Ombudsmanica je provela istragu na vlastitu inicijativu o tome kako Europski parlament, Vijeće EU-a i Europska komisija obrađuju zahtjeve za javni pristup zakonodavnim dokumentima koji podliježu većim obvezama transparentnosti. Istraga je bila usmjerena na sustavnu procjenu, ali je bila usmjerena na zahtjeve za javni pristup povezane s trima nedavno donesenim zakonodavnim aktima.

Ombudsmanica je utvrdila da je Parlament zaprimio premalo zahtjeva za javni pristup u okviru ove istrage kako bi mogla donijeti zaključke o svojoj praksi.

Što se tiče Vijeća i Komisije, istraga je pokazala da su u trenutku podnošenja zahtjeva te dvije institucije objavile veliku količinu zakonodavnih dokumenata. Međutim, u mnogim su slučajevima i dalje preširoko primjenjivale iznimke od pristupa na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima. Konkretno, ne pružaju konkretne dokaze o stvarnim rizicima koje bi otkrivanje zatraženih zakonodavnih dokumenata podrazumijevalo.

Ombudsmanica je također utvrdila da Komisija i dalje znatno kasni u obradi zahtjeva za javni pristup, uključujući one koji se odnose na zakonodavne dokumente. Ombudsmanica je o tome već podnijela tematsko izvješće Europskom parlamentu te je ponovila ozbiljne posljedice tih kašnjenja kad je riječ o zakonodavnim dokumentima.

Ombudsmanica je zaključila istragu navodeći svoje nalaze i ponavljajući svoje stajalište da institucije moraju u potpunosti primijeniti sudsku praksu EU-a o javnom pristupu zakonodavnim dokumentima. Kako bi pomogao institucijama u poboljšanju njihove prakse, Ombudsman je iznio niz prijedloga.