Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na postupak zapošljavanja koji provodi Europski parlament („Parlament”) za osnivanje Kuće europske povijesti u Bruxellesu.

2. Europski parlament poslao je 15. i 18. ožujka 2010. stalnim predstavništvima država članica EU-a i Mreži europskih muzejskih organizacija (NEMO) poziv na iskaz interesa za zapošljavanje privremenog i ugovornog osoblja u Kući europske povijesti. Za taj je projekt Parlament nastojao zaposliti privremenog djelatnika za popunjavanje radnog mjesta direktora Kuće europske povijesti (radno mjesto AD 12) i 13 ugovornih djelatnika za obavljanje pomoćnih poslova. Rok za podnošenje prijava bio je 23. travnja 2010.

3. Podnositelj pritužbe, zaposlenik grčkog muzeja, saznao je za poziv na iskaz interesa 25. travnja 2010. Istog je dana podnijela zahtjev za jedno od radnih mjesta ugovornog djelatnika. Međutim, Parlament je odbio razmotriti njezin zahtjev jer je podnesen nakon isteka roka.

4. Podnositelj pritužbe podnio je 29. travnja 2010. ovu pritužbu Ombudsmanu. Dodatne informacije dostavila je 30. travnja, 3. svibnja i 6. svibnja 2010.

5. Parlament je 14. lipnja 2010. obavijestio podnositelja pritužbe da je odlučio produljiti rok za podnošenje prijava za radno mjesto AD 12 do 9. srpnja 2010. Međutim, to se produljenje nije odnosilo na 13 radnih mjesta u svojstvu ugovornog osoblja.

Predmet istrage

6. Dopisima od 4. lipnja i 7. srpnja 2010. Ombudsman je pokrenuo istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama:

Tvrdnje:

(1) Parlament nije osigurao odgovarajući publicitet za slobodna radna mjesta u Kući europske povijesti.

(2) Vremenski okvir između objave slobodnih radnih mjesta i roka za podnošenje prijava bio je prekratak.

(3) Parlament nije naveo potrebno radno iskustvo za radno mjesto AD 12.

(4) Parlament nije naveo (i) je li za ispitivanje zasluga prijava isključivo odgovorno povjerenstvo za odabir ili će povjerenstvo za odabir ocjenjivati samo kandidate koje je Parlament uvrstio u uži izbor te (ii) nije objasnio metode koje će se upotrebljavati za procjenu kandidata, kao što su razgovori ili pisani testovi.

(5) Postupak odabira Parlamenta nije bio u skladu s postupcima na koje se javno obvezao i. jer ga nije proveo Europski ured za odabir osoblja („EPSO”) i ii. jer slobodno radno mjesto AD 12 nije objavljeno u Službenom listu.

(6) Parlament nije uključio poziv na iskaz interesa i/ili relevantne opise radnih mjesta, zahtjeve u pogledu kvalifikacija i iskustva u dnevni red Nadzornog odbora Kuće europske povijesti.

Zahtjev:

Parlament bi trebao otkazati postupak zapošljavanja i ponovno ga objaviti u skladu s Uvjetima zaposlenja ostalih službenika i Kodeksom dobrog administrativnog postupanja.

7. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je postupak zapošljavanja u suprotnosti s prijedlogom rezolucije Parlamenta koji je podnio Odbor za pravna pitanja. Međutim, budući da Parlament na plenarnoj sjednici još nije razmotrio taj prijedlog u toj fazi, Ombudsman je odlučio da neće uključiti tu tvrdnju u svoju istragu jer Parlament nije mogao biti vezan prijedlogom navedenog odbora.

Istraga

8. Parlament je dao svoje mišljenje 21. rujna 2010. Ombudsmanica je 4. studenoga 2010. od Parlamenta zatražila dodatne informacije, koje su dostavljene 3. veljače 2011. Mišljenje Parlamenta i njegov odgovor na zahtjev za dodatnim informacijama proslijeđeni su podnositelju pritužbe na očitovanje, koje je dostavljeno 16. veljače 2011.

9. Službe Europskog ombudsmana pregledale su 6. rujna 2011. spis Parlamenta. Primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu poslan je podnositelju pritužbe na očitovanje. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na izvješće o inspekcijskom pregledu.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

10. Kao preliminarno pitanje, Parlament je izrazio sumnje u pogledu „lokusne legitimacije” podnositelja pritužbe da podnese ovu pritužbu Ombudsmanu jer se većina njezinih optužbi odnosila na privremeno radno mjesto AD 12. Parlament je napomenuo da se podnositelj pritužbe mogao prijaviti za to stajalište, ali je odlučio da to neće učiniti. S druge strane, podnositelj pritužbe zatražio je i bio zainteresiran za radna mjesta ugovornog djelatnika. Zbog toga se činilo da Parlament dovodi u pitanje dopuštenost njezine pritužbe u pogledu radnog mjesta AD 12.

11. Ombudsmanica napominje da ni Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ni Statut Ombudsmana nisu uvjet za dopuštenost pritužbi da bi se slučaj navodnih nepravilnosti u postupanju trebao izravno odnositi na podnositelja pritužbe. Zbog toga, u skladu s ustaljenom praksom Europskog ombudsmana, nije potrebno da podnositelji pritužbe dokažu da imaju izravan interes kako bi mogli podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu.[1] Stoga je, neovisno o tome je li podnositelj pritužbe imao izravan interes za radno mjesto AD 12 i je li se na njega izravno odnosila navodna nepravilnost u postupanju, imala pravo podnijeti pritužbu u vezi s tim pitanjem Europskom ombudsmanu.

A. Tvrdnja o neadekvatnom objavljivanju informacija o slobodnim radnim mjestima u Kući europske povijesti

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

12. Podnositeljica pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdila da zbog nedostatnog objavljivanja slobodnih radnih mjesta u Kući europske povijesti nije mogla saznati za njih prije isteka roka za podnošenje prijava. Podnositelj pritužbe smatrao je da upotreba nominiranog operatora tržišta električne energije i stalnih predstavništava država članica EU-a za osiguravanje promidžbe nije primjerena. Konkretno, podnositelj pritužbe naveo je da NEMO nije mreža muzeja, nego mreža udruženja nacionalnih muzeja. Stoga su, prema mišljenju podnositelja pritužbe, članovi NEMO-a (tj. udruženja nacionalnih muzeja) morali objaviti slobodna radna mjesta obavješćivanjem svojih članova (tj. nacionalnih muzeja). Prema podnositelju pritužbe, to je dovelo do neodgovarajućeg publiciteta u Grčkoj jer u Grčkoj ne postoji udruženje nacionalnih muzeja. S druge strane, druge su zemlje stavljene u povoljniji položaj (na primjer, podnositelj pritužbe napomenuo je da je Njemačko udruženje muzeja izravni primatelj dopisa upućenog NEMO-u).

13. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da su slobodna radna mjesta trebala biti objavljena u Službenom listu EU-a i/ili na internetskim stranicama EPSO-a.

14. Parlament je tvrdio da ni Pravilnik o osoblju ni Uvjeti zaposlenja ostalih državnih službenika ni interna pravila Parlamenta kojima se uređuje zapošljavanje dužnosnika ne sadržavaju posebne odredbe o oglašavanju radnih mjesta za privremeno ili ugovorno osoblje. Stoga je Parlament naveo da nije obvezan objaviti takva slobodna radna mjesta u Službenom listu EU-a. Osim toga, smatrao je da nije obvezan zatražiti pomoć EPSO-a.

15. Parlament je napomenuo da ima široko diskrecijsko pravo odabrati sredstva koja smatra najprikladnijima za objavljivanje slobodnih radnih mjesta. Dodao je da je, s obzirom na vrlo specifične tražene profile, odlučio ne tražiti pomoć EPSO-a te je umjesto toga odlučio koristiti se stalnim predstavništvima i nominiranim operatorima tržišta električne energije kako bi oglasio slobodna radna mjesta u odgovarajućim nacionalnim institucijama i tijelima. Parlament smatra da je činjenica da se znatan broj osoba (uključujući posebno grčke građane) prijavio za slobodna radna mjesta upućivala na to da javnost nije bila neprimjerena.

16. Kad je riječ o korištenju istim sredstvima promidžbe (tj. NEMO-om i stalnim predstavništvima) kada je odlučio produljiti rok za podnošenje prijava na radno mjesto AD 12, Parlament je predložio da se upotreba takvih kanala pokaže primjerenom za pronalaženje prikladnih kandidata za 13 radnih mjesta kao ugovorno osoblje. S obzirom na to, Parlament je smatrao da nema razloga koristiti se drugim sredstvima promidžbe.

17. Stoga je Parlament zaključio da je osigurao odgovarajući publicitet za slobodna radna mjesta u Kući europske povijesti.

18. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima ustrajala na tome da se slobodnim radnim mjestima ne daje odgovarajući publicitet.

Procjena Europskog ombudsmana

19. Ombudsmanica napominje da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, institucije EU-a imaju široko diskrecijsko pravo u pogledu organizacije i provedbe postupaka zapošljavanja.[2] Stoga nadzor koji provode sudovi EU-a i Ombudsman mora biti ograničen na utvrđivanje je li dotična institucija djelovala u razumnim granicama i nije li očito pogrešno izvršavala svoje diskrecijske ovlasti.[3]

20. Europski ombudsman smatra da mu široka diskrecijska ovlast daje pravo da, među ostalim, odredi sredstva koja smatra najprikladnijima za objavljivanje slobodnih radnih mjesta za privremeno osoblje i ugovorno osoblje. Taj zaključak proizlazi iz činjenice da se ni Uvjetima zaposlenja ostalih službenika ni internim pravilima Parlamenta ne nalaže upotreba posebnih sredstava promidžbe, kao što su objava u Službenom listu, na internetskim stranicama Parlamenta ili putem EPSO-a.

21. U ovom je slučaju Parlament odlučio obavijestiti potencijalne kandidate slanjem relevantnih informacija NEMO-u i stalnim predstavništvima država članica u Bruxellesu.

22. Kad je riječ o nominiranom operatoru tržišta električne energije, podnositelj pritužbe iznio je dva posebna prigovora.

23. Prvo, podnositelj pritužbe predložio je da se upotrebom NEMO-a potencijalnim kandidatima s poslovnim nastanom u Njemačkoj pruži nepoštena prednost jer je Njemačko udruženje muzeja bilo izravni primatelj dopisa upućenog NEMO-u. Ombudsmanica, međutim, napominje da je vjerojatno da su Njemačka udruga muzeja i, preko nje, kandidati s poslovnim nastanom u Njemačkoj dobili relevantne informacije brže nego drugi zbog činjenice da NEMO ima sjedište u prostorijama Njemačke udruge muzeja.[4] Ombudsman stoga smatra da je prigovor podnositelja pritužbe na uporabu NEMO-a neutemeljen.

24. Drugo, podnositelj pritužbe tvrdio je da u Grčkoj ne postoji udruženje muzeja i da je stoga teško vidjeti kako kandidati sa sjedištem u Grčkoj mogu dobiti informacije o slobodnim radnim mjestima. U tom kontekstu treba napomenuti da je Parlament u svojem pismu NEMO-u zatražio od njega da obavijesti „muzeje” koji su dio njegove mreže o relevantnim slobodnim radnim mjestima. Argument podnositelja pritužbe stoga nije uvjerljiv.

25. Ombudsmanica stoga smatra da Parlament nije prekoračio diskrecijsko pravo time što se obratio NEMO-u kako bi obavijestio potencijalne kandidate, pod uvjetom da je NEMO doista proslijedio te informacije. Međutim, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da se čini da NEMO nije bio zakonski obvezan surađivati s Parlamentom. Nadalje, treba napomenuti da Parlament nije utvrdio da je nominirani operator tržišta električne energije ispunio svoj zahtjev. U nedostatku takvih dokaza, traženje od nominiranog operatora tržišta električne energije da proslijedi relevantne informacije teško bi se moglo smatrati dovoljnim u pogledu dužnosti Parlamenta da obavijesti potencijalne kandidate o slobodnim radnim mjestima koja treba popuniti.

26. Međutim, Parlament se u tom kontekstu nije oslanjao samo na NEMO, već je također pozvao stalna predstavništva država članica u Bruxellesu da proslijede te informacije. U tom kontekstu treba podsjetiti da, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, države članice imaju dužnost lojalno surađivati s institucijama EU-a. Konkretnije, države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija Unije te, osim toga, olakšavaju ostvarivanje zadaća Unije.

27. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da Parlament nije prekoračio diskrecijsko pravo pri pozivanju NEMO-a i stalnih predstavništava kako bi potencijalne kandidate obavijestio o slobodnim radnim mjestima koja treba popuniti. Stoga prvu tvrdnju treba smatrati neosnovanom.

28. Iako Parlament nije imao pravnu obvezu objaviti slobodna radna mjesta na svojoj internetskoj stranici, Ombudsman bi smatrao vrlo poželjnim da Parlament u budućnosti razmotri oglašavanje takvih slobodnih radnih mjesta i na svojoj internetskoj stranici. Pri donošenju tog zaključka Ombudsman uzima u obzir i razmatranja iznesena u odjeljku E u nastavku. S obzirom na navedeno Ombudsman će u tom pogledu iznijeti dodatnu primjedbu.

B. Navod o nedovoljnom vremenu između objave slobodnih radnih mjesta i roka za podnošenje prijava

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

29. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je rok koji je Parlament dopustio za podnošenje prijava (tj. najviše pet tjedana i pol) nedostatan s obzirom na sredstva upotrijebljena za objavljivanje slobodnih radnih mjesta. Podnositelj pritužbe smatra da je to posljedica činjenice da će nominirani operator tržišta električne energije i stalna predstavništva morati proslijediti pozive na iskaz interesa relevantnim nacionalnim institucijama i tijelima. Nadalje, podnositelj pritužbe napomenuo je da je predmetno razdoblje uključivalo uskrsni praznik.

30. Parlament je napomenuo da se u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika ne utvrđuje točno određeno razdoblje u kojem podnositelji zahtjeva mogu podnijeti svoje prijave. Osim toga, Parlament je smatrao da je razdoblje od pet tjedana i pol dovoljno da potencijalni podnositelji prijave prime na znanje pozive na iskaz interesa. Parlament smatra da je to odraz pravedne ravnoteže između interesa Parlamenta za brzo popunjavanje radnih mjesta i interesa potencijalnih kandidata. Nadalje, Parlament je naveo da to razdoblje nije neuobičajeno. Naposljetku, kako je prethodno navedeno, Parlament je tvrdio da je činjenica da je 266 osoba (uključujući 54 grčka državljana) podnijelo zahtjev za radno mjesto za koje je podnositelj pritužbe bio zainteresiran pokazala da dopušteno vrijeme nije bilo nedovoljno.

31. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdila da činjenica da su 54 grčka državljana podnijela zahtjev za predmetno radno mjesto ne znači da je dopušteno vrijeme dovoljno. Podnositeljica pritužbe navela je da je obaviještena da je asistentica zastupnika u Europskom parlamentu proslijedila pozive na iskaz interesa nizu relevantnih grčkih institucija (npr. muzejima). Predložila je da bi se time mogao objasniti znatan broj zahtjeva grčkih građana.

Procjena Europskog ombudsmana

32. Kako je prethodno navedeno, u skladu s ustaljenom sudskom praksom institucije EU-a imaju široko diskrecijsko pravo u pogledu organizacije i provedbe postupaka zapošljavanja.[5] Preispitivanje koje provodi Ombudsman odnosi se na pitanje je li došlo do nepravilnosti u postupanju u načinu na koji je Parlament izvršavao svoje diskrecijske ovlasti.

33. Kao početnu točku Parlament je pravilno napomenuo da se primjenjivim pravilima ne utvrđuje nikakav konkretan rok u kojem podnositelji zahtjeva mogu podnijeti svoje zahtjeve.

34. Parlament je u svojem mišljenju naveo da je rok u kojem kandidati mogu podnijeti prijavu pet tjedana i pol. Međutim, Parlament je također naveo da su njegova pisma stalnim predstavništvima i NEMO-u poslana elektroničkom poštom te da su ta pisma poslana 18. odnosno 19. ožujka 2010. Budući da je rok za podnošenje prijava bio 23. travnja 2010. u podne, kandidati su imali maksimalno razdoblje od malo više od pet tjedana za očitovanje.

35. Stoga se razdoblje od pet tjedana ne čini neuobičajeno kratkim u usporedbi s drugim postupcima zapošljavanja koje provode institucije EU-a. Naprotiv, čini se da je to razdoblje u skladu s onim koje je općenito dopušteno u drugim postupcima zapošljavanja. U tom kontekstu posebno treba napomenuti da je Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije propisano da se obavijest o otvorenim natječajima mora objaviti najmanje mjesec dana prije roka za podnošenje prijava.[6]

36. Međutim, treba podsjetiti da je vrijeme koje je bilo na raspolaganju za podnošenje prijava ovisilo o tome koliko su brzo nominirani operatori tržišta električne energije i stalna predstavništva proslijedili informacije koje su primili od Parlamenta potencijalno zainteresiranim kandidatima. To će vjerojatno imati za posljedicu skraćivanje razdoblja koje je kandidatima stvarno bilo omogućeno za podnošenje prijava, posebno s obzirom na to da se čini da Parlament nije zatražio od stalnih predstavništava i nominiranih operatora tržišta električne energije da se hitno pozabave tim pitanjem. U svojem mišljenju Parlament nije pružio nikakve informacije o tome kada su točno relevantne informacije došle do potencijalnih kandidata. Činjenica da je Parlament na kraju smatrao potrebnim produljiti rok za radno mjesto u razredu AD 12 s obzirom na činjenicu da se do isteka izvornog roka nisu pojavili prikladni kandidati donekle podupire argument podnositelja pritužbe da je vrijeme dostupno kandidatima bilo nedovoljno.

37. Također bi trebalo uzeti u obzir da je razdoblje između datuma na koje se Parlament obratio NEMO-u i stalnim predstavništvima i roka za podnošenje prijava obuhvaćalo uskrsno razdoblje.

38. Ombudsmanica priznaje da mogu postojati slučajevi u kojima je potrebno brzo djelovati kako bi se relevantna radna mjesta popunila što je prije moguće. Međutim, Parlament se ograničio na tvrdnju da se smatra primjerenim što prije popuniti relevantna stajališta. Ta izjava nije dovoljna kako bi se utvrdilo da je doista bilo potrebno brzo djelovati. U tom kontekstu može biti korisno napomenuti i da se čini da su pisma nominiranim operatorima tržišta električne energije i stalnim predstavništvima poslana e-poštom samo nekoliko dana nakon što su potpisana i da se tim pismima adresatima ne skreće pozornost na moguću žurnost.

39. Prethodno navedena razmatranja izazivaju dvojbe u pogledu toga je li razdoblje koje je bilo na raspolaganju kandidatima doista bilo primjereno. Međutim, potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da je Parlament primio znatan broj zahtjeva do roka koji je odredio, uključujući znatan broj zahtjeva iz Grčke. Iako je podnositelj pritužbe tvrdio da je broj prijava iz Grčke možda i posljedica informacija koje je asistent zastupnika u Europskom parlamentu stavio na raspolaganje potencijalnim kandidatima, Ombudsman smatra da broj prijava upućuje na to da su mnogi kandidati, među ostalim i iz država članica koje nisu Grčka, imali dovoljno vremena upoznati se sa slobodnim radnim mjestima i podnijeti prijavu.

40. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Ombudsmanica smatra da, u konačnici, utvrđenje nepravilnosti u načinu na koji je Parlament izvršavao svoje diskrecijske ovlasti ne bi bilo opravdano. Stoga nije utvrđena nepravilnost u primjeni druge tvrdnje.

41. Međutim, s obzirom na činjenicu da je u ovom slučaju Parlament koristio „neizravna” sredstva promidžbe i da je dopušteno vrijeme uključivalo razdoblje odmora, Ombudsman će u tom pogledu iznijeti još jednu dodatnu primjedbu.

C. Navod o nenavođenju potrebnog radnog iskustva za radno mjesto AD 12

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

42. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Parlament nije naveo minimalni broj godina radnog iskustva koje su bile potrebne za prijavu za radno mjesto AD 12.

43. Parlament je odgovorio da je odlučio da to neće navesti u pozivu na iskaz interesa kako se ne bi pretjerano ograničio broj prijava koje bi mogle zadovoljiti potrebe radnog mjesta. Stoga se, prema mišljenju Parlamenta, u pozivu na iskaz interesa samo zahtijevalo da podnositelji zahtjeva imaju "iskustvo u osmišljavanju i izvođenju muzejskih ili izložbenih projekata" i "izvrsno ekonomsko i administrativno iskustvo u upravljanju kulturnim institutom ili usporedivo rukovodeće iskustvo". Parlament smatra da pri tome nije prekoračio granice svojih diskrecijskih ovlasti.

44. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima navela da smatra da je Parlament prekoračio granice svojih diskrecijskih ovlasti time što nije naveo minimalni broj godina iskustva. Međutim, priznala je da se ne može pozvati ni na jedno posebno pravilo u prilog svojoj tvrdnji.

Procjena Europskog ombudsmana

45. Ombudsmanica najprije napominje da je u pozivu na iskaz interesa navedeno samo sljedeće: „Kvalifikacije: [...] iskustvo u osmišljavanju i izvođenju muzejskih ili izložbenih projekata”. Nadalje, pod naslovom „Znanje i iskustvo” u pozivu na iskaz interesa navedeno je „izvrsno ekonomsko i administrativno iskustvo upravljanja kulturnim institutom ili usporedivo rukovodeće iskustvo”. U svojem mišljenju Parlament je naveo da kandidati „moraju imati” navedeno iskustvo. Međutim, Ombudsmanica pretpostavlja da time što je upotrijebio nešto drukčiji tekst Parlament nije namjeravao dati drukčije značenje relevantnom dijelu poziva na iskaz interesa. Čini se da tu pretpostavku dijeli podnositelj pritužbe koji nije iznio primjedbe o tom pitanju.

46. Kad je riječ o navodima iz njegove istrage, Ombudsman ponavlja da institucije EU-a imaju široku diskrecijsku ovlast u pogledu organizacije i provedbe postupaka zapošljavanja, kako je prethodno navedeno [7].

47. U tom kontekstu Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije iznio uvjerljive razloge kojima bi potkrijepio stajalište da je Parlament trebao navesti minimalni broj godina radnog iskustva koje su bile potrebne za prijavu za radno mjesto AD 12. S druge strane, Parlament je naveo valjan razlog za nenavođenje minimalnog broja godina, odnosno kako bi se izbjeglo pretjerano ograničavanje broja prijava koje bi mogle zadovoljiti potrebe radnog mjesta.

48. S obzirom na to, Ombudsman smatra da Parlament nije prekoračio granice svojih širokih diskrecijskih ovlasti kada je odlučio da neće utvrditi minimalni broj godina radnog iskustva kako bi se prijavio za radno mjesto AD 12.

49. S obzirom na prethodno navedeno, treći prigovor treba smatrati neosnovanim.

D. Navod da nije navedeno je li za razmatranje prijava isključivo odgovorno povjerenstvo za odabir i da nisu objašnjene metode ocjenjivanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

50. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je postupak odabira utvrđen u pozivima na iskaz interesa nezakonit jer je uprava Parlamenta odgovorna za predodabir kandidata koje smatra najprikladnijima. Podnositelj pritužbe smatra da će povjerenstvo za odabir ocijeniti samo prijave kandidata koje je prethodno odabrala uprava Parlamenta. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, to je bilo u suprotnosti sa sudskom praksom Službeničkog suda uspostavljenom u predmetu F-35/08 Pachtitis protiv Komisije [8], koju bi trebalo po analogiji primijeniti na ovaj predmet. Podnositelj pritužbe naveo je da bi povjerenstvo za odabir trebalo imati isključivu odgovornost za odabir prijava.

51. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da Parlament u pozivima na iskaz interesa nije naveo metode ocjenjivanja prijava te hoće li se provesti pisani testovi i/ili razgovori.

52. Parlament je istaknuo da, u skladu sa sudskom praksom, raspolaže širokom marginom prosudbe u pogledu organizacije postupaka odabira i njihova ponašanja.[9] Osim toga, pojasnio je da uprava Parlamenta nije nadležna za pripremu užeg popisa kandidata i da je za to ovlašten samo odbor za odabir. Nadalje, zajedno sa svojim odgovorom na zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije, Parlament je dostavio presliku zapisnika sa sastanka odbora za odabir u kojem je navedeno da je razmotrio sve prijave podnesene za radno mjesto AD 12 (uključujući prihvatljive i neprihvatljive prijave).

53. Parlament je dodao da je, kako je navedeno u zapisniku s navedenog sastanka, odbor za odabir ocijenio prijave za radno mjesto AD 12 s obzirom na uvjete u pogledu „znanja i iskustva” koji su utvrđeni u pozivu na iskaz interesa.

54. Parlament je nadalje naveo da je razlog zbog kojeg se u pozivima na iskaz interesa ne spominju pisani ili drugi testovi taj što se u njima ne predviđaju takvi testovi. Međutim, dodao je da je tijekom postupka odabira odbor za odabir odlučio obaviti razgovore s kandidatima koji su ušli u uži izbor, što je bilo u okviru njegovih diskrecijskih ovlasti.

55. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima ponovila da je postupak odabira utvrđen u pozivima na iskaz interesa nezakonit jer je uprava Parlamenta bila odgovorna za predodabir kandidata.

Procjena Europskog ombudsmana

56. Ova tvrdnja ima dva aspekta. Kao prvo, podnositelj pritužbe tvrdio je da je postupak odabira nezakonit jer je uprava Parlamenta bila odgovorna za predodabir onih kandidata koje je smatrala najprikladnijima, dok je samo povjerenstvo za odabir imalo pravo odabrati kandidate. Kao drugo, podnositelj pritužbe tvrdio je da Parlament u pozivu na iskaz interesa nije naveo metode ocjenjivanja prijava i hoće li se održati pisani testovi i/ili razgovori.

57. Što se tiče prvog aspekta te tvrdnje, Službenički sud je u presudi Pachtitis utvrdio da je „na samom povjerenstvu za odabir da naknadno [...], kao prvo, sastavi popis kandidata koji ispunjavaju uvjete navedene u obavijesti o natječaju, kao drugo, nastavi s testiranjem i, kao treće, sastavi popis prikladnih kandidata te ga pošalje tijelu za imenovanje.”[10] Ombudsmanica napominje da se Pachtitis odnosio na postupak odabira dužnosnika. Međutim, Parlament nije osporio žaliteljev argument prema kojem bi se presuda Pachtitis trebala po analogiji primijeniti na ovaj predmet.

58. Kad je riječ o postupku odabira, u Prilogu 1. pozivu na iskaz interesa za radno mjesto AD 12 utvrđuje se sljedeće: „Natjecatelji s najprikladnijim profilom bit će pozvani da pošalju potpunu prijavu s popratnim dokumentima koji će se zatim dostaviti Zajedničkom odboru. Stoga će se sastaviti popis prikladnih kandidata.” Prilog 2. pozivu na iskaz interesa koji se odnosi na radna mjesta ugovornog osoblja sadržava sličnu izjavu koja se odnosi na odbor za odabir.

59. Ombudsmanica smatra da tekst poziva na iskaz interesa o tom pitanju nije u potpunosti jasan. Naime, ti se pozivi na iskaz interesa mogu tumačiti na način da upućuju na to da bi predodabir najprikladnijih kandidata proveo neodređeni subjekt (vjerojatno uprava Parlamenta) i da bi predodabrani kandidati bili pozvani da pošalju potpunu prijavu odboru za odabir/zajedničkom odboru, koji bi zatim sastavio konačni popis odabranih kandidata.

60. Međutim, Parlament je u svojem mišljenju i odgovoru na zahtjev za dodatne informacije naglasio da je odbor za odabir proveo odabir kandidata, a ne uprava Parlamenta. Nadalje, predstavnici Parlamenta naveli su tijekom uvida u spis od strane službi Ombudsmana da je uprava samo pregledala zahtjeve kako bi utvrdila one koji su dopušteni. Predstavnici Parlamenta smatraju da je odbor za odabir zaprimio sve prijave, uključujući one koje nisu prihvatljive za provjeru.

61. U načelu, uzimajući u obzir pretpostavku zakonitosti povezanu s bilo kojom izjavom institucije [11], Ombudsman nema razloga dovoditi u pitanje istinitost izjave druge institucije, osim ako postoje naznake da ona možda nije točna.

62. U tom je pogledu korisno ispitati dokumente uključene u spis koji se odnose na radove i zadaće odbora za odabir.

63. U zapisniku sa sastanka koji je odbor za odabir održao nakon produljenja roka za radno mjesto AD 12 (koji je podnesen s odgovorom Parlamenta na zahtjev za dodatne informacije) navodi se sljedeće: „Napokon, podneseno je ukupno 122 zahtjeva koje je zaprimila Glavna uprava za kadrovske poslove EP-a. GU za kadrovske poslove mnoge je od njih proglasio nedopuštenima, uglavnom zbog nedovoljnog iskustva [...]. Povjerenstvo za odabir imenovano je [...] kako bi se razmotrile prihvatljive i neprihvatljive prijave te dodatno sastavio popis kandidata koji su ušli u uži izbor i koji će se proslijediti Glavnoj upravi za kadrovske poslove.„Čini se da taj odlomak upućuje na to da je uprava Parlamenta pregledala zaprimljene prijave i utvrdila one koje bi se u načelu činile nedopuštenima zbog nedovoljnog iskustva. Međutim, čini se i da su sve prijave (uključujući i prihvatljive i nedopuštene) podnesene odboru za odabir na ocjenu. Stoga se čini da ovaj dokument potvrđuje mišljenje Parlamenta i izjavu koju su predstavnici Parlamenta dali tijekom inspekcije.

64. Tijekom istrage Ombudsman nije pronašao nikakve naznake da se postupak odabira za radna mjesta ugovornog osoblja u vezi s tim pitanjem razlikuje od postupka odabira za radno mjesto AD 12. Stoga bi se prethodno navedena razmatranja trebala jednako primjenjivati na postupak odabira radnih mjesta ugovornog osoblja.

65. S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsmanica smatra da prvi aspekt ove tvrdnje treba smatrati neosnovanim.

66. Drugi aspekt ove tvrdnje odnosi se na kritiku podnositelja pritužbe da Parlament u pozivu na iskaz interesa nije naveo metode ocjenjivanja prijava i hoće li se održati pisani testovi i/ili razgovori.

67. Parlament je proveo predmetni postupak odabira ocjenjivanjem spisa prijava koje su poslali kandidati i održavanjem razgovora s odabranim kandidatima.

68. Stoga Ombudsman smatra da se Parlamentu ne može prigovoriti da u pozivu na iskaz interesa nije naveo pojedinosti o bilo kakvim pisanim testovima jer takvi testovi nisu provedeni.

69. Nadalje, iako u pozivu na iskaz interesa nije izričito navedeno da će odabrani kandidati biti pozvani na razgovor, svi potencijalni kandidati trebali su očekivati da će se razgovori održati. Naime, čini se nerealno da podnositelj zahtjeva za radno mjesto može očekivati da će mu se ponuditi predmetno radno mjesto bez sudjelovanja u razgovoru.

70. Iz prethodno navedenih razloga drugi aspekt četvrtog prigovora također treba smatrati neosnovanim.

71. Međutim, Ombudsman ističe da bi se pozivima na iskaz interesa potencijalnim kandidatima trebale pružiti što potpunije informacije. Stoga bi bilo korisno kad bi budući pozivi na iskaz interesa mogli izričito obavijestiti potencijalne kandidate o tome hoće li se održati razgovori. Stoga će Ombudsman u tom pogledu iznijeti još jednu primjedbu. Parlament bi trebao obavijestiti Europskog ombudsmana o mjerama koje će poduzeti u vezi s njegovom dodatnom napomenom.

E. Navod o nepoštovanju postupaka na koje se Parlament javno obvezao

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

72. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Parlament nije poštovao postupke odabira na koje se javno obvezao. Konkretno, podnositeljica pritužbe uputila je na internetske stranice Parlamenta i brošuru u kojoj je, prema njezinu mišljenju, Parlament naveo da se sve informacije o pozivima na iskaz interesa mogu pronaći na internetskim stranicama EPSO-a. Nadalje, prema podnositelju pritužbe, ti su izvori također naveli da je Parlament posebno trebao objaviti poziv na iskaz interesa za radno mjesto AD 12 u Službenom listu.

73. Parlament je osporio tvrdnju podnositelja pritužbe.

74. Kad je riječ o internetskoj stranici Parlamenta (u kojoj je navedeno da se obavijesti o natječajima objavljuju u Službenom listu i nacionalnim novinama), Parlament je naveo da se ta izjava ne odnosi na zapošljavanje privremenog i ugovornog osoblja. Prema mišljenju Parlamenta, ta se izjava odnosila samo na zapošljavanje dužnosnika.

75. Kad je riječ o brošuri, Parlament je predložio da ona ne sadržava nikakve informacije o postupcima zapošljavanja privremenog i ugovornog osoblja.

76. Osim toga, Parlament je naglasio da ni njegova internetska stranica ni predmetna brošura nisu pravno obvezujuće za njega.

77. Naposljetku, Parlament je napomenuo da se člankom 12. stavkom 3. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika utvrđuje da EPSO „na njihov zahtjev pruža pomoć različitim institucijama u pogledu odabira privremenog osoblja, posebno definiranjem sadržaja testova i organizacijom postupaka odabira”. Članak 82. stavak 5. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika sadržava istovjetnu odredbu o ugovornom osoblju. Stoga je Parlament zaključio da se tim odredbama Parlamentu ne nameće obveza da zatraži pomoć EPSO-a pri organizaciji postupka odabira. Njima se Parlamentu samo daje mogućnost da zatraži takvu pomoć ako to smatra potrebnim, u okviru svojih diskrecijskih ovlasti za organizaciju postupaka odabira.

78. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima priznala da internetska stranica Parlamenta i predmetna brošura nisu pravno obvezujuće za Parlament. Međutim, tvrdila je da, čak i ako internetska stranica i brošura nisu pravno obvezujuće, Parlament ne bi s pomoću tih izvora trebao pružati obmanjujuće informacije o tome kako Parlament zapošljava svoje osoblje.

Procjena Europskog ombudsmana

79. Ombudsmanica najprije napominje da, kao što je to Parlament pravilno istaknuo, Uvjeti zaposlenja ostalih službenika ne nameću nikakvu obvezu Parlamentu da zatraži pomoć EPSO-a kako bi proveo svoje postupke odabira privremenog i ugovornog osoblja. Međutim, tvrdnja uključena u istragu Ombudsmana nije se odnosila na navodno kršenje Uvjeta zaposlenja ostalih službenika od strane Parlamenta. Umjesto toga, odnosio se na navodno nepoštovanje postupaka na koje se Parlament javno obvezao, i to putem svoje internetske stranice i brošure.

80. Ombudsman napominje da je, u skladu s njegovom ustaljenom praksom odlučivanja, iako je nepoštovanje pravnih obveza oblik nepravilnosti u postupanju, pojam nepravilnosti u postupanju širi od pojma zakonitosti.[12] Stoga, ako Parlament nije poštovao postupke na koje se javno obvezao putem svoje internetske stranice i/ili brošure, to bi bio slučaj nepravilnosti u postupanju. Stoga Ombudsman smatra da je za ove potrebe relevantan sadržaj informacija koje je dostavio Parlament, a ne navodna neobvezujuća priroda njegovih internetskih stranica i brošure.

81. Prema dokumentima dobivenima tijekom ove istrage, na internetskoj stranici Parlamenta navedeno je sljedeće:

„Kako postajete dužnosnik Zajednice?

Europski parlament, kao i sve druge institucije EU-a, zapošljava se na temelju natječaja. Postoje različite vrste natječaja na različitim razinama, što znači da se možete prijaviti za različita radna mjesta kao što su administrator, odvjetnik, lingvist, usmeni prevoditelj, prevoditelj, asistent, tajnik, kvalificirani zaposlenik itd.

Obavijesti o natječaju objavljuju se u Službenom listu Europske unije (SLEU) i u nacionalnim novinama. Kako biste dobili informacije o objavama natječaja i predviđenom rasporedu, kliknite na poveznicu na Ured Europskih zajednica za odabir osoblja (EPSO).”[13]

82. Prema mišljenju Ombudsmana, iz prethodnog odlomka proizlazi da se, kao što je Parlament pravilno tvrdio, ova stranica internetske stranice Parlamenta odnosi na zapošljavanje dužnosnika putem natječaja, a ne na zapošljavanje privremenog i ugovornog osoblja. Stoga Ombudsman smatra da Parlament nije postupio u skladu s postupkom najavljenim na njegovoj internetskoj stranici u ovom slučaju.

83. Nadalje, u brošuri naslovljenoj „Pridruživanje Europskom parlamentu – Mogućnosti za mlade osobe s diplomom” u odjeljku naslovljenom „Karijere kao administrator u Glavnom tajništvu” navodi se sljedeće:

„Sve informacije o aktualnim, novim i budućim natječajima i načinu njihove prijave dostupne su na internetskim stranicama Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) na sljedećoj adresi: http://europa.eu/epso/”

84. Iz prethodno navedenog proizlazi da se taj izvadak iz brošure odnosio i na organizaciju natječaja za zapošljavanje dužnosnika. Stoga Parlament nije povrijedio postupak najavljen u ovom predmetu.

85. Međutim, Ombudsmanica napominje da je u ovoj brošuri navedeno i sljedeće u odjeljku pod naslovom „Ugovori na određeno vrijeme za administratore u Glavnom tajništvu”:

„Posebna pravila primjenjuju se na osoblje zaposleno na temelju ugovora na određeno vrijeme. Sve informacije o trenutačnim ili budućim pozivima na iskaz interesa, zajedno s pojedinostima o postupcima prijave, mogu se pronaći na internetskim stranicama Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) na sljedećoj adresi: http://europa.eu/epso/”

86. Ombudsmanica smatra da se taj odlomak brošure odnosio na zapošljavanje privremenog i/ili ugovornog osoblja u Parlamentu jer se dužnosnici zapošljavaju na neodređeno vrijeme. Nadalje, u brošuri je izričito navedeno da se „sve informacije o aktualnim i predstojećim pozivima na iskaz interesa” mogu pronaći na internetskim stranicama EPSO-a (naknadno istaknuto).

87. Stoga se, prema mišljenju Europskog ombudsmana, Parlament obvezao objaviti pojedinosti o postupcima odabira privremenog i/ili ugovornog osoblja na internetskim stranicama EPSO-a ili je barem ostavio takav dojam.

88. Ombudsmanica napominje da je u svojem mišljenju Parlament objasnio da je smatrao da bi bilo neprimjereno tražiti pomoć EPSO-a s obzirom na vrlo specifične tražene profile.[14] Iako je Parlament možda imao valjane razloge da ne zatraži pomoć EPSO-a u posebnim okolnostima ovog predmeta, ipak je javno objavio da su se „sve informacije o trenutačnim i budućim pozivima na iskaz interesa” mogle pronaći na internetskim stranicama EPSO-a. Ombudsmanica stoga smatra da je predmetna brošura mogla dovesti potencijalne kandidate u zabludu u pogledu oglašavanja slobodnih radnih mjesta u Parlamentu.

89. Iz tih razloga ombudsmanica zaključuje da je Parlament u ovom slučaju počinio nepravilnosti u postupanju.

90. Ombudsmanica će stoga iznijeti kritičnu primjedbu u tom pogledu.

F. Navod o neuključivanju poziva na iskaz interesa i/ili relevantnih opisa radnih mjesta, zahtjeva u pogledu kvalifikacija i iskustva u dnevni red Nadzornog odbora

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

91. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Parlament nije uključio pozive na iskaz interesa, relevantne opise radnih mjesta i zahtjeve u pogledu kvalifikacija i iskustva u dnevni red sastanaka Nadzornog odbora prije objave poziva na iskaz interesa.

92. Parlament je u svojem mišljenju naveo da upravni odbor nije nadležan razmatrati prijave s obzirom na pozive na iskaz interesa, što je u isključivoj nadležnosti odbora za odabir.

93. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije Parlament je naveo da se upravni odbor redovito obavješćuje o napretku postupka odabira u vezi s 13 radnih mjesta za ugovorno osoblje. Kad je riječ o radnom mjestu člana privremenog osoblja u razredu AD 12, Parlament je tvrdio da je uloga Nadzornog odbora ograničena na davanje preporuke Parlamentu. Parlament je dodao da je upravni odbor primio potrebne informacije i dokumente kako bi dao informiranu preporuku.

Procjena Europskog ombudsmana

94. Ombudsmanica smatra da je glavno pitanje koje treba riješiti pitanje je li upravni odbor trebao razmotriti pozive na iskaz interesa prije njihove objave.

95. U tom je pogledu potrebno analizirati pravila Nadzornog odbora („pravila”). Konkretno, člankom 1. stavkom 1. („Misija”) Pravilnika utvrđuje se sljedeće (na francuskom jeziku):

„Le conseil de direction [Odbor povjerenika] nadzire les travaux de création de la Maison de l'histoire européenne. Il prend les decisions fondamentales concernant les missions de cet organisme. En particulier

-il détermine les grandes lignes de sa programmation;

-il nadzirati les activités de l'équipe chargée de la réalisation de ce projet;

-il predložiti la nominacija du directeur."

96. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, čini se da pozivi na iskaz interesa nisu među „temeljnim odlukama o misijama” Kuće europske povijesti. Konkretno, čini se da se pozivi na iskaz interesa ne odnose na glavne odrednice programa Kuće europske povijesti ni na nadzor rada tima zaduženog za taj projekt. Nadalje, iako je upravni odbor bio nadležan za predlaganje imenovanja direktora, to ne znači nužno da je morao razmotriti pozive na iskaz interesa.

97. Stoga se ne čini da je upravni odbor trebao razmotriti pozive na iskaz interesa. Ombudsmanica stoga zaključuje da Parlament nije propustio uključiti pozive na iskaz interesa u dnevni red sastanaka Nadzornog odbora prije objavljivanja poziva na iskaz interesa. Nadalje, tijekom istrage Ombudsmana prikupljeno je mnogo dokaza kako bi se poduprla tvrdnja Parlamenta da je upravni odbor bio dobro obaviješten o napretku postupka odabira, uključujući posebno odabir direktora Kuće europske povijesti (tj. radno mjesto AD 12).

98. Stoga šestu tvrdnju treba smatrati neosnovanom.

G. Tvrdnja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

99. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Parlament trebao otkazati postupak zapošljavanja i ponovno ga oglašavati u skladu s Uvjetima zaposlenja ostalih službenika i Kodeksom dobrog administrativnog postupanja.

100. Parlament je osporio tvrdnju podnositelja pritužbe jer, prema njegovu mišljenju, nije počinio nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju.

Procjena Europskog ombudsmana

101. Ombudsmanica smatra da je jedan od navoda podnositelja pritužbe djelomično osnovan, kako je prethodno objašnjeno. Međutim, ostaje pitanje bi li ukidanje postupka zapošljavanja i njegovo ponovno oglašavanje bili prikladan način za uklanjanje nepravilnosti u postupanju koje proizlaze iz činjenice da Parlament nije ispunio svoju (barem očitu) obvezu objavljivanja informacija o tom postupku zapošljavanja na internetskim stranicama EPSO-a.

102. U tom pogledu Ombudsmanica napominje da je postupak zapošljavanja već završen i da su imenovanja izvršena. Stoga je potrebno odvagnuti, s jedne strane, interese podnositelja pritužbe i, s druge strane, interese imenovanih osoba, kao i interes službe. U tom kontekstu posebnu pozornost treba posvetiti načelu proporcionalnosti i načelu legitimnih očekivanja.[15]

103. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da nije primjereno pozvati Parlament da razmotri ukidanje postupka zapošljavanja i njegovo ponovno oglašavanje. Stoga se tvrdnja koju je iznio podnositelj pritužbe ne može prihvatiti u okolnostima ovog predmeta. Osim toga, Ombudsman ne može predvidjeti nijedan drugi način djelovanja kojim bi se mogao ukloniti slučaj nepravilnosti u postupanju. U tim okolnostima Europski ombudsman zaključit će predmet s kritičkom napomenom.

H. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sa sljedećom kritičkom napomenom i sljedećim daljnjim napomenama:

U brošuri o pitanjima zapošljavanja Parlament je naveo da će sve informacije o trenutačnim ili budućim pozivima na iskaz interesa za zapošljavanje privremenog ili ugovornog osoblja biti dostupne na internetskim stranicama Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO). Međutim, u ovom slučaju Parlament nije stavio na raspolaganje takve informacije putem EPSO-ove internetske stranice, što je protivno njegovoj obvezi ili barem suprotno dojmu koji je dao. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

Nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju u pogledu drugih navoda podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Parlament bit će obaviješteni o toj odluci.

Dodatne napomene

(1) Parlament bi na svojim internetskim stranicama mogao razmotriti oglašavanje onih slobodnih radnih mjesta koja nisu objavljena u Službenom listu ili putem EPSO-a.

(2) Parlament bi mogao, ako i kada koristi „neizravna” sredstva promidžbe za slobodna radna mjesta, posebno obratiti pozornost na potrebu da se kandidatima omogući odgovarajuće razdoblje za prijavu.

(3) U budućim pozivima na iskaz interesa Parlament bi mogao obavijestiti potencijalne kandidate o tome hoće li se održati razgovori.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 23. srpnja 2012.

---

[1] Vidjeti, primjerice, odluku Ombudsmana o pritužbi 1386/2002/IP protiv Europske komisije, točke 1.1. – 1.2., i odluku Ombudsmana o pritužbi 353/99/ME protiv Europske komisije, točka 4.3.

[2] Vidjeti po analogiji predmet T-494/04 Neirinck protiv Komisije [2006.] SC-I-A-2-259 i SC-II-A-2-1345, stavak 101., predmet T-56/89, Bataille protiv Parlamenta [1990.] ECR II-597, stavak 42., i predmet T-357/04 Chetcuti protiv Komisije [2006.] SC-I-A-255 i SC-II-A-2-1323, stavak 49. Vidjeti i mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetu C-16/07 P Chetcuti protiv Komisije [2008.] ECR I-7469, točke 23. i 57.

[3] Predmet T-357/04, Chetcuti protiv Komisije [2006.] SC-I-A-255 i SC-II-A-2-1323, točka 51.

[4] Prema informacijama dostupnima na njezinim internetskim stranicama: http://www.ne-mo.org

[5] Vidjeti bilješku 2. ovog mišljenja.

[6] Vidjeti članak 1. stavak 2. Priloga III. Pravilniku o osoblju.

[7] Vidjeti sudsku praksu navedenu u bilješci 2. ovog mišljenja.

[8] Predmet F-35/08 Pachtitis protiv Komisije, presuda od 15. lipnja 2010., još nije objavljena u ECR-u.

[9] Predmet T-494/04 Neirinck protiv Komisije, prethodno navedeno.

[10] Predmet F-35/08 Pachtitis protiv Komisije, prethodno navedeno, točka 52.; žalba Komisije protiv te presude odbijena je: Predmet T-361/10 P Pachtitis protiv Komisije, presuda od 14. prosinca 2011., još nije objavljena u ECR-u.

[11] Vidjeti, primjerice, spojene predmete T-110/03, T-150/03 i T-405/03 Sison protiv Vijeća, presudu od 26. travnja 2005., koja još nije objavljena u ECR-u, u točki 98.: „s obzirom na pretpostavku zakonitosti povezanu s bilo kojom izjavom institucije, treba napomenuti da tužitelj nije podnio nikakav dokaz da je izjava Vijeća – da je od dotičnih država dobila negativno mišljenje – pogrešna.”

[12] Vidjeti, primjerice, točku 95. Odluke Europskog ombudsmana o pritužbi 1935/2008/FOR.

[13] Te se informacije i dalje mogu pronaći na internetskoj stranici Parlamenta http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/en/0079d60a3f/Recruitment.html

[14] Vidjeti točku 15. ove odluke.

[15] Vidjeti predmet T-10/02, Girardot protiv Komisije [2004.] ECR-SC-A-109 i II-483 ("privremena presuda"), točke 85. do 87.