Poštovana gospođo A.,

Dana 8. veljače 2001. u ime Europskog foruma za dobrobit djece podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s postupanjem Europske komisije s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava br. JAI.1999/DAP/004/WC.

Pritužbu sam 15. veljače 2001. proslijedio Komisiji na očitovanje.

Dana 13. ožujka 2001. poslali ste mi primjerak dopisa koji ste poslali Komisiji 12. ožujka 2001.

Komisija je 20. travnja 2001. poslala svoje mišljenje o Vašoj pritužbi.

Dana 9. svibnja 2001. podnijeli ste preslike dopisa Komisije od 21. ožujka 2001. i Vašeg odgovora od 19. travnja 2001.

Mišljenje Komisije proslijedio sam Vam 14. svibnja 2001. s pozivom na očitovanje, ako to želite. Dana 26. lipnja 2001. poslali ste mi svoje primjedbe na mišljenje Komisije.

Dana 18. srpnja 2001. pisao sam Komisiji kako bih zatražio dodatne informacije. Komisija je svoj odgovor poslala 26. rujna 2001., a ja sam vam ga proslijedio 1. listopada 2001., uz poziv na očitovanje, ako to želite.

Dana 29. studenoga 2001. poslali ste mi svoje primjedbe na odgovor Komisije.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe neprofitna je mreža nevladinih organizacija sa sjedištem u Bruxellesu koje rade na dobrobiti djece i mladih kojima je potrebna pomoć diljem Europe. Komisija je 1999. podnijela zahtjev za financiranje projekta pod nazivom: „Popis kvalificiranih resursa u EU-u kako bi se, nakon odgovarajućeg osposobljavanja, odgovorilo na potrebe djece i žena koji su žrtve nasilja na Kosovu”. Ta su sredstva trebala biti obuhvaćena Komisijinim projektom Daphne kojim se podupiru mjere za borbu protiv nasilja nad djecom, mladima i ženama.

Izvorni zahtjev podnesen je 11. lipnja 1999. Tri stručna ocjenjivača (među kojima je i gđa Kane) kojima je Komisija povjerila ispitivanje zahtjeva istaknula su različite prigovore. Nakon rasprava sa službama Komisije 6. rujna 1999. podnesen je revidirani zahtjev. Komisija je 28. rujna 1999. obavijestila podnositelja pritužbe da je njegov prijedlog prihvaćen za financiranje, podložno podnošenju revidiranog proračuna te njegovu nadzoru i prihvaćanju od strane Komisijine službe za financijski nadzor. Podnositelj pritužbe podnio je 4. listopada 1999. revidirani proračun.

15. studenoga 1999. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da mu je odlučila odobriti financijski doprinos u maksimalnom iznosu od € 32 000 za organizaciju navedenog projekta. Odgovarajući sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava (referentni broj JAI.1999/DAP/004/WC) potpisali su Komisija i podnositelj pritužbe 15. studenoga 1999. Prema sporazumu, projekt je trebao započeti 15. studenoga 1999. i završiti najkasnije 15. studenoga 2000.

Člankom 8. Sporazuma utvrđeno je da su Opći uvjeti koji se primjenjuju na sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava Europskih zajednica („Opći uvjeti”) navedeni u Prilogu II. Sporazumu njegov sastavni dio.

Članak 3. Općih uvjeta koji se odnosi na raskid ugovora sadržava sljedeće odredbe:

Komisija može raskinuti sporazum ako korisnik, bez valjanog ili tehničkog razloga, ne ispuni jednu od obveza iz sporazuma i, nakon što je preporučenim pismom obaviješten o ispunjavanju tih obveza, još uvijek to nije učinio mjesec dana nakon primitka tog dopisa.

U tom slučaju Komisija plaća samo troškove koje je korisnik stvarno snosio u trenutku raskida i nikakve troškove povezane s već sklopljenim ugovorima, ali za izvršenje nakon datuma raskida.”

U skladu s člankom 9. Općih uvjeta, Prvostupanjski sud Europskih zajednica nadležan je za rješavanje pritužbi protiv odluka Komisije koje se odnose na primjenu ili tumačenje sporazuma.

Dana 16. ožujka 2000. g. Simpson, dužnosnik Komisije koji vodi program Daphne, obavijestio je podnositelja pritužbe (i druge organizacije) da će 1. travnja 2000. otići u mirovinu iz Komisije te je predstavio svojeg nasljednika, g. Troussona. U poruci e-pošte poslanoj 28. ožujka 2000. g. Simpson je čestitao podnositelju pritužbe „na dosadašnjem napretku projekta”.

Gđa Kane, tehnička stručnjakinja iz programa Daphne, posjetila je 10. svibnja 2000. ured podnositelja pritužbe kako bi preispitala dosadašnji rad. Stručnjak je zatim sastavio izvješće u kojem je preporučio Komisiji da razmotri prekid projekta. Prethodna preslika nacrta izvješća poslana je podnositelju pritužbe koji je o njemu iznio detaljne primjedbe u dopisu Komisiji od 5. lipnja 2000. Podnositelj pritužbe u tom je dopisu nadalje izrazio stajalište da postoji hitna potreba za rješavanjem tog pitanja i da bi se stoga cijenila prilika za sastanak. Podnositelj pritužbe predložio je nekoliko datuma za takav sastanak. Podsjetnik je poslan Komisiji e-poštom 22. lipnja 2000.

U dopisu od 14. srpnja 2000. g. Trousson (načelnik odjela A/1 u Glavnoj upravi Komisije za pravosuđe i unutarnje poslove) pisao je podnositelju pritužbe kako bi ga obavijestio da se, prema njegovu mišljenju, projekt koji se provodio nije mogao nastaviti. Naveo je tri razloga za to stajalište: 1) glavni korisnici projekta nisu bili oni navedeni u izvornom projektu, tj. djeca i žene, već terenske agencije koje su imale sredstva za taj rad; 2) nije bilo dovoljno dokaza da je predložena baza podataka uspostavljena u skladu sa standardnim praksama i 3) projekt nije bio obuhvaćen smjernicama Inicijative Daphne, kojima je propisano da projekti ne bi trebali imati aktivnosti ili rashode izvan Zajednica. Međutim, s obzirom na predanost i ugled podnositelja pritužbe te kao znak dobre vjere, g. Trousson prihvatio je da bi podnositelju pritužbe trebalo dati priliku da definira pravilno osmišljen i proveden projekt baze podataka. Spomenuto je nekoliko uvjeta, posebno da bi Komisija trebala dostaviti i odobriti redefinirani plan rada i proračun do kraja srpnja 2000.

Prema podnositelju pritužbe, kritike koje je iznio g. Trousson bile su neopravdane.

Podnositelj pritužbe ipak je 24. srpnja 2000. dostavio novi plan rada i proračun. U svojem odgovoru od 18. kolovoza 2000. g. Trousson obavijestio je podnositelja pritužbe da neke točke u novom planu rada još treba poboljšati „prije nego što dovršimo službeni dodatni sporazum o vašem ugovoru s novim planom rada i proračunom.” Podnositelj pritužbe podnio je 4. listopada 2000. revidiranu verziju plana rada i proračuna.

Pritužba je 16. studenoga 2000. zatražila od Komisije (faksom i elektroničkom poštom) da odgovori na njezin prijedlog od 4. listopada 2000. Podsjetnik je poslan 29. studenoga 2000.

U dopisu od 30. studenoga 2000., koji je poslan preporučenom poštom, Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da ne može dopustiti da nastavi s radom i da bi stoga projekt sada trebalo obustaviti. Komisija je od podnositelja pritužbe zatražila i da dostavi završnu računovodstvenu dokumentaciju s dosad nastalim troškovima. Međutim, ustrajala je na tome da se u obzir mogu uzeti samo izravni troškovi povezani s aktivnostima koje se provode do „prvog zahtjeva Komisije za izmjene (kolovoz 2000.)”.

Podnositelj pritužbe zatim se obratio glavnom direktoru Glavne uprave za pravosuđe i unutarnje poslove. Međutim, Komisija je potvrdila svoje stajalište u dopisu od 5. veljače 2001.

Iz pritužbe proizlazi da podnositelj pritužbe smatra da su njegovi problemi uglavnom posljedica promjene osoblja koje se bavi ugovorom od strane Komisije.

Podnositelj pritužbe u biti je iznio sljedeću tvrdnju:

Odluka Komisije o raskidu ugovora predstavljala je nepravilnost u postupanju jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 3. Općih uvjeta koji se primjenjuju na sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava Europskih zajednica.

Podnositelj pritužbe zatražio je pomoć Ombudsmana u posredovanju s Komisijom s ciljem (a) primanja nepodmirenih plaćanja za troškove projekta i (b) naknade za utrošeno vrijeme i naknadne ozbiljne financijske poteškoće nametnute maloj nevladinoj organizaciji kao što je ona sama.

INQUIRY

Pritužba je poslana Komisiji na mišljenje.

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Projekt podnositelja pritužbe pripadao je 53 projekta koji su prihvaćeni 1999. godine. Svaki od tih projekata bio je predmet srednjoročne procjene čiji je dvostruki cilj bio otkriti svaki problem u provedbi projekta i savjetovati primatelje bespovratnih sredstava o mogućim rješenjima za njihove poteškoće. Izvješće o praćenju projekta podnositelja pritužbe bilo je najviše zabrinjavajuće od svih.

Tijekom tjedana nakon srednjoročne procjene Komisija je uložila posebne napore kako bi podnositelju pritužbe dala priliku da preusmjeri svoj projekt na način koji je mogao omogućiti njegov nastavak. Nakon dva pokušaja prilagodbe podnositelj pritužbe još uvijek nije bio u mogućnosti učinkovito preusmjeriti svoj projekt.

Promjena koordinatora programa Daphne nije utjecala na upravljanje predmetom.

Komisija je postupila u skladu s člankom 3. stavkom 2. Općih uvjeta. Ozbiljni razlozi (tehnički, upravljački i administrativni) podržali su kvalifikaciju projekta podnositelja pritužbe kao „neispunjavanje jedne od obveza iz sporazuma”, odnosno pravilno obavljanje zadaća navedenih u programu rada u zadanom vremenskom okviru navedenog ugovora. Stoga su nakon šest mjeseci pregovora i savjetovanja jasno ispunjeni uvjeti za primjenu članka 3. stavka 2. Općih uvjeta.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je primjedbama iznio sljedeće primjedbe na mišljenje Komisije:

Pri provedbi procjene u sredini programskog razdoblja projekt je ispunio ciljne vrijednosti utvrđene u sporazumu. Upućivanja Komisije na njezine napore za „preusmjeravanje” projekta istaknula su namjeru Komisije da promijeni izvorni projekt koji, doduše, možda nije bio tipičan projekt Daphne, ali koji je ipak odobren i potpisan. Podnositelj pritužbe ipak je uložio goleme napore u redefiniranje projekta kako bi ispunio zahtjeve Komisije.

Nije bilo jasno je li prekid cijelog projekta proporcionalna mjera. Komisija u svakom slučaju nije preporučenim pismom pozvala podnositelja pritužbe da ispuni svoje obveze.

Evaluacijski sastanak nije bio objektivan, a ocjenjivač je bio kritičan od samog početka sastanka.

Izvješće o praćenju na koje upućuje Komisija nije poslano podnositelju pritužbe.

Budući da je projekt zapravo bio paraliziran sedam mjeseci nakon posjeta tehničkog stručnjaka, stvarni troškovi nastali nakon kolovoza 2000. pokrivali su minimalne sate osoblja i administrativne troškove za održavanje projekta.

Daljnji upiti
Zahtjev za dodatne informacije

Nakon što je zaprimio primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsman je smatrao da su mu potrebne dodatne informacije za rješavanje pritužbe. Stoga je zatražio od Komisije da pojasni kako je postupila u skladu sa zahtjevom za slanje obavijesti preporučenim pismom iz članka 3. stavka 2. Općih uvjeta i da dostavi presliku relevantnog dopisa.

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem odgovoru iznijela sljedeće primjedbe:

Cilj članka 3. stavka 2. Općih uvjeta bio je osigurati da je, u okviru mehanizma preporučenog pisma, pošiljatelj sigurno znao da je predviđeni primatelj primio pismo te je stoga pročitao sadržaj upozorenja primatelju o njegovu nepoštovanju sporazuma i dajući mu mjesec dana da ispuni svoje obveze. Iako preporučenom poštom nije poslan nijedan dopis prije 30. studenoga 2000., svrha članka 3. stavka 2. ipak je već ostvarena. Opsežna razmjena dopisa i e-poruka od svibnja do studenoga 2000. jasno je pokazala da je podnositelj pritužbe primio nekoliko dopisa i dokumenata u kojima ga je obavijestio i upozorio na potrebu za ispunjavanjem svojih obveza. Stoga, iako je Komisija izrazila žaljenje zbog toga što nije poslala pismo upozorenja preporučenom poštom, tvrdila je da taj propust podnositelju pritužbe nije prouzročio stvarnu štetu u konkretnim okolnostima predmeta.

Komisija nikada nije ni na koji način nastojala izmijeniti projekt, nego samo osigurati pravilno izvršenje ugovornih uvjeta koje su stranke dogovorile. To je jasno vidljivo iz izvješća o praćenju. Tvrdnja podnositelja pritužbe da mu potpuno izvješće o praćenju i njegove primjedbe nisu bili dostupni bila je potpuno netočna. Cjelokupni dokument poslan je podnositelju pritužbe, što je potvrđeno telefaksom stručnjaka od 19. svibnja 2000. i dugotrajnim odgovorom podnositelja pritužbe na njega.

Tvrdnja o pristranosti ocjenjivača bila je potpuno neutemeljena.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima među ostalim iznio sljedeće primjedbe:

Iz dopisa Komisije od 14. srpnja 2000. i 18. kolovoza 2000. podnositelj pritužbe razumio je ozbiljnu prirodu zabrinutosti Komisije, ali nije shvatio da je prijetnja raskida neposredna. Prekid projekta bio je vrlo ozbiljan i podnositelj pritužbe očekivao bi jasnoću u tom pogledu. Međutim, Komisija je u svojem dopisu od 18. kolovoza 2000. podnositelju pritužbe zahvalila na naporima koje je uložio u redefiniranje projekta. To je podnositelju pritužbe ukazalo na to da se kreće u pravom smjeru. Podnositelj pritužbe izrazio je veliko žaljenje zbog nespremnosti Komisije da pristane na sastanak.

Podnositelj pritužbe nije se složio s tvrdnjom Komisije da nije ispunila svoje obveze iz ugovora. U dva je navrata predložila valjane izmjene i uložila goleme napore u rješavanje situacije.

Propust da se ugovor raskine pravilnim postupkom, suprotno onomu što je tvrdila Komisija, prouzročio je stvarnu i znatnu štetu. Ta se šteta odnosila na druge sufinanciratelje ovog projekta. Da je situacija bila pojašnjena u ranijoj fazi, podnositelj pritužbe mogao ih je ranije obavijestiti i ograničiti financijsku štetu koja je zbog toga nastala.

Podnositelj pritužbe nije vidio izvješće o praćenju priloženo mišljenju Komisije prije nego što ga je primio preko Ombudsmana. Dokument koji je dobio od ocjenjivača znatno se razlikovao.

Kritika podnositelja pritužbe da evaluacijski sastanak nije bio objektivan nije bila zamišljena kao osobna kritika protiv evaluatora. Međutim, nije bilo nepristrano poslati ocjenjivača da sastavi izvješće koji je već uložio prigovor na projekt u fazi prijave.

27. rujna 2001. podnositelj pritužbe primio je, na svoje iznenađenje, obavijest Komisije o terećenju kojom se traži plaćanje iznosa od 4 001,87 € za „povrat dijela predujma”. Komisija je 9. studenoga 2001. dostavila sveobuhvatno objašnjenje na temelju zahtjeva podnositelja pritužbe u tom smislu. Iako je podnositelj pritužbe očekivao plaćanje od Komisije u iznosu od oko 9 000 €, sada je shvatio da je stajalište potonjeg drugačije. Budući da su sufinanciratelji projekta uplatili svoj doprinos u cijelosti i unaprijed, Komisija ga je oduzela od ukupnih troškova projekta koje je prihvatila. Međutim, tim se pristupom nije uzelo u obzir da je projekt prijevremeno prekinut. Stoga je sufinanciranje koje treba uzeti u obzir trebalo razmjerno smanjiti u skladu sa skraćenim projektnim razdobljem (8 od 12 mjeseci). Zbog toga je iznos koji podnositelj pritužbe i dalje duguje Komisiji iznosio samo 390 EUR.

Podnositelj pritužbe sada je shvatio i prihvatio da duguje Komisiji određeni novac, ali je smatrao da on ne bi trebao premašiti iznos od 390 EUR. S obzirom na neugodnosti i štetu koja mu je nanesena, podnositelj pritužbe izrazio je nadu „da će Ombudsman smatrati prikladnim odreći se te konačne isplate”.

ODLUKA

1 Pogrešan raskid ugovora

1.1 U studenome 1999. Komisija je s podnositeljem pritužbe sklopila sporazum (referentni broj JAI.1999/DAP/004/WC) u okviru programa Daphne u kojem je pristala podnositelju pritužbe dodijeliti financijski doprinos u maksimalnom iznosu od € 32 000 za organizaciju projekta pod nazivom "Inventar kvalificiranih resursa u EU-u kako bi se, nakon odgovarajućeg osposobljavanja, odgovorilo na potrebe djece i žena koji su žrtve nasilja na Kosovu". Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisijina naknadna odluka o raskidu ugovora dopisom od 30. studenoga 2000. predstavljala nepravilnost u postupanju jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 3. Općih uvjeta koji se primjenjuju na sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava Europskih zajednica („Opći uvjeti”). Člankom 3. stavkom 2. ovih Općih uvjeta predviđa se da Komisija „može raskinuti sporazum ako korisnik, bez valjanog ili tehničkog razloga, ne ispuni jednu od obveza iz sporazuma i, nakon što je preporučenim pismom obaviješten o ispunjavanju tih obveza, to još uvijek nije učinio mjesec dana nakon primitka tog dopisa.”

1.2 Komisija smatra da je raskid ugovora bio opravdan. Prema Komisijinu mišljenju, cilj članka 3. stavka 2. Općih uvjeta bio je osigurati da je, u okviru mehanizma preporučenog pisma, pošiljatelj sigurno znao da je predviđeni primatelj primio pismo te je stoga pročitao sadržaj kojim se primatelja upozorava na nepoštovanje ugovora i daje mu mjesec dana da ispuni svoje obveze. Iako nijedan dopis prije 30. studenoga 2000. nije poslan preporučenom poštom, Komisija smatra da je svrha članka 3. stavka 2. ipak već postignuta. Prema mišljenju Komisije, opsežna razmjena dopisa i poruka elektroničke pošte od svibnja do studenoga 2000. jasno je pokazala da je podnositelj pritužbe primio nekoliko dopisa i dokumenata u kojima ga je obavijestio i upozorio na potrebu poštovanja svojih obveza. Stoga, iako Komisija žali zbog toga što nije poslala pismo upozorenja preporučenom poštom, tvrdi da taj propust podnositelju pritužbe nije prouzročio stvarnu štetu u konkretnim okolnostima predmeta.

1.3 U svojim očitovanjima na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe ostaje pri svojoj pritužbi. Ona tvrdi da iz Komisijinih dopisa od 14. srpnja 2000. i 18. kolovoza 2000. nije mogla zaključiti da postoji neposredna opasnost od raskida. Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da nije vidio izvješće o praćenju priloženo mišljenju Komisije prije nego što ga je primio preko Ombudsmana. Dodaje da je Komisija u međuvremenu od nje zatražila povrat iznosa od 4 001,87 €. Podnositelj pritužbe ističe da sada prihvaća da duguje Komisiji određeni novac, ali da smatra da on ne bi smio premašiti iznos od 390 €. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, taj bi se iznos trebao odreći s obzirom na neugodnosti i štetu koja mu je prouzročena.

1.4 Ova se tvrdnja odnosi na obveze koje proizlaze iz ugovora sklopljenog između Komisije i podnositelja pritužbe.

1.5 U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, Europski ombudsman ovlašten je primati pritužbe "koje se odnose na slučajeve nepravilnosti u postupanju institucija ili tijela Zajednice". Ombudsman smatra da do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće (1). Nepravilnost se stoga može utvrditi i kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela Zajednica.

1.6 Međutim, Ombudsman smatra da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. Konkretno, Europski ombudsman smatra da ne bi trebao nastojati utvrditi je li bilo koja od stranaka prekršila ugovor ako je to sporno. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

1.7 Ombudsman stoga smatra da je u slučajevima koji se odnose na ugovorne sporove opravdano ograničiti njegovu istragu na ispitivanje je li mu institucija ili tijelo Zajednice pružilo dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njegovo stajalište o ugovornom položaju opravdano. Ako je to slučaj, Europski ombudsman zaključit će da njegovom istragom nije otkriven slučaj nepravilnosti u postupanju. Taj zaključak neće utjecati na pravo stranaka da njihov ugovorni spor ispita i mjerodavno riješi nadležni sud.

1.8 Dobra je upravna praksa da uprava poštuje uvjete ugovora koje je sklopila. Ombudsmanica napominje da se člankom 3. stavkom 2. Općih uvjeta predviđa da je Komisija prije raskida ugovora morala obavijestiti podnositelja pritužbe preporučenim pismom kako bi ispunila svoje obveze te da je raskid bio moguć samo ako podnositelj pritužbe to nije trebao učiniti mjesec dana nakon primitka tog dopisa. Točno je da, bez obzira na tekst ove odredbe, službena opomena može biti nepotrebna u posebnim okolnostima (2). Međutim, Ombudsman smatra da Komisija nije na odgovarajući način objasnila zašto je trebalo biti opravdano raskinuti ugovor bez ispunjavanja zahtjeva iz članka 3. stavka 2. Općih uvjeta u ovom slučaju (3). Kao što podnositelj pritužbe pravilno ističe, u dopisu Komisije od 18. kolovoza 2000. uopće nije navedeno da je Komisija namjeravala raskinuti ugovor. Naprotiv, u tom se dopisu ostavlja dojam da će Komisija, pod uvjetom da se neke točke „poboljšaju”, dovršiti službeni dodatni dokument uz ugovor [podnositelja pritužbe] s novim planom rada i proračunom. Suprotno onomu što tvrdi Komisija, podnositelj pritužbe stoga nije bio jasno obaviješten da će ugovor biti raskinut ako ne ispuni svoje ugovorne obveze u roku od mjesec dana nakon primitka takvog upozorenja. Ombudsman nadalje napominje da Komisija nije utvrdila da je izvješće o praćenju koje je sastavio ocjenjivač poslano podnositelju pritužbe (4).

1.9 U svjetlu tih okolnosti, Ombudsmanica smatra da nepoštovanje članka 3. stavka 2. Općih uvjeta od strane Komisije predstavlja nepravilnost u postupanju. Stoga će se u tom pogledu iznijeti kritična napomena.

2 Financijska potraživanja

2.1 U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe zatražio je pomoć Ombudsmana u pokušaju dobivanja iznosa za koji je smatrao da ga Komisija još uvijek duguje, zajedno s naknadom za utrošeno vrijeme i naknadne financijske poteškoće koje mu je nametnula Komisija. Iz stajališta koje je Komisija zauzela u svojem mišljenju i odgovora na zahtjev za dodatne informacije proizlazi da Komisija smatra da podnositelj pritužbe nema novca.

2.2 U svojim primjedbama na odgovor Komisije na zahtjev Ombudsmana za dodatnim informacijama podnositelj pritužbe prihvaća da duguje Komisiji određeni novac. Međutim, tvrdi da je dugovani iznos samo 390 €, a ne 4 001,87 € koji je Komisija od njega sada zatražila da vrati i da se u svakom slučaju treba odreći dugovanog iznosa.

2.3 Ombudsman podsjeća da je opseg njegove istrage u slučaju navoda o nepravilnostima u postupanju na temelju ugovornih sporova ograničen (5). Nadalje, napominje da odluku o tome treba li se odreći financijskog potraživanja donosi Komisija (a ne Ombudsman) te da Komisija još nije imala priliku zauzeti stajalište o tom zahtjevu. Ombudsman stoga smatra da nije potrebno nastaviti istragu o tom aspektu pritužbe. Međutim, vjeruje da će Komisija uzeti u obzir ovu odluku pri rješavanju zahtjeva podnositelja pritužbe da se odrekne svih nepodmirenih iznosa.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Dobra je upravna praksa da uprava poštuje uvjete ugovora koje je sklopila. Člankom 3. stavkom 2. Općih uvjeta koji se primjenjuju na ugovor s podnositeljem pritužbe predviđa se da je Komisija prije raskida ugovora morala obavijestiti podnositelja pritužbe preporučenim pismom kako bi ispunila svoje obveze, a taj je raskid bio moguć samo ako podnositelj pritužbe to nije trebao učiniti mjesec dana nakon primitka tog dopisa. Komisija nije na odgovarajući način objasnila zašto je trebalo biti opravdano raskinuti ugovor bez ispunjavanja zahtjeva iz članka 3. stavka 2. Općih uvjeta u ovom slučaju. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

S obzirom na to da se ti aspekti predmeta odnose na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN

---

(1) Vidjeti Godišnje izvješće za 1997., str. 22. i dalje.

(2) U svojoj presudi od 11. listopada 2001. u predmetu C-77/99 (Komisija/Oder-Plan Architektur GmbH i dr.) Sud je presudio, u pogledu klauzule koja je gotovo identična članku 3. stavku 2. Općih uvjeta, da posebna obavijest nije bila potrebna s obzirom na okolnosti slučaja (točka 58.).

(3) U predmetu o kojem je odlučio Sud ugovaratelj je „definitivno i nedvosmisleno obavijestio Komisiju da je projekt završen”. Nadalje, "ukinut je odnos povjerenja između ugovornih strana, što je preduvjet za njegovo pravilno izvršenje" (loc. cit.).

(4) Dokumenti podneseni Ombudsmanu samo dokazuju da je nacrt izvješća poslan podnositelju pritužbe. Ništa ne upućuje na to da je završno izvješće (koje je bilo znatno dulje i odnosi se na prigovore podnositelja pritužbe na zaključke navedene u nacrtu izvješća) propisno proslijeđeno podnositelju pritužbe.

(5) Vidjeti točku 1.6. nastavka.