Poštovani gospodine R.,
7. rujna 1998. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s postupanjem Komisije s Vašom pritužbom od 27. listopada 1997.
Pritužbu sam 2. prosinca 1998. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je 29. ožujka 1999. poslala svoje mišljenje o tom pitanju, koje sam Vam proslijedila 13. travnja 1999., s pozivom na očitovanje, ako to želite. Dana 12. svibnja 1999. zaprimio sam Vaše primjedbe na mišljenje Komisije. Ombudsmanica je 23. lipnja 1999. poduzela daljnje mjere kako bi dobila dodatne informacije o predmetu. Dana 12. srpnja 1999. godine primio sam još jedno pismo od vas.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.
Važno je podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Europskog ombudsmana da istraži moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu. Na temelju tih odredbi istrage Europskog ombudsmana stoga su usmjerene na ispitivanje nepravilnosti u postupanju Europske komisije.

COMPLAINT

Pritužba se odnosi na okvirnu inicijativu „Zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa” koju je Europska komisija uvela na temelju članka 11. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2082/93 (1).
Europska komisija pokrenula je "Program Obzor II" za razdoblje od 1995. do 1997. godine u okviru projekta 95 H GAL Castro Navas u Galiciji (Španjolska) kako bi se poboljšali izgledi za zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih skupina u nepovoljnom položaju. Korisnik projekta, s kojim je podnositelj pritužbe sklopio ugovor o radu, bila je Zaklada Menela. Zaklada je primila financijski doprinos iz Europskog socijalnog fonda.
Prema navodima podnositelja pritužbe, prekinuo je suradnju sa Zakladom 31. listopada 1996. zbog toga što Zaklada nije platila njegove račune i drugih nepravilnosti koje su se, prema njegovu mišljenju, dogodile tijekom provedbe projekta.
U srpnju 1997. Europskoj komisiji uputio je pritužbu u kojoj je naveo nepravilnosti i zlouporabu sredstava Zajednice u provedbi projekta od strane Zaklade.
Podnositelj pritužbe naveo je da mu je institucija odgovorila 30. srpnja 1997. i obavijestila ga da je nakon uobičajenog postupka u sličnim slučajevima njegov dopis proslijeđen odjelu nadležnom za upravljanje Europskim socijalnim fondom u Španjolskoj koji će se baviti tim pitanjem.
Podnositelj pritužbe poslao je 27. listopada 1997. dodatni dopis Komisijinoj Glavnoj upravi V., na koji Komisija nije odgovorila. Podnositelj pritužbe stoga je 7. rujna 1998. pisao Europskom ombudsmanu o navodnom propustu Europske komisije da pravilno prati isplatu sredstava putem Europskog socijalnog fonda (ESF) od strane Zaklade Menela i Komisijinu postupanju s njegovom pritužbom podnesenom 1997.

INQUIRY

Mišljenje Komisije
Komisija je u svojem mišljenju o pritužbi iznijela sljedeće primjedbe:
Komisija je potvrdila primitak dopisa podnositelja pritužbe iz srpnja 1997. Istaknuo je da je korisnik financijskog doprinosa zaklada Menela u Španjolskoj, koja je stoga isključivo odgovorna za plaćanje računa podnositelja zahtjeva. U prilog tom stajalištu Komisija je navela odredbe članka 21. stavka 1. Uredbe br. 2082/93 (2).
Institucija je obavijestila i da je, u skladu s uobičajenim postupkom, 30. srpnja 1997. proslijedila dopis podnositelja pritužbe Odjelu nadležnom za upravljanje Europskim socijalnim fondom u španjolskom Ministarstvu zapošljavanja i socijalnih pitanja te zatražila da španjolska tijela budu obaviještena o ishodu istrage.
Komisija je naglasila da je primila odgovor španjolskih tijela samo nekoliko dana prije nego što je Ombudsmanu poslala svoje mišljenje o pritužbi. Prema tom odgovoru, računi podnositelja pritužbe za ukupno oko 3 milijuna ESP bili su među nepodmirenim iznosima na kraju 1996. Isplata tog iznosa proslijeđena je galicijskoj regionalnoj vladi, odgovornoj za program, za njezinu naknadnu isplatu korisniku projekta, odnosno Zakladi Menela. Kad je riječ o ostalim računima podnositelja pritužbe, predmetna tijela objasnila su da su uključeni u nepodmireni iznos za 1997. koji se obrađuje.
Komisija je naposljetku smatrala da je Europskom ombudsmanu možda bilo korisno izravno se obratiti nacionalnim tijelima, ako je to želio.
Primjedbe podnositelja pritužbe
U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe u osnovi je zadržao svoju prvotnu pritužbu. Osim toga, kritizirao je Komisiju zbog nedjelovanja protiv izostanka odgovora
odjela nadležnog za upravljanje Europskim socijalnim fondom u Španjolskoj.

OSTALI MJERILA

Dana
23. lipnja 1999. Europski ombudsman telefonski se obratio Odjelu za upravljanje Europskim socijalnim fondom u Španjolskoj. Dana 25. lipnja 1999. primio je dodatne informacije o predmetu.
Odjel za upravljanje Europskim socijalnim fondom obavijestio je Ombudsmana da je 15. prosinca 1998., nakon podsjetnika Europske komisije, poslao dopis galicijskoj regionalnoj vladi sa zahtjevom za informacije o fazi istrage. Također je istaknuo da se, što se tiče dokumenata koje su poslala galicijska tijela, čini da je Zaklada Menela, korisnik projekta, primila sredstva Zajednice i da je podnositelj pritužbe također primio plaćanja za 1996. S obzirom na te činjenice, smatrala je da će zaključiti predmet i o toj je odluci obavijestila Europsku komisiju dopisom od 3. veljače 1999.
Ombudsmanica je 12. srpnja 1999. primila dodatnu obavijest od podnositelja pritužbe. Izrazio je zahvalnost pučkom pravobranitelju na njegovu interesu za slučaj i obavijestio ga da je 16. lipnja 1999., nakon pregovora sa Zakladom Menela, prihvatio iznos od 1,700.000 Pts koji mu je ponuđen. S obzirom na taj dogovor postignut sa Zakladom Menela, podnositelj pritužbe izjavio je da ne bi trebalo provoditi daljnje istrage.
Međutim, podnositelj pritužbe ponovno je potvrdio svoje nezadovoljstvo načinom na koji Komisija postupa s njegovom pritužbom.

ODLUKA

Na temelju informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe i primjedbi koje je podnijela Europska komisija, ombudsmanica je donijela sljedeće zaključke:
1. Navodno Europska komisija nije pravilno pratila isplatu sredstava Zajednice.
1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno pratila isplatu sredstava Zajednice od strane Zaklade Menela. Osobito je naveo da Zaklada nije platila dio njegovih računa koji se odnose na razdoblje u kojem je sudjelovao u projektu.
1.2. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da je korisnik financijskog doprinosa zaklada Menela u Španjolskoj, koja je bila isključivo odgovorna za plaćanje računa podnositelja zahtjeva. Nakon uobičajenog postupka Europska komisija proslijedila je dopis podnositelja pritužbe Odjelu nadležnom za upravljanje Europskim socijalnim fondom u Španjolskoj.
1.3. Jedno od temeljnih načela politike Zajednice za gospodarsku i socijalnu koheziju je takozvano „partnerstvo” među različitim akterima uključenima u proces. Kako je utvrđeno u pravilima kojima se uređuju aktivnosti strukturnih fondova EZ-a, operacije Zajednice trebaju se provoditi kroz bliska savjetovanja između Komisije, dotične države članice i njezinih nadležnih tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. To se partnerstvo mora provoditi u potpunosti u skladu s odgovarajućim institucijskim, pravnim i financijskim ovlastima svakog partnera (3).
1.4 Kad je riječ o isplati sredstava ESF-a, relevantnim se propisima utvrđuje jasna podjela odgovornosti među različitim akterima, u skladu s načelom partnerstva. Komisija je odgovorna za plaćanja nacionalnim, regionalnim ili lokalnim tijelima iz zahtjeva za potporu koji je podnijela država članica (4). Međutim, za plaćanje krajnjim korisnicima odgovorne su države članice koje „osiguravaju da korisnici prime predujmove i plaćanja što je prije moguće”(5).
1.5 S obzirom na prethodna pravila, Ombudsmanica smatra da Komisija nije propustila djelovati prema krajnjim primateljima svoje financijske pomoći jer je to bila ovlast države članice. Uz dužno poštovanje načela partnerstva, institucija nema ovlasti preuzeti ili zamijeniti odgovorna nacionalna tijela usmjeravanjem svojih doprinosa izravno krajnjim korisnicima. Ombudsman stoga smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.
2. Navodni izostanak djelovanja Komisije
2.1 U srpnju 1997. podnositelj pritužbe poslao je službenu pritužbu Komisiji u kojoj je naveo nepravilnosti i zlouporabu sredstava Zajednice od strane španjolske "Zaklade Menela", korisnika projekta 95 H GAL Castro Navas u Galiciji koji je financirala Unija. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je imao nepodmirenu ravnotežu s tom zakladom i zatražio od Komisije da istraži to pitanje.
2.2 Komisija je istaknula da je, nakon uobičajenog postupka u sličnim slučajevima, proslijedila spis nadležnim nacionalnim tijelima u Španjolskoj sa zahtjevom da budu obaviještena o ishodu istrage.
2.3 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije poduzela nikakve mjere protiv španjolskih tijela, unatoč tome što gotovo godinu i pol dana nisu odgovorila na zahtjev institucije. Službe Komisije poduzele su daljnje mjere protiv španjolskih vlasti tek nakon istrage Europskog ombudsmana.
2.4 Međutim, Ombudsman primjećuje da ga je u pismu zaprimljenom 12. srpnja 1999. podnositelj pritužbe obavijestio da je 16. lipnja 1999. postigao dogovor s "Zakladom Menela". Podnositelj pritužbe naglasio je da s obzirom na taj sporazum ne bi trebalo provoditi daljnje istrage. Također je izrazio zahvalnost pučkom pravobranitelju na njegovu interesu za taj slučaj. Ombudsmanica stoga smatra da, s obzirom na prethodno navedene činjenične nalaze, posebno sporazum koji su podnositelj pritužbe i Zaklada postigli na zadovoljstvo podnositelja pritužbe, nema razloga za daljnje istrage tog aspekta predmeta.
3. Zaključak
Na temelju informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe i očitovanja koja je podnijela Europska komisija, čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije u pogledu prvog aspekta predmeta. Kad je riječ o drugom aspektu, ombudsmanica smatra da je institucija poduzela korake za rješavanje tog pitanja i time zadovoljila podnositelja pritužbe. U tom kontekstu Europski ombudsman stoga odlučuje zaključiti predmet.
Predsjednik Europske komisije i regionalni ombudsman Andaluzije također će biti obaviješteni o toj odluci.
Vaš iskreno,
Jacob SÖDERMAN

---

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2082/93 od 20. srpnja 1993. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 4253/88 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2052/88 u vezi s usklađivanjem aktivnosti različitih strukturnih fondova između njih samih i s aktivnostima Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata; SL L 193, 31.7.1993.

(2) Članak 21. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2082/93: „Financijska pomoć isplaćuje se [ ] nacionalnom, regionalnom ili lokalnom tijelu ili tijelu imenovanom za tu svrhu u zahtjevu koji je podnijela dotična država članica u pravilu u roku od dva mjeseca od primitka prihvatljivog zahtjeva.”

(3) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2081/93 o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2052/88 o zadaćama strukturnih fondova i njihovoj učinkovitosti i koordinaciji njihovih aktivnosti među njima i s aktivnostima Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata, SL L 193, 31.7.1993., str. 5.; Članak 4.

(4) Vidjeti prethodnu Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2082/93, članak 21. stavak 1.

(5) Vidjeti prethodnu Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2082/93, članak 21. stavak 5.