Osnovne informacije

1. Europska komisija najavila je 21. veljače 2018. da će g. Martin Selmayr, tadašnji voditelj privatnog ureda („Kabinet”) predsjednika Komisije, biti imenovan glavnim tajnikom koji će zamijeniti g. Alexandera Italianera. Ranije tog jutra, g. Italianer službeno je rekao predsjedniku da će otići u mirovinu 31. ožujka 2018.

2. U danima i tjednima koji su uslijedili pojavili su se brojni ozbiljni razlozi za zabrinutost u vezi s načinom na koji je to imenovanje izvršeno.

3. U tom je kontekstu Odbor Europskog parlamenta za proračunski nadzor proveo početno ispitivanje koje je uključivalo 195 pitanja upućenih Komisiji [1]. U istom je razdoblju Ombudsmanica zaprimila i niz pritužbi o tome kako je Komisija imenovala svojeg novog glavnog tajnika, od kojih su nekoliko podnijeli zastupnici u Europskom parlamentu.

4. Nakon što je razmotrio odgovore Komisije na njezine upitnike, Parlament je 18. travnja 2018. donio rezoluciju u kojoj je naveo da bi se „predlaganje glavnog tajnika u dva koraka moglo smatrati mjerom sličnom državnom udaru koja je protegnula, a možda čak i prekoračila granice zakona”[2].

5. Nakon što je Parlament donio rezoluciju, Ombudsmanica je pokrenula istragu. Ombudsmanica je u lipnju 2018. primila odgovor Komisije na njezina pitanja [3]. Od lipnja do kolovoza 2018. Ombudsman je pregledao tisuće stranica dokumenata koje mu je Komisija konačno stavila na raspolaganje [4].

6. Ombudsmanica je 31. kolovoza 2018. objavila svoje nalaze [5]. Nakon detaljnog prikaza činjenica, utvrdila je četiri slučaja nepravilnosti u postupanju, koji se mogu sažeti na sljedeći način:

1. Komisija nije vodila postupak odabira zamjenika glavnog tajnika kako bi ispunila tu ulogu, nego samo kako bi osigurala da g. Selmayr postane prihvatljiv za preraspodjelu na mjesto glavnog tajnika.

2. Zadržavanjem tajnosti umirovljenja g. Italianera do posljednjeg trenutka stvorena je situacija umjetne hitnosti koja je olakšala imenovanje g. Selmayra glavnim tajnikom. Međutim, unatoč pojavi hitnosti, ništa ne bi spriječilo Komisiju da pokrene postupak za utvrđivanje i procjenu kandidata za glavnog tajnika prije odlaska g. Italianera u mirovinu krajem ožujka.

3. Postojao je rizik od sukoba interesa u pogledu uključenosti g. Selmayra (i/ili njegovih podređenih u kabinetu predsjednika) u donošenje odluka koje su dovele do otvaranja slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i odobrenja oglasa za to radno mjesto (za koje je vrlo vjerojatno da je g. Selmayr znao da će se prijaviti, a kasnije je to učinio).

4. Odbor visokih dužnosnika koji je obavio razgovore s g. Selmayrom za mjesto zamjenika glavnog tajnika nije osnovan u skladu s primjenjivim pravilima.

7. S obzirom na te nalaze ombudsmanica je preporučila da Komisija uspostavi poseban postupak za imenovanje glavnog tajnika, koji je odvojen od drugih viših imenovanja. To bi trebalo uključivati pravodobno objavljivanje oglasa za slobodno radno mjesto i uvrštavanje imenovanja na dnevni red Kolegija povjerenika. Također je preporučila da se odbor viših dužnosnika koji ocjenjuje kandidate za takva radna mjesta proširi kako bi uključivao članove izvan Komisije. Svrha tih preporuka bila je izbjeći ponavljanje pogrešaka poput onih utvrđenih u ovom slučaju.

8. Komisija je 25. rujna 2018. sazvala međuinstitucijski okrugli stol o odabiru i imenovanjima višeg rukovodstva. Daljnji sastanci nisu održani. Do danas na ovom okruglom stolu nisu doneseni nikakvi konkretni zaključci ni mjere Komisije.

9. Komisija je 3. prosinca 2018. dostavila svoje mišljenje [6] o nalazima i preporukama Europskog ombudsmana.

10. Podnositelji pritužbe iznijeli su primjedbe na to mišljenje.

11. Parlament je 13. prosinca 2018. donio rezoluciju u kojoj „naglašava da g. Selmayr mora podnijeti ostavku na mjesto glavnog tajnika i poziva Komisiju da donese novi postupak za imenovanje svojeg glavnog tajnika, osiguravajući poštovanje najviših standarda transparentnosti, etike i vladavine prava”[7].

Procjena Europskog ombudsmana na temelju njegove preporuke

12. U mišljenju Komisije o preporuci Ombudsmana ne iznose se nove informacije i ne mijenjaju se nalazi istrage, koji su detaljno pokazali da imenovanje g. Selmayra nije bilo u skladu s pravom EU-a i da nije bilo u skladu s pravilima Komisije [8]. Ombudsmanica prima na znanje sljedeće glavne točke (cjelovita procjena nalazi se u prilogu ovoj Odluci):

1. Zlouporaba postupka imenovanja zamjenika glavnog tajnika

13. Mišljenje Komisije ne osporava točnost slijeda događaja navedenih u nalazima Ombudsmana [9]. U stvari, to u potpunosti ignorira. U mišljenju Komisije upućuje se samo na činjenicu koja nije relevantna za zaključke Ombudsmana, odnosno na to da najava odlaska g. Italianera u mirovinu nije opravdala prekid postupka odabira zamjenika glavnog tajnika koji je u tijeku. Nalazi Ombudsmana nisu bili povezani s tom najavom, nego s činjenicom da su poduzete mjere za preraspodjelu g. Selmayra na radno mjesto g. Italianera prije dovršetka odabira zamjenika glavnog tajnika. Upravo taj redoslijed dokazuje da g. Selmayr nije imao namjeru obnašati dužnost zamjenika glavnog tajnika.

14. Ombudsmanica stoga ostaje pri svojem zaključku da, suprotno članku 4. Pravilnika o osoblju EU-a [10], postupak odabira zamjenika glavnog tajnika nije služio za popunjavanje radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika.

2. Stvaranje umjetnog vremenskog ograničenja

15. Ombudsmanica je zaključila da je umjetno vremensko ograničenje stvoreno čuvanjem tajnosti umirovljenja g. Italianera do posljednjeg trenutka i da to predstavlja nepravilnost u postupanju. Komisija u svojem mišljenju nije dostavila nijedan dokaz kojim bi potkrijepila svoje stajalište da su do posljednjeg trenutka uloženi napori kako bi se g. Italianera uvjerilo da ne podnese ostavku. Također je odlučio da neće uzeti u obzir zaključak Ombudsmana da je u svakom slučaju bilo dovoljno vremena za dovršetak postupka odabira za radno mjesto glavnog tajnika prije umirovljenja g. Italianera 31. ožujka 2018. 

16. Ombudsmanica stoga ostaje pri svojem stajalištu da je umjetno stvoren osjećaj hitnosti koji je olakšao imenovanje g. Selmayra glavnim tajnikom.

3. Sukobi interesa

17. Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi izbjegla rizik od sukoba interesa koji proizlazi iz sudjelovanja g. Selmayra (i/ili drugih članova kabineta predsjednika pod njegovom nadležnošću) u donošenju odluka Komisije, što je dovelo do 1) otvaranja slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i 2) odobrenja oglasa za slobodno radno mjesto tog zamjenika glavnog tajnika (za koje je vrlo vjerojatno da je g. Selmayr znao da će se kasnije prijaviti).

18. Ombudsmanica je zaključila da je riječ o nepravilnostima u postupanju jer kandidati ne bi smjeli ni u kojem obliku ni u bilo kojoj fazi sudjelovati u pripremi ili organizaciji postupka odabira za koji se prijavljuju. Ombudsmanica je utvrdila da to nije samo načelo dobre uprave, već je i utvrđeno zakonom u članku 11.a Pravilnika o osoblju.

19. Prema njezinu mišljenju, Komisija ne osporava, što se čini da potvrđuje, da je M. Selmayr sudjelovao u donošenju odluka koje su dovele do otvaranja slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i u odobrenju oglasa za slobodno radno mjesto za to novo slobodno radno mjesto.

20. Ombudsmanica se ne slaže sa stajalištem Komisije da ne postoji zakonska obveza za više dužnosnike da se izuzmu iz takvih postupaka. U članku 11.a Pravilnika o osoblju navodi se da se dužnosnik ne smije baviti pitanjem u kojem izravno ili neizravno ima bilo kakav osobni interes koji bi mogao narušiti njegovu neovisnost. Dužnosnik koji se namjerava prijaviti ili je vrlo vjerojatno da će se prijaviti za radno mjesto ima osobni interes u postupku odabira za to radno mjesto.

21. Čini se da Komisijin odgovor Ombudsmanu potvrđuje da je g. Selmayr stvarno sudjelovao u prethodno opisanom donošenju odluka. Zbog toga nije postojao samo rizik od sukoba interesa. Naprotiv, sudjelovanjem u donošenju odluka došlo je do konkretnog sukoba interesa. Nalaz Europskog ombudsmana o nepravilnostima u postupanju u tom području sada glasi:

Postojao je rizik od sukoba interesa u pogledu uključenosti g. Selmayra (i/ili njegovih podređenih u kabinetu predsjednika) u donošenje odluka koje su dovele do otvaranja slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i odobrenja oglasa za to radno mjesto (za koje je g. Selmayr vrlo vjerojatno znao da će se prijaviti i kasnije).

4. Sastav Savjetodavnog odbora za imenovanja

22. Ombudsmanica je utvrdila da odbor viših dužnosnika koji je obavio razgovore s kandidatima za mjesto zamjenika glavnog tajnika (odnosno Savjetodavni odbor za imenovanja ili SNT) i koji je ocijenio kandidate za to mjesto nije osnovan u skladu s Poslovnikom tog odbora (jer Komisija nije imenovala zamjenika koji bi zamijenio Selmayra kada je naposljetku napustio sebe i svoje podređene).

23. Komisijin prikaz relevantnih pravila netočan je. Članak 10. Poslovnika SNT-a namijenjen je rješavanju vrlo specifičnih okolnosti u kojima je član odbora u sukobu. G. Selmayr i njegovi podređeni bili su u sukobu interesa u pogledu različitih koraka poduzetih kako bi se popunilo radno mjesto zamjenika glavnog tajnika. U tom je kontekstu trebalo primijeniti članak 10. i odabrati zamjenika s popisa zamjenika. To nije učinjeno, pa je manji broj ljudi bio uključen u CCA.

24. Ombudsman stoga tvrdi da SNT nije bio sastavljen u skladu s Poslovnikom SNT-a.

5. Postupak imenovanja glavnog tajnika

25. Komisija se nije složila s preporukom Ombudsmana da se objavi oglas za slobodno radno mjesto glavnog tajnika, čime se ostavlja otvorena mogućnost da će u budućnosti ponovno imenovati glavnog tajnika preraspodjelom, a da se osoblju koje ispunjava uvjete ne omogući da se prijavi za slobodno radno mjesto glavnog tajnika.

26. Komisija je Parlamentu izjavila da „glavni tajnik Komisije nije običan posao”. To je posao koji „zahtijeva ne samo posebno iskustvo u pogledu funkcioniranja Komisije, njezinih metoda rada, postupka donošenja odluka i njezine međuinstitucijske uloge, već i posebnu razinu povjerenja koju predsjednik može steći u glavnom tajniku” te da „u najboljem slučaju postoji samo nekoliko osoba koje ispunjavaju te posebne zahtjeve”. Komisija je u svojim odgovorima Parlamentu također navela da funkcija glavnog tajnika nije uobičajena funkcija na razini glavnog direktora.[11] Stoga se preraspodjelom glavnog direktora na radno mjesto glavnog tajnika ne može osigurati imenovanje najbolje osobe na to radno mjesto. To jamstvo može pružiti samo otvoreni i pošteni postupak odabira u kojem se svi kandidati koji ispunjavaju uvjete mogu prijaviti i ocijeniti. Ombudsmanica stoga žali zbog stajališta koje je zauzela Komisija.

6. Izmjene Savjetodavnog odbora za imenovanja

27. Ombudsmanica je u svojoj preporuci pozvala Komisiju da proširi Savjetodavni odbor za imenovanja kako bi se uključili članovi izvan Komisije i da se koristi SNT-om za buduća imenovanja glavnog tajnika.

28. Komisija se ne slaže.

29. SNT se trenutačno sastoji od šest članova višeg osoblja Komisije za postupke imenovanja zamjenika glavnog tajnika, što se pokazalo ključnim za dvostruko imenovanje g. Selmayra. Ombudsmanica napominje da svi ti članovi višeg osoblja blisko surađuju, obično se dobro poznaju i vrlo često poznaju kandidate. Preporučljivo je izbjegavati situacije koje mogu izazvati sumnje u pogledu objektivnosti i neovisnosti postupka odabira. Proširenje članstva u SNT-u pridonijelo bi poboljšanju legitimnosti postupka, što je posebno važno za ključno radno mjesto kao što je radno mjesto glavnog tajnika.

Zaključci

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje te predmete sljedećim nalazom:

Ombudsmanica podupire svoje nalaze o nepravilnostima u postupanju i svoju preporuku Komisiji kako slijedi:

Komisija bi trebala razviti poseban postupak imenovanja za svojeg glavnog tajnika, odvojen od drugih viših imenovanja.

· Takav bi postupak trebao uključivati pravodobno objavljivanje oglasa za slobodno radno mjesto i uvrštavanje imenovanja na dnevni red Kolegija.

· Savjetodavni odbor za imenovanja, za buduća imenovanja glavnog tajnika, također bi trebalo proširiti na članove izvan Komisije.

Podnositelji pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O’Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 11. veljače 2019.

 

 

Prilog:

 

1. Zlouporaba postupka imenovanja zamjenika glavnog tajnika

Nalazi Europskog ombudsmana

30. G. Selmayr imenovan je glavnim tajnikom nakon neuobičajenog postupka u dva koraka. To je, kao prvo, uključivalo otvaranje slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i postupak od tri tjedna za popunjavanje tog slobodnog radnog mjesta (za to su se radno mjesto prijavila samo dva kandidata, g. Selmayr i jedan od njegovih podređenih). Nakon što se drugi kandidat povukao iz postupka odabira, g. Selmayr imenovan je zamjenikom glavnog tajnika (na sastanku Komisije 21. veljače 2018.). Nakon što je imenovan zamjenikom glavnog tajnika, na istom je sastanku 21. veljače odmah preraspodijeljen na mjesto glavnog tajnika (nakon što je g. Juncker obavijestio Kolegij povjerenika da će aktualni glavni tajnik podnijeti ostavku).

31. Istraga Ombudsmana pokazala je da postupak imenovanja zamjenika glavnog tajnika nije služio navedenoj svrsi, odnosno popunjavanju slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika, nego je služio samo tome da se osigura da g. Selmayr postane pravno prihvatljiv za trenutačnu preraspodjelu na mjesto glavnog tajnika, bez ikakvog postupka za utvrđivanje kandidata za radno mjesto glavnog tajnika i usporedbu njihovih zasluga.

32. Ombudsmanica je utvrdila da je taj postupak imenovanja zamjenika glavnog tajnika u suprotnosti s člankom 4. Pravilnika o osoblju EU-a, u kojem se navodi da se „imenovanje ili promaknuće ne provodi ni u koju drugu svrhu osim u svrhu popunjavanja slobodnog radnog mjesta kako je predviđeno ovim Pravilnikom o osoblju”.

Ocjena mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

33. Komisija je u svojem mišljenju navela da je „pretpostavka Europskog ombudsmana da je „jedina svrha [zamjenika glavnog tajnika u postupku odabira] bila da se g. Selmayru omogući preraspoređivanje u glavnog tajnika” pogrešna i da nije potkrijepljena činjenicama”. Komisija je nadalje navela da „najava prethodnog glavnog tajnika o njegovoj namjeri da ode u mirovinu nije opravdala zaustavljanje tekućeg, zasebnog i neovisnog postupka odabira zamjenika glavnog tajnika”.

34. Ombudsmanica je u svojoj preporuci pokazala da je prijedlog predsjednika Junckera o imenovanju g. Selmayra glavnim tajnikom pokrenut prije završetka postupka imenovanja g. Selmayra zamjenikom glavnog tajnika. Pokrenuta je najkasnije 20. veljače u vrijeme ručka, a to su:

·  prije nego što je drugi kandidat u tom postupku poslao poruku e-pošte Glavnoj upravi za ljudske resurse i sigurnost kojom je povukla svoju kandidaturu (poruka e-pošte poslana je 20. veljače u 14:58);

· prije nego što je Savjetodavni odbor za imenovanja (CCA) izdao mišljenje o kandidaturi g. Selmayra za to radno mjesto (to je mišljenje dovršeno 20. veljače u 18:00 sati),

· prije nego što su g. Selmayra za to radno mjesto intervjuirali g. Juncker i g. Oettinger (taj zajednički razgovor održan je 20. veljače od 18:30 do 20:00 sati); i

· do 20. veljače u 20:04, kada je kabinet g. Junckera izdao upute Glavnoj upravi za ljudske resurse, da predloži g. Selmayra kao zamjenika glavnog tajnika na sastanku Komisije sljedećeg jutra.

35. Taj redoslijed pokazuje da je g. Juncker prošao postupak koji je doveo do imenovanja g. Selmayra zamjenikom glavnog tajnika iako je on sam ranije pokrenuo postupak za predlaganje g. Selmayra glavnim tajnikom. Taj redoslijed dokazuje da postupak zamjenika glavnog tajnika nije služio navedenoj svrsi, odnosno popunjavanju slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika, nego je služio samo kako bi se osiguralo da g. Selmayr postane pravno prihvatljiv za preraspodjelu na radno mjesto glavnog tajnika na sastanku 21. veljače. Naime, dokazi upućuju na to da g. Selmayr nikada nije imao namjeru obavljati dužnost zamjenika glavnog tajnika. Ombudsman ponovno podsjeća da se u članku 4. Pravilnika o osoblju EU-a navodi da se „imenovanje ili promaknuće ne provodi ni u koju drugu svrhu osim u svrhu popunjavanja slobodnog radnog mjesta kako je predviđeno ovim Pravilnikom o osoblju”.

36. Mišljenje Komisije ne osporava točnost redoslijeda koji je utvrdio Ombudsman. U stvari, to u potpunosti ignorira. Umjesto toga, u mišljenju Komisije upućuje se samo na činjenicu koja nije relevantna za nalaze Ombudsmana. Navodi da najava odlaska g. Italianera u mirovinu nije opravdala prekid postupka odabira zamjenika glavnog tajnika koji je u tijeku. Ombudsmanica se slaže da najava odlaska g. Italianera u mirovinu sama po sebi ne bi opravdala prekid postupka odabira za imenovanje zamjenika glavnog tajnika. Međutim, nalazi Ombudsmana nisu bili povezani s tom najavom, nego s činjenicom da su poduzete mjere za preraspodjelu g. Selmayra na radno mjesto g. Italianera, koje se dogodilo prije dovršetka odabira zamjenika glavnog tajnika. Upravo taj redoslijed dokazuje da g. Selmayr nije imao namjeru obnašati dužnost zamjenika glavnog tajnika. Umjesto toga, namjera je uvijek bila da ga se učini glavnim tajnikom (a postupak zamjenika glavnog tajnika služio je samo kako bi njegovo preraspoređivanje u glavnog tajnika bilo pravno moguće [12]).

37. Ombudsmanica stoga tvrdi da, suprotno članku 4. Pravilnika o osoblju EU-a, postupak odabira zamjenika glavnog tajnika nije služio popunjavanju radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika.

2. Stvaranje umjetnog vremenskog ograničenja

Nalazi Europskog ombudsmana

38. Ombudsmanica je u svojoj preporuci utvrdila da je predstojeće umirovljenje g. Italianera bilo tajno do posljednjeg trenutka (odnosno do sastanka Komisije 21. veljače, kada je g. Selmayr preraspodijeljen na mjesto glavnog tajnika). Ombudsmanica je utvrdila da je ta tajna upotrijebljena za stvaranje umjetnog osjećaja hitnosti.

39. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da, čak i da umirovljenje g. Italianera nije bilo poznato do 21. veljače, ništa nije spriječilo Komisiju da 21. veljače pokrene otvoreni postupak odabira za radno mjesto glavnog tajnika. Dokazi upućuju na to da je takav postupak mogao biti dovršen dovoljno rano prije datuma odlaska g. Italianera iz Komisije (koji se dogodio 31. ožujka 2018.).

40. Ombudsmanica je zaključila da stvaranje umjetnog vremenskog ograničenja predstavlja nepravilnost u postupanju.

Ocjena mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

41. Komisija je u svojem mišljenju navela da „Komisija [..] odbacuje primjedbu da bi to stvorilo umjetno vremensko ograničenje; u tom su pogledu i predsjednik i njegov bivši šef kabineta do posljednjeg dana pokušali uvjeriti bivšeg glavnog tajnika da ostane na svojoj funkciji, a predsjednik Komisije obaviješten je tek 20. veljače 2018. o umirovljenju prethodnog glavnog tajnika kada je obavijestio predsjednika o svojoj namjeri da sljedećeg jutra podnese pismo o mirovini”.

42. Ombudsmanica je pažljivo pregledala spise Komisije koji su joj stavljeni na raspolaganje. Napominje da je od Komisije izričito zatražila svu komunikaciju s kabinetom predsjednika (koji je tada bio na čelu s g. Selmayrom) i s g. Italianerom u vezi s umirovljenjem g. Italianera. Komisija nije dostavila nikakve dokaze, primjerice u obliku poruka elektroničke pošte ili bilješki, koji bi upućivali na to da su poduzeti bilo kakvi napori kako bi se g. Italianera uvjerilo da ne odstupi. Naprotiv, dokumentirani dokazi upućuju na činjenicu da su g. Juncker i g. Selmayr barem od sredine siječnja 2018. znali da će g. Italianer otići u mirovinu i da je uspostavljen plan upravljanja nasljeđivanjem.

43. G. Juncker (i g. Selmayr) znali su za namjeru g. Italianera da ode u mirovinu na najmanje dvije godine. Do sredine siječnja 2018. (najkasnije) g. Italianer potvrdio je g. Junckeru i g. Selmayru da će nastaviti sa svojim planovima za umirovljenje.[13] Komisija je čak i 20. veljače 2018. mogla osigurati da se umirovljenje g. Italianera uvrsti na dnevni red sastanka Komisije 21. veljače. Ombudsmanica napominje da je Glavna uprava za ljudske resurse obaviještena o uputama g. Junckera da g. Selmayra predloži za glavnog tajnika prije 20. veljače 2018. u 13:23. Stoga je bilo dovoljno vremena da se ta točka doda na dnevni red sastanka Komisije održanog 21. veljače. Taj zaključak potvrđuje činjenica da je prijedlog da se g. Selmayr imenuje zamjenikom glavnog tajnika uvršten na dnevni red sastanka od 21. veljače (popis predloženih imenovanih kandidata, dostavljen za taj sastanak, izmijenjen je kako bi se uključio prijedlog da se g. Selmayr imenuje zamjenikom glavnog tajnika), iako je kabinet g. Junckera 20. veljače u 20:04 obavijestio Glavnu upravu za ljudske resurse o prijedlogu da se g. Selmayr imenuje zamjenikom glavnog tajnika.

44. Komisija je u svojem mišljenju Ombudsmanu navela da g. Juncker ima pravo dodati točke na dnevni red sastanaka Komisije u bilo kojoj fazi. Ako se problem doista pojavi u posljednjem trenutku, razumno je da se može dodati na dnevni red u posljednjem trenutku. Međutim, nije točno da je g. Juncker u posljednjem trenutku znao za mirovinu g. Italianera. Umjesto toga, unaprijed je znao da će g. Italianer otići u mirovinu. Zasigurno je u vrijeme ručka 20. veljače znao kada su Glavnoj upravi za ljudske resurse dane upute za pripremu dokumentacije o preraspoređivanju g. Selmayra na mjesto glavnog tajnika. Ombudsmanica stoga zaključuje da nije bilo praktičnih prepreka koje bi spriječile g. Junckera da doda točku na dnevni red i da je razlog zbog kojeg ona nije pravodobno dodana na dnevni red taj da se zadrži tajnost s ciljem umjetnog stvaranja osjećaja hitnosti.

45. Ombudsmanica također napominje da je Komisija u svojem mišljenju Ombudsmanu odlučila da neće odgovoriti na njezin nalaz da, čak i da mirovinski planovi g. Italianera nisu bili poznati do sredine veljače 2018., još uvijek je bilo dovoljno vremena za dovršetak postupka odabira na temelju članka 29. Pravilnika o osoblju EU-a za položaj glavnog tajnika (prije umirovljenja g. Italianera 31. ožujka 2018.). Napominje da bi, da je bilo moguće dovršiti postupak odabira za slobodno radno mjesto zamjenika glavnog tajnika u tri tjedna koja prethode 21. veljače 2018., zasigurno bilo moguće dovršiti postupak odabira za slobodno radno mjesto glavnog tajnika u pet tjedana od 21. veljače do 28. ožujka 2018. (što je bio datum posljednjeg sastanka Komisije prije umirovljenja g. Italianera iz Komisije 31. ožujka 2018.).

46. Ombudsmanica stoga ostaje pri svojem stajalištu da je umjetno stvoren osjećaj hitnosti. Bila je to nepravilnost u postupanju.

3. Sukobi interesa

Nalazi Europskog ombudsmana

47. Ombudsmanica je u svojoj preporuci utvrdila da Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi izbjegla rizik od sukoba interesa koji proizlazi iz sudjelovanja g. Selmayra (i/ili drugih članova kabineta predsjednika pod njegovom nadležnošću) u donošenju odluka Komisije, što je dovelo do 1) otvaranja slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i 2) odobrenja oglasa za slobodno radno mjesto tog zamjenika glavnog tajnika (za koje će se g. Selmayr kasnije prijaviti).

48. Ombudsmanica je zaključila da je riječ o nepravilnostima u postupanju jer kandidati ne bi smjeli ni u kojem obliku ni u bilo kojoj fazi sudjelovati u pripremi ili organizaciji postupka odabira za koji se prijavljuju. Ombudsmanica je utvrdila da to nije samo načelo dobre uprave, već i pravno načelo koje se odražava u članku 11.a Pravilnika o osoblju.

Ocjena mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

49. U svojem mišljenju o nalazima Europskog ombudsmana Komisija je navela da „nije ni zakonski propisano ni praktično, a time ni praksa Komisije, da se viši dužnosnik odrekne doprinosa pripremi oglasa za slobodna radna mjesta za koja bi se u budućnosti mogao prijaviti”. Komisija je nadalje izjavila da „treba napomenuti i da se obavijest o slobodnom radnom mjestu koju je Kolegij donio u ovom slučaju i objavio 31. siječnja nije po sadržaju razlikovala od obavijesti o slobodnom radnom mjestu koja je prethodno objavljena za potpuno istu funkciju”.

50. Ombudsmanica najprije napominje da mišljenje Komisije ne poriče, što se čini da potvrđuje, da je g. Selmayr sudjelovao u donošenju odluka koje su dovele do otvaranja slobodnog radnog mjesta zamjenika glavnog tajnika i u odobrenju oglasa za slobodno radno mjesto za to novo upražnjeno radno mjesto.

51. Ombudsmanica se ne slaže sa stajalištem Komisije da ne postoji zakonska obveza za više dužnosnike da se oduzmu od pripreme oglasa za slobodna radna mjesta za koje se kasnije prijavljuju. U članku 11.a Pravilnika o osoblju navodi se da se dužnosnik ne smije baviti pitanjem u kojem izravno ili neizravno ima bilo kakav osobni interes koji bi mogao narušiti njegovu neovisnost. Dužnosnik koji se namjerava ili je vrlo vjerojatno da će se prijaviti za radno mjesto ima osobni interes u postupku za slobodno radno mjesto za to radno mjesto.

52. Što se tiče praktičnosti odricanja viših dužnosnika od takvih postupaka, O. Selmayr očito je bio u potpunosti ovlašten odreći se postupaka odlučivanja o kojima je riječ. Činjenica da to nije učinio nije bila zato što to nije mogao učiniti, već jednostavno zato što je odlučio da to ne učini. Ombudsmanica u tom kontekstu ima na umu da je g. Selmayr u vrijeme tih postupaka donošenja odluka bio svjestan predstojećeg umirovljenja g. Italianera (saznao je za te informacije barem od sredine siječnja 2018.). Ombudsmanica također napominje da se za g. Selmayra, kao višeg dužnosnika, pravno pretpostavlja da poznaje Pravilnik o osoblju EU-a. Kao takav, znao bi da se ne može preraspodijeliti na mjesto glavnog tajnika s tadašnjeg trenutačnog položaja (od srpnja 2014. obnašao je funkciju direktora u svojoj osnovnoj karijeri) i da ne bi imao zakonsko pravo preraspodijeliti se na mjesto glavnog tajnika (nakon što je g. Italianer službeno najavio svoje umirovljenje) a da prethodno ne preuzme funkciju glavnog direktora. Radno mjesto zamjenika glavnog tajnika jest radno mjesto glavnog direktora. To objašnjava zašto se g. Selmayr prijavio za mjesto zamjenika glavnog tajnika (s obzirom na to da dokazi u spisu upućuju na to da njegova krajnja namjera nije bila da bude zamjenik glavnog tajnika, nego da preuzme dužnost glavnog tajnika).[14]

53. Budući da se čini da Komisijin odgovor Ombudsmanu potvrđuje da je g. Selmayr stvarno sudjelovao u prethodno opisanom donošenju odluka, ne postoji samo rizik od sukoba interesa. Naprotiv, sudjelovanjem u donošenju odluka došlo je do konkretnog sukoba interesa. Ombudsmanica će stoga provesti potrebne izmjene svojih nalaza.

54. Komisija je u svojem mišljenju Ombudsmanu navela da se obavijest o slobodnom radnom mjestu zamjenika glavnog tajnika u biti ne razlikuje od obavijesti o slobodnom radnom mjestu koja je prethodno objavljena za istu funkciju. Ombudsmanica napominje da nije relevantno, u smislu utvrđenja da je sudjelovanje g. Selmayra u postupku slobodnog radnog mjesta bilo „sukob interesa”, je li tekst oglasa za slobodno radno mjesto doista izmijenjen u postupku odlučivanja u kojem je sudjelovao g. Selmayr. Sama činjenica da je sudjelovao u postupku odobravanja oglasa za slobodno radno mjesto za koje će se kasnije prijaviti bila je „sukob interesa”.

55. Međutim, u tom kontekstu valja istaknuti da je Komisija u svojem mišljenju o preporuci Ombudsmana odlučila ne spomenuti da je g. Selmayr također sudjelovao u donošenju odluka o stvaranju slobodnog radnog mjesta za koje se kasnije prijavio (to je slobodno radno mjesto nastalo kada je Komisija 31. siječnja 2018. najavila imenovanje sadašnjeg zamjenika glavnog tajnika glavnim direktorom za pravosuđe i zaštitu potrošača, s učinkom od 1. ožujka 2018.). (vidjeti osobito točke 35. i 36. preporuke Europskog ombudsmana [15]).

56. Ombudsmanica je utvrdila da je, kako bi se izbjegao čak i rizik od sukoba interesa, g. Selmayr već u siječnju 2018. trebao izuzeti sebe (i predsjednički kabinet nad kojim je imao hijerarhijsku kontrolu) od svakog sudjelovanja u relevantnim postupcima donošenja odluka kojima se otvara slobodno radno mjesto i odobrava obavijest o slobodnom radnom mjestu. Mišljenje Komisije potvrđuje da se M. Selmayr nije samo formalno izuzeo od tih postupaka, već je i sudjelovao u njima. To je sudjelovanje predstavljalo sukob interesa.

4. Sastav Savjetodavnog odbora za imenovanja

Nalazi Europskog ombudsmana

57. Ombudsman je utvrdio da odbor viših dužnosnika koji je obavio razgovore s kandidatima za mjesto zamjenika glavnog tajnika (odnosno Savjetodavni odbor za imenovanja ili SNT) i koji ih je ocijenio nije osnovan u skladu s Poslovnikom tog odbora (jer Komisija nije imenovala zamjenika koji bi zamijenio g. Selmayra kada je naposljetku sebe i svoje podređene izuzeo od daljnjeg sudjelovanja u postupku).

Ocjena mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

58. Komisija je u svojem mišljenju navela da je „[s]avjetodavni odbor za imenovanja sastavljen u potpunosti u skladu sa svim primjenjivim Poslovnikom.” Prema mišljenju Komisije, članak 10. Poslovnika SNT-a nije primjenjiv u ovom slučaju jer je „[s]mjena voditelja kabineta predsjednika u iznimnim okolnostima izričito predviđena u članku 8. stavku 2. istog poslovnika. Tu je odredbu Komisija uvela u listopadu 2015. i ona predstavlja naknadno pravilo posebno usmjereno na rješavanje pitanja zamjene voditelja kabineta predsjednika u Savjetodavnom odboru za imenovanja. Riječ je o lex specialis za zamjenu određene osobe, tj. voditelja kabineta predsjednika, isključujući primjenu drugih općih odredaba, kao što je članak 10. Poslovnika”.

59. Ombudsmanica se ne slaže s Komisijinim predstavljanjem relevantnih pravila. Članak 10. Poslovnika SNT-a lex specialis je namijenjen rješavanju vrlo specifičnih okolnosti, odnosno slučajeva u kojima je član odbora u sukobu.  G. Selmayr naposljetku je smatrao da više ne može sudjelovati u postupku odabira zamjenika glavnog tajnika (iako sa zakašnjenjem smatra da bi takvo sudjelovanje bilo u sukobu interesa). Također je smatrao da bi zamjene predviđene člankom 8. pravila također bile u sukobu (jer su bile pod njegovom hijerarhijskom kontrolom). U tom je kontekstu trebalo primijeniti članak 10. pravila te je s popisa zamjenika trebao biti odabran zamjenik. To nije učinjeno.

60. Ombudsmanica stoga ostaje pri svojem stajalištu da je trebalo imenovati zamjenika s popisa izvjestitelja. Budući da se to nije dogodilo, SNT nije sastavljen u skladu s Poslovnikom SNT-a.

Daljnja pitanja koja je istaknula Komisija

1. Preraspodjele s radnim mjestima

61. Ombudsmanica je u svojoj preporuci zaključila da se „preraspodjela s radnim mjestom” ne može upotrijebiti za premještanje dužnosnika na radnom mjestu direktora do radnog mjesta glavnog direktora bez ikakvog postupka za usporedbu zasluga osoblja koje ispunjava uvjete (vidjeti Prilog II. preporuci).

62. Taj je zaključak bio relevantan za istragu. Ombudsmanica je utvrdila da je g. Selmayr (u svojoj osnovnoj karijeri) obnašao dužnost direktora (odnosno jednu razinu ispod funkcije glavnog direktora). Kao rezultat toga, činjenica da je postao zamjenik glavnog tajnika (koji je radno mjesto na razini glavnog direktora) služila je tome da se osigura da on postane pravno prihvatljiv za „preraspodjelu” na radno mjesto glavnog tajnika (nakon što je g. Italianer službeno najavio da će otići u mirovinu [16]).

63. Komisija se u svojem mišljenju nije složila s Europskim ombudsmanom. Navela je da je „bivši voditelj kabineta predsjednika bio – i još uvijek jest – dužnosnik u funkcijskoj skupini AD s razredom AD15. Stoga bi ispunjavao uvjete za premještaj na dužnost glavnog tajnika u skladu s člankom 7., a da nije imenovan na dužnost zamjenika glavnog tajnika” (naš naglasak).

64.  Ombudsmanica i dalje smatra da je imenovanje g. Selmayra zamjenikom glavnog tajnika bilo potrebno kako bi se g. Selmayr pravno mogao preraspodijeliti na mjesto glavnog tajnika. To stajalište nije samo u skladu sa sudskom praksom, nego također objašnjava napore da se g. Selmayr, zamjenik glavnog tajnika, stavi na vrijeme za sastanak 21. veljače, kada je službeno najavljeno umirovljenje g. Italianera.

65. Ombudsmanica nadalje napominje da je njezino shvaćanje „preraspoređivanja s radnim mjestom” u potpunosti u skladu s praksom Komisije. Ombudsmanica je utvrdila da od 45 „preraspodjela” glavnom direktoru Junckerove Komisije (uključujući prethodnog glavnog tajnika) ne postoji ni jedan primjer direktora koji preuzima ulogu glavnog direktora postupkom „preraspoređivanja s radnim mjestom”.

66. Ombudsmanica također ističe da je izjava Komisije u suprotnosti sa sljedećom izjavom koju je Komisija poslala Ombudsmanu u lipnju 2018., a zatim ponovno citirala u svojem mišljenju od 3. prosinca: „Osoba koja trenutačno radi na tom radnom mjestu u potpunosti ispunjava te uvjete, kao i sve postupovne uvjete utvrđene u Pravilniku o osoblju EU-a: kao dužnosnik u razredu AD15 s osam godina iskustva u višem rukovodstvu u Komisiji i sedam godina radnog iskustva prije pristupanja Komisiji, osoba je bila potpuno kvalificirana za premještaj na radno mjesto glavnog tajnika nakon imenovanja zamjenika glavnog tajnika odlukom Kolegija u skladu s člankom 7. stavkom 1. Pravilnika o osoblju EU-a (naš naglasak; bilješke izostavljene).

2. Priopćenje za medije Europskog ombudsmana

67. Komisija u svojem mišljenju osporava tekst priopćenja za medije koje je Ombudsman objavio kako bi obavijestio javnost o svojoj preporuci u ovoj istrazi. Komisija smatra da je izjava u priopćenju za medije da je „do nepravilnosti u postupanju došlo zbog toga što Komisija nije ispravno slijedila relevantna pravila ni u pismu ni u duhu”(naglasak je dodao Ombudsman) obmanjujuća. U prilog svojem stajalištu Komisija navodi da preporuka ne sadržava dokaze o nepoštovanju relevantnih pravila.

68.  Ombudsmanica je u svojoj preporuci izričito navela da Komisija nije poštovala članak 4. Pravilnika o osoblju EU-a (vidjeti točku 75. njezine preporuke i točke 13. i 17. ove Odluke) i članak 11.a Pravilnika o osoblju EU-a (vidjeti točke 40. do 44. njezine preporuke i točke 25. i 28. ove Odluke) tijekom postupka odabira koji je doveo do imenovanja g. Selmayra zamjenikom glavnog tajnika. Također je navela da Komisija nije djelovala u skladu s pravilima Savjetodavnog odbora za imenovanja (točke 65. do 68. njezine preporuke i točke 36. do 38. ove Odluke).

69. Ombudsmanica stoga smatra da je njezino priopćenje za medije točno odražavalo njezinu preporuku.

3. Pravo g. Selmayra na saslušanje

70. U mišljenju Komisije tvrdi se da Ombudsman nije saslušao g. Selmayra.

71. Ombudsmanica se raspituje o upravljanju institucijama EU-a, a ne o pojedincima. U ovom predmetu Komisija je saslušana u pisanom obliku i na nekoliko sastanaka između lipnja i kolovoza 2018. Kao i u svakoj istrazi Europskog ombudsmana, institucija je dužna od svojeg osoblja dobiti sve relevantne informacije prije nego što odgovori Europskom ombudsmanu. Ako istraga uključuje djelovanje određenog osoblja ili odjela (kao što to vrlo često čine), institucija se može savjetovati s relevantnim osobljem kako bi pripremila svoj odgovor Europskom ombudsmanu.

72. Što se tiče g. Italianera, da je Komisija smatrala korisnim stupiti u kontakt s g. Italianerom radi dobivanja informacija za odgovor Ombudsmanu, mogla je to učiniti.

73. Mandatom Europskog ombudsmana obuhvaćene su institucije, tijela, uredi i agencije EU-a. U tom kontekstu obično nije potrebno da ona u svojim preporukama i odlukama navodi pojedinačne dužnosnike. Međutim, u ovom je slučaju u svojoj preporuci utvrdila tri dužnosnika Komisije, među kojima su M. Selmayr i M. Italianer [17]. Ta identifikacija triju dužnosnika bila je nužna kako bi njezina preporuka bila jasna i nedvosmislena. Kako bi postupila u skladu s pravilima o zaštiti podataka, ombudsmanica je prije objave preporuke obavijestila ta tri dužnosnika o svojoj preporuci. 

 

 

[1] Pojedinosti o istrazi Parlamenta dostupne su ovdje: http://www.europarl.europa.eu/committees/en/cont/subject-files.html?id=20180326CDT02181.

[2] Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o politici integriteta Komisije, posebno o imenovanju glavnog tajnika Europske komisije, P8_TA-PROV(2018)0117, dostupna na: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&reference=P8-TA-2018-0117&language=EN&ring=B8-2018-0214.

[3] Odgovori Komisije na ta pitanja dostupni su ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/cases/correspondence.faces/en/97356/html.bookmark

[4] https://www.ombudsman.europa.eu/en/correspondence/en/99793

[5] Dostupno ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/102651

[6] Mišljenje Komisije dostupno je ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/correspondence/en/107213.

[7] http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&language=EN&reference=P8-TA-2018-0531

[8] Na podnevnom brifingu za medije Komisije od 4. rujna 2018. glavni glasnogovornik Komisije izjavio je sljedeće: „Europski ombudsman ne osporava zakonitost ni nadležnost kandidata”. http://ec.europa.eu/avservices/video/player.cfm?sitelang=en&ref=I159943

Kad je riječ o zakonitosti tog pitanja, ombudsmanica je u svojoj preporuci istaknula da se slaže s ocjenom Europskog parlamenta da su se dvostrukim imenovanjima „proširene, a možda i preširoke granice zakona”. Nadalje, u preporuci je navedeno da se članak 4. Pravilnika o osoblju EU-a (vidjeti odlomak 75. njezine preporuke) i članak 11.a Pravilnika o osoblju EU-a (vidjeti odlomke 40. do 44. njezine preporuke) nisu poštovali.

[9] Za pojedinosti o tom redoslijedu vidjeti stavak 34. u nastavku.

[10] U članku 4. navodi se da se „imenovanje ili promaknuće ne obavlja u bilo koju drugu svrhu osim u svrhu popunjavanja slobodnog radnog mjesta kako je predviđeno ovim Pravilnikom o osoblju”.

[11] Odgovor Parlamentu, 1. pitanje, 4. travnja 2018., dostupan ovdje: http://www.europarl.europa.eu/cmsdata/141000/Komisija%20replies%20CONT%2004042018.pdf.

[12] Vidjeti Prilog II. preporuci Europskog ombudsmana, koji je dostupan ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/102651

[13] Vidjeti odlomke 32. i 76. preporuke Europskog ombudsmana: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/102651

[14] Ombudsman podsjeća da je u svojem odgovoru Parlamentu od 4. travnja (dostupnom na http://www.europarl.europa.eu/cmsdata/141000/Commission%20replies%20CONT%2004042018.pdf) Komisija navela (vidjeti odgovor Komisije na 11. pitanje) da je „predsjednik imao razumljiv interes da zajamči neometano funkcioniranje institucije i u slučaju umirovljenja g. Italianera te da su od druge polovice 2017. održane rasprave i razmatranja o tom pitanju, a od početka 2018. detaljnije. Premještanje g. Selmayra, višeg rukovoditelja s potrebnim razredom i osam godina iskustva u višem rukovodstvu u Komisiji, koji je imao potrebno povjerenje predsjednika, na mjesto glavnog tajnika postalo je jedna od mogućih opcija početkom 2018. Kako bi se osiguralo da takav mogući prijenos bude u skladu ne samo sa zakonom nego i s praksom Komisije, g. Selmayr sudjelovao je 31. siječnja 2018. u cjelovitom postupku odabira za radno mjesto na razini glavnog direktora/zamjenika glavnog direktora [...]” (moje isticanje).

[15] Dostupno ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/102651.

[16] Vidjeti t. i Prilog II. preporuci Europskog ombudsmana. Vidjeti i bilješku 9. ove Odluke.

[17] Treća identificirana osoba bila je Paraskevi Michou. Na podnevnom tiskovnom brifingu Komisije od 4. rujna 2018. glavni glasnogovornik Komisije dvaput je izjavio da se gđa Michou prijavila za radno mjesto glavne direktorice, dok ombudsmanica napominje da se nije prijavila za to radno mjesto, već je zapravo preraspoređena na inicijativu predsjednika Junckera.