Pritužba se odnosila na postupak donošenja odluka u Vijeću EU-a, što je dovelo do donošenja godišnjih uredbi kojima se utvrđuju ukupni dopušteni ulovi (TAC-ovi) određenih ribljih stokova.

Podnositelj pritužbe bio je zabrinut zbog toga što Vijeće (a) nije zabilježilo stajališta vlada država članica izražena u „pripremnim tijelima” Vijeća ili na sastancima Vijeća ministara, (b) nije pružilo pravodoban pristup zakonodavnim dokumentima, proaktivno i na zahtjev, i (c) je uspostavilo nepotpun i nezadovoljavajući registar dokumenata.

Ombudsmanica je smatrala da bi, s obzirom na to da su predmetni dokumenti „zakonodavni dokumenti” i sadržavaju „informacije o okolišu”, , trebao dobiti širi i pravodobniji pristup. Ombudsmanica je stoga preporučila da bi Vijeće trebalo proaktivno staviti na raspolaganje dokumente povezane s donošenjem Uredbe o TAC-ovima u trenutku njihova prosljeđivanja državama članicama ili što je prije moguće nakon toga.

Vijeće je odlučilo da neće slijediti preporuku Europskog ombudsmana. Ombudsmanica je stoga potvrdila svoj nalaz o nepravilnostima u postupanju i izrazila razočaranje zbog toga što Vijeće nije slijedilo njezinu preporuku.