Poštovani gospodine P.,
29. studenoga 1999. podnijeli ste pritužbu, u ime g. P.-a, Europskom ombudsmanu protiv Europske središnje banke (ESB) u vezi s postupanjem ESB-a s prijavom g. P.-a za radno mjesto „Glavna podrška sustavu” u ESB-u.
Dana 2. prosinca 1999. proslijedio sam pritužbu ESB-u na očitovanje.
ESB je 28. ožujka 2000. poslao svoje mišljenje o Vašoj pritužbi, a ja sam Vam ga 4. travnja 2000. proslijedio s pozivom na očitovanje, ako to želite. Dana 10. svibnja 2000. zaprimio sam Vaše primjedbe na mišljenje Komisije.
Pisao sam ESB-u 8. lipnja 2000. kako bih zatražio dodatne informacije u vezi s pritužbom. ESB je svoj odgovor (na engleskom jeziku) poslao 18. srpnja 2000. S obzirom na činjenicu da je ESB zatražio da se jedan od priloga njegovu odgovoru smatra povjerljivim, pisao sam ESB-u 25. srpnja 2000. kako bih zatražio verziju tog dokumenta koja nije povjerljiva. O tome ste obaviješteni telefonom 26. srpnja 2000. Dana 1. kolovoza 2000. poslao sam vam primjerak njemačkog prijevoda odgovora ESB-a na moj zahtjev za informacije koji sam primio 28. srpnja 2000. i koji nije sadržavao navedeni dokument.
ESB mi je 11. kolovoza 2000. poslao verziju predmetnog dokumenta koja nije povjerljiva. Dana 29. kolovoza 2000. proslijedio sam Vam primjerak odgovora ESB-a na moj zahtjev za informacije i njegovih priloga s pozivom na očitovanje, ako to želite.
Dana 7. rujna 2000. poslali ste mi svoje primjedbe na odgovor ESB-a na moj zahtjev za informacije.
Sada vam pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe počeo je raditi za Europski monetarni institut (EMI) 1995. kao stručnjak UNIX-a. Godine 1998. preuzela ga je Europska središnja banka (ESB). Njegovo radno mjesto u ESB-u opisano je kao radno mjesto koordinatora sustava UNIX-a u Glavnoj upravi za informacijske usluge (DG-IS). U proljeće 1998. pokazalo se da je u okviru premještaja u ESB potrebno popuniti nekoliko slobodnih radnih mjesta. Podnositelj pritužbe podnio je 10. lipnja 1998. prijavu za radno mjesto „Glavna potpora sustavu”. ESB je nakon toga dodijelio to radno mjesto drugoj osobi koja je također radila u GU-u IS. ESB nije objavio oglas za slobodno radno mjesto.
Budući da nije primio službeni odgovor na svoj zahtjev, podnositelj pritužbe poslao je podsjetnik 20. siječnja 1999. Čini se da je podnositelj pritužbe zatim neslužbeno obaviješten da je njegov zahtjev odbijen. Budući da je podnositelj pritužbe ustrajao na tome da treba saznati razloge koji su doveli do odbijanja njegove prijave, 2. ožujka 1999. održan je sastanak s glavnim direktorom DG-IS-a. Ishod tog sastanka nije zadovoljio podnositelja pritužbe. Tužitelj je stoga 21. travnja 1999. podnio žalbu predsjedniku ESB-a. Tvrdio je da su vodeća radna mjesta u ESB-u popunjena na temelju državljanstva i privatnog prijateljstva, a ne na profesionalnoj osnovi. Podnositelj pritužbe postavio je pitanje o stajalištu glavnog direktora DG-IS-a prema kojem je uspješni kandidat imenovan, uzimajući u obzir, među ostalim aspektima, njegovo prethodno iskustvo u nadzoru stečeno kao voditelj tima za podršku i zamjenik voditelja odjela te njegovo opsežno tehničko znanje primjereno tom radnom mjestu. Prema žaliteljevu mišljenju, uspješni kandidat nije imao sveučilišnu diplomu niti je imao sličan oblik daljnjeg obrazovanja. Čini se da je taj kandidat došao iz jedne određene nacionalne središnje banke (NSB), baš kao i niz drugih zaposlenika u DG-IS-u, uključujući i samog glavnog direktora. Podnositelj pritužbe smatra da je nepotizam bio glavni čimbenik kojim se objašnjava imenovanje uspješnog kandidata. Podnositelj pritužbe tvrdio je da njegov zahtjev nije obrađen, već je zanemaren. Zaključio je tražeći nepristranu reviziju kadrovske politike uprave DG-IS.
ESB je odlučio da su navodi toliko ozbiljni da je primjereno provesti posebnu istragu od strane vanjskog stručnjaka, bivšeg direktora Europske investicijske banke. Taj je stručnjak ispitao ono što smatra relevantnim dokazima i saslušao neke od uključenih osoba. Zaključio je da je bilo nekih problema, ali da su se poštovala načela dobre uprave. Čini se da stručnjak nije ispitao tvrdnju podnositelja pritužbe da uspješni kandidat nije ispunio kriterije koji su navodno relevantni za popunjavanje radnog mjesta.
Podnositelj pritužbe podnio je 30. rujna 1999. daljnje podneske predsjedniku ESB-a. Tvrdio je da se sustavna pristranost u korist kandidata iz jednog NSB-a razvila za promaknuća unutar DG-IS-a. Podnositelj pritužbe također je kritizirao činjenicu da ESB još uvijek nema opće primjenjive upute za postupak zapošljavanja. Naposljetku, tvrdio je da postoji opće nezadovoljstvo među osobljem koje radi u DG-IS-u i da je znatan broj osoba već otišao. Podnositelj pritužbe također je zatražio da mu se dostavi primjerak izvješća koje je sastavio posebni istražitelj i opisa posla u okviru kojeg je obavljao svoj posao.
Dopisom od 4. studenoga 1999. predsjednik ESB-a odbio je žalbu podnositelja pritužbe. Primjerak izvješća koje je sastavio posebni istražitelj i dopis predsjednika ESB-a istražitelju od 22. lipnja 1999. u kojem su navedene njegove zadaće dostavljeni su podnositelju pritužbe.
Podnositelj pritužbe zatim se obratio pučkom pravobranitelju. U svojoj pritužbi iznio je sljedeće navode:
(1) ESB nije popunio odgovarajuće radno mjesto urednom i objektivnom postupku. Nije objavljen oglas za slobodno radno mjesto. Ni profil radnog mjesta ni pojasna širina plaće koja je za njega predviđena nisu prethodno bili poznati.
(2) Radno mjesto trebalo je biti popunjeno sudjelovanjem Uprave za kadrovske poslove. Također se trebalo savjetovati s Odborom osoblja.
(3) Radno mjesto popunjeno je na temelju nacionalnosti i privatnog prijateljstva. Nepotizam je bio glavni čimbenik za imenovanje. Imenovani kandidat nije ispunjavao kriterije navedene u e-poruci glavnog direktora podnositelju pritužbe od 2. ožujka 1999.
(4) ESB nije odgovorio na molbu za posao podnositelja pritužbe i nije obrazložio svoju odluku.
(5) Postupak povodom pritužbe nije riješen objektivno. Podnositelj pritužbe nije saslušan prije nego što je njegova žalba odbijena.
Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da sasluša gđu C. koja će moći iznijeti dokaze o tome što se dogodilo u DG-IS-u prilikom prijelaza s Europskog monetarnog instituta na ESB.

INQUIRY

Mišljenje Europske središnje banke
ESB je u svojem mišljenju iznio sljedeće primjedbe:
ESB je osnovan 1. lipnja 1998. O organizacijskoj strukturi nove institucije odlučio je Izvršni odbor 8. lipnja 1998. Sve uprave ESB-a bile su pod znatnim pritiskom da dovrše pripreme za početak treće faze monetarne unije 1. siječnja 1999. te se stoga prijelaz osoblja iz EMI-ja u ESB morao hitno provesti. Nije objavljen oglas za slobodno radno mjesto za predmetno radno mjesto niti su objavljeni oglasi za više od 30 takvih viših radnih mjesta u ESB-u koja su stvorena kada je ESB počeo raditi. Postupak koji se primjenjivao u cijelom ESB-u bio je da zaposlenici mogu iskazati svoj interes za glavni položaj putem „obrasca za prijenos” koji se upotrebljava u prijelazu s EMI-ja na ESB. Podnositelj pritužbe bio je svjestan slobodnog radnog mjesta i doista je podnio zahtjev u skladu s tim postupkom. U ESB-u je uobičajena praksa bila - i bila je u EMI-ju - ne objavljivati raspodjelu platnih razreda radnih mjesta u oglasima za slobodna radna mjesta. Međutim, struktura plaća bila je dostupna osoblju ESB-a i podnositelj pritužbe mogao je bez ikakvog napora dobiti dodatne informacije.
Budući da od kandidata izvan DG-IS-a nije zaprimljena nijedna prijava za predmetno radno mjesto, Uprava za kadrovske poslove obavijestila je upravu DG-IS-a da može ocijeniti sve prijave, razgovarati sa svim prikladnim kandidatima i nakon toga dati preporuku za imenovanje. Ta je preporuka proslijeđena Upravi za kadrovske poslove u skladu s uobičajenim postupcima za imenovanje osoblja na nova radna mjesta. ESB se nije složio sa stajalištem podnositelja pritužbe da bi odbor osoblja trebao biti uključen u pojedinačno zapošljavanje.
Što se tiče navoda da je relevantno radno mjesto popunjeno na temelju pristranosti prema državljanstvu, privatnog prijateljstva i nepotizma, ESB se pozvao na zaključke neovisnog istražitelja. Podnositelj pritužbe nije iznio argumente kojima bi potkrijepio zaključak da imenovana osoba ne ispunjava relevantne kriterije. Imenovana osoba de facto je već obavljala dužnosti na tom položaju u EMI-ju.
Intervju s podnositeljem pritužbe održan je 16. lipnja 1998. i on je usmeno obaviješten da nije uspio. Stoga je riješen zahtjev podnositelja pritužbe. Tužitelj je 20. siječnja 1999. prvi put zatražio objašnjenje o tome zašto je njegov zahtjev bio neuspješan. Taj je zahtjev uzet u obzir na sastanku održanom 2. ožujka 1999.
Posebni istražitelj obavljao je svoj posao potpuno neovisno i razgovarao s podnositeljem pritužbe u tri navrata tijekom istrage. ESB-ovim Uvjetima zaposlenja i Pravilima o osoblju ne isključuje se niti propisuje mogućnost da se u okviru postupka za pritužbe predmet iznese usmeno tijelu koje donosi odluke. Podnositelj pritužbe nije podnio zahtjev za usmeno saslušanje.
Na temelju prethodno navedenih elemenata ESB je zauzeo stajalište da je odluka o imenovanju glavne potpore sustavima donesena na temelju opravdanih i legitimnih razloga te da su navodi podnositelja pritužbe neutemeljeni.
Primjedbe podnositelja pritužbe
U svojim primjedbama podnositelj pritužbe iznio je sljedeće primjedbe:
Glavna radna mjesta u ESB-u popunjena su bez prethodne objave obavijesti o slobodnom radnom mjestu. Činjenica da je ESB postupio u skladu sa svojim takozvanim „službenim postupkom” nije mogla ispraviti taj nedostatak. EMI je trebao pripremiti osnivanje ESB-a. Stoga se potonjem teško može dopustiti da se pozove na nedostatak vremena kako bi opravdao svoje tužbe.
Imenovana osoba nije obavljala usporedivu dužnost u EMI-ju. Bio je samo nadzornik u službi za pomoć. Novo radno mjesto u ESB-u sada se zvalo Služba za glavne operacije i pomoć, a osoba na tom radnom mjestu zaposlena je od NSB-a kao tehnički dokumentator samo nekoliko tjedana prije.
Podnositelj pritužbe nije ispitan 16. lipnja 1998. ni u bilo kojem drugom trenutku.
Pravila o osoblju ESB-a na koja se ESB pozvao bila su nezakonita jer ih je trebalo donijeti Upravno vijeće ESB-a, a ne njegov Izvršni odbor, i jer se o njima još nije raspravljalo s odborom osoblja.

OSTALI MJERILA

S
obzirom na navedeno Ombudsman je zaključio da su mu za rješavanje pritužbe potrebne dodatne informacije. Stoga je zatražio od ESB-a da dostavi detaljnije informacije o sljedećim točkama:
razloge zbog kojih je smatrala da nije potrebno ili moguće objaviti oglas za slobodno radno mjesto;
2. je li dotično radno mjesto popunjeno na temelju ugovora na neodređeno vrijeme i, ako jest, zašto je ESB smatrao da, unatoč posebnim okolnostima prisutnima u relevantnom trenutku, nije primjereno privremeno popuniti radno mjesto; i
3. razgovor s podnositeljem pritužbe o dotičnom radnom mjestu koje je prema ESB-u održano 16. lipnja 1998.
ESB je u
svojem odgovoru naglasio da je u prijelazu s EMI-ja na ESB stvoren znatan broj novih radnih mjesta. Kako bi se olakšao prijelaz, odlučeno je da će ESB svim članovima osoblja EMI-ja ponuditi radno mjesto, koje će tada biti rezervirano za njih. Istodobno je osoblje obaviješteno o svim „slobodnim” radnim mjestima (tj. radnim mjestima koja nisu ponuđena članu osoblja) te je pozvano da objavi svoj interes. U tom procesu sva rukovodeća i glavna radna mjesta nisu objavljena kao "slobodna" radna mjesta, a mnoga od tih radnih mjesta u početku je prethodno imenovalo relevantno više rukovodstvo EMI-ja. Međutim, sve osoblje dobilo je priliku navesti svoj interes da ga se razmotri za glavna radna mjesta, nakon čega bi se provela procjena rukovodstva kako bi se utvrdilo je li član osoblja kvalificiran za to radno mjesto. U skladu s tim, podnositelj pritužbe izrazio je interes za predmetno radno mjesto i ispitan je, ali je utvrđeno da nije odgovarajuće kvalificiran za to radno mjesto. ESB je nadalje obavijestio Ombudsmana da je relevantno radno mjesto popunjeno na temelju ugovora na neodređeno vrijeme s obzirom na to da je opća praksa bila ograničiti sklapanje ugovora na određeno vrijeme na poslove povezane s projektom ili u slučaju nesigurnosti u pogledu budućeg radnog opterećenja, od kojih se nijedna ne primjenjuje u ovom slučaju. Naposljetku, ESB je dostavio memorandum od 16. lipnja 1998. u kojem je izvijestio o razgovoru s, među ostalim, podnositeljem pritužbe.
ESB je također iznio primjedbe na primjedbe podnositelja pritužbe. Tvrdila je da je postupak popunjavanja relevantnog stajališta bio transparentan i pravedan. ESB je također istaknuo da je bio u postupku preispitivanja raspodjele radnih mjesta u platne razrede i da je namjeravao uključiti platni razred u interne oglase za slobodna radna mjesta. Prema ESB-ovu mišljenju, navodi podnositelja pritužbe koji se odnose na prethodnike kandidata koji su mu bili draži očito su pogrešni.
Nadalje, ESB je osoblju dostavio bilješku od 24. travnja 1998. zajedno sa smjernicama za prijenos dodatnih informacija s EMI-ja na ESB.
Naposljetku, ESB je istaknuo da je tvrdnja podnositelja pritužbe da su njegova pravila o osoblju nezakonita istaknuta u predmetu T-333/99 te je stoga podizna. Međutim, ESB je tvrdio da je tvrdnja podnositelja pritužbe u svakom slučaju neutemeljena.
Primjedbe podnositelja pritužbe
U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ponovio je svoju tvrdnju da s njim 16. lipnja 1998. ili u bilo kojem drugom trenutku nije proveden nikakav razgovor o relevantnom stajalištu.

ODLUKA

1 Opseg istrage
U svojim očitovanjima na mišljenje Europske središnje banke ("ESB") podnositelj pritužbe tvrdio je da su Pravilnik o osoblju ESB-a nezakoniti. ESB je smatrao da je taj zahtjev također podnesen Prvostupanjskom sudu u predmetu T-333/99 te da je stoga podsudski. Izrazila je i stajalište da je ta tvrdnja u svakom slučaju neosnovana. Budući da ta tvrdnja nije iznesena u prvotnoj pritužbi i da su postojale naznake da je podnesena Prvostupanjskom sudu, Ombudsmanica je smatrala da se o njoj ne bi trebalo odlučivati u ovoj odluci. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da sasluša gđu C. koja bi mogla dati dokaze o tome što se dogodilo u DG-IS-u prilikom prijelaza s Europskog monetarnog instituta na ESB. Međutim, Ombudsmanica smatra da su informacije koje su iznijeli podnositelj pritužbe i ESB dovoljne za pravilnu procjenu predmeta i da stoga nije potrebno saslušati svjedoka kojeg je imenovao podnositelj pritužbe.
Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da sasluša gđu C. koja će moći iznijeti dokaze o tome što se dogodilo u DG-IS-u prilikom prijelaza s Europskog monetarnog instituta na ESB. Međutim, Ombudsmanica smatra da su informacije koje su iznijeli podnositelj pritužbe i ESB dovoljne za pravilnu procjenu predmeta i da stoga nije potrebno saslušati svjedoka kojeg je imenovao podnositelj pritužbe.
2 Nepopunjenje odgovarajućeg radnog mjesta urednim, objektivnim postupkom
2.1 Podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za radno mjesto "Glavna podrška sustavu" u Glavnoj upravi za informacijske usluge (GU-IS) ESB-a. Međutim, ESB je imenovao još jednog kandidata. Podnositelj pritužbe tvrdi da ESB nije popunio relevantno radno mjesto urednim i objektivnim postupkom. Posebno naglašava činjenicu da nije objavljen oglas za slobodno radno mjesto. Podnositelj pritužbe tvrdi i da prethodno nije bio poznat ni profil radnog mjesta ni pojasna širina plaće koja je za njega predviđena.
2.2 ESB ističe da je osnovan 1. lipnja 1998. i da je odluka o njegovoj organizacijskoj strukturi donesena 8. lipnja 1998. Prema mišljenju ESB-a, sve su njegove uprave bile pod znatnim pritiskom da dovrše pripreme za početak treće faze monetarne unije 1. siječnja 1999. te se stoga prijelaz osoblja s EMI-ja na ESB morao hitno provesti. Nije objavljen oglas za slobodno radno mjesto za predmetno radno mjesto niti su objavljeni oglasi za više od 30 takvih viših radnih mjesta u ESB-u stvorenih na početku ESB-a. Postupak koji se primjenjivao u cijelom ESB-u bio je da zaposlenici mogu iskazati svoj interes za glavni položaj putem „obrasca za prijenos” koji se upotrebljava u prijelazu s EMI-ja na ESB. ESB tvrdi da je podnositelj pritužbe bio svjestan slobodnog radnog mjesta i da je doista podnio zahtjev u skladu s tim postupkom. U ESB-u je uobičajena praksa bila - i bila je u EMI-ju - ne objavljivati raspodjelu platnih razreda radnih mjesta u oglasima za slobodna radna mjesta. Međutim, struktura plaća bila je dostupna osoblju ESB-a i podnositelj pritužbe mogao je bez ikakvog napora dobiti dodatne informacije.
2.3 Ombudsmanica smatra da načela dobre uprave obvezuju institucije i tijela da pri popunjavanju svojih radnih mjesta primjenjuju odgovarajući i transparentan postupak. Stoga bi u načelu trebalo sastaviti i objaviti obavijest o slobodnom radnom mjestu kad god je to radno mjesto potrebno popuniti. Međutim, ESB je objasnio da je osnovan tek u lipnju 1998. i da je postojao znatan pritisak da se dovrše pripreme za treću fazu monetarne unije koja je trebala započeti 1. siječnja 1999. Nema dokaza koji bi upućivali na to da je bilo moguće popuniti ta radna mjesta prije datuma na koji je ESB stupio na snagu. Ombudsman stoga smatra da se, s obzirom na iznimne okolnosti koje su prevladavale u relevantnom trenutku, odluka ESB-a o popunjavanju relevantnog radnog mjesta bez prethodne objave oglasa za slobodno radno mjesto ne čini nerazumnom kao takva, pod uvjetom da je pristup koji je ESB stvarno odabrao omogućio zainteresiranim kandidatima da pribave dovoljno informacija o radnim mjestima koja treba popuniti i da podnesu prijave za ta radna mjesta.
2.4 U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za informacije, ESB je pružio dodatne informacije o postupku koji je koristio za popunjavanje radnog mjesta kojem je podnositelj pritužbe težio i o drugim radnim mjestima za koja nije objavljen oglas za slobodno radno mjesto. ESB je objasnio da je odlučeno da će ESB svim članovima osoblja EMI-ja ponuditi radno mjesto, koje će tada biti rezervirano za njih. Istodobno je osoblje obaviješteno o svim „slobodnim” radnim mjestima (tj. radnim mjestima koja nisu ponuđena članu osoblja) te je pozvano da objavi svoj interes. U tom procesu sva rukovodeća i glavna radna mjesta nisu bila objavljena kao "slobodna" radna mjesta, a mnoga od tih radnih mjesta u početku je prethodno imenovala relevantna viša uprava EMI-ja. Međutim, cjelokupnom osoblju pružena je mogućnost da navedu svoj interes da ga se razmotri za glavna radna mjesta, nakon čega će se provesti procjena rukovodstva kako bi se utvrdilo je li član osoblja kvalificiran za to radno mjesto. Stoga je podnositelj pritužbe izrazio interes za predmetno radno mjesto i ispitan je, ali je utvrđeno da nije odgovarajuće kvalificiran za to radno mjesto.
2.5 Iz dokumenata podnesenih Ombudsmanu proizlazi da je 28. travnja 1998. podnositelj pritužbe izrazio interes za stajalište "Glavna podrška sustavima". Podnositelj pritužbe podnio je 10. lipnja 1998. službeni zahtjev za to radno mjesto. Stoga se čini da je podnositelj pritužbe bio svjestan položaja koji treba popuniti i da je za njega mogao podnijeti zahtjev. Čini se da podnositelj pritužbe nije bio upoznat s raspodjelom platnog razreda predmetnog radnog mjesta. Međutim, ESB je objasnio da je struktura plaća bila dostupna osoblju ESB-a i da je podnositelj pritužbe mogao dobiti dodatne informacije bez ikakvog napora. Navodni nedostatak informacija o plaći koju treba ponuditi za relevantno radno mjesto ni u kojem slučaju nije spriječio podnositelja pritužbe da se prijavi za to radno mjesto.
2.6 Ombudsman stoga smatra da se, s obzirom na iznimne okolnosti koje su prevladavale u relevantnom trenutku, sustav kojim se ESB koristio za popunjavanje predmetnog položaja i drugih glavnih položaja čini razumnim.
2.7 Na temelju prethodno navedenog, čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke u pogledu prve tvrdnje koju je iznio podnositelj pritužbe.
3 Nedostatak sudjelovanja Uprave za kadrovske poslove i Odbora osoblja
3.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je relevantno radno mjesto trebalo biti popunjeno sudjelovanjem Uprave za kadrovske poslove te da se trebalo savjetovati i s odborom osoblja.
3.2 ESB objašnjava da je, s obzirom na to da od kandidata izvan DG-IS-a nisu zaprimljene prijave za predmetno radno mjesto, Uprava za kadrovske poslove obavijestila upravu DG-IS-a da može ocijeniti sve prijave, razgovarati sa svim prikladnim kandidatima i nakon toga dati preporuku za imenovanje. Ta je preporuka proslijeđena Upravi za kadrovske poslove u skladu s uobičajenim postupcima za imenovanje osoblja na nova radna mjesta. ESB također naglašava da se ne slaže sa stajalištem podnositelja pritužbe da bi Odbor osoblja trebao biti uključen u pojedinačno zapošljavanje.
3.3 Ombudsmanica smatra da su objašnjenja ESB-a zadovoljavajuća čak i ako bi bilo korisno uključiti Upravu za kadrovske poslove ESB-a u postupak popunjavanja predmetnog stajališta. Nadalje, Ombudsmanica smatra da se stajalište ESB-a prema kojem odbor osoblja ne bi trebao biti uključen u pojedinačno zapošljavanje ne čini nerazumnim.
3.4 U tim okolnostima čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke u pogledu druge tvrdnje koju je iznio podnositelj pritužbe.
4 Neprimjereni razlozi za popunjavanje radnog mjesta
4.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je relevantno radno mjesto popunjeno na temelju državljanstva i privatnog prijateljstva te da je nepotizam bio glavni čimbenik imenovanja. Također tvrdi da imenovani kandidat nije ispunjavao kriterije za imenovanje na to radno mjesto.
4.2 ESB naglašava da je poduzeo dosad nezabilježen korak u imenovanju vanjskog stručnjaka, bivšeg direktora Europske investicijske banke, kako bi ispitao navode podnositelja pritužbe. ESB upućuje na zaključke tog stručnjaka prema kojima su se poštovala načela dobre uprave.
4.3 Ombudsmanica napominje da je stručnjak kojeg je imenovao ESB došao do zaključka da se tvrdnja podnositelja pritužbe ne može smatrati dokazanom. Čini se da se podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi Ombudsmanu poziva na dva razmatranja kako bi dokazao svoju tvrdnju da je uspješni kandidat imenovan na temelju nepotizma, odnosno državljanstva i kvalifikacija te osobe. Međutim, sama činjenica da je uspješni kandidat imao isto državljanstvo kao i glavni direktor DG-IS-a ne čini se uvjerljivom u tom pogledu. Kad je riječ o drugom razmatranju, podnositelj pritužbe ističe argument prema kojem uspješni kandidat nije imao ni sveučilišnu diplomu ni bilo kakav usporedivi oblik daljnjeg obrazovanja. Međutim, Ombudsman smatra da te okolnosti ne dokazuju da imenovana osoba nije ispunjavala relevantne kriterije.
4.4 Stoga se čini da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke u pogledu trećeg prigovora koji je iznio podnositelj pritužbe.
5 Neispunjavanje zahtjeva za posao na odgovarajući način
5.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da ESB nije pravilno obradio njegov zahtjev za radno mjesto o kojem je riječ. Tvrdi da nije bio saslušan za to radno mjesto, da nije dobio odgovor na njegovu prijavu za posao i da ESB nije obrazložio njegovu odluku da ga ne imenuje.
5.2 ESB tvrdi da je 16. lipnja 1998. održan razgovor s podnositeljem pritužbe i da je podnositelj pritužbe usmeno obaviješten da nije uspio.
5.3 ESB je dostavio internu bilješku od 17. lipnja 1998. koja se odnosi na razgovor s podnositeljem pritužbe 16. lipnja 1998. i sažima taj razgovor. Ombudsmanica smatra da se čini da taj dokument predstavlja dokaz u prilog tvrdnji ESB-a da je razgovor s podnositeljem pritužbe koji se odnosio na njegov zahtjev za relevantno radno mjesto doista proveden 16. lipnja 1998. Podnositelj pritužbe tvrdi da takav razgovor nije proveden. Međutim, podnositelj pritužbe nije iznio nijedan dokaz kojim bi opovrgnuo dokaze koje je dostavio ESB.
5.4 Čini se da ESB ne poriče da podnositelju pritužbe nije dostavljen službeni odgovor u vezi s njegovom prijavom za posao u to vrijeme. Bila bi dobra administrativna praksa da ESB odgovori u pisanom obliku i pravodobno na zahtjev podnositelja pritužbe. Međutim, čini se da podnositelj pritužbe ne dovodi u pitanje ESB-ovu tvrdnju da je usmeno obaviješten da nije uspio. Nadalje, podnositelj pritužbe morao je biti svjestan činjenice da je na to radno mjesto imenovana druga osoba. Ombudsman stoga smatra da je postupanje ESB-a u ovom predmetu prihvatljivo.
5.5 Naposljetku, u slučaju odluke o odbijanju kandidature, tijelo za imenovanje dužno je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, dati obrazloženje, barem kada odbije žalbu protiv takve odluke (1). Ombudsmanica napominje da se čini da su u ovom slučaju objašnjenja dana podnositelju pritužbe prilikom sastanka 2. ožujka 1999. Daljnja objašnjenja dana su u odluci predsjednika ESB-a od 4. studenoga 1999. kojom je odbijena žalba podnositelja pritužbe. Stoga se čini da je ESB ispunio svoju obvezu obrazlaganja svoje odluke o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe.
5.6 U tim okolnostima, čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke u pogledu četvrte tvrdnje koju je iznio podnositelj pritužbe.
6 Neuspjeh u pravilnom rješavanju postupka za pritužbe
6.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da se s njegovim postupkom za pritužbe nije postupalo objektivno i da ga ESB nije saslušao prije nego što je odbio njegovu žalbu.
6.2 ESB ističe da je posebni istražitelj obavljao svoj posao potpuno neovisno i razgovarao s podnositeljem pritužbe u tri navrata tijekom svoje istrage. Prema mišljenju ESB-a, njegovim Uvjetima zaposlenja i Pravilima o osoblju ne protivi se niti propisuje mogućnost da se u okviru postupka povodom pritužbe predmet usmeno iznese tijelu nadležnom za odlučivanje. ESB tvrdi da podnositelj pritužbe nije podnio zahtjev za usmeno saslušanje.
6.3 ESB je obavijestio Europskog ombudsmana da je mandat dodijeljen posebnom istražitelju utvrđen u pismu koje je direktor za kadrovske poslove ESB-a poslao tom istražitelju 22. lipnja 1999. U skladu s tim dopisom istražitelj je trebao ispitati navode podnositelja pritužbe u vezi s imenovanjem glavnog direktora za potporu sustavima. U svojem izvješću od 22. kolovoza 1999. posebni istražitelj izjavio je da je njegovo izvješće pripremljeno "potpuno neovisno", u okviru mandata koji mu je dodijeljen. Primjerak obaju tih dokumenata priložen je dopisu predsjednika ESB-a poslanom podnositelju pritužbe 4. studenoga 1999. Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze na temelju kojih bi se mogao utvrditi njegov navod da se postupak za pritužbe nije rješavao objektivno.
6.4 Što se tiče prava podnositelja pritužbe na saslušanje, Ombudsmanica smatra da su objašnjenja koja je pružio ESB razumna. Stručnjak kojeg je imenovao ESB razgovarao je s podnositeljem pritužbe u tri navrata tijekom istrage. Podnositelj pritužbe ne poriče da nikada nije zatražio usmeno saslušanje prije nego što je predsjednik ESB-a odlučio o njegovoj žalbi.
6.5 U tim okolnostima, čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke u pogledu pete tvrdnje koju je iznio podnositelj pritužbe.
Zaključak Na
temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke. Ombudsman stoga zaključuje spis.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske središnje banke.
Vaš iskreno
Jacob Söderman

---

(1) Usp. predmet T-52/90 Volger protiv Parlamenta [1992.] ECR II-121 stavak 36. i predmet T-158/94 Brunagel protiv Parlamenta [1996.] ECR-SC II-1131 stavak 107.