Kontekst pritužbe

1. Kako bi pomogla u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19, Europska komisija razvila je „Strategiju za cjepiva”^[1] kako bi osigurala sigurna i učinkovita cjepiva za Europu i svijet. Strategijom se predviđa da bi Komisija, kako bi poduprla poduzeća u brzom razvoju i proizvodnji cjepiva, sklopila sporazume s pojedinačnim proizvođačima cjepiva u ime država članica. U zamjenu za pravo na kupnju određenog broja doza cjepiva u određenom vremenskom okviru i po određenoj cijeni, dio početnih troškova s kojima se suočavaju proizvođači cjepiva financirao bi se iz Instrumenta za hitnu potporu ^[2]. Ugovori sklopljeni između Komisije i farmaceutskih društava koja osiguravaju taj postupak nazivaju se „napredni ugovori o kupnji”. Komisija koordinira tim, uključujući stručnjake iz nacionalnih uprava država članica EU-a, koji je pregovarao o tim sporazumima o predviđenoj kupoprodaji s relevantnim farmaceutskim poduzećima.

2. U rujnu 2020. podnositelj pritužbe, zastupnik u Europskom parlamentu, podnio je zahtjev za javni pristup ^[3] za (1) „ugovor koji je Komisija dogovorila i potpisala s farmaceutskim poduzećem AstraZeneca za kupnju cjepiva protiv bolesti COVID-19 za sve države članice EU-a” i (2) „imena osoba koje pregovaraju u ime država članica EU-a”.

3. Komisija je produljila rok do kojeg bi trebala donijeti odluku o zahtjevu ^[4] te je svoju prvotnu odluku konačno donijela u listopadu 2020. U njemu je utvrđeno da je jedan dokument obuhvaćen prvim dijelom zahtjeva, odnosno APA potpisan s društvom AstraZeneca (jedno od farmaceutskih poduzeća koja razvijaju cjepiva). Međutim, odbio je pristup tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti zaštitu komercijalnih interesa društva AstraZeneca.^[5] Komisija je drugi dio zahtjeva smatrala „zahtjevom za informacije”^[6]. Komisija je tvrdila da ne može otkriti imena jer bi se time ugrozila zaštita osobnih podataka ^[7] dotičnih pojedinaca. U njemu se navodi da je njihov identitet potrebno zaštititi kako bi se održala njihova neovisnost i kako bi ih se zaštitilo od neprimjerenog vanjskog pritiska i utjecaja. Međutim, objavila je ime stručnjaka koji pregovara u ime Komisije.

4. Nezadovoljni odgovorom, podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoje početno stajalište podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”.

5. Nakon što je jednom produljila rok, Komisija je u prosincu 2020. obavijestila podnositelja pritužbe da zbog unutarnjih savjetovanja koja su u tijeku nije u mogućnosti obraditi ponovni zahtjev u propisanim rokovima. Obvezala se odgovoriti „što je prije moguće”.

6. U siječnju 2021., u nedostatku odgovora, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istraga

7. Nekoliko dana nakon što se podnositelj pritužbe obratio Ombudsmanu, Komisija je objavila akreditirani parlamentarni asistent s AstraZenecom, pri čemu su neki dijelovi redigirani. Ombudsmanica je pozdravila taj razvoj događaja. Stoga je pokrenula istragu samo o odbijanju Komisije da otkrije imena predstavnika nacionalnih uprava uključenih u pregovore o STC-ovima.

8. Ombudsmanica je zatražila od Komisije da razradi svoje odbijanje otkrivanja imena, a posebno da razmotri je li moguće otkriti neke informacije, kao što su nazivi i/ili položaji pojedinaca te pojedinosti o nacionalnoj upravi kojoj pripadaju. Tijekom istrage Ombudsman je primio odgovor Komisije, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe na taj odgovor.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

9. Podnositelj pritužbe tvrdio je da postoji javni interes za otkrivanje imena stručnjaka. Rekao je da je transparentno donošenje odluka ključno za funkcioniranje demokracije i povjerenja javnosti. Podnositelj pritužbe smatrao je i da bi neotkrivanje zatraženih informacija moglo dovesti do nedostatka povjerenja u cjepivo, što bi dovelo do određene nevoljkosti javnosti da se cijepi. Stoga bi EU trebao učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi vratio povjerenje javnosti.

10. Nadalje, podnositelj pritužbe smatrao je da bi otkrivanje naziva moglo pomoći u smanjenju percepcije mogućih sukoba interesa.

11. Komisija je objasnila da zajednički pregovarački tim vodi pregovore s dobavljačima cjepiva. Stručnjake zajedničkog pregovaračkog tima, koji predstavlja sedam država članica s proizvodnim kapacitetima za cjepiva, imenuju supredsjedatelji upravljačkog odbora. Komisija je također dio zajedničkog pregovaračkog tima. Upravljački odbor raspravlja i pregledava sve aspekte ugovora akreditiranih parlamentarnih asistenata prije potpisivanja.^[8]

12. Komisija je izjavila da je pri obradi zahtjeva za informacije obvezana Europskim kodeksom dobrog administrativnog postupanja ^[9], kojim se propisuje da bi institucije trebale štititi osobne podatke u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka ^[10]. Komisija je objasnila da je u tom pogledu razvila interne administrativne prakse koje su relevantne i za obradu zahtjeva za informacije.

13. U skladu s tim administrativnim praksama imena trećih strana, koje nisu javne osobe koje djeluju u javnom svojstvu, ne bi se trebala otkrivati osim ako su ispunjeni uvjeti iz zakonodavstva EU-a o zaštiti podataka za prijenos podataka.^[11] Isto vrijedi i za „funkcije” trećih strana, u mjeri u kojoj bi oslobađanje tih funkcija omogućilo identifikaciju osoba. Budući da nijedan od stručnjaka upravljačkog odbora i zajedničkog pregovaračkog tima nije pripadao kategoriji „javnih osoba”, Komisija je tvrdila da treba provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za prijenos njihovih osobnih podataka.

14. Komisija je smatrala da podnositelj pritužbe nije iznio uvjerljive argumente kojima bi potkrijepio da bi otkrivanje zatraženih osobnih podataka služilo javnom interesu (prvi uvjet). Komisija je također tvrdila da bi otkrivanje ugrozilo „legitimne interese” dotičnih pojedinaca jer postoji stvaran i nehipotetski rizik da bi otkrivanje njihovih identiteta moglo naštetiti njihovoj privatnosti i dovesti do neželjenih vanjskih kontakata i pritiska (drugi uvjet). Stoga je Komisija tvrdila da pravni uvjeti nisu bili ispunjeni i da nije mogla otkriti imena stručnjaka.

15. Osim toga, Komisija je izjavila da, s obzirom na pregovore koji su u tijeku, mora zaštititi neovisnost stručnjaka i zaštititi ih od neprimjerenog vanjskog pritiska i utjecaja.

16. Komisija je smatrala da bi otkrivanje naziva stručnjaka ili uvrštavanje nacionalnih uprava onih u timu vjerojatno omogućilo da ih se može identificirati na temelju javno dostupnih informacija (kao što su organizacijske sheme ili imenici javnih službi), čime bi se povrijedio cilj zaštite njihove privatnosti koji je Komisija nastojala postići.

Procjena Europskog ombudsmana

17. Ombudsmanica smatra razumnim da je Komisija obradila zahtjev podnositelja pritužbe kao „zahtjev za informacije”. U svakom slučaju, napominje da način na koji je kvalificirao zahtjev nije utjecao na činjenicu da se prijenos osobnih podataka mora provesti u skladu sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka. Ombudsmanica se slaže da su imena stručnjaka upravljačkog odbora i zajedničkog pregovaračkog tima osobni podaci.^[12]

18. Kako bi procijenila bi li prijenos osobnih podataka stručnjaka bio zakonit, Komisija mora provesti analizu u tri faze. Kao prvo, mora ispitati je li podnositelj zahtjeva dokazao potrebu za prijenosom osobnih podataka u određenu svrhu u javnom interesu. Ako je to slučaj, Komisija mora utvrditi bi li prijenos mogao ugroziti legitimne interese „ispitanika” (u ovom slučaju stručnjaka). Naposljetku, Komisija mora provesti „postupak ravnoteže” između interesa osobe koja traži pristup osobnim podacima i legitimnih interesa ispitanika ^[13].

19. Ombudsmanica se slaže da se argumentima koje je iznio podnositelj pritužbe ne utvrđuje konkretna potreba u javnom interesu koja bi se zadovoljila dobivanjem pristupa imenima pojedinaca.

20. Stoga Komisija nije trebala poduzeti daljnje korake kako bi razmotrila je li otkrivanje moglo utjecati na legitimne interese stručnjaka. Međutim, Ombudsmanica se slaže s Komisijom da bi njihovi interesi mogli biti ugroženi, posebno s obzirom na osjetljivu prirodu njihove pregovaračke uloge.

21. U tim okolnostima Ombudsman smatra da je Komisija opravdano odbila otkriti imena stručnjaka kako bi zaštitila njihove osobne podatke. Ombudsmanica napominje da je ime višeg državnog službenika Komisije u zajedničkom pregovaračkom timu javno.

22. Međutim, Ombudsmanica je razočarana što je Komisija odbila objaviti barem neke informacije povezane sa stručnjacima. Iako shvaća da je Komisija željela zaštititi njihov identitet, Ombudsmanica smatra da bi otkrivanje općih informacija koje bi upućivale na to kojoj nacionalnoj upravi pregovarači pripadaju bilo moguće bez otkrivanja njihova identiteta. Jasno naznačiti koja je država članica zastupljena u „zajedničkom pregovaračkom timu” i na kojoj je razini zastupljena nacionalna javna uprava služila bi jačanju povjerenja javnosti i osiguravanju stvarne odgovornosti u pogledu pregovaračkog postupka za kupnju cjepiva. S obzirom na javnu raspravu koja je u tijeku o akreditiranim parlamentarnim asistentima općenito, a posebno o akreditiranim parlamentarnim asistentima u ovom slučaju, bilo bi u interesu EU-a da pregovori budu transparentniji.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

S obzirom na zakonodavstvo EU-a o zaštiti podataka nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Prijedlog

Ombudsmanica smatra da je potrebna veća transparentnost u pogledu pregovora. Snažno predlaže da Komisija objavi popis sedam država članica zastupljenih u zajedničkom pregovaračkom timu.

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 22. ožujka 2021.

[1] Komunikacija Komisije od 17. lipnja 2020., Strategija EU-a za cjepiva protiv bolesti COVID-19, dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1597339415327&uri=CELEX:52020DC0245.

[2] Instrument za hitnu potporu pomaže državama članicama da odgovore na pandemiju koronavirusa strateškim i koordiniranim rješavanjem potreba na europskoj razini. Više informacija dostupno je na: https://ec.europa.eu/info/live-work-travel-eu/coronavirus-response/emergency-support-instrument_en.

[3] U skladu s člankom 6. Uredbe 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX%3A32001R1049.

[4] U skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe 1049/2001.

[5] U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001.

[6] U skladu s Europskim kodeksom dobrog administrativnog postupanja, dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/publication/en/3510.

[7] U skladu s odredbama Uredbe 2018/1725 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka, koje su dostupne na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32018R1725.

[8] https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/QANDA_21_48.

[9] https://www.ombudsman.europa.eu/en/publication/en/3510.

[10] Uredba 2018/1725.

[11] Tri uvjeta navedena su u članku 9. stavku 1. točki (b) Uredbe 2018/1725.

[12] U smislu članka 3. stavka 1. Uredbe 2018/1725.

[13] Članak 9. stavak 1. točka (b) Uredbe 2018/1725.