Ovaj se predmet odnosi na način na koji je Europska komisija obradila pritužbu koju joj je 2006. podnijelo 27 građanskih inicijativa („podnositelji pritužbe”) koje su se borile protiv, prema njihovu mišljenju, negativnih posljedica proširenja bečke zračne luke. Komisija je došla do zaključka da su relevantni radovi provedeni bez obvezne procjene utjecaja na okoliš propisane Direktivom 85/337/EEZ. Kako bi ispravila taj propust, složila se s austrijskim tijelima da će ona provesti ex post procjenu utjecaja na okoliš, simulirajući na najbolji mogući način ex ante procjenu utjecaja na okoliš i omogućujući potpunu procjenu utjecaja relevantnih projekata na okoliš. Završno izvješće o tom postupku podneseno je Komisiji u veljači 2011.

Podnositelji pritužbe nisu bili zadovoljni načinom na koji je provedena ex post procjena utjecaja na okoliš. Među ostalim, kritizirali su i. da je tijelo zaduženo za relevantni postupak isto tijelo koje je izdalo dozvole za relevantne radove i stoga se našlo u očitom sukobu interesa i ii. da nema pristup postupku preispitivanja, kako je predviđeno relevantnom direktivom EU-a.

Podnositelji pritužbe obratili su se 2008. Europskom ombudsmanu (pritužba 1532/2008). Nakon što je ispitao to pitanje, Ombudsman je smatrao da su argumenti podnositelja pritužbe u vezi s gore navedenim dvama pitanjima na prvi pogled osnovani i da u tom trenutku stoga nije mogao zaključiti da je Komisija osigurala pravilnu provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš. Međutim, s obzirom na to da je postupak bio u tijeku i da je Komisija navela da će zaključiti predmet zbog povrede samo ako se uvjerila da su austrijska tijela poduzela potrebne mjere, Ombudsman je smatrao da u toj fazi nije potrebno daljnje djelovanje. Stoga je svoju istragu zaključio u prosincu 2009., pri čemu je jasno dao do znanja da vjeruje da će Komisija uzeti u obzir njegove zaključke.

U studenome 2010. podnositelji pritužbe ponovno su se obratili Ombudsmanu (pritužba 2591/2010). Ombudsman je pokrenuo drugu istragu tijekom koje je pregledao spis Komisije. Pretraga je pokazala da spis nije sadržavao nikakvu drugu znatnu korespondenciju između Komisije i austrijskih tijela tijekom razdoblja provedbe ex post procjene utjecaja na okoliš. Konkretno, ništa nije upućivalo na to da se o tvrdnjama koje su podnositelji pritužbe iznijeli tijekom tog razdoblja raspravljalo u pisanom obliku s austrijskim tijelima. Čini se da ni odluka Ombudsmana o pritužbi 1532/2008 nije dovela do takve korespondencije. To je stanje dovelo Ombudsmana do zaključka da Komisija nije uzela u obzir njegove nalaze iz prve istrage. Stoga je izradio nacrt preporuke u kojem je pozvao Komisiju da ponovno razmotri svoje stajalište. Taj nacrt preporuke nije bio uspješan.

Ombudsmanica je smatrala da ovaj predmet predstavlja žalosni primjer situacije u kojoj Komisija i. nije poduzela odgovarajuće korektivne mjere u vezi s očitom povredom prava EU-a u važnom predmetu i ii. je odlučila zanemariti savjet Ombudsmana. Stoga je smatrao da je primjereno skrenuti pozornost Europskog parlamenta na to pitanje. Ombudsman je stoga zaključio svoju istragu posebnim izvješćem Parlamentu.