Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, istraživač na finskom sveučilištu, zatražio je od Komisije da mu omogući javni pristup mišljenjima pravne službe Komisije o zakonodavnom predmetu Komisije koji se odnosi na osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO). Komisija mu je prvotno rekla da ne postoje pisani dokumenti relevantni za njegov zahtjev. Nakon što je bolje razumjela zahtjev podnositelja pritužbe, utvrdila je deset relevantnih dokumenata.

2. Komisija je odobrila potpuni pristup jednom od dokumenata, vrlo širok pristup dvama dodatnim dokumentima i djelomičan pristup drugom dokumentu. Pozivajući se na primjenjiva pravila ^[1], Komisija je uskratila preostalih šest dokumenata tvrdeći da bi se njihovim otkrivanjem i. ugrozila zaštita pravnih savjeta i ii. ozbiljno ugrozio Komisijin postupak donošenja odluka. Napomenula je da su pregovori o toj temi još u tijeku.

3. Podnositelj pritužbe osporio je prvotnu odluku, posebno tvrdeći da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje jer je pitanje EPPO-a toliko relevantno za javnost.

4. Kao odgovor na to, iako je Komisija odobrila dodatan djelomičan pristup četirima dokumentima i jednom dodatnom dokumentu, koji je izrađen nakon početnog odgovora, nastavila je odbijati bilo kakav pristup preostalim dokumentima. Nezadovoljni tim događajem, podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu. Pobijao je odluku Komisije da uskrati dokumente i smatrao da njezin sustav upravljanja dokumentima nije prikladan za obradu zahtjeva za pristup dokumentima.

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu u vezi s pritužbom, a njezin istražni tim proveo je uvid u spis Komisije.

Pitanje odbijanja pristupa dokumentima

Preporuka Europskog ombudsmana

6. Nakon što je ocijenio pregledane dokumente i razloge zbog kojih ih je Komisija uskratila, Ombudsman je slijedio strogi test za otkrivanje zakonodavnih dokumenata na temelju načela da bi zakonodavni postupak trebao biti što bliži građanima, što zahtijeva visok stupanj transparentnosti. 

7. Iako je Ombudsmanica smatrala da je odbijanje Komisije da odobri daljnji djelomičan pristup nekim dokumentima opravdano i da u trenutku donošenja potvrđujuće odluke nije postojao prevladavajući javni interes kojim bi se opravdalo njihovo otkrivanje, nije se složila s argumentima Komisije za uskraćivanje svih ili dijelova pet dokumenata.

8. Stoga je preporučila ^[2] da Komisija odobri daljnji djelomičan pristup trima dokumentima i potpuni pristup dvama drugim dokumentima. Potaknula je Komisiju i da uzme u obzir relevantne promjene ^[3] od njezine potvrdne odluke.

9. Komisija je odbacila preporuku Ombudsmana tvrdeći da je njezina ocjena, kako je navedena u potvrđujućoj odluci,„pravno i činjenično točna u trenutku njezina donošenja”. Napomenula je i da podnositelj pritužbe može podnijeti novi zahtjev za pristup dokumentima.

10. Podnositelj pritužbe u primjedbama Ombudsmanu izrazio je razočaranje odgovorom Komisije. Smatrao je da je Komisija „stalno nepokolebljiva u svojem protivljenju pravilnoj primjeni zakona i povećanju otvorenosti u EU-u”.

Procjena Europskog ombudsmana nakon preporuke

11. Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije slijedila njezinu preporuku da se odobri daljnji javni pristup predmetnim dokumentima.

12. Ombudsmanica ostaje pri svojem stajalištu da je Komisija trebala odobriti pristup dokumentima kako je preporučila. Razočarana je pojednostavljenom izjavom Komisije da je njezina ponovna odluka bila činjenično i pravno ispravna u trenutku njezina donošenja. Čak i da je to slučaj, Komisija bi i dalje mogla odobriti daljnji pristup ako bi on kasnije postao primjeren.

13. Ombudsmanica sa zabrinutošću primjećuje da Komisija nije primijenila odgovarajući viši standard transparentnosti potreban za zakonodavni predmet o osnivanju EPPO-a. Razočarana je što Komisija nije bila transparentnija i otvorenija, posebno u slučaju kao što je ovaj, koji se dotiče novih i složenih pravnih pitanja. Također je razočarana činjenicom da se Komisija i dalje oslanja na pravnu točnost u trenutku donošenja odluke, donesene prije gotovo tri godine, iako je pregovarački proces naveden u dokumentima zaključen. Nadalje, EPPO je sada uspostavljen pojačanom suradnjom ^[4], iako još nije u potpunosti operativan.

14. Ombudsmanica smatra da bi javni interes za osnivanje EPPO-a, uzimajući u obzir relevantne pravne i činjenične promjene, na odgovarajući način bio popraćen većom transparentnošću i daljnjim objavama koje je preporučila. Nažalost, Komisija i dalje uskraćuje relevantne dokumente. Stoga ombudsmanica potvrđuje svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju.  

Identifikacija relevantnih dokumenata

15. Ombudsmanica je u svojoj preporuci utvrdila da je osoblje Komisije uložilo hvalevrijedne napore kako bi pomoglo podnositelju pritužbe da utvrdi dokumente kojima traži javni pristup. Nakon prvotnog odgovora dostavili su mu dodatni dokument u kojem su se zadovoljili njegovi interesi te interesi transparentnosti i dobre uprave općenito. Ombudsmanica je također zaključila da je vrijeme potrebno za dovršetak te zadaće, u posebnim okolnostima slučaja, u ovom slučaju opravdano.

16. Podnositelj pritužbe izrazio je razočaranje zbog toga što Ombudsman nije dodatno istražio Komisijin sustav upravljanja dokumentima, za koji smatra da nije prikladan za brzo rješavanje zahtjeva za javni pristup. Stoga je pozvao Europskog ombudsmana da na vlastitu inicijativu pokrene istragu o širem pitanju upravljanja dokumentima. Ombudsmanica prima na znanje zabrinutost podnositelja pritužbe i može se vratiti na to sveobuhvatno pitanje u budućnosti.

Zaključak

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim nalazom:

Ombudsmanica nije zadovoljna odgovorom Komisije na njezinu preporuku. S obzirom na to da Komisija i dalje odbija odobriti daljnji pristup traženim dokumentima, Ombudsmanica potvrđuje svoje utvrđenje nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 4. rujna 2019.

[1] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL (2001) L 145, str. 43., dostupna ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=celex%3A32001R1049. 

[2] Preporuka Europskog ombudsmana u predmetu 195/2017/JAP o odbijanju Europske komisije da odobri pristup pravnim mišljenjima o Prijedlogu uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja, dostupna ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/109961

[3] Prolazak vremena i razvoj zakonodavstva u vezi s novim pravilima EU-a o zaštiti podataka i odabirom pojačane suradnje za EPPO.

[4] Uredba Vijeća 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja, SL L 283, 31.10.2017., str. 1., dostupna ovdje: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2017/1939/oj