiravanju visokog dužnosnika i naveo da je hijerarhija dosljedno stala na stranu visokog dužnosnika protiv podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe ponovio je svoje tvrdnje o zaštiti od proizvoljne deložacije, cenzuriranju počinitelja, naknadi imovinske i neimovinske štete te profesionalnoj rehabilitaciji.

Osim toga, podnositelj pritužbe doveo je u pitanje odluku EIB-ova povjerenstva za odlučivanje od 30. studenoga 2001. o žalbi koju je podnio protiv svoje godišnje ocjene za 2000. Tvrdi da su sve njegove tvrdnje odbačene iz ruku. Europski ombudsman napominje da ta nova tvrdnja nije obuhvaćena područjem primjene izvorne pritužbe. Ombudsman ne smatra potrebnim ili primjerenim ispitati novi navod u okviru svoje istrage o ovoj pritužbi. Ako je potrebno, može se podnijeti nova pritužba.

ODLUKA

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je bio žrtva profesionalnog uznemiravanja od strane visokog dužnosnika EIB-a. Kritizirao je organizaciju vanjske stručne procjene svojeg rada i tvrdio da je njegov bivši tajnik bio uključen u procjenu.

1.2 Europska investicijska banka izjavila je da podnositelj pritužbe nije dostavio podatke o dotičnom dužnosniku ni dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju. Objasnila je i da je u španjolskom odjelu samo jedan prevoditelj zadužen za vlastitu kontrolu kvalitete. Stoga je odlučila organizirati stručnu procjenu nakon potpune rasprave s podnositeljem pritužbe.

1.3 Europski ombudsman primjećuje da je Banka na zahtjev podnositelja pritužbe pokušala postići prijateljsko rješenje tog pitanja koristeći se povjerenstvom za mirenje. Podnositelj pritužbe odbio je zaključke povjerenstva u pismu predsjedniku Banke. Europski ombudsman smatra da je EIB uložio razumne napore u mirenje s kojima podnositelj pritužbe nije zadovoljan.

1.4 Europski ombudsman također napominje da je EIB u svojem mišljenju naveo da će bez odgode poduzeti daljnje mjere u vezi s navodima o profesionalnom uznemiravanju ako podnositelj pritužbe pruži više informacija o identifikaciji dotičnog dužnosnika i dostavi dokaze kojima potkrepljuje svoju tvrdnju.

1.5 S obzirom na navedeno, istraga Europskog ombudsmana o navodima podnositelja pritužbe nije otkrila nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da mu je Europska investicijska banka uskratila pravdu.

2.2 Banka je tvrdila da su se navodi podnositelja pritužbe uvijek rješavali pošteno, bez diskriminacije i u skladu s načelima dobre uprave i prevladavajućim pravilima i postupcima, uključujući pribjegavanje žalbenim postupcima.

2.3 Na temelju informacija koje su dostavili podnositelj pritužbe i EIB, Ombudsmanica smatra da se čini da je Banka uvijek nastojala ispravno postupati s navodima podnositelja pritužbe. Također prima na znanje spremnost Banke da s podnositeljem pritužbe raspravi o mogućnosti ponovne uspostave radnih odnosa na temelju načela lojalnosti i uzajamnog povjerenja između osoblja i nadređenih.

2.5 Ombudsman stoga zaključuje da ne postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom predmeta.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske investicijske banke.

S obzirom na nalaze o nepostojanju nepravilnosti u postupanju iz odjeljaka 1. i 2. ove Odluke, Ombudsman smatra da nije potrebno dodatno ispitati tvrdnje podnositelja pritužbe.

Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske investicijske banke.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN