Poštovani gospodine P.,
1. travnja 1998. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s propustom Europske komisije da vas vrati na radno mjesto po isteku neplaćenog dopusta za osobne potrebe i da vam odbije isplatiti naknadu za gubitak plaće i smanjenu mirovinu.

NACRT PREPORUKE

Odlukom od 4. studenoga 1999., nakon istrage o pritužbi i s obzirom na to da nije bilo moguće pronaći prijateljsko rješenje među strankama, Ombudsman je Komisiji uputio sljedeći nacrt preporuke u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana:

Komisija bi podnositelju pritužbe trebala nadoknaditi materijalnu štetu koju je izravno pretrpio zbog pogreške povezane sa službom Komisije, a to je nepoduzimanje detaljnog ispitivanja kvalifikacija podnositelja pritužbe za radna mjesta koja su bila slobodna nakon isteka njegova dopusta za osobne potrebe.

Sve pojedinosti o istrazi i nacrtu preporuke navedene su u odluci od 4. studenoga 1999., čiji je primjerak također proslijeđen podnositelju pritužbe.

DETALJNO MIŠLJENJE KOMISIJE

Europski ombudsman obavijestio je Komisiju da bi, u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta, trebao poslati detaljno mišljenje prije 29. veljače 2000. te da bi se detaljno mišljenje moglo sastojati od prihvaćanja nacrta preporuke Europskog ombudsmana i opisa njezine provedbe.
Glavni tajnik Komisije poslao je 13. ožujka 2000. Europskom ombudsmanu sljedeće detaljno mišljenje:

„( ) Komisija izražava žaljenje zbog toga što se u to vrijeme nisu provjeravale stručne sposobnosti g. P.-a u odnosu na svako slobodno radno mjesto koje odgovara njegovu razredu te zbog toga što se zapravo nije proveo postupak utvrđivanja ispunjava li on uvjete za svako od tih radnih mjesta.

Sud je više puta presudio da činjenica da uprava nije sustavno provjeravala dužnosnikove sposobnosti za svako slobodno radno mjesto na koje je mogao biti vraćen predstavlja pogrešku povezanu sa službom za koju bi se uprava mogla smatrati odgovornom da se nakon takvog ispitivanja, čak i kasnijeg, pokaže da je postojalo slobodno radno mjesto na koje je dotična osoba mogla biti vraćena. U takvom slučaju Komisija je dužna nadoknaditi imovinsku štetu koju je dužnosnik pretrpio jer nije bio vraćen na tako utvrđeno radno mjesto.

U ovom slučaju i u ovoj fazi postupka nema dokaza da bi takvo ispitivanje dovelo do utvrđivanja radnog mjesta na koje bi se P. mogao vratiti. Međutim, ne raspolažemo ni potrebnim informacijama na temelju kojih bi se moglo utvrditi da P. nije ispunjavao uvjete za svako od 25 slobodnih radnih mjesta, što bi mu omogućilo da se vrati na jedno od njih.

S obzirom na prethodno navedeno i na temelju preporuke Ombudsmana, tijelo za imenovanje pristaje dodijeliti P.-u naknadu u iznosu od dvije mjesečne plaće za pretrpljenu štetu, uz odbitak svih neto zarađenih prihoda koje je primio za isto razdoblje dok je obavljao druge djelatnosti.

Nakon pažljivog ispitivanja detaljnog mišljenja Komisije, ombudsmanica smatra da je mjera koju opisuje zadovoljavajuća za provedbu nacrta preporuke.

OPAŽANJA COMPLAINANTA

Podnositelj pritužbe poslao je
6. travnja 2000. svoja očitovanja o detaljnom mišljenju Komisije. Istaknuo je da se naknada imovinske štete koju je Komisija pristala platiti i koja je potkrijepljena sudskom praksom čini ispravnom i pravednom.
Međutim, istaknuo je da, kad je riječ o konkretnoj isplati te naknade, nije primio nikakve vijesti od Komisije jer mu je ured Ombudsmana bio jedini komunikacijski kanal s Komisijom.

ODLUKA

1. Ombudsman je 4. studenoga 1999. u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Komisiji uputio sljedeći nacrt preporuke:

Komisija bi podnositelju pritužbe trebala nadoknaditi materijalnu štetu koju je izravno pretrpio zbog pogreške povezane sa službom Komisije, a to je nepoduzimanje detaljnog ispitivanja kvalifikacija podnositelja pritužbe za radna mjesta koja su bila slobodna nakon isteka njegova dopusta za osobne potrebe.

2. Komisija je 13. ožujka 2000. obavijestila Ombudsmana o prihvaćanju nacrta preporuke i o mjeri koju je poduzela radi njezine provedbe. Mjera kojom se podnositelju pritužbe dodjeljuje naknada u visini dvomjesečne plaće za pretrpljenu štetu čini se zadovoljavajućom i Ombudsman stoga zaključuje predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.
Vaš iskreno
Jacob SÖDERMAN