Podnositelj pritužbe, nevladina organizacija, zatražio je od Europske komisije da javnosti omogući pristup procjenama učinka i mišljenjima Odbora za regulatorni nadzor u vezi s predviđenim revizijama uredbi EU-a o kemijskim tvarima („REACH”) i živi. Komisija je prvotno odbila otkriti sve dokumente koji se odnose na Uredbu o živi i samo znatno redigirane verzije zatraženih dokumenata koji se odnose na Uredbu REACH. Komisija se pritom pozvala na iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima tvrdeći da bi se otkrivanjem ugrozila zaštita komercijalnih interesa i postupak donošenja odluka koji je u tijeku.

Tijekom istrage Ombudsmana Komisija je odobrila potpuni javni pristup dokumentima koji se odnose na Uredbu o živi, s obzirom na to da je postupak odlučivanja završen, ali je zadržala svoje stajalište o dokumentima koji se odnose na Uredbu REACH.

Komisija nije uvjerila Ombudsmana u argumente da bi otkrivanje ozbiljno ugrozilo interese zaštićene iznimkama utvrđenima u zakonodavstvu EU-a o javnom pristupu dokumentima. Napomenula je da su sudovi EU-a u više navrata odbacili slične argumente i ponovila svoje stajalište da je ključno da građani imaju pravodoban javni pristup zakonodavnim dokumentima kako bi mogli ostvariti svoje demokratsko pravo na utjecaj na donošenje zakonodavstva EU-a.

Ombudsmanica je stoga smatrala da odbijanje Komisije da odobri potpuni javni pristup zatraženim dokumentima predstavlja nepravilnost u postupanju. Preporučila je Komisiji da preispita svoju odluku i omogući potpuni javni pristup zatraženim dokumentima. Komisija je to odbila učiniti pa je Ombudsman zatvorio istragu utvrđenjem nepravilnosti u postupanju.