Podnositelj pritužbe, novinar, zatražio je od Europske komisije da odobri javni pristup dokumentima koji se odnose na praćenje ljudskih prava u aktivnostima EU-a u Libiji. Komisija je utvrdila da je šest dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva. Omogućila je pristup dijelovima nekih utvrđenih dokumenata i odbila pristup preostalim dokumentima. Pritom se pozvao na iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, pri čemu je uglavnom tvrdio da bi otkrivanje moglo ugroziti zaštitu javne sigurnosti.

Na temelju istrage i inspekcije dokumenata ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije opravdano redigirala znatne dijelove informacija koje je redigirala. Kako bi se otklonile te nepravilnosti u postupanju, preporučila je Komisiji da razmotri odobravanje šireg pristupa predmetnim dokumentima. Ombudsmanica je utvrdila i da Komisija nije utvrdila sve relevantne dokumente koji su obuhvaćeni područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe. Kako bi odgovorila na to pitanje, preporučila je Komisiji da provede novo pretraživanje dokumenata i procijeni može li odobriti pristup dodatnim dokumentima koje je utvrdila.

Komisija je u odgovoru ponovno pretražila, ali nije utvrdila dodatne dokumente jer je smatrala da sadržajna izvješća koja je spomenuo Ombudsman nisu obuhvaćena zahtjevom. Tvrdio je i da je najširi mogući pristup već odobren dokumentima koje je utvrdio te je dodao da bi (širi) djelomični pristup predstavljao nerazmjerno administrativno opterećenje.

Ombudsmanica je smatrala da je Komisijino tumačenje područja primjene zahtjeva neopravdano ograničavajuće. Također nije bila uvjerena da se ne može odobriti daljnji pristup identificiranim dokumentima i smatrala je neosnovanim argument da bi to stvorilo nerazmjerno administrativno opterećenje.

Ombudsmanica je stoga zaključila predmet potvrdivši da je utvrdila nepravilnosti u postupanju i dala prijedlog.