Okolnosti pritužbe

1. Pritužba se odnosi na vrijeme koje je Europskoj komisiji trebalo da procijeni stajalište poljskih tijela u predmetu zbog povrede.

2. Podnositelj pritužbe saznao je da je Komisija pokrenula postupak zbog povrede protiv Poljske u vezi s preprekama registraciji vozila s upravljačem na desnoj strani u Poljskoj. U skladu s poljskim zakonodavstvom nova i rabljena vozila s upravljačem na desnoj strani ne mogu se registrirati u Poljskoj.

3. Komisija je smatrala da ta ograničenja registracije predstavljaju nerazmjernu prepreku uvozu vozila s upravljačem na desnoj strani u Poljsku. Kad je riječ o rabljenim vozilima, preprekama njihovoj registraciji krši se članak 34. UFEU-a i, kad je riječ o novim vozilima, te su prepreke u suprotnosti s Direktivom Vijeća 70/311 EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama [1] i Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila [2].

4. Komisija je 1. listopada 2010. poljskim tijelima poslala obrazloženo mišljenje u kojem je od njih zatražila da svoje zakonodavstvo usklade s pravom EU-a. Poljska nadležna tijela odgovorila su na obrazloženo mišljenje Komisije 2. prosinca 2010., odnosno u roku od dva mjeseca koji je odredila Komisija.

5. U lipnju 2011. podnositelj pritužbe podnio je Komisiji dopis i e-poruku o predmetnom poljskom zakonodavstvu.

6. Komisija ga je 5. srpnja 2011. obavijestila da ocjenjuje odgovor poljskih tijela na obrazloženo mišljenje od 2. prosinca 2010. „prije nego što [ona] može predložiti upućivanje predmeta Sudu.” Također je navela da će podnositelja pritužbe obavješćivati o svim promjenama u spisu. Tjedan dana kasnije podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu.

7. Komisija je 15. srpnja 2011. podnositelju pritužbe dostavila sažetak argumenata koje su poljska tijela dostavila u prilog ograničenjima evidentiranja. Istog je dana odgovorio Komisiji dajući protuargumente stajalištu poljskih tijela.

Predmet istrage

8. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi iznio jednu tvrdnju i jednu tvrdnju. Ombudsman je pokrenuo istragu o navodima podnositelja pritužbe, ali ne i o njegovu zahtjevu, iz razloga navedenih u sljedećem stavku. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije u razumnom roku procijenila odgovor poljskih tijela na obrazloženo mišljenje Komisije o predmetnom postupku zbog povrede.

9. Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala odmah pokrenuti postupak protiv Poljske pred Sudom Europske unije, Ombudsman je podnositelju pritužbe objasnio da ne može obraditi njegov zahtjev iz dva razloga. Prvo, dok Komisija ne ocijeni odgovor države članice na obrazloženo mišljenje, ne može odlučiti hoće li predmet uputiti Sudu. Drugo, s obzirom na relevantnu sudsku praksu, pojedinac ne može od Komisije zatražiti da pokrene postupak pred Sudom protiv države članice [3].

10. Nakon što je Komisija u svojem mišljenju navela da je 28. rujna 2011. odlučila Sudu podnijeti tužbu zbog predmetne povrede, podnositelj pritužbe ponovno je podnio svoj prvotni zahtjev, uz nekoliko izmjena. U biti je tvrdio da je Komisija odlučila odgoditi podnošenje tužbe pred Sudom i da se treba suzdržati od daljnjih kašnjenja. U tom je pogledu tvrdio da ga je tajništvo Suda 13. prosinca 2011. obavijestilo da do tada pred Sudom nije bio u tijeku nijedan predmet protiv Poljske u vezi s registracijom vozila s upravljačem na desnoj strani.

11. Međutim, Ombudsman neće uključiti tu izmijenjenu tvrdnju u istragu. Ombudsman ne može isključiti mogućnost da je Komisija mogla iznijeti opravdane razloge za nepodnošenje predmeta zbog povrede Sudu do 13. prosinca 2011. Međutim, Ombudsman bi mogao procijeniti takve razloge u okviru ove istrage samo da se podnositelj pritužbe prvi put obratio Komisiji u tom pogledu [4]. Podnositelj pritužbe to nije učinio te je stoga njegov zahtjev nedopušten zbog nedostatka prethodnih administrativnih pristupa Komisiji.

Istraga

12. Ombudsman je 31. kolovoza 2011. od Komisije zatražio mišljenje o pritužbi. Komisija je 25. studenoga 2011. dostavila svoje mišljenje koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe na očitovanje. Svoje je primjedbe podnio 5. prosinca 2011. i dovršio ih 13. prosinca 2011.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

13. Ombudsmanica napominje da se pritužba odnosi na navodni propust poljskih vlasti da poštuju zakonodavstvo EU-a o slobodnom kretanju robe (članak 34. UFEU-a) i direktive 70/311/EEZ i 2007/46/EZ [5]. U tom pogledu Ombudsman podsjeća da je, u skladu s člankom 228. UFEU-a, Europski ombudsman ovlašten primati i ispitivati pritužbe o nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela i agencija EU-a. Stoga nijedna radnja bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu.

14. Stoga zadaća Europskog ombudsmana nije ispitati osnovanost zakonodavstva EU-a ili nacionalnog zakonodavstva i jesu li nacionalna tijela pravilno primijenila nacionalno ili europsko pravo. Iz navedenih razloga Ombudsman će se u svojoj istrazi ove pritužbe baviti isključivo pitanjem mogućih nepravilnosti u postupanju Komisije.

15. Ombudsman smatra da je u ovom trenutku korisno podsjetiti se na njegov mandat, s obzirom na iznenađujuću izjavu Komisije u mišljenju [6] da bi pritužbu trebao smatrati nedopuštenom zbog njezine tužbe pred Sudom. Nada se da je Komisiji sada jasno da se revizija Ombudsmana odnosi isključivo na postupanje Komisije u okviru predsudskog postupka, dok se revizija Suda odnosi na kršenje prava države članice.

A. Navod o neopravdanom trajanju procjene odgovora poljskih vlasti na obrazloženo mišljenje

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

16. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi istaknuo da ga je Komisija u srpnju 2011. obavijestila da je u postupku analize odgovora poljskih tijela na obrazloženo mišljenje koje mu je poslano sedam mjeseci ranije, odnosno u prosincu 2010. Stoga je tvrdio da je razdoblje od sedam mjeseci koje je Komisija zatražila za odgovor poljskih tijela na obrazloženo mišljenje prekomjerno.

17. Komisija je u svojem mišljenju najprije pojasnila relevantne činjenice. Navela je da se u cijelosti bavi sa 16 pritužbi koje se odnose na prepreke registraciji vozila s upravljačem na desnoj strani u Poljskoj. Prva, registrirana u kolovozu 2008., dovela je do pokretanja postupka zbog povrede 2008/4700. Pritužba podnositelja pritužbe iz lipnja 2011. bila je posljednja od 16 pritužbi. Komisija je 1. listopada 2010. u okviru postupka zbog povrede obveze 2008/4700 poljskim tijelima uputila obrazloženo mišljenje. Njihov je odgovor zaprimljen 2. prosinca 2010. Odgovor je preveden 17. prosinca 2010., a zatim su započela interna savjetovanja.

18. Komisija je istodobno vodila sličan predmet protiv Litve (referentni broj 2009/4229). Komisija je također poslala obrazloženo mišljenje litavskim tijelima koja su odgovorila 19. siječnja 2011. Litavska nadležna tijela iznijela su iste argumente o sigurnosti na cestama kao i poljska nadležna tijela. Osim toga, zatražili su sastanak s Komisijom kako bi se raspravilo o predmetu. „Radi dosljednosti i jednakog postupanja prema državama članicama”, Komisija je odlučila „čekati ishod sastanka” na kojem se od litavskih vlasti očekivalo da predlože ili prihvate alternativu zabrani registracije. Sjednica je održana 17. ožujka 2011. Komisija je predložila različite opcije u pokušaju postizanja uravnoteženog i proporcionalnog rješenja, ali "odgovor nije zaprimljen".

19. Nadležna služba Komisije sastavila je 27. travnja 2011. detaljnu bilješku u kojoj su analizirani svi argumenti koje su iznijela poljska tijela. Nacrt bilješke zatim je proslijeđen povezanim službama radi internih savjetovanja kako bi se „ojačali argumenti”.

20. Dana 27. srpnja 2011. službe Komisije složile su se s" predloženim" upućivanjem Sudu Europske unije. Komisija je 28. rujna 2011. donijela odluku o upućivanju predmeta Sudu.

21. Drugo, Komisija je smatrala da ne bi bilo moguće pravodobno ocijeniti odgovor poljskih tijela na obrazloženo mišljenje Komisije, a da se pritom ne ugrozi kvaliteta procjene i time ne ugrozi rezultat postupka zbog povrede. Složena pravna pitanja iznesena u predmetu zahtijevala su opsežnu pravnu analizu. Osim toga, problem je bio vrlo tehnički. Također je bilo potrebno osigurati dosljednost u pristupu koji se primjenjuje na nova vozila (u pogledu kojih postoji usklađeno zakonodavstvo) i prethodno registrirana vozila (u pogledu kojih ne postoji usklađeno zakonodavstvo). Naposljetku, Komisija je u svojoj analizi trebala uzeti u obzir široku marginu prosudbe koju države članice imaju pri utvrđivanju razine sigurnosti na cestama i mogućnost da opravdaju ograničenja registracije.

22. Kao treće, Komisija je smatrala da je osigurala da pravodobno obavijesti podnositelja pritužbe o razvoju postupka zbog povrede.

23. Naposljetku, Komisija se pozvala na sudsku praksu Suda kojom se utvrđuje da se pravila iz članka 258. UFEU-a moraju primjenjivati „bez popratne obveze Komisije da djeluje u određenom roku, osim ako prekomjerno trajanje predsudskog postupka iz članka [258.] može otežati dotičnoj državi članici da opovrgne Komisijine argumente i time povrijedi prava obrane”[7]. To nije bio slučaj. Nadalje, napomenula je da bi „vrijeme koje Komisija provede tijekom predmetnog predsudskog postupka trebalo omogućiti predmetnoj državi članici da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU-a.”

24. U svojim primjedbama na odgovor Komisije podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisijino obrazloženje nije jasno. Pitao se zašto je došlo do kašnjenja (iako malog) zbog potrebe za prevođenjem odgovora poljskih vlasti kada Komisija jasno ima zaposlenike koji razumiju poljski jezik. Podnositelj pritužbe također se pitao zašto je Komisija tek 27. travnja 2011. sastavila bilješku koja sadržava njezinu analizu odgovora poljskih tijela. Podnositelj pritužbe smatra da je svako kašnjenje uzrokovano poljskim predmetom zbog izgleda za rješenje u litavskom predmetu nepošteno prema podnositeljima pritužbe u Poljskoj. Čak i ako je litavska vlada upotrijebila iste argumente kao i poljska, bilo je razloga da se brzo nastavi s pravnom analizom kako bi se pripremila za predviđeni sastanak 17. ožujka.

25. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi, u okolnostima ove povrede, primjedba Komisije da bi vrijeme koje provodi u predsudskom postupku trebalo omogućiti državi članici da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU-a da bude „najuznemirujuće”. U tom je pogledu istaknuo da su poljske vlasti ukratko odgovorile da će Poljska biti spremna promijeniti osporavani zakon nakon što njezina cestovna infrastruktura bude jednaka onoj u zapadnoj Europi [8]. To bi moglo potrajati "desetljećima ili generacijama". Primjedba Komisije stoga je mogla pokazati da nije pažljivo pročitala odgovor poljskih vlasti ili barem da istragu Ombudsmana ne smatra prilikom za istinsko preispitivanje.

26. Podnositelj pritužbe izrazio je sumnje u pogledu toga jesu li uključena pravna pitanja dovoljno složena da bi opravdala nekoliko mjeseci koje je Komisiji trebalo da procijeni odgovor poljskih tijela. Istaknuo je da su Komisiji potrebni svi ti mjeseci kako bi ocijenila odgovor koji poljska vlada ima samo dva mjeseca za izradu nacrta. Većina argumenata sadržanih u odgovoru bila je dobro poznata Komisiji iz njezinih ranijih kontakata s poljskim tijelima, kada je Komisija već razradila važne protuargumente. Predmetna povreda odnosi se na područje prava Unije s kojim je pravna služba Komisije vrlo upoznata. Njegova sposobnost brzog rješavanja problema u tom području trebala bi biti daleko veća od sposobnosti bilo koje države članice ili bilo kojeg odvjetničkog društva.

27. Naposljetku, podnositelj pritužbe pitao se na koji se „sudski postupak” koji je u tijeku Komisija pozvala na kraju svojeg mišljenja od 25. studenoga 2011. ako do trenutka podnošenja svojih očitovanja, odnosno 5. prosinca 2011., Komisija nije Sudu podnijela tužbu u vezi s predmetnom povredom.

Procjena Europskog ombudsmana

28. Kao što je to Komisija pravilno istaknula, Sud se nije pozvao ni na jedan rok u kojem Komisija mora djelovati na temelju članka 258. UFEU-a. Osim toga, u više je navrata presudio da je postupak na temelju članka 258. UFEU-a dopušten čak i ako je Komisiji potrebno nekoliko godina da pokrene postupak pred sudom nakon što je izdala obrazloženo mišljenje [9]. Komisija stoga opravdano tvrdi da ima određeno diskrecijsko pravo [10] u pogledu pokretanja sudskog postupka u skladu s člankom 258. UFEU-a. Međutim, ne može se pozivati na svoju diskrecijsku ovlast kako bi opravdao svoju upravnu nesposobnost za djelovanje [11].

29. U istom kontekstu ne postoji izričit ili utvrđen zakonski rok u kojem Komisija mora obraditi odgovore država članica na obrazložena mišljenja Komisije u upravnoj fazi postupka zbog povrede. U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu iz 2002. o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice [12] u tom se pogledu ne navodi ništa. U Komunikaciji je utvrđeno samo sljedeće: „[a] opće pravilo, službe Komisije istražit će pritužbe s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma na koji je Glavno tajništvo registriralo pritužbu”.

30. Iako Komisija stoga ima diskrecijsko pravo ocijeniti koliko joj je vremena potrebno da ocijeni odgovor države članice na njezino obrazloženo mišljenje i odluči o sljedećem koraku, primjena tog diskrecijskog prava ipak podliježe načelima dobre uprave. Jedno od tih načela, sadržano u Povelji EU-a o temeljnim pravima, jest da bi institucije, tijela i agencije EU-a trebale djelovati u razumnom roku [13].

31. Komisija bi stoga trebala dovršiti svoju ocjenu odgovora predmetne države članice na njezino obrazloženo mišljenje u razumnom roku, odnosno, kako ga je definirao Sud, u roku koji nije očito nerazuman u okolnostima predmeta [14].

32. Alternativno, Komisija bi mogla dokazati i. zašto joj je objektivno trebalo više vremena za procjenu i kako je ta procjena provedena ili ii. da je trebala poduzeti daljnje mjere kako bi pojasnila ili dovršila svoju procjenu, primjerice postavljanjem dodatnih pitanja predmetnoj državi članici.

33. Ukratko, načela dobre uprave zahtijevaju od Komisije da građanima objasni razloge za vremenski raspored svojeg kasnijeg koraka u predsudskoj fazi postupka zbog povrede obveze. Iako se građani ne smatraju i ne mogu smatrati strankama u postupku zbog povrede, čak i ako je postupak pokrenut nakon njihovih pritužbi Komisiji, konačni ishod postupka od interesa je za građane koji su podnijeli pritužbu. To vrijedi i za vrijeme koje je Komisiji stvarno potrebno za pokretanje postupka pred Sudom. Naime, ako bi Komisija uspjela u svojoj tužbi protiv države članice, građani bi se mogli pozvati na relevantnu odluku Suda pred nadležnim nacionalnim sudovima kako bi ostvarili svoja prava. Stoga svako neopravdano prekomjerno kašnjenje u djelovanju Komisije koje dovodi do pravilnog prenošenja prava EU-a u državama članicama u konačnici može utjecati na prava građana na nacionalnoj razini.

34. Ombudsmanica ističe da administrativni postupak procjene odgovora na obrazloženo mišljenje, koji podrazumijeva interna savjetovanja unutar Komisije, završava kada službe daju svoj prijedlog za sljedeći korak. U ovom je slučaju do toga došlo 27. srpnja 2011., kada su službe Komisije pristale na „predloženo” upućivanje predmeta Sudu Europske unije. Budući da je Komisija zaprimila odgovor poljskih tijela na obrazloženo mišljenje u prosincu 2010., očito joj je bilo potrebno više od sedam mjeseci da ga ocijeni. Ombudsmanica smatra da sedam mjeseci za analizu odgovora na obrazloženo mišljenje u okolnostima ovog slučaja nije bio razuman rok.

35. Prvo, kao što je to pravilno istaknuo podnositelj pritužbe, na temelju prethodnih kontakata između njega i poljskih tijela, Komisija bi mogla imati prilično jasnu predodžbu o tome što očekivati od odgovora. Drugo, kako je ponovno naveo podnositelj pritužbe, pravna služba Komisije vrlo je upoznata s tim područjem te bi stoga bilo razumno očekivati da će se njezina analiza provesti brzo i da će biti vrlo uvjerljiva. Naposljetku, iz sažetka odgovora poljskih tijela koji je Komisija ljubazno poslala podnositelju pritužbe i koji je proslijedila Ombudsmanu proizlazi da je odgovor uglavnom sadržavao argumente koji se odnose na sigurnost na poljskim cestama, a ne pravne argumente. Komisija ima dugogodišnje iskustvo u odnosima s državama članicama koje opravdavaju ograničenja koja nameću temeljnim slobodama zajamčenima Ugovorom pozivajući se na imperativne razloge od javnog interesa kao što su pitanja sigurnosti cestovnog prometa [15].

36. Ombudsman stoga ne vidi zašto Komisija nije mogla dovršiti svoju procjenu odgovora poljskih tijela (ili barem preliminarnog odgovora) prije sastanka s litavskim tijelima. Međutim, Ombudsman razumije da je možda bilo potrebno odgoditi konačne zaključke procjene odgovora poljskih tijela do stvarnog sastanka s litavskim tijelima, koji se odnosio na istu vrstu povrede. Kao što je to Komisija pravilno istaknula, morala je dosljedno reagirati na istu vrstu povrede u dvjema državama članicama i osigurati jednako postupanje.

37. Međutim, Komisija u svojem mišljenju nije objasnila zašto je nakon sastanka s litavskim tijelima 18. ožujka 2011. još uvijek trebalo oko četiri mjeseca da dovrši svoju procjenu odgovora poljskih tijela [16]. U tom pogledu ombudsmanica ističe da su, prema Komisijinu mišljenju, njezina interna savjetovanja o tom odgovoru započela već u prosincu 2010. Ako su argumenti litavskih tijela u biti bili isti kao argumenti poljskih tijela, nije jasno zašto je drugi krug internih savjetovanja, koji je navodno pokrenut nakon sastanka s litavskim tijelima, trajao od travnja do srpnja 2011. Komisija nije spomenula da je u tom razdoblju bilo kontakata s poljskim tijelima.

38. Naposljetku, Ombudsman razumije da podnositelj pritužbe osjeća uzbunu (navedenu u točki 25. ove presude) u izjavi Komisije da bi „vrijeme koje je Komisija provela tijekom predmetnog predsudskog postupka trebalo dotičnoj državi članici omogućiti da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU-a.” Ta bi se izjava doista mogla smatrati neprimjerenom uzimajući u obzir kategoričku izjavu poljskih vlasti da će zaustaviti predmetnu povredu kada poljska cestovna infrastruktura „dostigne razinu drugih država članica EU-a”, odnosno u neodređenom vremenu u budućnosti. Međutim, Ombudsman vjeruje da je tom izjavom Komisija zapravo namjeravala reći da tijekom cijelog predsudskog postupka dotična država članica još uvijek ima priliku okončati povredu i da je tijekom tog razdoblja Komisija spremna pomoći državi članici da ispravi svoje stajalište.

39. S obzirom na prethodno navedeno ombudsmanica smatra da Komisija nije jasno i uvjerljivo obrazložila zašto joj je trebalo sedam mjeseci da ocijeni odgovor poljskih vlasti. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

40. Budući da istraga nije sadržavala nikakve tvrdnje, Ombudsmanica ne smatra primjerenim od Komisije zatražiti dodatna objašnjenja. Stoga zaključuje slučaj kritičkom primjedbom u nastavku.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

Komisija nije jasno i uvjerljivo obrazložila zašto joj je trebalo sedam mjeseci da ocijeni odgovor poljskih tijela na njezino obrazloženo mišljenje.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 9. veljače 2012.

---

[1] Posebno izdanje SL-a na engleskom jeziku: Serija I., poglavlje 1970., odjeljak II., str. 375.

[2] SL 2007., L 263, str. 1.

[3] Predmeti C-371/89 Emrich protiv Komisije [1990.] ECR I-1555; C-87/89 Sonito protiv Komisije [1990.] ECR I-1981; T-201/96 Smanor i dr./Komisija [1997.] ECR II-1081; i T-196/08 Srinivasan/Ombudsman, rješenje od 3. studenoga 2008., neobjavljeno u Službenom listu, t. 16.

[4] Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana zahtijeva se da pritužbi „predoče odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima”.

[5] Vidjeti bilješke 1. i 2.

[6] Komisija je zaključila svoje mišljenje navodeći da „[i]u svim okolnostima i s obzirom na činjenicu da su navodne činjenice predmet sudskog postupka, Komisija smatra da bi Ombudsman trebao pritužbu smatrati nedopuštenom.”

[7] Predmeti C-96/89 Komisija protiv Nizozemske [1991.] ECR I-2461, stavci 15. i 16. i C-207/97 Komisija protiv Belgije [1999.] ECR I-275, stavak 25.

[8] Podnositelj pritužbe dostavio je, zajedno sa svojim očitovanjima, presliku sažetka odgovora poljskih tijela koji mu je Komisija poslala. Treći stavak tog odgovora, naslovljen „Posebnost poljske infrastrukture”, sadržava sljedeće izjave: „Poljska nadležna tijela smatraju da vrsta i stanje cestovnih mreža znatno utječu na sigurnost cestovnog prometa. … Multi-lane ceste, osobito autoceste su nesumnjivo najsigurnije. Na cestama poput ovih, izvođenje mnogih manevara s vozilima koja nisu prilagođena prometu desnom stranom … ne predstavlja tako veliku prijetnju. Međutim, u Poljskoj prevladavaju jednosmjerni kolnici …. … tranzit i lokalni promet nisu odvojeni. Trenutačno na poljskim autocestama otpada samo oko 0,2 % svih javnih cesta. … Poljske vlasti uvjeravaju da će u budućnosti, kada dobrobit poljskog društva dosegne razinu drugih država članica EU-a i time se količina uvezenih rabljenih vozila znatno smanji i više nije masovne prirode, a štoviše, kada stanje cestovne infrastrukture osigura visoku razinu sigurnosti kao rezultat njezina razvoja i modernizacije, biti spremne ukinuti navedena ograničenja koja se odnose na registraciju vozila prilagođenih prometu na lijevoj strani."

[9] Predmeti C-317/92 Komisija protiv Njemačke [1994.] ECR I-2039 stavci 2. i 4. i C-333/99 Komisija protiv Francuske [2001.] ECR I-1025.

[10] Mišljenje nezavisnog odvjetnika Albera u predmetu C-358/97 Komisija protiv Irske [2000.] ECR I-6301, točka 83.: „Budući da je na temelju [članka 258. UFEU-a] Komisija obvezna pokrenuti postupak zbog svake povrede obveza iz Ugovora za koju sazna, ima temeljnu dužnost pokrenuti postupak. Međutim, ima određenu diskrecijsku ovlast, osobito u pogledu vremena i načina provedbe različitih faza postupka na temelju članka [258. UFEU-a] … Ne postoji opći rok za podnošenje tužbe Sudu. Stoga je na Komisiji da po isteku zadanog roka ocijeni kada treba podnijeti tužbu nakon obrazloženog mišljenja …„

[11] U navedenom mišljenju posljednja rečenica točke 83. glasi: „Međutim, u ekstremnim slučajevima, kada Komisija dugo čeka prije podnošenja tužbe i ne poduzima nikakve druge korake protiv države članice, mogući prigovor da je pravo na tužbu izgubljeno i dopuštenost tužbe na koju to utječe ne mogu se u potpunosti isključiti. Međutim, sudskom praksom Suda nastoji se odbaciti ideja da se Komisijino pravo na djelovanje može izgubiti”(moje isticanje).

[12] SL 2002., C 244, str. 5.

[13] Člankom 41. Povelje, naslovljenim "Pravo na dobru upravu", predviđa se sljedeće: „1. Svaka osoba ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije s njezinim poslovima postupaju nepristrano, pravedno i u razumnom roku.

[14] Predmet T-394/03 Angeletti protiv Komisije [2006.] ECR-SC I-A-2-95 i II-A-2-441, stavak 61.

[15] Vidjeti, na primjer, predmet C-246/00 Komisija protiv Nizozemske [2003.] ECR I-7485.

[16] U svojoj e-poruci podnositelju pritužbe od 5. srpnja 2011. Komisija ga je doista obavijestila da "još uvijek procjenjuje" odgovor poljskih vlasti.