Okolnosti pritužbe

1. Predmet se odnosi na Komisijino odbijanje zahtjeva za javni pristup dokumentima na temelju Uredbe 1049/2001 [1].

2. Podnositelj pritužbe sudjelovao je u otvorenom natječaju EPSO/AD/148/09 – RO. Dana 4. svibnja 2010. Europskom uredu za odabir osoblja (EPSO) uputio je zahtjev za pristup dokumentima u vezi s: (i) određene statističke podatke o broju kandidata; i ii. bibliografiju kojom se članovi povjerenstva za odabir koriste za ocjenjivanje testova.

3. U poruci elektroničke pošte od 7. svibnja 2010. EPSO je odbio taj zahtjev. EPSO je posebno odgovorio da se statistički podaci mogu izraditi u interesu službe, ali ne na zahtjev kandidata. Kad je riječ o bibliografiji, EPSO je svoje odbijanje temeljio na načelu tajnosti rada povjerenstva za odabir.

4. Podnositelj pritužbe istog je dana EPSO-u poslao još jednu poruku e-pošte u kojoj je objasnio da je zatražio pristup postojećim dokumentima. Podnositelj pritužbe pojasnio je da nije zatražio izradu novih statističkih podataka. Osim toga, tvrdio je da se EPSO ne može pozivati na načelo tajnosti rada povjerenstva za odabir kako bi opravdao svoje odbijanje pristupa bibliografiji.

5. S obzirom na to EPSO je pozvao podnositelja pritužbe da obnovi svoj zahtjev i dostavi ga na određenu adresu, što je učinio 12. svibnja 2010.

6. EPSO je 28. svibnja 2010. odbio obnovljeni zahtjev za pristup dokumentima. Kad je riječ o prvom aspektu zahtjeva, EPSO je naveo da nijedan postojeći dokument ne sadržava tražene informacije u obliku koji bi se mogao objaviti [2].

7. Kad je riječ o drugom aspektu zahtjeva podnositelja pritužbe, EPSO je zaključio da se načelo tajnosti rada povjerenstva za odabir primjenjuje na zatraženu bibliografiju. Osim toga, EPSO je tvrdio da članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, koji treba smatrati lex specialis, isključuje primjenu Uredbe 1049/2001, koja je, kao što to potvrđuje sudska praksa,[3] lex generalis. EPSO smatra da bi lex specialis trebao odstupati od primjene lex generalis u slučaju kao što je ovaj. Međutim, EPSO je obavijestio podnositelja pritužbe da Komisiji može podnijeti ponovni zahtjev za javni pristup dokumentima.

8. Podnositelj pritužbe podnio je 10. lipnja 2010. ponovni zahtjev Komisiji, koja je 15. lipnja 2010. poslala potvrdu o primitku.

9. Komisija je 30. lipnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da ne može prikupiti sve informacije potrebne za donošenje odluke o njegovu zahtjevu za javni pristup dokumentima. Stoga je Komisija produljila početni rok za obradu ponovnog zahtjeva za 15 radnih dana, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe 1049/2001. Komisija je navela da će odluku o ponovnom zahtjevu donijeti do 23. srpnja 2010.

10. Komisija je 22. srpnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da nažalost neće moći donijeti odluku prije isteka roka. Komisija je dodala da se to ne bi trebalo tumačiti kao prešutno odbijanje ponovnog zahtjeva. Ispričala se zbog tog dodatnog kašnjenja i navela da će nastojati donijeti odluku što je prije moguće.

11. Istog je dana podnositelj pritužbe poslao e-poruku Komisiji u kojoj je izrazio nezadovoljstvo zbog toga što Komisija nije donijela odluku o njegovu ponovnom zahtjevu. Osim toga, naveo je da Komisijini dopisi od 30. lipnja 2010. i 22. srpnja 2010. nisu dovoljno obrazloženi. Podnositelj pritužbe dodao je da je u svakom slučaju dodatno produljenje roka dopisom od 22. srpnja 2010. protivno Uredbi 1049/2001.

12. Podnositelj pritužbe podnio je 28. srpnja 2010. ovu pritužbu Ombudsmanu.

13. Komisija je 6. kolovoza 2010. donijela odluku o ponovnom zahtjevu. Iako je odobrio pristup određenim dokumentima koji se odnose na statističke podatke, odbio je pristup svim dokumentima koji se odnose na bibliografiju.

Predmet istrage

14. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe u biti je iznio sljedeće navode i sljedeću tvrdnju, koji su bili uključeni u istragu Ombudsmana:

Tvrdnje:

(1) Komisija nije obrazložila svoj odgovor od 22. srpnja 2010.

(2) Slanjem dopisa od 22. srpnja 2010. Komisija je pogrešno produljila rok za odgovor na ponovni zahtjev.

Zahtjev:

Komisija bi podnositelju pritužbe trebala omogućiti neposredan pristup traženim dokumentima.

Istraga

15. Ombudsmanica je 14. rujna 2010. pokrenula istragu o navodima i tvrdnji te je od Komisije zatražila da dostavi mišljenje.

16. Ombudsman je istog dana obavijestio podnositelja pritužbe da se određeni aspekti njegove pritužbe, navedeni u točkama od 17. do 19. u nastavku, neće istražiti.

17. Kao prvo, podnositelj pritužbe tvrdio je da je EPSO pogrešno od njega zatražio da podnese svoj zahtjev za pristup ispravnoj službi umjesto da ga izravno proslijedi toj službi. Međutim, čini se da podnositelj pritužbe nije prethodno primijenio administrativne pristupe EPSO-u u pogledu te tvrdnje. Ombudsmanica je stoga zaključila da je ta tvrdnja nedopuštena.

18. Kao drugo, podnositelj pritužbe tvrdio je da je EPSO pogrešno odbio njegov zahtjev za pristup od 12. svibnja 2010. Međutim, podnositelj pritužbe iskoristio je priliku da zatraži preispitivanje te odluke podnošenjem ponovnog zahtjeva. Stoga nije bilo dovoljno razloga za istraživanje te tvrdnje.

19. Treće, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije obrazložila svoj dopis od 30. lipnja 2010. te je ovim dopisom pogrešno produljila početni rok za donošenje odluke o njegovu ponovnom zahtjevu. U navedenom dopisu od 30. lipnja 2010. Komisija je navela da nije mogla prikupiti sve elemente potrebne za donošenje odluke. Osim toga, Komisija se oslonila na članak 8. stavak 2. Uredbe 1049/2001 kako bi produljila rok od 15 radnih dana za donošenje odluke. S obzirom na to ombudsmanica je zaključila da ne postoje dostatni razlozi za istragu te tvrdnje.

20. Komisija je 17. prosinca 2010. obavijestila Ombudsmana da neće moći dostaviti svoje mišljenje do 31. prosinca 2010., kako je Ombudsman prvotno zatražio. Ombudsman je o tome obavijestio podnositelja pritužbe.

21. Komisija je 1. veljače 2011. poslala svoje mišljenje Ombudsmanu, koje je 8. veljače 2011. proslijeđeno podnositelju pritužbe na očitovanje.

22. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Tvrdnja da Komisija nije pružila obrazloženje i da je u svojem odgovoru od 22. srpnja 2010. pogrešno produljila rok za odgovor na ponovni zahtjev

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

23. Kao prvo, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije obrazložila svoj odgovor od 22. srpnja 2010., u kojem je drugi put produljila rok za donošenje odluke o njegovu ponovnom zahtjevu.

24. U svojem mišljenju o istrazi Europskog ombudsmana Komisija je objasnila da je to dodatno produljenje potrebno kako bi se provela istraživanja povezana s dokumentima EPSO-a i anonimizirali dokumenti koji sadržavaju statističke podatke o kandidatima koji sudjeluju u natječaju. Komisija je dodala da se ponovni zahtjev podudara s EPSO-ovim preseljenjem u druge prostorije, zbog čega dokumenti u EPSO-ovu posjedu nisu bili dostupni tijekom određenog vremena. Osim toga, ponovni zahtjev podnesen je tijekom ljetnog razdoblja, u vrijeme kada su i EPSO i Komisija imali manje osoblja koje je radilo za njih.

25. Drugo, podnositelj pritužbe tvrdio je da je odgovorom Komisije od 22. srpnja 2010. pogrešno produljen rok za donošenje odluke o ponovnom zahtjevu. Tvrdio je da je to dodatno produljenje roka u suprotnosti s Uredbom 1049/2001.

26. Komisija je u svojem mišljenju priznala da joj, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe 1049/2001, nije dopušteno drugi put produljiti rok za donošenje odluke o ponovnom zahtjevu. Napomenula je da se već ispričala u svojem odgovoru od 22. srpnja 2010. i ponovila svoje isprike zbog tog kašnjenja u mišljenju koje je dala u kontekstu ove istrage.

Procjena Europskog ombudsmana

27. Kad je riječ o prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe, Europski ombudsman napominje da se, u skladu s člankom 296. UFEU-a, u „pravnim aktima navode razlozi na kojima se temelje”. Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi koja se odnosi na članak 296. UFEU-a, „obrazloženje koje se zahtijeva tom odredbom mora biti prilagođeno prirodi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt o kojem je riječ kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a Sudu da provede svoj nadzor. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz [članka 296. UFEU-a] mora ocjenjivati ne samo s obzirom na njegov tekst nego i s obzirom na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno područje.

28. Komisija je u svojem dopisu od 22. srpnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da nije uspjela dovršiti ocjenu ponovnog zahtjeva i da stoga neće moći donijeti odluku prije isteka roka. Komisija je stoga samo navela da neće moći odgovoriti na ponovni zahtjev u produljenom roku. Stoga je prigovor podnositelja pritužbe Komisiji da nije pružila obrazloženje opravdan.

29. U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Komisija je objasnila da nije mogla poštovati rok od 23. srpnja 2010. jer je i. morala provesti istraživanje u vezi s dokumentima u EPSO-ovu posjedu i anonimizirati ih, ii. zbog preseljenja EPSO-a u druge prostore ti su dokumenti bili nedostupni određeno vrijeme i iii. ponovni zahtjev podnesen je tijekom ljetnog razdoblja, u vrijeme kada su i EPSO i Komisija imali manje osoblja koje je radilo za njih.

30. Ombudsmanica primjećuje da su prethodno navedena objašnjenja o razlozima za drugo produljenje roka dostavljena tek nakon donošenja pobijane odluke o zahtjevu za pristup dokumentima.

31. U svakom slučaju, Europski ombudsman napominje da se, u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Uredbe 1049/2001, rok od 15 radnih dana za procjenu ponovnog zahtjeva za pristup dokumentima može produljiti za dodatnih 15 radnih dana. Osim toga, u skladu sa sudskom praksom, „obvezan je rok od 15 radnih dana, koji se može produljiti, unutar kojeg institucija mora odgovoriti na ponovni zahtjev, kako je utvrđeno u članku 8. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 1049/2001.”[5] Stoga je jasno da se Uredbom 1049/2001 dopušta samo jedno produljenje roka za odgovor na ponovni zahtjev.

32. S obzirom na nedvosmislen tekst Uredbe 1049/2001, kako ga tumači sudska praksa, Ombudsman smatra da Komisiji nije bilo dopušteno produljiti rok drugi put nakon 23. srpnja 2010., kao što je to učinila svojim dopisom od 22. srpnja 2010. Kako je prethodno navedeno, Komisija ne osporava taj zaključak.

33. Međutim, Ombudsmanica napominje da se Komisija ispričala podnositelju pritužbe. Nadalje napominje da podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe na mišljenje Komisije. U tim okolnostima ombudsmanica zaključuje da nema razloga za daljnje istrage navoda podnositelja pritužbe.

B. Tvrdnja da bi Komisija podnositelju pritužbe trebala odobriti neposredan pristup traženim dokumentima

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

34. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Komisija trebala odobriti neposredan pristup: i. dokumente koji sadržavaju određene statističke podatke o kandidatima za natječaj EPSO/AD/148/09 – RO; i ii. dokumente koji sadržavaju bibliografiju kojom se članovi povjerenstva za odabir koriste za obilježavanje pisanih testova.

35. U svojem odgovoru na ponovni zahtjev Komisija je odobrila pristup nekim dokumentima koji se odnose na statističke podatke za koje je podnositelj pritužbe bio zainteresiran. Međutim, naveo je i da zatraženi dokumenti ne postoje ili se ne mogu otkriti.

36. Kad je riječ o i. prvom aspektu ponovnog zahtjeva, Komisija je podnositelju pritužbe dostavila tri anonimizirana dokumenta koji bi mu, prema njezinu mišljenju, omogućili da dobije većinu statističkih podataka koje je tražio. Međutim, Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila i da EPSO ne raspolaže dokumentima o broju kandidata pozvanih na predselekcijske testove prema njihovu izboru drugog jezika.

37. Što se tiče drugog aspekta ponovne prijave, Komisija je navela da EPSO nema tendenciju održavanja "bibliografije" kao takve, u smislu popisa dokumenata za upućivanje koje članovi povjerenstva za odabir trebaju upotrebljavati za ocjenjivanje pisanih testova. EPSO priprema (a) interne bilješke koje će koristiti članovi povjerenstva za odabir i (b) tablicu za označivanje za svako pitanje. Međutim, Komisija smatra da su ta dva dokumenta obuhvaćena načelom tajnosti rada povjerenstva za odabir. U tom je pogledu Komisija uputila na članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju u kojem je utvrđeno da je „postupak povjerenstva za odabir tajan.”

38. U svojem mišljenju predstavljenom u kontekstu istrage Ombudsmana Komisija je navela da je tvrdnja koju je iznio podnositelj pritužbe postala bespredmetna jer je Komisija u međuvremenu prihvatila zahtjev podnositelja pritužbe u mjeri u kojoj bi se to moglo ispuniti.

39. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na mišljenje Komisije.

Procjena Europskog ombudsmana

40. Ombudsmanica primjećuje da je Komisija objasnila da dokumenti kojima je podnositelj pritužbe želio dobiti pristup nisu postojali. Ta se objašnjenja čine uvjerljivima. Ombudsmanica nadalje napominje da podnositelj pritužbe nije osporio izjave Komisije. U tim okolnostima ombudsmanica zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe.

41. Ombudsmanica sa zadovoljstvom primjećuje da se Komisija nije ograničila na prethodno navedene izjave, već je odobrila pristup nekim dokumentima koji se odnose na statističke podatke koji su bili od interesa za podnositelja pritužbe. Također napominje da je Komisija podnositelju pritužbe skrenula pozornost na dva dokumenta koja se odnose na rad povjerenstva za odabir i objasnila da su ti dokumenti povjerljivi. Međutim, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije naveo da želi dobiti pristup tim dokumentima, Ombudsman smatra da u ovom slučaju ne treba ocijeniti je li stajalište Komisije točno.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe. Što se tiče preostalog dijela prigovora, nema razloga za daljnje ispitivanje.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 18. siječnja 2012.

---

[1] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str.

[2] Podnositelj pritužbe zatražio je da se zna (a) broj kandidata pozvanih na predodabirne testove prikazane u skladu s njihovim odabirom drugog jezika, (b) broj kandidata pozvanih na pisane testove predstavljene u skladu s njihovim odabirom drugog jezika i (c) broj kandidata pozvanih na usmene testove predstavljene u skladu s njihovim odabirom drugog jezika.

[3] Predmet T-371/03 Le Voci protiv Vijeća [2005.] ECR-SC I-A-209 i II-957.

[4] Predmet C-501/00 Španjolska protiv Komisije [2004.] ECR I-6721, točka 73.

[5] Spojeni predmeti T-355/04 i T-446/04 Co-Frutta protiv Komisije, presuda od 19. siječnja 2010. (još nije objavljena), točka 56.