Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na Komisijino postupanje s pritužbom zbog povrede prava 2004/4404 protiv Finske, koja se odnosi na navod o diskriminaciji muškaraca u dobrovoljnim dodatnim mirovinskim sustavima.

2. Nakon pristupanja Finske Europskom gospodarskom prostoru 1. siječnja 1994. Finska je morala izjednačiti mirovinske naknade za muškarce i žene. U tu je svrhu donio Zakon 1038/97 o izjednačavanju mjera u dobrovoljnim dodatnim mirovinskim sustavima (dalje u tekstu „Zakon o izjednačavanju”), koji se primjenjuje retroaktivno od 1. siječnja 1994. Prije stupanja na snagu Zakona o izjednačavanju žene su mogle otići u mirovinu u dobi od 60 do 63 godine. Starosna dob za umirovljenje muškaraca bila je 65 godina. Zakon o izjednačavanju omogućio je i muškarcima i ženama da odaberu nižu ili višu dob za umirovljenje.

3. Finski pučki pravobranitelj za jednakost podnio je 28. ožujka 2002. Komisiji pritužbu zbog povrede. U svojoj pritužbi istaknula je da je u nekim slučajevima izračun mirovinskih davanja na temelju Zakona o izjednačavanju doveo do nepovoljnih rezultata za zaposlene muškarce u usporedbi sa ženama. Ako bi se muškarac odlučio ranije povući u mirovinu na temelju novih pravila, njegovo razdoblje zaposlenja prije 1994. ne bi se uzelo u obzir, dok bi se u slučaju da žena to učini, to razdoblje uzelo u obzir. Stoga bi radnik koji je ranije bio zaposlen prije 1. siječnja 1994. i koji se odlučio za nižu dob za umirovljenje u istim okolnostima primao manju mirovinu od svoje kolegice. U svojoj pritužbi zbog povrede finski pučki pravobranitelj za ravnopravnost istaknuo je pitanje je li Akt o izjednačavanju u skladu sa sadašnjim člankom 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu „UFEU”) i relevantnim sekundarnim zakonodavstvom (Direktiva 2006/54/EZ [1], kojom je zamijenjena bivša Direktiva 86/378/EEZ [2]).

4. Nakon razmjene dopisa s finskom vladom Komisija je 2004. pokrenula postupak zbog povrede. U siječnju 2005. uputila je službenu opomenu Finskoj, nakon čega je u listopadu 2006. uslijedila dodatna službena opomena. Komisija je u lipnju 2007. poslala obrazloženo mišljenje, nakon čega je u rujnu 2008. uslijedilo dodatno obrazloženo mišljenje.

5. Tužitelji u ovom predmetu su dva finska muškarca, K i S, na čija mirovinska prava može utjecati ishod pritužbe zbog povrede 2004/4404. S. također zastupa P.-a, koji je podnositelj pritužbe u prvotnom predmetu pokrenutom pred finskim pučkim pravobraniteljem za ravnopravnost. U listopadu 2010. g. S obratio se Komisiji kako bi joj prigovorio da Komisija do tada nije pokrenula postupak protiv Finske pred Sudom Europske unije (dalje u tekstu „Sud”) u predmetu 2004/4404.

6. Komisija je 1. prosinca 2010. odgovorila S.-u navodeći da je predmet složen. Zbog toga nije bilo moguće dati nikakvu naznaku o tome kada će se donijeti odluka o sljedećim koracima ili o sadržaju te odluke. Nadalje je objasnila da ima tri mogućnosti: i. izdati drugo dodatno obrazloženo mišljenje, ii. odlučiti uputiti predmet Sudu ili iii. zaključiti predmet.

7. Podnositelji pritužbe obratili su se Europskom ombudsmanu 14. siječnja 2011.

Predmet istrage

8. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

Tvrdnja

Komisija nije u razumnom roku donijela odluku o tome hoće li predmet uputiti Sudu Europske unije u skladu s člankom 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Zahtjev

Komisija bi trebala donijeti odluku o tome hoće li predmet uputiti Sudu.

Istraga

9. Ombudsmanica je 16. ožujka 2011. zatražila od Komisije da dostavi mišljenje o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe. Komisija je svoje mišljenje poslala 27. rujna 2011. Nakon što je zaprimila mišljenje Komisije, Ombudsmanica je odlučila pregledati spis Komisije o pritužbi zbog povrede 2004/4404, kao i spise o drugim pritužbama zbog povrede protiv drugih država članica na koje je Komisija uputila u svojem mišljenju i koje je odlučila zatvoriti prije nekog vremena. Službe Europskog ombudsmana provele su inspekciju 14. studenoga 2011. Mišljenje Komisije i primjerak izvješća o inspekciji proslijeđeni su podnositeljima pritužbe s pozivom na očitovanje.

10. Komisija je 7. prosinca 2011. obavijestila Ombudsmana da je 24. studenoga 2011. odlučila zaključiti predmet zbog povrede 2004/4404 protiv Finske.

11. Istog dana službe Ombudsmana proslijedile su presliku navedenog dopisa Komisije podnositeljima pritužbi koji su taj dopis uzeli u obzir pri podnošenju svojih primjedbi 15. prosinca 2011.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

12. Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je naglasiti da je opseg ove istrage ograničen na procjenu je li razdoblje koje je Komisiji bilo potrebno za rješavanje pritužbe zbog povrede 2004/4404 bilo razumno.

13. Ombudsmanica napominje da je Komisija u međuvremenu donijela odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima iznijeli niz argumenata o osnovanosti odluke Komisije te su tvrdili sljedeće. Prvo, nakon što je Sud donio presude protiv Italije i Grčke u usporedivim predmetima, Komisija je očito promijenila svoj pristup u predmetima koji su u tijeku protiv drugih država članica. U svojem tužbenom razlogu iznesenom u predmetu protiv Grčke 2007. Komisija je smatrala da su argumenti država članica koji se odnose na moguće posljedice za troškove nacionalnih proračuna bespredmetni. Međutim, u konačnici su učinci na troškove očito bili jedan od glavnih razloga na kojima se temeljila odluka Komisije o zaključenju predmeta zbog povrede prava 2004/4404 protiv Finske. Suprotno tomu, objašnjenja koja je Komisija pružila u pogledu tih učinaka na troškove bila su hipotetska i neznatna. Drugo, podnositelji pritužbe uputili su i na drugi razlog koji je Komisija navela za zaključenje predmeta zbog povrede prava 2004/4404. To je bilo zato što je želio biti u skladu s drugim sličnim predmetima zbog povrede u kojima od predmetnih država članica nije tražio da retroaktivno isprave nepravilnu provedbu i u kojima diskriminiranim strankama nije nadoknađena šteta. Podnositelji pritužbe tvrdili su da su razlozi koje je Komisija navela za zatvaranje predmeta protiv Finske umjetni jer u pritužbi zbog povrede 2004/4404 nije zatražena nikakva financijska naknada. Treće, podnositelji pritužbe doveli su u pitanje i razloge zbog kojih Komisija nije uputila predmet Sudu, dok je u sličnim predmetima protiv drugih država članica to uspješno učinila. Naposljetku, zatražili su od Ombudsmana da provjeri jesu li razlozi koje je Komisija navela za zaključenje predmeta zbog povrede prava 2004/4404 dostatni i pravno valjani.

14. Ombudsman ističe da, u skladu s člankom 2. stavkom 4. njegova Statuta, pritužbama koje su mu podnesene moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi predmetnoj instituciji. Iako je točno da je u svojem odgovoru od 26. listopada 2011. na Komisijin dopis o zatvaranju od 7. listopada 2011. jedan od podnositelja pritužbe, djelujući u ime P.-a, osporio namjeru Komisije da zaključi predmet, ne čini se da su podnositelji pritužbe Komisiji već istaknuli sva ili barem većinu pitanja navedenih u točki 13. ovog mišljenja. U tim okolnostima Ombudsman smatra da podnositelji pritužbe još nisu primijenili sve odgovarajuće administrativne pristupe Komisiji. Ombudsman stoga ne može riješiti ta pitanja u svojoj sadašnjoj odluci. Naravno, podnositelji pritužbe i dalje mogu podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu ako, nakon što se obrate Komisiji, ne dobiju zadovoljavajući odgovor u razumnom roku.

15. Kao drugu uvodnu napomenu, Ombudsmanica napominje da su podnositelji pritužbe u dijelu svojih primjedbi koje se odnose na izvješće o inspekciji zauzeli stajalište da Komisija predstavnicima Ombudsmana nije dostavila sve relevantne dokumente kada su pregledali spise. Ombudsman podsjeća da se, kao što je to u njemu navedeno, u izvješću o inspekciji navode samo dokumenti čije su preslike njegovi zastupnici odlučili uzeti tijekom inspekcijskog nadzora. Međutim, to ne znači da tijekom inspekcije nisu imali pristup svim dokumentima koji se smatraju relevantnima, a time ni dokumentima koji nisu navedeni u izvješću.

16. Kao treću uvodnu napomenu Ombudsman primjećuje da su podnositelji pritužbe također izrazili namjeru podnošenja tužbe protiv Komisije zbog propusta djelovanja u skladu s člankom 265. UFEU-a. Navele su da će to učiniti u ime g. P.-a, izvornog podnositelja pritužbe pred finskim pučkim pravobraniteljem za ravnopravnost. U tom pogledu treba napomenuti da, prema sudskoj praksi Suda, „podnositelj zahtjeva, tražeći od Komisije da pokrene postupak na temelju članka [258. UFEU-a], zapravo traži donošenje akata koji se na njega ne odnose izravno i osobno [...], a koje ni na koji način ne bi mogao pobijati u postupku za poništenje”. „Tužba je nedopuštena u dijelu u kojem se njome traži da se utvrdi propust Komisije i nezakonitost njezina propusta da pokrene postupak predviđen člankom [258.] [UFEU-a]” [3].

17. Prikladno je razmotriti navode i zahtjeve podnositelja pritužbe zajedno.

A. Kad je riječ o Komisijinu postupanju s pritužbom zbog povrede

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

18. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije donijela odluku u razumnom roku o tome hoće li predmet uputiti Sudu na temelju članka 258. UFEU-a. Tvrdili su da bi Komisija trebala odmah donijeti odluku.

19. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da Sud dosljedno smatra da je samo Komisija nadležna za odlučivanje o tome treba li nakon predsudskog postupka pokrenuti postupak pred Sudom. Komisija ima „pravo, ali ne i dužnost, pokrenuti postupak pred Sudom kako bi se utvrdilo da dotična država članica krši svoje obveze” na temelju prava EU-a [4]. Komisija je nadalje naglasila, pozivajući se na sudsku praksu Suda [5], da se „pravila iz članka 169. [sada članak 258. UFEU-a] Ugovora moraju primjenjivati bez popratne obveze Komisije da djeluje u određenom roku, osim ako prekomjerno trajanje predsudskog postupka utvrđeno člankom 169. [sada članak 258. UFEU-a] može otežati predmetnoj državi članici da opovrgne Komisijine argumente i time povrijedi prava obrane.” Nadalje, Komisija je naglasila da ima široku diskrecijsku ovlast koja „isključuje pravo pojedinaca da od nje zahtijevaju da zauzme posebno stajalište”[6], a „čak ni Sud ne može odlučiti je li se ta diskrecijska ovlast pametno izvršavala”.

20. U svojem mišljenju (koje je prethodilo odluci o zatvaranju predmeta zbog povrede obveze 2004/4404) Komisija je također priznala da u ovom slučaju nije donesena nikakva formalna odluka nakon rujna 2008. Međutim, tvrdio je da njegove službe otad kontinuirano rade na spisu. Komisija je početkom 2011. zatražila od Finske da dostavi dodatne informacije, što je finska vlada učinila krajem ožujka 2011. Nadalje, Komisija je nedugo prije toga zaključila nekoliko sličnih predmeta zbog povrede koji se odnose na nejednaka mirovinska prava i dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u programima strukovnog mirovinskog osiguranja. U tim su slučajevima također bila dovedena u pitanje pitanja retroaktivnosti i izjednačavanja mjera za mirovinska prava. Komisija je zaključila da je predmet složen i da mora usvojiti pristup koji je u skladu s njezinim pristupom u svim sličnim predmetima protiv drugih predmetnih država članica.

21. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima ukratko istaknuli sljedeća pitanja. Kao prvo, naglasili su da je Komisija raspolagala s dovoljno informacija kako bi zaključila da je finskim Zakonom o izjednačavanju povrijeđeno pravo EU-a. Kada je pokrenula postupak zbog povrede, Komisija je zauzela stajalište da se navodna diskriminacija muškaraca u Finskoj može lako utvrditi. Međutim, u nekom trenutku nakon 2009. Komisija je očito promijenila svoje stajalište. Drugo, Komisija je nedavno uspješno pokrenula dva slična predmeta pred Sudom, jedan protiv Italije [7] i drugi protiv Grčke [8]. U tim dvama predmetima Sud je zaključio da su dotične države članice, zadržavajući odredbe na temelju kojih se uvjeti umirovljenja razlikuju ovisno o tome jesu li dužnosnici muškarci ili žene, povrijedile obveze koje imaju na temelju članka 141. UEZ-a [9]. Slučaj protiv Italije u osnovi je bio identičan onome protiv Finske. Nije bilo pravnog razloga da se s finskim predmetom postupa drukčije nego s talijanskim. Osim toga, Sud je u svojoj presudi u predmetu Niemi [10], kad je riječ o dobi za umirovljenje diferenciranoj po spolu, presudio da „mirovina poput one koja se isplaćuje u skladu s [Finskim zakonom o državnim mirovinama] ulazi u područje primjene članka 141. Ugovora [sada članak 157. UFEU-a]”. Stajališta g. P.-a o pismu prije zatvaranja od 7. listopada 2011. nisu uzeta u obzir.

22. Naposljetku, podnositelji pritužbe istaknuli su da bi, u skladu s točkom 8. Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice (dalje u tekstu „Komunikacija Komisije”)[11], Komisija trebala istražiti pritužbe s ciljem donošenja odluke o poduzimanju daljnjih mjera ili o zatvaranju predmeta u roku od jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe. Međutim, od rujna 2008. Komisija nije donijela nikakvu odluku u ovom predmetu.

Procjena Europskog ombudsmana

23. Ombudsmanica ističe da su pritužbe građana ključno sredstvo za obavješćivanje Komisije o mogućim povredama prava EU-a. Njima se Komisiji omogućuje da učinkovito ispuni svoju ulogu čuvarice Ugovorâ.

24. Ombudsman nadalje napominje da je jednaka plaća muškaraca i žena temeljno načelo Europske unije sadržano u članku 157. UFEU-a. Iz sudske prakse Suda proizlazi da dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu kao i davanja povezana s mirovinskim pravima i drugim pravima moraju biti jednaki za muškarce i žene [12].

25. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, Komisija ima široku marginu prosudbe pri ocjeni pritužbi koje su podnijeli građani i nije obvezna pokrenuti postupak zbog povrede u svim slučajevima u kojima je država članica povrijedila pravo Unije. Građani stoga nemaju pravo zahtijevati od Komisije da zauzme posebno stajalište u pogledu merituma njihovih pritužbi zbog povrede [13].

26. Međutim, činjenica da Komisija ima široku diskrecijsku ovlast očito ne znači da u rješavanju pritužbi zbog povrede nema ograničenja koja proizlaze iz temeljnih prava i načela dobre uprave. U tom je pogledu osobito važan članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kojim se predviđa pravo na dobru upravu. Iz teksta članka 41. stavka 1. Povelje proizlazi da „[e] vrlo osoba ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije u razumnom roku rješavaju njezine poslove [...].”

27. Nadalje, Ombudsmanica napominje da je u Komunikaciji Komisije Komisija preuzela određene obveze u pogledu postupanja s pritužbama zbog povrede. U točki 8. Komunikacije navodi se da „u pravilu službe Komisije istražuju pritužbe s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma registracije pritužbe”. Europski ombudsman dosljedno smatra da ta odredba znači da se Komisija obvezala učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi dovršila istragu i odlučila hoće li pokrenuti postupak zbog povrede ili zaključiti predmet u roku od jedne godine. Međutim, nije isključeno da u određenim situacijama može biti potrebno više vremena [14]. To je razumijevanje potkrijepljeno posljednjom rečenicom točke 8. u skladu s kojom će „u slučaju prekoračenja tog roka služba Komisije nadležna za predmet o tome pisanim putem obavijestiti podnositelja pritužbe”.

28. Osim toga, Ombudsman je jasno dao do znanja da je prekoračenje roka od jedne godine opravdano samo ako Komisija navede konkretne i valjane razloge za kašnjenje [15] i, u svakom slučaju, ako doista još istražuje predmet. Osim toga, Komisija se ne može osloniti na svoju diskrecijsku ovlast kako bi opravdala svoju upravnu nesposobnost za djelovanje [16].

29. U ovom predmetu finski pravobranitelj za jednakost podnio je 28. ožujka 2002. pritužbu zbog povrede 2004/4404. Komisija je 2004. pokrenula postupak zbog povrede protiv Finske. Dana 24. studenoga 2011., odnosno više od sedam godina nakon pokretanja tog postupka, odlučio je zaključiti pritužbu zbog povrede. Ombudsmanica napominje da se Komisija pozvala na dva različita argumenta kako bi opravdala zašto je prekoračila rok od jedne godine za donošenje odluke o pritužbi zbog povrede: prvo, da su predmetna pitanja bila teška i složena te da su zahtijevala posebno temeljitu analizu; i drugo, da je prije poduzimanja daljnjih mjera bilo primjereno da Komisija usvoji pristup koji je u skladu s njezinim pristupom u svim sličnim slučajevima protiv drugih država članica u pogledu retroaktivnosti izjednačavanja mjera za mirovinska prava.

30. Što se tiče prvog argumenta, Ombudsmanica smatra da Komisija nije potkrijepila svoje stajalište da je predmet složen. Međutim, analiza pregledane dokumentacije pokazala je da su mnogi izneseni argumenti doista činjenično i pravno zamršeni. Ombudsman stoga ne može dovesti u pitanje Komisijinu ocjenu prema kojoj su argumenti istaknuti u ovom predmetu bili složeni. Međutim, složenost predmeta kao takvog ne može opravdati kašnjenje u obradi pritužbe zbog povrede ako se pokaže da Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere u trenutku koji joj je bio na raspolaganju.

31. Ombudsmanica napominje da je, unatoč prepoznatoj složenosti ovog predmeta, uvidom u spis otkriveno da su mjere koje je Komisija poduzela od studenoga 2008. do studenoga 2011. bile prilično ograničene. Osim internih bilješki i zahtjeva za pružanje informacija navedenih u točki 20. ovog mišljenja, čini se da je Komisija tijekom tog razdoblja finskim tijelima poslala osam internih poruka elektroničke pošte i nekoliko poruka elektroničke pošte. Osim toga, Komisija je tek 2011., nakon što joj se jedan od podnositelja pritužbe ponovno obratio u listopadu 2010., ponovno stupila u kontakt s finskim tijelima.

32. U tom kontekstu Ombudsman nije uvjeren da je dodatni zahtjev Komisije za informacije upućen Finskoj u siječnju 2011. doista bio ključan za zauzimanje stajališta o pritužbi zbog povrede 2004/4404. U tom pogledu treba napomenuti da je odgovor Finske na Komisijin zahtjev za informacije samo potvrdio određene statističke i nacionalne gospodarske podatke. Ako je doista bio potreban dodatni zahtjev finskim tijelima, ombudsmanica ne razumije zašto Komisija nije mogla ranije donijeti taj zaključak. U danom kontekstu također treba podsjetiti da je Komisija obaviještena o navodnoj povredi 2002., dok je Komisija zaključila predmet tek 24. studenoga 2011. Osim toga, Komisija je nastavila raditi na predmetu čak i nakon što je Sud donio presude protiv Italije i Grčke u predmetima navedenima u bilješkama 7. i 8. S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsmanica smatra da složenost pitanja nije opravdala kašnjenje u ovom predmetu.

33. Kad je riječ o drugom od dvaju argumenata navedenih u točki 29. ovog mišljenja (dosljednost s drugim sličnim predmetima zbog povrede), stranke se ne slažu oko toga može li se Komisijinim argumentom prema kojem je ona nastojala ostati dosljedna u odnosu na druge slične predmete zbog povrede protiv drugih država članica opravdati vrijeme koje joj je bilo potrebno da odluči o ovom predmetu zbog povrede. Komisija je u biti tvrdila da je smatrala da je potrebna usporedba s drugim slučajevima jer su se i. predmet zbog povrede 2004/4404 i drugi predmeti zbog povrede odnosili na nejednaka mirovinska prava i dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u strukovnim mirovinama te na retroaktivne mjere za mirovinska prava i ii. Komisija je u svim predmetnim slučajevima morala usvojiti dosljedan pristup.

34. Ombudsman podsjeća da je zauzeo stajalište da, kako bi dosljedno reagirala na iste vrste povreda i osigurala jednako postupanje, Komisija mora analizirati slične predmete protiv druge države članice prije zauzimanja stajališta. Ombudsman nadalje priznaje da bi ta činjenica kao takva mogla biti prihvatljivo opravdanje za argument da je potrebno više vremena prije donošenja konačnog zaključka [17]. Međutim, kada se poziva na takav argument, Komisija mora uzeti u obzir načela dobre uprave. To podrazumijeva, među ostalim, da Komisija pri usvajanju "dosljednog pristupa" mora uzeti u obzir interese građana. Nadalje, primjena „dosljednog pristupa” ne smije dovesti do nepotrebnih kašnjenja u odluci Komisije [18].

35. U ovom slučaju Komisija nije navela niti dokazala zašto ju je potreba za dosljednošću spriječila da donese prethodnu odluku. Ombudsmanica razumije da su se u predmetu zbog povrede 2004/4404 protiv Finske i u drugim relevantnim predmetima zbog povrede protiv Italije, Grčke, Francuske i Danske pojavila pitanja retroaktivnosti i „prijelazne nejednakosti”. Komisija je ispitala i sve predmete u biti istodobno. Međutim, čak i da je doista postojala potreba za dosljednošću, čini se da takva potreba nije mogla opravdati kašnjenje Komisije u donošenju odluke u ovom predmetu. U tom pogledu valja napomenuti da je, kako je navedeno u točki 32. ovog mišljenja, Komisija 2002. obaviještena o predmetu zbog povrede 2004/4404, ali je to bio posljednji od pet sličnih predmeta zbog povrede koji su zaključeni. Osim toga, kad je riječ o predmetima protiv Italije i Grčke, Komisija ih je podnijela Sudu 1. veljače 2007. odnosno 17. prosinca 2007., a Sud je donio presude 2008. odnosno 2009. Međutim, kako je prethodno navedeno, predmet zbog povrede 2004/4404 ostao je otvoren i zaključen tek 24. studenoga 2011., odnosno više od dvije godine nakon donošenja posljednje od tih dviju presuda.

36. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da Komisija nije pružila valjane razloge za donošenje odluke o pritužbi zbog povrede 2004/4404 tek krajem 2011., odnosno više od sedam godina nakon što je Komisija pokrenula istragu. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

37. Ako Europski ombudsman utvrdi nepravilnosti u postupanju, upućuje predmetnoj instituciji, prema potrebi, prijedlog prijateljskog rješenja ili nacrt preporuke. Međutim, u ovom slučaju valja istaknuti da je tijekom istrage Ombudsmana Komisija donijela odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede 2004/4404. U tim okolnostima Ombudsman smatra da ne bi bilo korisno izraditi prijedlog prijateljskog rješenja ili nacrt preporuke u pogledu pitanja kašnjenja. To ne utječe na prethodno doneseni zaključak da je Komisija neopravdano kasnila. U skladu s tim Ombudsman će u nastavku iznijeti kritičnu primjedbu.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

Dobra je upravna praksa rješavati pritužbe zbog povrede u razumnom roku. U ovom je predmetu Komisija zaključila predmet tek više od sedam godina nakon što je pokrenula postupak zbog povrede protiv Finske, a da pritom nije navela valjane razloge kojima bi opravdala svoje kašnjenje. To je slučaj nepravilnosti u postupanju.

Podnositelji pritužbe, Komisija i finski ombudsman za ravnopravnost bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 12. listopada 2012.

---

[1] Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka), SL 2006., L 204, str. 23.

[2] Direktiva Vijeća 86/378/EEZ od 24. srpnja 1986. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, SL 1986., L 225, str. 40.

[3] Vidjeti, na primjer, predmet 247/87 Star Fruit protiv Komisije [1989.] ECR 291, stavci 11. i 13. i predmet T-13/94 Century Oils Hellas AE protiv Komisije [1994.] ECR II-431, stavci 14. i 16.

[4] Predmet C-207/97 Komisija protiv Belgije [1999.] ECR I-275, stavak 24.; Predmet 247/87 Star Fruit protiv Komisije, naveden u bilješci 3., točka 12.; Predmet C-191/95 Komisija protiv Njemačke [1998.] ECR I-5449, stavak 46.

[5] Predmet C-96/89 Komisija protiv Nizozemske [1991.] ECR I-2461, stavci 15. i 16. i predmet C-207/97 Komisija protiv Belgije, naveden u bilješci 4. gore, stavak 25.

[6] Predmet T-571/93 Lefebvre frères et soeurs i drugi protiv Komisije [1995.] ECR II-2379, stavak 60.

[7] Predmet C-46/07 Komisija protiv Italije [2008.] ECR I-151.

[8] Predmet C-559/07 Komisija protiv Grčke [2009.] ECR I-47.

[9] Članak 141. UEZ-a odgovara sadašnjem članku 157. UFEU-a.

[10] Predmet C-351/00 Niemi [2002.] ECR I-7007, stavak 56.

[11] SL 2002., C 244, str. 5. Ta je Komunikacija 2012. zamijenjena novom. Međutim, uvedene izmjene ne utječu na ovaj predmet.

[12] Vidjeti osobito presudu od 12. prosinca 1990., Barber (262/88, Zb., str. I-1889., t. 32. do 35.).

[13] Vidjeti bilješku 6. ovog mišljenja.

[14] Vidjeti, primjerice, odluku Europskog ombudsmana o pritužbi 2944/2004/(GK)(OV)ID, točku 1.7. i njegovu odluku o pritužbi 706/2007/(WP)BEH, točku 34.

[15] Vidjeti upućivanja u prethodnoj bilješci.

[16] Vidjeti i odluku Ombudsmana o pritužbi 1480/2011/MHZ, točku 28. i mišljenje nezavisnog odvjetnika Albera u predmetu C-358/97 Komisija protiv Irske [2000.] ECR I-6301, točku 83.

[17] Vidjeti odluku Ombudsmana o pritužbi 1480/2011/MHZ, točke 36. i 37.

[18] Vidjeti odluku Europskog ombudsmana o pritužbi 706/2007/(WP)BEH, točke 39. i 40.