Poštovana gospođo M.,
9. ožujka 1999. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu uglavnom u vezi s iznosom dnevne naknade koju vam je Europski parlament obećao, ali vam je naknadno odbio isplatiti u cijelosti.
Dana 30. travnja 1999. proslijedio sam pritužbu predsjedniku Europskog parlamenta i zatražio sastanak s ciljem pronalaženja prijateljskog rješenja u vezi s prvom tvrdnjom o vašoj pritužbi. Što se tiče drugog i trećeg prigovora, zamolio sam Vas da dostavite dodatnu dokumentaciju koju ste poslali 23. svibnja 1999. Dana 29. lipnja 1999. održan je sastanak između Ureda ombudsmana i Parlamenta u vezi s prvom tvrdnjom. Nakon te sjednice Parlament je 3. prosinca 1999. dostavio svoje mišljenje. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 30. siječnja 2000. Dana 15. kolovoza, 3. studenoga i 18. prosinca 1999. te 21. svibnja i 14. srpnja 2000. poslali ste dodatna pisma.
Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U ožujku 1999. podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu. Podnositelj pritužbe radio je u prevoditeljskoj službi Europskog parlamenta gotovo godinu dana, ali je zatim napustio službu. U svojoj pritužbi iznijela je tri optužbe:
(i) Dopisom od 5. prosinca 1997. tužiteljica je od Parlamenta primila prijedlog za posao koji je prihvatila. U dopisu je navedeno da će podnositelj pritužbe, pod uvjetima i ograničenjima utvrđenima člankom 69. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica, primiti dnevnicu od 2,206 BEF tijekom prvih 15 dana, a nakon toga po stopi od 1,027 BEF. Međutim, tužiteljica tvrdi da nikad nije primila dnevnicu navedenu u dopisu. Podnositelj pritužbe bezuspješno je podnio pritužbu Parlamentu u skladu s člankom 90. Pravilnika o osoblju. Podnositeljica pritužbe priložila je preslike svoje korespondencije s Parlamentom. Dopisi su pokazali da je Parlament uputio na iznos dnevnice koji se primjenjuje na službenika koji ima pravo na obiteljski doplatak. Međutim, podnositelj pritužbe nije imao pravo na obiteljski doplatak te je uprava Parlamenta stoga primijenila nižu stopu. Prema mišljenju Parlamenta, iz sudske prakse Suda proizlazi da informacije koje nisu u skladu s Pravilnikom o osoblju ne mogu stvoriti legitimna očekivanja kojima bi Parlament bio vezan. Parlament je izrazio žaljenje zbog toga što je došlo do pogreške. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da je u dobroj vjeri jer joj nisu dodijeljeni Uvjeti zaposlenja te stoga nije mogla provjeriti informacije navedene u dopisu. Podnositelj pritužbe zatražio je isplatu naknade koja mu je obećana.
(ii) Podnositelj pritužbe naveo je da ju je odjel osoblja obavijestio da joj se isplate mirovina mogu vratiti u slučaju da napusti službu u roku od deset godina. Kad je tužiteljica podnijela ostavku u siječnju 1999., zatražila je povrat mirovine. Upućena je u ured za socijalno osiguranje u Luksemburgu koji je upravljao njezinom mirovinom. Navela je da nikada nije odobrila luksemburški mirovinski sustav i zatražila povrat mirovina.
(iii) Kada je podnositelj pritužbe podnio ostavku, danska prevoditeljska služba prevela je potvrdu njezine ostavke, zbog čega su njezino ime i adresa objavljeni. Tvrdila je da bi takve informacije trebale ostati povjerljive i da je Parlament prekršio pravila o povjerljivosti.

INQUIRY

Kad je riječ o drugoj i trećoj tvrdnji koje je iznio podnositelj pritužbe, Ombudsman je od podnositelja pritužbe zatražio da dostavi dodatnu dokumentaciju jer iz izvorne pritužbe nije jasno da je podnositelj pritužbe poduzeo bilo kakve administrativne pristupe Parlamentu, kako je propisano člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana (1). Tužiteljica je u svibnju 1999. poslala dokumentaciju o svojim kontaktima s Parlamentom u vezi s drugom i trećom tvrdnjom. Dokumenti su pokazali da je podnositelj pritužbe radio s pomoćnim ugovorom i da je bio registriran u uredu za socijalno osiguranje u Luksemburgu.
Kad je riječ o prvoj tvrdnji, ombudsmanica je odlučila pokrenuti istragu.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog ispitivanja prve tvrdnje o pritužbi i dokumenata koje je podnositelj pritužbe dostavio u vezi s njom, Ombudsman je smatrao da postoji prima facie slučaj nepravilnosti u postupanju. Također je zaključio da je još uvijek moguće ispraviti nepravilnosti u postupanju te je stoga pisao Parlamentu u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana (2) kako bi se pronašlo prijateljsko rješenje pritužbe. Budući da je Ombudsman utvrdio da je stajalište Parlamenta o tom pitanju već jasno navedeno u korespondenciji s podnositeljem pritužbe, Ombudsman je zatražio od Parlamenta da organizira sastanak kako bi se raspravilo o mogućnostima prijateljskog rješenja. Dana 29. lipnja 1999. održan je sastanak između Ombudsmana i službi Parlamenta. Na sjednici je postalo jasno da se predstavnici Parlamenta ne mogu obvezati, u ime Parlamenta, na pronalaženje prijateljskog rješenja te da predstavnici Ombudsmana ne mogu pregovarati u ime podnositelja pritužbe. Zaključeno je da će predstavnici Parlamenta istražiti mogućnosti za prijateljsko rješenje i obavijestiti Europskog ombudsmana.
Nakon
sastanka u lipnju 1999. Parlament je Europskom ombudsmanu poslao svoje mišljenje u prosincu 1999. Parlament je u svojem mišljenju naveo da je znao da je podnositelj pritužbe pogrešno obaviješten o iznosu dnevnice u ponudi za posao. Međutim, u dopisu se također upućuje na činjenicu da će se dnevnica isplaćivati u skladu s ograničenjima utvrđenima u članku 69. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i u skladu s njima. U skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice, informacije ili obećanja koji nisu bili u skladu s odredbama nisu mogli stvoriti legitimna očekivanja. Stoga činjenica da su dane netočne informacije nije mogla dovesti do naknade štete protivno odredbama. Slijedom toga, Parlament nije smatrao da tužiteljica s pravnog stajališta ima pravo na viši iznos od onoga koji joj je već isplaćen. Ako ne postoji pravna osnova, Parlament bi podnositelju pritužbe platio iznos koji se ne bi mogao potraživati ni na temelju jedne odredbe, čime bi se povrijedila vladavina prava. Parlament stoga nije mogao predložiti prijateljsko rješenje slučaja. Međutim, uvjerio je Ombudsmana da je poduzeo korake kako bi spriječio slične situacije u budućnosti.
Opažanja podnositelja pritužbe
U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe zadržao je svoju pritužbu. Naglasila je i da bi trebala moći vjerovati da su informacije navedene u ponudi točne i da ne može provjeriti informacije navedene u dopisu jer nije primila presliku predmetnih odredbi.

ODLUKA

1 Odbijanje Parlamenta da podnositelju pritužbe isplati dnevnice kako je obećano u ponudi
1.1 Podnositeljica pritužbe izjavila je da joj je u pismu od 5. prosinca 1997. pri preuzimanju dužnosti u prevoditeljskoj službi Parlamenta obećan određeni iznos dnevnice. Međutim, tvrdila je da nikad nije primila dnevnicu navedenu u dopisu.
1.2 Parlament je priznao da je dao netočne informacije o dnevnoj naknadi podnositelja pritužbe. Međutim, također je naveo da je podnositelj pritužbe obaviješten da će se dnevnica isplaćivati u skladu s ograničenjima utvrđenima u članku 69. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica.
1.3 U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda i Prvostupanjskog suda, na načelo legitimnih očekivanja ne može se pozivati poduzetnik koji je počinio očitu povredu pravila koja su na snazi, što je stoga i Sud jasno izrazio, obećanja koja ne uzimaju u obzir odredbe koje su na snazi ne mogu kod zainteresirane osobe stvoriti legitimna očekivanja, čak i ako se dokaže da su dana (3). Iz toga mora proizlaziti da podnositelj pritužbe nema pravo zahtijevati isplatu dnevnice kako joj je obećao Parlament jer iznos koji je naveo Parlament nije bio u skladu s člankom 69. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica.
1.4 Ne dovodeći u pitanje činjenicu da podnositelj pritužbe nema pravo zahtijevati plaćanje od Parlamenta, dobro je administrativno ponašanje pružiti jasne i razumljive informacije. Naravno, to znači da su dane informacije točne. U ovom je slučaju utvrđeno da je Parlament podnositelju pritužbe dostavio pogrešne informacije. Parlament stoga nije postupao u skladu s načelima dobrog upravnog ponašanja. Ombudsmanica će stoga Parlamentu uputiti kritičnu primjedbu.
2 Zahtjev za mirovinu podnositelja pritužbe Podnositeljica
pritužbe zatražila je povrat svoje mirovine. Iz dokumenata koje je dostavila podnositeljica pritužbe proizlazi da njezinom mirovinom upravlja luksemburški ured za socijalno osiguranje (Centre Commun de la Securité Sociale). Budući da to nije institucija ili tijelo Zajednice i u skladu s člankom 2. stavkom 1. Statuta Europskog ombudsmana (4), Europski ombudsman nema pravo baviti se ovom točkom pritužbe. Međutim, podnositelj pritužbe mogao bi se obratiti službeniku Euro-Jusa u predstavništvu Europske komisije u Luxembourgu (Europska komisija, Predstavništvo u Luxembourgu, Bâtiment Jean Monnet, Rue Alcide De Gasperi, L-2920 Luxembourg), koji može dodatno objasniti njezina prava u vezi s mirovinom.
3 Pitanje povjerljivosti
Podnositeljica pritužbe tvrdila je da je Parlament povrijedio pravila o povjerljivosti jer su njezino ime i adresa objavljeni kada je danska prevoditeljska služba prevela njezinu ostavku. U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u (5) Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane. Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe nije zatražio da se s njezinim predmetom postupa povjerljivo. Nadalje, ništa ne upućuje na to da je Parlament pogriješio u postupanju s ostavkom podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga smatra da ne postoje razlozi za provođenje istraga o tom aspektu pritužbe.
Zaključak Na
temelju istrage Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Ne dovodeći u pitanje činjenicu da podnositelj pritužbe nema pravo zahtijevati plaćanje od Parlamenta, dobro je administrativno ponašanje pružiti jasne i razumljive informacije. Naravno, to znači da su dane informacije točne. U ovom je slučaju utvrđeno da je Parlament podnositelju pritužbe dostavio pogrešne informacije. Parlament stoga nije postupao u skladu s načelima dobrog upravnog ponašanja.

S obzirom na to da se taj aspekt predmeta odnosi na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europskog parlamenta.
Vaš iskreno
Jacob Söderman

---

Pritužba se podnosi u roku od dvije godine od dana kada je osoba koja podnosi pritužbu saznala za činjenice na kojima se temelji te joj moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima.

(2) "U mjeri u kojoj je to moguće, Europski ombudsman traži rješenje s dotičnom institucijom ili tijelom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i riješila pritužba."
Članak 288. stavak 2.: „U slučaju izvanugovorne odgovornosti, Zajednica, u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica, nadoknađuje svaku štetu koju njezine institucije ili službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti.”

(3) Predmet 67/84 Sideradria protiv Komisije [1985.] ECR 3983, točka 21., predmet 162/84 Vlachou protiv Revizorskog suda [1986.] 481, točka 6., predmet T-123/98 Chomel protiv Komisije [1990.] II-131, točka 28. i spojeni predmeti T-551/93, T-231/94, T-232/94, T-233/94, T-234/94 Industrias Pesqueras Campos i drugi protiv Komisije [1996.] ECR II-247, točka 76.

U okviru gore navedenih Ugovora i uvjeta koji su u njima utvrđeni, Europski ombudsman pomaže u otkrivanju nepravilnosti u djelovanju institucija i tijela Zajednice, s iznimkom Suda i Prvostupanjskog suda koji djeluju u svojoj sudbenoj ulozi, te daje preporuke s ciljem njihova okončanja. Niti jedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu.”

(5) "U skladu sa svojim dužnostima Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane (...)".