• Podnesite pritužbu
  • Zahtjev za informacijama
60th Rome Treaty anniversaryYour Europe - The portal to on-line European and national public services

Postupanje institucija nakon kritičkih primjedaba i dodatnih napomena

1. Uvod

Europski ombudsman služi općem javnom interesu pomažući poboljšanju kvalitete administracije i usluge koju institucije EU-a pružaju građanima[1]. Istodobno Ombudsman nudi građanima i prebivateljima Unije alternativne pravne lijekove za zaštitu njihovih interesa. Taj pravni lijek je dopuna zaštiti sudova EU-a i nema nužno iste ciljeve kao i sudski procesi.

Samo sudovi imaju moć dati pravno obvezujuće odluke i pružiti službeno tumačenje zakona. Ombudsman može dati prijedloge i preporuke te, kao zadnju opciju, privući političku pažnju na slučaj izradom tematskih izvješća Europskom parlamentu. Učinkovitost Ombudsmana stoga ovisi o moralnoj ovlasti te je, zbog tog razloga, ključno da Ombudsmanov rad bude vidljivo pošten, nepristran i temeljit.

Neke od Ombudsmanovih odluka o zatvaranju istraga sadrže konstruktivnu kritiku i prijedloge predmetnim institucijama EU-a u obliku kritičkih i/ili daljnjih primjedaba. Kritička primjedba temelji se na nalazu nepravilnog rada uprave, dok se daljnja primjedba upućuje bez takvoga nalaza. Svake godine Ombudsman objavljuje studiju mjere do koje su institucije EU-a ispitale kritičke i daljnje primjedbe, naučile lekcije iz njih i uvele sustavne promjene koje bi u budućnosti trebale umanjiti mogućnost nepravilnog rada uprave.

2. Cilj kritičkih primjedbi i daljnjih primjedbi

Protivno ovoj pozadini, daljnje primjedbe imaju jedan cilj: služiti javnom interesu pomažući predmetnim institucijama poboljšati kvalitetu administracije u budućnosti. Daljnja primjedba ne temelji se na dokazu nepravilnog rada uprave. Stoga ne bi trebala biti shvaćena kao implicitna kritika institucije kojoj je upućena, nego kao pruženi savjet o tome kako popraviti određenu praksu kako bi se poboljšala kvaliteta usluge pružene građanima.

Nasuprot tome, kritička primjedba obično ima više od jednog cilja. Poput daljnje primjedbe kritička primjedba uvijek ima edukativnu dimenziju: ona informira instituciju o tome što je krivo uradila, kako bi mogla izbjeći sličan nepravilan rad uprave u budućnosti. Kako bi povećala svoj edukativni potencijal, kritička primjedba utvrđuje pravilo ili načelo koje je prekršeno te (osim ako nije očito) objašnjava što je institucija trebala napraviti u određenim okolnostima slučaja. Tako izrađena kritička primjedba također objašnjava i opravdava Ombudsmanov nalaz nepravilnog rada uprave i tako pokušava ojačati vjerovanje građana i institucija u poštenje i temeljitost njegovog rada. Štoviše, pokazujući da je Ombudsman voljan javno kritizirati institucije kada je potrebno, kritičke primjedbe povećavaju povjerenje javnosti u Ombudsmanovu nepristranost.

Kritička primjedba, doduše, ne predstavlja naknadu za podnositelja pritužbe. Svi podnositelji pritužbi ne traže naknadu i nisu svi zahtjevi za naknadom opravdani. Situacija kada je trebala biti pružena naknada, a slučaj je zatvoren s kritičkom primjedbom označuje trostruki neuspjeh. Podnositelj pritužbe nije uspio dobiti zadovoljštinu, predmetna institucija nije uspjela ispraviti nepravilan rad uprave, a Ombudsman nije uspio uvjeriti predmetnu instituciju da promijeni svoju poziciju[2].

U slučaju kada je trebala biti pružena naknada, najbolje je ako predmetna institucija preuzme inicijativu kada zaprimi pritužbu te prizna nepravilan rad uprave i ponudi odgovarajuću naknadu. U nekim slučajevima, to bi mogla biti jednostavna isprika.

Poduzimajući takvu akciju, institucija pokazuje svoju posvećenost poboljšavanju odnosa s građanima. Također pokazuje svijest o greškama i stoga može izbjeći sličan nepravilan rad uprave u budućnosti. U takvim okolnostima nije potrebno da Ombudsman napravi kritičku primjedbu. Ako, međutim, postoji sumnja da je pojedinačni slučaj rezultat temeljnog sustavnog problema, Ombudsman može odlučiti otvoriti istragu na vlastitu inicijativu, iako je taj specifični slučaj riješen na zadovoljstvo podnositelja pritužbe.

3. Kritičke primjedbe u slučajevima kada mirno rješenje ili nacrt preporuke nisu prikladni

Iz gore navedenoga se može vidjeti da mnoge kritičke primjedbe predstavljaju promašene prilike. Najbolji ishod bio bi kada bi predmetna institucija priznala nepravilan rad uprave i ponudila odgovarajuću naknadu, koja bi u nekim slučajevima mogla biti jednostavna isprika. Da je to učinila, kritička primjedba ne bi bila potrebna.

Podnositelj pritužbe, međutim, nije uvijek u pravu i predmetna institucija ima pravo braniti svoju poziciju. Otprilike polovica slučajeva koje institucija nije riješila u ranoj fazi s vremenom dovede do toga da nema nalaza nepravilnog rada uprave. U ovim slučajevima na Ombudsmanovo zadovoljstvo (te, u nekim slučajevima, na zadovoljstvo podnositelja pritužbe) institucija uspijeva objasniti zašto se imala pravo ponijeti kako se ponijela i zašto neće promijeniti svoju poziciju.

Kada se Ombudsman ne slaže s institucijom i pronađe nepravilan rad uprave za koji bi podnositelj pritužbe trebao dobiti naknadu, normalna je procedura predložiti prijateljsko rješenje. Ako institucija odbije takav prijedlog bez dobrog razloga, sljedeći korak je obično nacrt preporuke.

U slučajevima kada Ombudsman smatra da će institucija teško prihvatiti mirno rješenje, ili da mirno rješenje ne bi bilo prikladno, može direktno prijeći na nacrt preporuke. Predlažući mirno rješenje, Ombudsman teži postići sporazum između predmetnih institucija i pojedinačnog podnositelja pritužbe, koji često traži osobnu naknadu. Ako nepravilan rad uprave koji bi trebalo otkloniti prvenstveno utječe na javni interes, Ombudsman može smatrati prikladnijim izradu nacrta preporuke nego tražiti mirno rješenje.

Isprika kao oblik naknade zaslužuje posebni spomen u ovom kontekstu. Da bi bila učinkovita, isprika mora biti iskrena. Isprika koja se smatra neiskrenom samo pogoršava stvari. Vjerojatnije je da će podnositelj pritužbe prihvatiti da je isprika iskrena ako je institucija ponudi na vlastitu inicijativu, a ne kao odgovor na formalni prijedlog Ombudsmana. Zbog tog razloga Ombudsman često smatra da ne bi bilo korisno predložiti mirno rješenje koje se sastoji od isprike. Još je manje vjerojatno da će nacrt preporuke s isprikom biti koristan.

Ako se ništa ne može napraviti da se ispravi nepravilan rad uprave, kritička primjedba predstavlja pravedan i učinkovit način zatvaranja slučaja.

Kritička primjedba u takvim je okolnostima pravedna prema podnositelju pritužbe i predmetnoj instituciji. Pravedna je prema podnositelju pritužbe jer potvrđuje da je pritužba bila opravdana, iako naknada nije moguća. Također je pravedna prema predmetnoj instituciji jer predstavlja ishod Ombudsmanovih postupaka osmišljenih kako bi se osiguralo da je institucija obaviještena o optužbama, tvrdnjama, dokazima i argumentima koje je predao podnositelj pritužbe. Isti procesi institucijama daju priliku da prije donošenja kritičke primjedbe izraze vlastito stajalište potpuno poznavajući slučaj protiv nje.

Kritička primjedba je učinkovita jer onemogućuje odgodu istrage koja ne može dovesti do ikakve naknade podnositelju pritužbe.

Što se tiče javnog interesa, sama primjedba pruža potrebnu edukativnu dimenziju. Institucija kojoj je upućena kritička primjedba trebala bi izvući prikladnu pouku za budućnost. Ono što je prikladno ovisit će o nepravilnom radu uprave u pitanju. Izolirani incident, na primjer, neće zahtijevati nikakvo praćenje.

4. Kritičke primjedbe koje slijede odbijanje mirnog rješenja ili nacrta preporuke

Institucijsko prihvaćanje prijedloga mirnog rješenja ili nacrta preporuke obično vodi do zatvaranja slučaja na toj osnovi.

Ako podnositelj pritužbe odbije predloženo mirno rješenje bez dobroga razloga, Ombudsman obično smatra da daljnje istrage slučaja nisu opravdane.

Institucijsko prihvaćanje prijedloga mirnog rješenja ili nacrta preporuke može dovesti do niza mogućih ishoda.

Prvo, Ombudsman može zauzeti stav, nakon razmatranja odgovora institucije, da bi njegov raniji nalaz nepravilnog rada uprave trebalo ponovno ispitati.

Drugo, ako institucijsko detaljno očitovanje o nacrtu preporuke nije zadovoljavajuće, Ombudsman može izraditi tematsko izvješće Europskom parlamentu. Kao što je prvi put istaknuto u Ombudsmanovu Godišnjem izvješću za 1998., mogućnost predstavljanja tematskog izvješća Europskom parlamentu od neprocjenjive je vrijednosti za Ombudsmanov rad. Tematska izvješća stoga ne bi trebala biti predstavljena jako često, nego samo u važnim pitanjima, kada Parlament može poduzeti korake za pomoć Ombudsmanu.

Konačno, Ombudsman može odlučiti zatvoriti slučaj s kritičkom primjedbom ili u fazi kada institucija odbije mirno rješenje ili ako institucijsko detaljno očitovanje o nacrtu preporuke nije zadovoljavajuće.

U nekim slučajevima slučaj može biti zatvoren s kritičkom primjedbom jer je Ombudsman zauzeo stav da je institucija uvjerljivo pokazala da, iako postoji nepravilan rad uprave, pravni lijek predložen u mirnom rješenju ili nacrtu preporuke nije prikladan i nijedno drugo rješenje ili naknada nisu mogući. U takvim slučajevima kritička primjedba u osnovi je prirodom slična onoj da je slučaj zatvoren bez mirnoga rješenja ili nacrta preporuke.

Nažalost, postoje također slučajevi u kojima institucija odbija Ombudsmanove prijedloge iz razloga koji nisu uvjerljivi. Uistinu, postoji čak i nekoliko slučajeva u kojima institucija odbija prihvatiti Ombudsmanov nalaz nepravilnog rada uprave.

Takvi slučajevi riskiraju potkopavanje moralnog autoriteta Ombudsmana i slabljenje povjerenja građana u Europsku uniju i njene institucije. Međunarodna iskustva pokazuju da institucija ombudsmana najučinkovitije funkcionira gdje je vladavina prava dobro utemeljena i gdje postoje demokratske institucije koje dobro funkcioniraju. U takvim kontekstima javne vlasti obično slijede ombudsmanove preporuke, unatoč činjenici da nisu pravno obvezujuće, čak i ako se ne slažu s njima.


[1] Člankom 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Ombudsman je ovlašten istraživati nepravilan rad uprave u aktivnostima „institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u svojoj pravosudnoj ulozi“. Radi sažetosti pojam „institucija“ ovdje se odnosi na sve institucije, tijela, urede i agencije EU-a.

[2] Ombudsmanova godišnja izvješća također uključuju mnogo primjera slučajeva u kojima su institucije pružile pravnu zaštitu podnositeljima pritužbi.

2015

Putting it Right? - How the EU institutions responded to the Ombudsman in 2015

Putting it Right? - Annex - Detailed analysis of the responses to the Ombudsman’s remarks, recommendations and proposals in 2015

2014

Putting it Right? - Annex - Detailed analysis of the responses to the Ombudsman’s remarks, recommendations and proposals in 2014

Putting it Right? - How the EU institutions responded to the Ombudsman in 2014

2013

Putting it Right? - Annex - Detailed analysis of the responses to the Ombudsman’s remarks, recommendations and proposals in 2013

Putting it Right? - How the EU institutions responded to the Ombudsman in 2013

2012

Putting it Right? - Annex - Detailed analysis of the responses to the Ombudsman’s remarks, recommendations and proposals in 2012

Putting it Right? - How the EU institutions responded to the Ombudsman in 2012

2011

Report on responses to proposals for friendly solutions and draft recommendations - How the EU institutions complied with the Ombudsman’s suggestions in 2011

Follow-up to critical and further remarks - How the EU institutions responded to the Ombudsman’s recommendations in 2011

2010

Follow-up to critical and further remarks- How the EU institutions responded to the Ombudsman’s recommendations in 2010

2009

Follow-up to critical and further remarks- How the EU institutions responded to the Ombudsman’s recommendations in 2009

2008

Follow-up to critical and further remarks - How the EU institutions responded to the Ombudsman's recommendations in 2008

2007

Follow-up to critical and further remarks - How the EU institutions responded to the Ombudsman's recommendations in 2007

2006

Study of follow-up given by institutions to critical remarks and further remarks made by the Ombudsman in 2006